Poveži se s nama

Sport

Otišao je Dražen Čurek

Na dan kad će se dodjeljivati nagrade najboljima u velikogoričkom sportu, otišao je jedan od takvih… Dražen Čurek, predsjednik Ženskog rukometnog kluba Gorica, preminuo je u 52. godini, nakon duge i teške borbe s bolešću

Objavljeno

Puno sam ljudi, iz svih liga i svjetova, upoznao u ovih skoro 18 godina u novinarstvu. Spikao sam s predsjednikom Sabora, ministrima, gradonačelnicima, s glumcima i pjevačima, ali pretežno je ovdje riječ o sportu. To je, ipak, posebna strast. Kao što je i Njemu bila… Uglavnom, više ili manje opušteno, najčešće i ne potpuno službeno, družio sam se s kapetanima valjda svih reprezentacija, s izbornicima, ali i s trenerima petoligaša, frajerima u dresovima selskih klubova, predsjednicima klubova i saveza…

I nagledaš se pritom svega, od tipova naoružanih bahatošću kakva se stereotipno i očekuje od velikih igrača, pa sve do sjajnih tipova, opuštenih i normalnih. I shvatiš negdje usput, iskreno, da je često puno veća fora ući u priču s “Tottijem iz Vukovine” ili “Capellom iz Kuča” nego s igračem Barcelone, Kiela ili Utah Jazza. Možda i zato što je na tim nižim, zvuči logično, zato što je među amaterima ipak puno više izvornog sporta, onog kakav je nekad bio, sporta u kojem se o novcu ne priča kroz profit, nego kroz preživljavanje.

Sve sam te ljude, ovakve i onakve, na sreću ili nesreću, upoznao, doživio, stvorio nekakav dojam.

Nažalost, Njega nisam.

Propustio sam, prema svemu sudeći, upoznati jednog velikog, posebnog čovjeka.

Dražena Čureka nikad nisam vidio uživo. Nema dugo od povratka u lokalni đir, stigli smo samo razgovarati nekoliko puta telefonski, znali i dogovarati nikad realizirane susrete, ali na tome je ostalo. Doduše, i to je bilo dovoljno da se osjeti ono o čemu se priča.

– Čurek? Uh, to ti je super lik!

Takvu su rečenicu čuo više od nekoliko puta, najčešće u roku od dvije rečenice od spominjanja njegova imena. Ne znam, nažalost, na koji je to način osvajao ljude, što je to bilo toliko pozitivno, kakav je točno bio čovjek, jer nekoliko telefonskih razgovora nisu osobit uzorak, ali tako je bilo. Osjetila se i u tim razgovorima neka drukčija toplina, ono, kad odmah skužiš da pričaš s dobrim čovjekom.

A opet, nikad se nismo upoznali. Stisnuli si ruku, popričali. Ni nećemo…

Dražen Čurek preminuo je ovog sivog, tužnog četvrtka. Zaklopio je svoje umorne oči posljednji put, jer teška bolest s kojom se borio već mjesecima uzimala je polako, nemilosrdno i bolno. Otišao je na neki bolji svijet, pronaći će svoj mir u vječnosti, a iza njega će ostati legenda.

Velikogorički sport, sasvim sigurno, neće ga zaboraviti još dugo, pojavit će se možda i neki rukometni memorijalni turnir s njegovim imenom. I to bi, ovako na prvu razmišljajući, sigurno pomoglo da se sačuva uspomena na Dražena Čureka. Neumornog i požrtvovnog rukometnog djelatnika, volontera koji se nije štedio za dobrobit goričkog sporta. Konkretno, za spas Ženskog rukometnog kluba Gorica. Malo je nedostajalo da klub nestane, ugasi se, upravo je on rekao: “Ne!”

Zatekao je klub u strašnim dubiozana, nekoliko puta većim od onoga što je dolazilo iz Grada, i bila je potrebna velika upornost, spretnost i vještina da se klub iz svega toga izvuče. I krene dalje. Posao, nažalost, nije stigao dovršiti. Put je bio dobar, stvari su išle prema naprijed, klub se stabilizirao, a Dražen je sanjao…

– Sad smo tu gdje jesmo, uspjeli smo riješiti najveći dio zaostataka, ali želimo ići prema gore. Zašto ne bismo kroz nekoliko godina, pet ili šest, pokušali čak i napasti prvu ligu! Bilo bi sjajno imati prvoligaški ženski rukomet u Velikoj Gorici, ovakav grad to sigurno može – govorio mi je Dražen u jednom od tih naših razgovora.

Nažalost, telefonskih…

Od ovog sivog, tmurnog četvrtka još mi je više žao što je uletjelo neplanirano putovanje pa sam propustio njegov rođendan, pedeset i prvi. Slavio ga je u listopadu, šireći optimizam, iako svjestan koliko je teško bolestan. Cure su taman i pobijedile, posvetile tu pobjedu predsjedniku Draženu, snimljena je i fotka…

Ali takav je bio Dražen. Nije bilo šanse da potpiše predaju unaprijed. Dogovarali smo i njegovo gostovanje na City Radio, no javio se tog jutra…

– Nažalost, neću moći doći. Pozlilo mi je, ne osjećam se dobro – ispričao se Dražen.

A želio je doći. I pričati o rukometu, o snovima i planovima, o igračicama. Nije išlo. Prošlo je od tad nekih mjesec dana, priče su utihnule, a onda je došao taj četvrtak. Ostalo je iza njega troje djece, koji su, pogađate, sportaši. Lukrecija je rukometašica, golman, jednako kao i brat Mateo, a drugi brat je Petar Lucijan, nogometaš trećeligaša Kurilovca… Nedostajat će njihov tata goričkom sportu, u dvorani, na Udarniku, na stadionu, u điru. Ostale su, takav je život, samo uspomene. I sjećanja.

Počivajte u miru, Dražene, možda se ipak negdje sretnemo, tamo u visinama…

Sport

Pedišić voditelj škole, Jančetić u ‘talent programu’

Jelačić u nekim elementima jedinstven na području Velike Gorice pa i šire

Objavljeno

on

Stiže proljeće a time se i zahuktavaju aktivnosti u Jelačiću iz Vukovine na svim razinama. Pisali smo da je novi voditelj škole nogometa poznato nogometno ime na ovim prostorima Tomislav Pedišić, ranije plemeniti igrač tehničar i španer. Pedišić se odmah ozbiljno prihvatio posla i otkriva novosti.

– Uvodno, pozivam sve zainteresirane mlade igrače i njihove roditelje da pristupe našoj školi nogometa, koja se po mnogo toga razlikuje od drugih na ovim prostorima. U školi nogometa kao školovani treneri još rade Sergio Andrišević (stariji pioniri), Mateo Nikić (mlađi pioniri), Dominik Mršić (limači) te Ivan Smok i Antoni Prizmić (prstići i nogometni vrtić) – kazao je Pedišić.

– Od zimus pridružio nam se i donedavni igrač HNK Gorice Hrvoje Jančetić koji će biti trener za naš takozvani “talent program”. U dogovoru s pojedinim trenerima radit će individualno na usavršavanju pojedinaca. To nam je posebno drago i hvala Hrvoju što je prepoznao našu ambicioznost i projekt a sigurni smo da će nam biti značajno pojačanje u radu kluba! – ističe Pedišić i dodaje:”Osim talent programa, u suradnji s gimnastičkim klubom Velika Gorica i našim vukovinskim “zetom” Zvonimirom Jerbićem, svaki četvrtak mladim igračima pružamo i kondicijski trening u koji će se uključivati i jedna poznata nogometna akademija! Iz svega navedenoga, vidljivo je da smo u nekim stvarima zaista jedinstveni na području grada Velike Gorice pa i šire te da vodimo brigu o našim najmlađima!”

– Spomenimo još da 29.veljače odlazimo na gostovanje drugoligašu Orijentu u Rijeku gdje planiramo odigrati s vršnjacima iz Orijentove škole nogometa. Tom prigodom gosti smo na prvenstvenoj utakmici njihovih seniora u 2. HNL – otkrio je Tomislav Pedišić.

Nastavi čitati

Sport

VIDEO Rijeka stiže u Goricu: ‘Dobili smo ih pet puta, ali ovo je nova priča’

Ovo je izuzetno važna utakmica za nas, mogla bi značiti prekretnicu, ali prije svega moramo zabiti gol, rekao je Sergej Jakirović u očekivanju dolaska Rijeke (nedjelja, 17.30 sati). Šest puta igrali su međusobno Gorica i Rijeka, pet pobjeda ima naša momčad

Objavljeno

on

Kad ovako, s malim odmakom, gledamo sve što se dogodilo u Maksimiru, ostaje žal za propuštenim, no to je sad iza nas. Čeka nas Rijeka, maksimalno smo spremni nadam se da ćemo biti energični i angažirani. Sve o čemu u ovom trenutku razmišljamo je kako zabiti gol, rekao je trener HNK Gorice u najavi sudara s Rijekom na Gradskom stadionu (nedjelja, 17.30 sati).

Gorica je u prva dva proljetna kola uzela jedan bod, remizirala s Osijekom i izgubila od Dinama, ali gola još nema i zato je to osnovna trenerova preokupacija.

– Stvari su jasne, ako ne zabiješ gol, nemaš se čemu nadati u bilo kojoj utakmici – logično rezonira Jakir.

Vraća se u sastav Marijan Čabraja, koji je odradio kartone, a tek ih odraditi treba Joey Suk, kojeg neće biti u sastavu u nedjelju. Nema zasad ni novog napadača, radi se i na tome nakon odlaska Zwolinskog, a o svemu tome bilo je govora na druženju s novinarima, na kojem je uz trenera domaćin bio i Kristijan Lovrić.

Nastavi čitati

Sport

Jelačić minimalno dobio mladu momčad Poleta

Treneri Stiven Žitnik i Mario Paviša zadovoljni pred nastavak priprema

Objavljeno

on

JELAČIĆ MINIMALNO DOBIO MLADU MOMČAD POLETA

U četvrtak 13. veljače od 19 sati na igralištu u Vukovini pod rasvjetom pripremnu utakmicu odigrali su Jelačić i Polet iz Buševca. Pogotkom Marka Rusa pobijedio je županijski prvoligaš Jelačić a nakon dvoboja oba trenera su bili zadovoljni.
Trener Jelačića Žitnik: “Dobra pripremna utakmica a bilo je i odličnih poteza. Istaknuo bi pred kraj dobro izveden slobodni udarac Stuparića s 18 metara i bravuroznu paradu vratara Sakača koji je loptu izvadio iz samih rašlji. U nedjelju igramo doma od 15.00 sati novi test utakmicu a suparnik je NK Pešćenica iz istoimenog mjesta nedaleko Lekenika u Sisačko-moslavačkoj županiji.”

Trener Poleta Mario Paviša: “Zadovoljan sam igrom svojih većinom mladih igrača. Jelačić ima dobru momčad i bit će zanimljivo pratiti njihovo proljetno nadmetanje s Mraclinom za prvaka 1. ŽNL istok. Upravo Mraclin je sljedeći suparnik Poletu u nastavku priprema.”

JELAČIĆ 1
POLET (B) 0

VUKOVINA Igralište Jelačića. Igrano pod električnom rasvjetom. Gledatelja 30. Sudac: Marinčević (Mičevec).
STRIJELAC: 1-0-Rus (12).

JELAČIĆ: Sakač, Prizmić, Sabljak, Ivanjko, Cvek-Šekuljica, Štulić, Nikić, Relota, Smok, Rus, Mršić (još su igrali: Godinić, Matejčić, Jambrešić, Jambrečina, Gmižić). Trener: Stiven Žitnik

POLET BUŠEVEC: Bradarić, Kovačević, Ban, Žordić, D. Brajković, Pejak, Jušić, Sovina, Robić, Stuparić, M. Brajković (Kvasina). Trener: Mario Paviša

Nastavi čitati

Reporter 389 - 19.12.2019.

Facebook

Izdvojeno