Pobjeda protiv Krke, kao i utakmice koje smo odigrali na našem rođendanskom turniru, pokazuju nam da imamo pravo nadati se uspješnoj sezoni. Međutim, moram reći i da naš roster još nije zatvoreno, želimo potpisati još dva ili tri nova igrača, u najmanju ruku jednog beka i jednu ‘peticu’, rekao je predsjednik KK Gorice Duško Radović nakon što je njegova momčad u finalu turnira povodom 50 godina kluba pobijedila Zadar.

Trener Josip Sesar, koji u goričkom klubu ima ulogu “menadžera engleskog tipa”, čovjeka koji se bavi terenom, ali i dovođenjem igrača. Uz pomoć direktora Ljube Prgometa, još prošle sezone njegova igrača, ali Sesar je taj koji daje završnu ocjenu. Tako će biti i u ovom slučaju, a objava odrađenog posla trebala bi stići u danima pred nama, kad ćemo saznati tko su ta dvojica ili trojica… Zasad se zna samo da su došla tri nova igrača. Krilo Karlo Lebo će pomoći u svojoj ulozi, centar Ivan Vraneš već je pokazao da će biti veliko pojačanje, a u bekovsku liniju stiglo je iskustvo. I to u liku 34-godišnjeg Petra Babića, igrača kojeg ljubitelji košarke najbolje pamte iz dana kad je nosio dres KK Zagreba, u to vrijeme prvaka države i euroligaša…

– Dobio sam poziv od Sekija (trener Josip Sesar, op. a.), pitao me jesam li zainteresiran i odgovorio sam potvrdno. Zašto? Zato što sam čuo kako se prošle godine ovdje dobro radilo, a vidio sam i da su dečki odigrali odličnu sezonu. Također, jedan od glavnih razloga je i to što će žena opet roditi, čekamo drugo dijete pa mi je bilo važno ostati u Zagrebu, uz obitelj. No jako mi je važno i to što ljudi ovdje vjeruju u mene – objasnio je uvodno Babić kako se u srednjim tridesetima našao u dresu Gorice.

Upravo je to, godina proizvodne, u kombinaciji s povjerenjem koje je osjetio, bilo ključni okidač.

– Ljudi često misle da su sportaši u tridesetima već za odbaciti, zato ne želim propustiti ovakvu šansu, doći u sredinu u kojoj se ovako dobro radi. Želim pokazati da imam još puno toga za dati na parketu – ambiciozan je Pero.

Pero Babić (lijevo) u društvu preostala dva gorička pojačanja, Karla Lebe i Ivana Vraneša

Naravno da smo se zajednički išli sjetiti najblistavije epizode u karijeri, sezone 2011./12., kad je sa Zagrebom igrao Euroligu, u momčadi u kojoj su mu suigrači bili Damir Mulaomerović, Kruno Simon, Mario Kasun, NBA-jevac TJ Ford, u to vrijeme iznimno mladi Dario Šarić, pa onda i aktualni suigrač iz Gorice Ante Mašić…

– Uh, to su bila previdna vremena, sjajna generacija, velike utakmice… Sjajno je bilo to proživjeti, dijeliti svlačionicu sa svim tim sjajnim igračima – kazao je Babić pa nastavio priču o svojoj karijeri:

– Poslije toga sam otišao u inozemstvo, šest godina proveo sam vani, prošao Rumunjsku, Slovačku, Austriju, Švicarsku… Ostala su lijepa sjećanja, a bile su to i dobre lige. Ljudi kod nas možda toga nisu svjesni, ali sve te države jako su napredovale u košarkaškom smislu.

Kad treba odabrati gdje mu je bilo najbolje, a gdje možda najlošije, odmah će povući ručnu.

– Ne mogu reći da mi je negdje bilo loše. Jako sam uživao u Bratislavi, pa poslije u Austriji, u Welsu, gdje sam upoznao puno jako dobrih ljudi… Ma uživao sam zapravo u svakoj od tih sezona, uvijek davao svoj maksimum na parketu, a to su ljudi i znali cijeniti – istaknuo je Babić.

Nakon svih tih putovanja po svijetu, mijenjanja klubova i država, skrasio se u Velikoj Gorici. Uz mnoga poznata lica, u okruženju u kojemu mu je lako osjećati se kao doma.

– Više, manje znam sve ove dečke. S nekima sam igrao u istim klubovima, igrao sam i protiv nekih, neke sam gledao dok su još bili klinci… Posljednjih godina pokazalo se da sve što se ovdje radi ima glavu i rep, što je nama igračima najvažnije. Vrlo često to nije slučaj, pogotovo vani, kad si stranac. To je onda borba, svatko za sebe, a ovdje sam već od početka shvatio kako je sve isplanirano i dobro organizirano – zadovoljan je Babić.

Zadovoljan će valjda njime biti i trener Sesar, koji ga je već godinama pokušavao “uloviti”. No svaki je put nekako ispao preskup, s previše drugih opcija, s drugim prioritetima.

– Da, bili smo Sesar i ja prije u kontaktu, ali većinom sam prihvaćao inozemne ponude, koje su bile puno više financijski isplative. Bio sam u toj fazi, stvarao sam obitelj i u tim trenucima novac mi je bio prioritet. Ne kažem da sad nije važan, ali osjećaj je ipak nekako drukčiji. Kako imaš neko iskustvo, shvatiš da je važno i biti uz dobrog trenera. Čovjek je imao vrhunsku igračku karijeri, bio je jedan od najboljih igrača u Europi, a budući da znam i kako razmišlja kao trener, znao sam da dolazim u sredinu koja je dobra za mene. Tu nisam mogao promašiti – siguran je Pero, koji će u Gorici uskočiti u tenisice Karla Mikšića.

Uz njega, organizacijom igre bavit će se i Borna Kapusta, a tu su još i Majcunić, Petrović, Vučić, Lebo, Mašić, Mazalin, Papac, Vraneš… I još, kažu, dva-tri nova igrača. Zvuči prilično dobro, perspektivno pri pogledu prema naprijed.

– Kad imaš dobro organiziranu momčad, kad se dobro radi, uvijek se to i vrati. Gorici se upravo zato i vratilo prošle sezone, jer vjerujem da je Gorica pokazatelj kamo bi hrvatska košarka trebala ići. To me najviše i privuklo. Samo s dobrim radom možemo napraviti rezultat. Unaprijed prognozirati neke rezultate ne želim, to nikad nije zahvalno, da se ne bih opekao. Mogu samo poželjeti da bude što bolje. Ako je ikako moguće, uspješnije od prošle sezone – sa željom je završio Pero Babić.

Babić (broj 24) bio je dugogodišnja želja trenera Gorice Josipa Sesara, konačno je došao nakon šest godina u inozemstvu

Prošle sezone, podsjetimo samo, košarkaši Gorice završili su kao šesti u prvenstvu, a igrali su i polufinale Kupa Hrvatske. Dakle, bolje od toga značilo bi još jednu sezonu koja bi se mogla nazvati najuspješnijom u povijesti velikogoričke košarke. I bilo bi u skladu s onim što je predsjednik kluba Duško Radović najavio na rođendanskoj Svečanoj akademiji:

– Imamo ambiciju veliki prošlosezonski rezultat potvrditi i ambiciozno jurišati prema vrhu hrvatske košarke. Mnogi će reći kako je lako obećati, ali vas uvjeravam kako ćemo ustrajati u realizaciji zacrtanih projekata i da ćemo se u budućnosti okititi jednim od trofeja!

Tjedan dana nakonn slavljeničkog turnira Goričani su proveli u dvorani, posvetili se treninzima i uigravanju, a što su u svemu tome uspjeli napraviti moći će se vidjeti već ove subote od 17 sati u Domžalama, gdje Gorica igra protiv slovenskog prvoligaša Hopsi Polzele.

Jelačića je kao trener vodio Ivica Burić koji je pojasnio gdje je glavni strateg Stiven Žitnik.

– Poslali smo ga na doškolovanje u Grčku jer nismo zadovoljni našom gol razlikom (bila je 20-2) -našalio se Burke.

Žitnik i jest, kažu oni neskloni zezanciji, boravio u Grčkoj ali na službenom putu. A Burić se morao nervirati u prvom poluvremenu kontra tada solidne Bune iz Male Bune. Uspavanka je trajala do 44. minute kada je Antoni Prizmić s desna odlično ubacio a Marko Rus glavom spustio loptu u bliži kut za 1-0 za vodeći na ljestvici Jelačić. Početkom drugog poluvremena u igru je “morao” super iskusni i legendarni Joža Matejčić i u 53. minuti u kaznenom prostoru Bune srušen je Dominik Mršić a iz kaznenog udarca Rus je mirno pogodio i utakmica je praktički bila odlučena.

Foto: Mato Paviša

U 68. minuti na sceni je Matejčić. Zavaljao je u kaznenom prostoru čuvara i poslao ga u nepoznato a onda loptu servirao Damiru Matkoviću (sinu negdašnjeg majstora Nine) koji mirno pogađa za 3-0. Tri minute kasnije Josip Miletić pogađa direktno iz kornera za 4-0 a konačni rezultat napravio je Matejčić na prekrasnu asistenciju Prizmića. Jelačić je i dalje vodeći s maksimalnih 15 bodova i još uvijek boljom gol razlikom od bodovima poravnatog Mraclina koji je protiv Ostrne utrpao desetku.

JELAČIĆ – BUNA 5-0

VUKOVINA Igralište Jelačića. Igrano 18. rujna 2019. od 17 sati. Gledatelja 50. Sudac: Filip Krznarić (Zagreb). Pomoćnici: Tihomir Bratković (Velika Gorica) i Matej Mrkoci (Mraclin). Delegat: Zvonimir Sedmak (Lukavec).
STRIJELCI: 1-0 Rus (44), 2-0 Rus (53-11 metara), 3-0 D. Matković (68), 4-0 Miletić (71), 5-0 J. Matejčić (77).
JELAČIĆ (4-2-3-1): Sakač-Prizmić, Ivanjko, Sabljak, Godinić-Jambrešić (od 46. J. Matejčić), Nikić-Mršić (od 62. D. Matković), Relota, Miletić (od 72. Jambrečina)-Rus.
TRENER: Ivica Burić
BUNA (4-2-3-1): Marijanović (od 46. F. Rak)-N. Šebek, M. Šebek, Huđber, K. Lučan (od 62. Sremić)-Vujnović, Cavrić-M. Kovačić, I. Rak, Rovišan-R. Lučan (od 75. Muža).
TRENER: Danijel Škojc
IGRAČ UTAKMICE: Marko Rus

OSTALI REZULTATI UTAKMICA IGRANIH 18. RUJNA 2019.:

JŽNL, 5. kolo
Srijeda, 18. kolovoza:
Polet (B) – Samobor 5-2
Vatrogasac (ZB) – Turopoljac 2-1
TOP – Klas 10-0
Stupnik – Lomnica 1-2

1. ŽNL ISTOK, 5. kolo
Srijeda, 18. rujna:
Mraclin – Ostrna 10-0
Posavec – Dubrava (V) 2-3
Ban Jelačić (B) – Vatrogasac (K) 1-0
Jelačić (V) – Buna 5-0
Maštrica – Kloštar 5-1
Zvekovac – Mladost (O) 2-0
Brcko – Dinamo Hidrel—nije igrano jer Brcko je odustao od daljnjeg natjecanja!!

1. ŽUPANIJSKA LIGA – ISTOK , 5. kolo

Rezultat utakmice sve govori. Igrači Mraclina svog su protivnika razmontirali, nadigrali u svim segmentima nogometne igre i sasvim zasluženo ostvarili uvjerljiv trijumf. Već nakon prvog poluvremena bilo je pitanje koliko će golova završiti u mreži gostiju. Domaći igrači goropadni i nezaustavljivi, gosti potpuno izgubljeni. Od 10 golova čak 7 strijelaca, veseli u redovima momčadi sa Nove grabe. Kada utakmica završi 10:0 suvišno je podrobnije opisivati odnos snaga na travnjaku i tijek utakmice.

MRACLIN – OSTRNA 10:0

MRACLIN. SRC Nova graba. Gledatelja 50.
Sudac: Spudić (Ivanić Grad). Pomoćnici: Anić i Tišljar.

STRIJELCI: 1:0 – Augustić (11), 2:0 – J. Cvetnić (19), 3:0 – Augustić (30 – 11 m), 4:0 – Roginić (39), 5:0 – Desput (57), 6:0 – Desput (73), 7:0 – M. Kos (80), 8:0 – I. Kos (84), 9:0 – Desput (87), 10:0 – Jurić (89).

MRACLIN: Marić, Petravić (od 46. I. Kos), J. Domitrović, Babić, Bartolić, J. Dolibašić, J. Cvetnić (od 63. M. Kos), Onić (od 59. Cota), Roginić, Augustić (od 46. Desput), Jurić. TRENER: Marko Pancirov.

OSTRNA: Dominković, Lacković (od 46. Cik), Mandić, Radovac, Šego, Žarko (od 46. Jambrek), Habeić, Nestić, Kojundžija (od 79. Tokić), Mamut (od 73. Vešligaj), Sonarić. TRENER: -.