Vijesti
‘Nekad smo se bavili stokom, danas kućnim ljubimcima’
Cijeli svoj radni vijek proveo je u Veterinarskoj stanici Velika Gorica, koja je već 70 godina u samom vrhu hrvatskog veterinarstva
Veterinarska stanica Velika Gorica ove godine slavi veliki jubilej. Već 70 godina pomažu životinjama na području Turopolja, Posavine i Vukomeričkih gorica. Osnovana je davne 1949. godine i imala je šest područnih ambulanti. Ambulanta u Pokupskom pripojena joj je 1962. godine. U to doba ambulantu su imala naselja Mraclin, Vrbovo Posavsko, Šćitarjevo, Dubranec, Pokupsko, Kravarsko i Velika Gorica.
– Turopolje je u to vrijeme bilo poznato kao stočarski kraj. Prvo simentalsko govedo koje je došlo u bivšu Jugoslaviju, došlo je upravo na ovaj teren. Križalo se s našim domaćim autohtonim govedom i tako smo dobili križanog simentalca. S umjetnim osjemenjivanjem stoke počeli smo već 1952. godine. Velika Gorica je tada imala vrlo jak stručni kadar. Vodila se briga o educiranju kadrova različitih profila: farmakologija, peradarstvo, svinjogojstvo…. Ja sam magistar znanosti iz područja higijene tehnologije živežnih namirnica. Mladi ljudi su se tada redovito educirali. Nismo zaostajali u europskim trendovima što se tiče dijagnostike, preventive, kurative, dijagnostike i kirurgije – rekao nam je Josip Kozačinski, umirovljeni veterinar. Većinu svog radnog vijeka proveo je upravo u ovoj veterinarskoj stanici.
Danas se profil pacijenata uvelike promijenio, stoku su zamijenili kućni ljubimci. U goričkoj Veterinarskoj stanici i dalje se trude zadržati kvalitetu usluge pa se tako uložilo u infrastrukturu, a konstantno se potiče educiranje djelatnika.
Foto: Anes Šuvalić/cityportal.hr
– U protekle tri godine uložena su velika sredstva u rekonstrukciju zgrade i interijera, a nabavili smo i novu opremu. Pružamo gotovo sve zdravstvene usluge za male i velike životinje. Veterinarska stanica Velika Gorica danas je u samom vrhu veterine u Hrvatskoj. Osim u opremu, ulažemo i edukacije naših djelatnika. Imamo zaposleno 15 doktora veterinarske medicine, od kojih je pet magistara znanosti, šest tehničara i pomoćno osoblje, sve ukupno 31 zaposlenika. Cilj nam je i u idućim godinama zadržati nivo usluga koje pružamo – istaknuo je Marko Morić, direktor Veterinarske stanice.
NESTALE AMBULANTE U SELIMA
Od nekadašnjih sedam ambulanti opstale su samo četiri: Velika Gorica, Kravarsko, Pokupsko i Vrbovo Posavsko. Ambulanta Dubranec ugašena je 1994. godine, Šćitarjevo 2000., a Mraclin 2008. godine. Sve mu tome kumovalo je snaženje uvoznog lobija, koji je 80-tih godina počeo uzimati maha. Kraj 60-tih, 70-te i do početka osamdesetih godina bilo je zlatno doba stočarstva u Turopolju.
– 1975. godine Veterinarska stanica u vlastitom tovu imala je između 15 i 17 tisuća komada junaca te tri tisuće komada svinja. Vodili smo nadzor o zdravlju junadi i svinja na farmama na našem području. Od 1963. godine nadgledali smo mliječne farme u Vukovini i Petrovini, riječ je bila o farmama s nekoliko stotina komada istočnog frizijskog goveda. U Kušancu, Okujama i Buševcu uzgajali su svinje. Čitav ovaj teren bio je pokriven s tovom junadi i svinja. Posavina je bila poznata po uzgoju konja. U jesen bi dolazili Talijani s kamionima i otkupljivali ždrjebad i konje. Sve se promijenilo otvaranjem prvih trgovačkih lanaca, to je označilo početak enormnog uvoza junetine, svinjetine, govedine i mlijeka što je osiromašilo ovaj kraj i dovelo do propadanja sela. Mlađi ljudi su odlazili u Veliku Goricu ili Zagreb, stariji ljudi koliko su još mogli raditi radili su. Uglavnom, stoke više nije bilo – objasnio je Kozačinski.
NIŠTA BEZ ŽIGA ILI PLOMBE
Veterinarska stanica nekada je vršila nadzor nad klanjem stoke, prometom mesa i mesnih prerađevina, mlijeka i jaja na području Velike Gorice i susjednih općina. Krajem 80-tih ukinuta je veterinarska inspekcija te se više nije moglo kontrolirati promet mesa u trgovačkim lancima i mesnicama. Sve to bilo je prepušteno sanitarnoj inspekciji ili samim potrošačima, koji su mogli sami odlučiti hoće li prijaviti nepravilnost.
Foto: Anes Šuvalić/cityportal.hr
– Mi smo mjesečno vršili kontrolu jaja, krvi, fecesa i hrane na farmi pilića. Nije se moglo dogoditi da bi jaja iz farme otišla, a da nisu imala veterinarsku potvrdu. Isto tako, nije se moglo dogoditi da meso ili mesne prerađevine iz klaonice otiđu bez veterinarske potvrde. Na svakom komadu mesa morao je biti žig, na kobasicama markica ili plomba, bila je rigorozna kontrola – naglasio je naš sugovornik.
Sve to dovelo je do novog problema. Meso koje se može pronaći na policama trgovačkih lanaca uglavnom je iz uvoza. Često je teško pratiti njegovo porijeklo, a nerijetko meso u frižiderima stoji i više od godine dana. To u konačnici loše utječe kako na njegove nutritivne vrijednosti, tako i na ukus.
– Jednom sam naišao na meso peradi koja je bila uvezena i duboko smrznuta godinu dana. Vjerujem da je ona u trenutku smrzavanja bila bakteriološki ispravna, ali to meso je tijekom stajanja sigurno izgubilo svoje nutritivne vrijednosti. Meso svinjske pasmine pietren zna biti vodenasto. Stavite šnicl peći, a ono vam se digne kao đon. To se događa kada je meso puno vode, a kad ona izađe ono postane tvrdo i suho. Problem je u tome što to meso nije zrelo, a životinje su bile držane u zatvorenom prostoru s minimalno slobode kretanja. To meso zato nema kvalitetu – priča nam Josip, pa objašnjava o kavim se tu razlikama radi.
BEZ MASNOĆE NEMA FINOĆE
– Perad vam se sada kolje s napunjeni 42 do 46 dana, a nekada se pile na selu tovilo pet do šest mjeseci i bilo pušteno da vani hoda. Kad se peklo meso domaće svinje, ne samo da je mirisalo dvorište kuće u kojoj se peklo, nego deseti susjed osjetio je miomirise pečenja. Prva Gavrilovićeva zimska salama pravljena je od turopoljske svinje. Ona je bila ukusna zbog mesa koje ima sitne miofibrile protkane s masnoćom. Vi kad pečete to meso ili radite suhomesnate proizvode ono je ukusno jer uz mišić ima i masnoću – istaknuo je umirovljeni veterinar.
Dodao je kako naša teletina završava u Italiji. Šunka i šnicl ostaju u ostaju kod njih, dok nam vračaju lopaticu i flam, a to naši sugrađani kupuju po trgovačkim lancima. Naš ‘baby beef’ se ne može kupiti kod nas, sve što se proizvede ide u inozemstvo. Još 1988. godine bjelovarsko i turopoljsko područje, proglašeno je regijom s najboljim baby beef-om u Europi. Osim mesa loše kvalitete, građani sve češće , a da ni ne znaju, konzumiraju supstance koje ostavljaju neizbrisiv trag na njihovom zdravlju.
Foto: Facebook/Cow Lovers
– Pogledajte koliko djece danas ima probleme s raznim vrstama alergija. Zabrinjavajuć je i broj mladih žena koje boluju od karcinoma dojke, jajnika i uterusa. Od kuda sve to? Hormoni. Sedamdesetih godina u Europi su se masovno primjenjivali hormoni rasta u tovu junadi i peradi. Prvi takvi slučajevi otkriveni su u Sloveniji, a poslije i u Hrvatskoj. Ne smijem imenovati proizvođače, ali iznenadio sam se kad sam vidio koja je velika farmaceutska tvrtka proizvodila te hormone. Od tog trenutka, gdje sam god mogao izbjegavao sam upotrebu njihovih proizvoda – otkrio nam je Kozačinski.
TELETOM SE PLAĆAO POREZ ILI KUPOVALA DRVA ZA OGRJEV
Dok je selo još bilo selo, a domaćini su ponosno uzgajali svoje blago i od toga živjeli, veterinar je uvijek bio drag gost. Uz liječnika i župnika, veterinar je bio jedan od najvažnijih aktera u životu sela. On je vodio brigu o blagu svake obitelji, a tako i o njihovoj egzistenciji. Ljudi su bili siromašni i njihova kravica bila im je sve. Seljak je unaprijed znao kamo će s teletom. Njegovom prodajom moglo se platiti porez ili kupiti drva. Odnos između veterinara i seljaka bio je blizak, a radilo se i na kredit. Usluga liječenja naplaćivala se kad bi se prodalo tele, odojak ili ždrijebe. Često je bilo i komičnih situacija.
– Kako sam visokog rasta i imam duge ruke često sam išao na ždrijebljenje kobila. Do glave ili noge ždrijebeta nije bilo lako doći, trebalo je imati jako dugu ruku i biti visok. Kolega me je tako jedanput zamolio da umjesto njega odem na ždrijebljenje. Poznavao sam gazdu i gazdaricu. Kad sam došao kobila je bila zbilja visoka, jahača kobila. Ustanovio sam da je ždrijebe krivo okrenuto i trebalo ga je izvući van. Stao sam na prste i gurnuo ruku najdublje što sam mogao u kobilu. Lice mi se nalazilo blizu vagine, a gazdarica me je upitala: – Buš joj pusu dal?-. Prvo mi je bilo malo nelagodno, a onda sam joj odgovorio kao iz topa: ‘Čuj bolje njoj nego tebi’. Svi koji su se tu našli pukli su od smijeha, a zgodna gazdarica, nakon što me je pošpotala, i sama se nasmijala mojoj dosjetci – otkrio nam je Josip.
Sport
U Lukavcu je ispisana povijest: Šveđani, Finci, menadžeri i – čista petica!
Na lukavečkom nogometnom zdanju odigrana je prva međunarodna utakmica u povijesti. Švedska U-16 reprezentacija pobijedila je 2-0 vršnjake iz Finske, a na tribinama Lukavella okupili su se brojni znatiželjni, ali i zainteresirani gledatelji…
S ponosom su iz NK Lukavca nedavno objavili kako su dobili domaćinstvo turnira U-16 reprezentacija, u sklopu kojeg su na Lukavellu predviđene tri utakmice. Prva od njih je i odrađena, pa će ostati zapisano da je prva međunarodna nogometna utakmica na lukavečkom travnjaku bio dvoboj U-16 reprezentacija Švedske i Finske.
– Da, definitivno je prva. Raspitivali smo se i kod starijih mještana, pokušavali doznati je li se nekad u prošlosti možda događalo nešto slično u našem selu, ali nitko ne pamti da se ikad igrala jedna ovakva utakmica. Ponosni smo i sretni što smo ispisali povijest – kazao je predsjednik kluba Goran Guteša, koji je mogao uživati u pohvalama okupljenih za odrađeni posao.
Za upućenije je to potpuno očekivano, ali treba istaknuti da su se Lukavčani pokazali kao sjajni domaćini, jer organizacija je na svim razinama bila vrhunska. Počevši od svlačionica, koje su posebno pripremljene za ovu priliku, preko terena, pa sve do dočeka gostiju i svega što se i očekuje na sportskim događajima poput ovoga.
Slušale su se tako u Lukavcu himne Finske i Švedske, a moglo se na Lukavellu susresti i neka jako dobro poznata lica, poput legendarnog reprezentativca Aljoše Asanovića. I on je, kao i značajan broj ljudi okupljenih na tribinama lukavečkog nogometnog zdanja, došao pogledati klince s europskog sjevera, a najbrojniji su bili – menadžeri!
– Čuj ove, kao golubi na Jelačić placu kad im baciš koricu kruha… – dobacio je netko u trenutku kad su se ljudi iz organizacije pojavili sa zapisnicima za utakmicu.
Zainteresirani menadžeri utrkivali su se tko će prvi doći do svog primjerka, što i ne čudi osobito s obzirom na trendove koji vladaju na nogometnom tržištu. Klubovima i menadžerima zanimljivi su sve mlađi igrači, pa smo tako došli i do neobično snažnog interesa za klince rođene 2008. godine.
Utakmica je na kraju završila pobjedom Švedske 2-0, uz dva lijepa pogotka, ali sve je to bilo samo uvod u ono što slijedi. U petak i ponedjeljak, naime, na Lukavellu će zaigrati hrvatska U-16 reprezentacija, predvođena izbornikom Marijanom Budimirom. U petak od 12.30 sati naši će klinci igrati protiv Švedske, a u ponedjeljak od 10.15 sati protivnik će biti Finska.
Interes će, očekuje se, biti još veći, gledatelji još brojniji, baš kao i menadžeri. Jedino što će ostati isto je razina organizacije, koja teško može biti bolja. Lukavčani su za povijesnu premijeru zaslužili čistu peticu, još jedanput oduševili i pokazali da su zaista posebno nogometno društvo u niželigaškom svijetu. Ne tako davno Lukavec je bio sinonim za “selski nogomet” u svakom smislu, a danas u tom selu živi i uživa nogometna Europa…
I bit će toga još, jer početkom svibnja na Lukavellu će igrati i ženska U-16 reprezentacija Hrvatske. Niz je, dakle, tek počeo…
Bravo, Lukavčani!
HOTNEWS
FOTO Djeca iz vrtića Velika Gorica znaju kako čuvati okoliš, pokazali su to aktivnostima u sklopu Eko dana
Vrtić će ove godine još jednom obnoviti svoj status Međunarodne Eko škole, a kroz čiji program djeca, roditelji i zaposlenici osvještavaju važnost odgovornog ponašanja u očuvanju naše planete Zemlje.
Mališani iz Dječjeg vrtića Velika Gorica, koji je inače ponosni nositelj titule Međunarodne Eko škole, uživali su jučer u organiziranim aktivnostima u sklopu projektnog Eko dana. U područnim objektima u Kurilovečkoj i Mraclinu pod motom “Otpad sortiramo, vrijedno recikliramo, ponovno upotrebljavamo” djeca su učila kako se odgovorno ponašati u očuvanju planete Zemlje.
– U objektu u Kurilovečkoj najmlađa su djeca bojala kartonske kutije i od njih izrađivala spremnike za otpad i kamion za odvoz smeća i otpada. Starija djeca kroz igru i različite aktivnosti razvrstavala su otpad u odgovarajuće spremnike, a potom su koristili otpadni materijali za izradu kućica za ptičice, čunjeva i figurica za razne društvene igre. Eko patrola je pisala eko poruke i letke koje su postavljali ispod brisača automobila parkiranih ispred vrtića i na taj način senzibilizirali lokalnu zajednicu za očuvanje okoliša i odgovorno ekološko ponašanje – ističu iz DV Velika Gorica.
Foto: DV Velika Gorica
Djeca su još izrađivala narodne nošnje od novinskog papira, zatim od starog papira izrađivali novi koji će kasnije koristiti za izradu čestitki. No, u pojedine aktivnosti bili su uključeni i roditelji koji su zajedno s djecom na radionici od otpadnog materijala izrađivali znamenitosti Londona. Napravljen je i eko plakat s vrijednim informacijama o štetnosti plastike za okoliš, različite igračke od plastičnih boca i drugog otpadnog materijala, podmetači od starih keramičkih pločica i šivajući ukrašavali platnene vrećice ostacima stare tkanine.
Foto: DV Velika Gorica
U objektu u Mraclinu sadila su se drveća u dvorištu vrtića, a od otpadnog materijala izrađeni su različiti poticaji za igru i aktivnosti djece u zatvorenom i na otvorenom prostoru kao što je poligon za mini-golf od PVC boca te drveni stolić za igru prijevoznim sredstvima.
– Sve aktivnosti projektnog dana imale su za cilj bogatiti djetetovu spoznaju o važnosti gospodarenja otpadom te poticati i razvijati pozitivne stavove prema očuvanju okoliša – dodali su iz vrtića.
Foto: DV Velika Gorica
Foto: DV Velika Gorica
Foto: DV Velika Gorica
Foto: DV Velika Gorica
Sport
Završila sezona novog početka: ‘Ponudili smo šansu, a dečki su radili i žrtvovali se…’
Miron Češkić (34) zaključio je prvu sezonu u ulozi trenera košarkaša Gorice s gomilom razloga za zadovoljstvo. Momčad koju su mnogi vidjeli u borbi za ostanak završila u doigravanju, uz lijepu perspektivu kroz niz mladih igrača
Prošlo je tjedan dana od posljednje utakmice košarkaša Gorice u sezoni koja je označila novi početak. Nakon niza godina u društvu najboljih klubova u državi, u Premijer ligi, gorička košarka skliznula je u niži rang, u natjecanje koje se službeno zove Prva muška liga, pri čemu je bilo jako teško pretpostaviti kako će sve skupa izgledati. Ne samo zato što su ostala tek trojica igrača iz lanjske ozbiljne rotacije, nego i zato što je novi trener Neven Nikolić odlučio odstupiti neposredno uoči prve utakmice u sezoni.
Novu, potpuno izmijenjenu momčad preuzeo je 34-godišnji Miron Češkić, koji je u klub došao na poziciju tajnika, odnosno prvog operativca.
– Gledajući početak sezone, koja je krenula jako čudno, možemo reći da je na kraju ispalo jako uspješno. Trener Nikolić otišao je u ponedjeljak, a ja sam prvu utakmicu vodio u subotu. Trebalo je tu posložiti stvari, a imao sam samo tih pet dana prije nego što je krenulo… I već u prvoj utakmici išli smo na Marsoniju, za koju je igrao moj brat, pa sam i imao neke insajderske informacije. Dobili smo tu utakmicu 20 razlike i sve je odmah nekako krenulo u dobrom smjeru – vraća se na početak trener Miron gostujući u emisiji Prva liga na City radiju.
Uz žestok i naporan rad, koji je doveo i do sjajne serije na otvaranju ove godine, završilo je četvrtim mjestom u regularnoj sezoni, iza ipak prejakih Kvarnera i Vrijednosnica Osijek te Samobora predvođenog Krunom Simonom. U polufinalu doigravanja Gorica je tako išla na Kvarner i morala potpisati kapitulaciju s 0-2 u toj seriji.
– U obje utakmice smo pet minuta prije kraja bili na minus pet. Pogotovo je specifična bila druga utakmica, u kojoj smo gubili 25 razlike, tražili načine kako se oduprijeti, mijenjali obrane i kombinirali sve što se može, pa se s par trica zaredom uspjeli vratiti. A onda su oni pokazali zašto su tu gdje jesu, da su kvaliteta više… To je momčad složena za rang više, što se i osjetilo – realan je Češkić.
U odnosu na početak sezone ova je momčad Gorica danas…
– Puno iskusnija! Moramo biti svjesni da nam je ljetos došlo sedam igrača koji nisu imali ozbiljan doticaj s ovim rangom natjecanja. Kotrulja i Stojanov bili su juniori, Oštrić, Perica i Miloloža dotad nisu previše ni igrali, braća Došen došla su iz nižeg ranga… Trebalo je tu puno rada, puno razgovora, da im se podigne samopouzdanje, a na kraju smo uz pomoć starijih igrača napravili stvarno dobre stvari – ponosan je Miron.
Među starijim igračima je i jedan koji je četiri godine stariji od trenera.
– Da, jedino Ante Mašić je stariji, a Kristijan Šutalo je godinu mlađi. Znamo se mi već dugo, igrali smo jedni protiv drugih… Iskreno, ja sam na poziciju tajnika došao s idejom da bih možda mogao još malo i igrati, ako zatreba pomoći ovim mladim igračima, ali na kraju se priča malo drukčije odvila – kaže Češkić i nastavlja:
– Sad mi nije žao. Kad se otvorila opcija da preuzmem momčad, rekao sam sebi da treba probati. Već sam ranije vodio seniore, a i dečki su bili stvarno OK prema meni… Uostalom, da nije uspjelo, da nije išlo, tražili bismo neko drugo rješenje. Ispalo je da se sve skupa zakotrljalo na dobar način, odradili smo super sezonu i zato mi danas nije žao što nisam igrao. Iako, moram priznati da mi se još uvijek igra…
Goričani su ušli u sezonu s puno dvojbi i nepoznanica, a završilo je vrlo uspješno… Foto: David Jolić/cityportal.hr
Ispalo je drukčije, ispalo je uspješno, ali iza toga ostalo je puno prolivenog znoja.
– Trenirali smo sedam do osam puta tjedno, što znači da smo često imali i dva treninga dnevno, što nije uvijek lako izvesti, budući da dečki i studiraju, rade… Ali ja sam entuzijast, pa i oni moraju biti entuzijasti. Rekao sam im da će dobiti priliku, a na njima je da je iskoriste ako misle nešto ozbiljnije igrati, pokazati se… Rad, rad i samo rad. I žrtva. Nije uvijek lako, ne stižu svi na sve treninge, ali veseli me što se događalo da me igrač nazove, kaže da ne može u utorak doći na trening, pa bi došao u ponedjeljak barem šutirati. I ja rado dođem u dvoranu, odradim trening s njim… Treba se puno prilagođavati, ali svi imaju želju za napretkom i to me posebno veseli – ističe mladi trener Gorice.
A kad smo već kod mladosti, to je i najbolji opis onoga što ga okružuje, unatoč nekolicini iskusnih igrača. Što je, zapravo, i poanta, jer bilo bi suludo ovaj pad u niži rang ne iskoristiti za promociju mladih, ako je moguće i domaćih igrača. Pogotovo s obzirom na činjenicu da je Velika Gorica izbacila gotovo nevjerojatno malen broj ozbiljnih košarkaša kroz svoju povijest, što je teško objasniti s obzirom na veličinu grada, na broj ljudi, djece…
– Temelji se udaraju od najmlađih kategorija. Mora se djeci omogućiti dovoljan broj treninga, kvalitetne trenere i velik broj natjecanja. Ono što sam zatekao u Gorici nije bilo na tom tragu. Evo, prošle sezone juniori su trenirali triput tjedno, što više spada u rekreaciju nego ozbiljno bavljenje košarkom. Na tome treba raditi i davati klincima priliku da uspiju. Prva liga je idealan poligon za mlade igrače, okruženje u kojem se trenira sedam, osam ili devet puta tjedno, u kojem se natječe s malo ozbiljnijim igračima. Talenta uvijek ima, ali dijamante uvijek treba brusiti na pravi način – svjestan je Češkić, koji u tom smislu vidi pomake.
– Suradnjom s Velgorom došlo se do većeg broja termina, što omogućuje da se više i bolje trenira. Otvaranjem balona ćemo riješiti neke probleme s terminima, a idealno bi bilo da se školstvo prebaci u jednosmjensku nastavu. Kad bi škola završavala oko 14 sati, to bi otvorilo puno veće mogućnosti, jer ovako jednostavno nema ni dovoljno prostora ni dovoljno vremena. Radimo na tome da omogućimo djeci što više termina i treninga, kako bi mogli napredovati.
Miron Češkić došao je kao tajnik, s idejom da će još malo i igrati, a završio je na klupi… Foto: David Jolić/cityportal.hr
Miron Češkić u svoju je košarkašku priču ušao s osam godina u rodnom Đakovu, odrastao je skidajući poteze Dražena Petrovića i Michaela Jordana s VHS kazeta, debitirao je za prvu momčad Đakova već s 15 godina, pa nakon srednje škole došao u Zagreb, na Kineziološki fakultet. Igrao je za nekoliko zagrebačkih klubova, a s Hermes Analiticom zaigrao je i u najvišem rangu hrvatske košarke. Usporedno je već s 18 godina počeo asistirati trenerima, učiti se poslu i skupljati iskustvo koje mu je jako dobro došlo ove sezone.
– U Hermesu sam igrao u jako dobroj momčadi, s Rogićem, Vladovićem, Krapićem i drugima, a prve premijerligaške poene ubacio sam baš u Velikoj Gorici. Stavio sam dva slobodna bacanja koja su se pokazala ključnima za pobjedu protiv Gorice… Evo, nadam se da sam se ove sezone iskupio za to – sa smiješkom završava Češkić, koji je u srijedu otputovao za Medulin.
– Prije dolaska u Gorici radio sam s Velimirom Šandorom, kojem sam i dalje službeno asistent. Na pripremama je reprezentacije u Medulinu, pa idemo dolje malo mu pomoći, što me baš veseli. To je sjajan dečko, veliki sportaš, mogu reći i moj prijatelj – zaključio je Miron.
Sljedeće sezone, nadamo se, ostat će ovdje i nastaviti posao… Zaslužio je.
HOTNEWS
Uključite se u projekt ‘Novi naručitelji’ i svoju lokalnu zajednicu uljepšajte umjetničkim djelom
Riječ je o produkcijama u javnom prostoru u kojem građani naručuju umjetnički rad za koji smatraju da je važan i od javnog je interesa.
Nakon pokretanja manifestacija, festivala, ali i organizacije aktivnosti koje se tiču lokalne scene poput Oglede festivala, Galženica Art Soiree, predstave Uzbuna u plastičnom carstvu, kao i Muzeja odbačenih predmeta, gorički nezavisni teatar – Štoos teatar ima novi projekt.
Ovaj ‘mladi’ teatar osnovan tek prije godinu dana, a na inicijativu velikogoričkih glumaca Ane Katulić, Mirela Huskića i Luke Kuzmanovića, svoju pažnju posvećuje kulturi i baštini Turopolja i Velike Gorice, ali želi i kroz svoje programe uključiti što više sugrađana. A pojedinci ili skupina građana moći će se uključiti u projekt ‘Novi naručitelji’ kojeg Štoos provodi u suradnji s Otvorenim likovnim pogonom iz Zagreba.
– Radi se o modelu umjetničke produkcije kojeg je 1990. godine osmislio francuski umjetnik François Hers, a riječ je o produkcijama u javnom prostoru u kojem građani naručuju umjetnički rad za koji smatraju da je važan i od javnog je interesa. Želja nam je ovom metodom pokušati realizirati umjetničke produkcije u lokalnoj zajednici – govori nam Ana Katulić nabrajajući pojedine umjetničke intervencije ili instalacije koje danas postoje u našoj Velikoj Gorici.
Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
Uglavnom su to biste znamenitih povijesnih ličnosti, tu su i drvene skulpture iz 80-tih godina, a ono što dominira su skulpture sakralne tematike poput ‘Golubice’ Ivan Mikulina te Milenijski križ u Parku Josipa Frkina. Kada je u pitanju modernija umjetnost to je mural na zgradi stare općine kojeg su napravili Hana Tintor i Dominika Vukovića.
– Skulptura ‘Turopoljski mladečki’ u Buševcu te spomenik Sportskom društvu Radnik u Parku dr. Franje Tuđmana su primjer direktne lokalne inicijative koje su pokrenule udruge ili pojedinci da se obilježi nešto što je njima važno – pojašnjava Katulić te dodaje kako ‘Novi naručitelji’ upravo to.
Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
Oni mogu biti sve osobe bez obzira na njihov socijalni, ekonomski, obrazovni status. Pojedinac ili skupina građana/ki kao grupa naručitelja obrati se ‘medijatoru’ u ovom slučaju Štoos teatru s kojim u pisanom obliku formuliraju svoju narudžbu, a on im potom predlaže umjetnika za kojeg smatra da njihovoj narudžbi može najbolje odgovoriti. Kroz razgovore naručitelja i umjetnika profilira se umjetničko rješenje oko kojeg će se svi složiti i za koje se potom traže sredstva za realizaciju.
– Želimo građanima dati dodatni poticaj, stručnu podršku i pomoći u osiguravanju financijske pomoći. Stoga pozivam sve da nam se sa svojim prijedlozima jave na [email protected] ili na adresu Štoos teatar, Nikole Šopa 1 – poziva Katulić.
Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
Vijesti
Fešta u Starom Čiču uz krijes, roštilj i starinske igre
Program na igralištu Stara Odra počinje od 16 sati.
-
CityLIGHTSprije 3 danaLuka Čučuković iz Novog Čiča: Kao student PMF-a briljirao na međ.natjecanju, a danas za svoj DVD istrčao 5 km za 20 minuta i – pobijedio!
-
HOTNEWSprije 2 danaU Veliku Goricu stiže više od 600 retrivera na specijalnu izložbu ‘Retriever weekend’
-
HOTNEWSprije 3 danaUskoro kreću isplate povrata poreza, provjerite svoj pretinac u sustavu eGrađani
-
HOTNEWSprije 3 danaVatrogasci protutnjali gradom, gase požar dimnjaka u Ulici Matice hrvatske
