Poveži se s nama

Kolumna

Nek’ se je malo i bolesno, samo da je više para

Objavljeno

Što bi rekla Iva Balent, ne sumljam da i mnogi od vas misle tako. Neka se je malo i bolesno, ali ne sad bolesno kao baš pravo bolesno – nego ono – neke fine, moderne bolesti. Već kad smo kod finih modernih bolesti, instagram je močvara boleština. Bolnica neukusa i parada lažnih prikaza. Moderne bolesti su tikovi. Kako samo pametno djeluju oni koji imaju potrebu dok s vama razgovaraju, škljocati zubićima ili pak prstima. Uvijek se u društvu nađe jedan koji vrvi tim nekim radnjama. Ne može on hodati s lijeve strane ili da mu čaša vode stoji s desne šalici kave. I misliš se, čovjek je svoj, nekako poseban. Blijeda u licu je tako seksi u zadnje vrijeme. Gdje su nestali ljudi koji imaju pigmentaciju po licu, crvenilo pri vrhu čela – instagram i filteri – majka svih neprirodnih iskaza.

 

A da ne spominjem heštegove.U božićno vrijeme bilo ih je na izvoz, a onaj #božićjeuranio zauzeo je vrh ljestvice. Halo narode, Uskrs je za dva dana – #mladilu

k #rotkvica #tucamosejajima #sirivrhnje #šunka. I tako, za vrijeme uskršnjeg doručka kad mamurni ne možete ni primirisati stolu, a stara majka nudi netom oguljeno jaje koje po bijeloj opni ima trag crno – plave – ljubičaste boje; jer nu majke, baš je sva jaja ofarbala.

Vratio se hranitelj Klepetan vidjeti jesu li i njegova jaja na broju. U vremenu kad se Agrokor jeftino zaručio nanovo, kad vrh crkve pati za opstojnost hrvatskog jezika – kao da je to upitno, Malena se #tucala s drugim rodanom, hm kako bi se zvala muška roda … dakle eto ga još jedan šok ovaj tjedan – roda je unisex, možda Malena nije s boka ni vidjela da to nije Klepetan iako to sad nije ni važno. Kao i u našem rodu, tako i kod roda – djeca uvijek izvuku deblji kraj. Gibonni bi rekao što će meni moja dica reć …

Petak je kao i prije sedam dana, dolazi nam produženi vikend i svi ćemo se umastiti u šunki, mladom luku i satrici. Ako pukim slučajem ne znate što je spomenuta delicija, pitajte svoje bake i djedove – jer ruku na srce, debeli dio Hrvata ili imaju ili će imati nešto bosansko u sebi. Satrica je mladi luk sitno sjeckan sljubljen u spoju sira i vrhnja s malo soli.

Želim vam svima da zeko donese nešto u gnijezdo, već ako Djed Božićnjak nije u čizmicu. Ako se zeko ne pojavi u nedjelju ujutro, ne brinite; postoje dva moguća razloga:

zeko je u Srbiji, jer tog jutra je ujedno Vaskrs. Druga mogućnost je da zeko zna kako smo gladan narod – nije zeko glup, lisica mu šapnula da smo još uvijek kao devesprve naoružani do zuba …

Pa neka vam je svima dragi moji sretan Uskrs i dobar tek, ne #sumljam da će bit.

Kolumna

Zašto je ne – važno izaći na izbore?

Objavljeno

on

Dragi moji uporni i strpljivi čitatelji, koji često iz mojih redova, shvatite da ni sam nisam shvatio što bih rekao. Ove nedjelje su izbori.

Nepotrebno je navesti da je to parada demokracije u kojoj mnogi sudjeluju, al samo neki profitiraju. Kako sam politički podoban, jer sam latinski rečeno „homo bez obraza“ nudim prostor kolumne mladoj Bruni, koja se češe tamo gdje ju svrbi. Dragi moji, ove nedjelje mnoge ine Brune strepiti će i gristi nokte, ako ne znate zašto; pročitajte pismo djevojke/ žene koja se bori kao prava kćerka.

Dragi Ljubomire, javljam Vam se u nadi da mi možete pomoći. Ja sam Bruna i živim u jednom našem velikom gradu. No, to je manje bitno koliko ova nepravda kojoj je izvrgnut moj otac kao kandidat na predstojećim izborima. Vidite, ja sam jedinica u majke i završila sam fakultet(e) ekonomije i marketinga, komunikologije i sestrinstva na Univerzitetu Božić u Visokom – Bosna i Hercegovina.

Sve sam ispite položila odličnim i u roku sam diplomirala paralelno tri studijska programa, koja nisu niti malo lagani. Ovo napominjem, da shvatite koliko sam ozbiljna u nastojanju da pomognem mojem ocu. Moji roditelji, majka domaćica i otac političar; praktični su vjernici i uvijek su me odgajali u duhu vjere.

Od kad smo se vratili iz Njemačke davne 2011. godine; moj otac je sve svoje snage i financije uložio kako bi na pošten način, kroz posao višeg savjetnika za energetiku u gradskoj upravi, omogućio meni dostojno školovanje i našoj obitelj život u 100 kvadrata, tu nedaleko od Gundulićeve na potezu prema Zrinjevcu.

S obzirom da živimo u vremenu kad ništa nije sveto, pa ni želja za boljitkom kao ni ljubav prema Domovini, moram javno – uz Vašu pomoć, podići glas za mog oca. On je radešan čovjek i veliki gospodin. To što je vodoinstalater, samo je pokazatelj koliko je cijenjen u svojoj stranci, kad su ga postavili na ovu odgovornu funkciju. U zadnje vrijeme, puno toga se pisalo o mojem ocu kao nekome tko je platio za svoj posao i nešto da su on i upravitelj rođaci. Ja Vam, Ljubomire dragi, tvrdim – a, molim Vas vjerujte mi, da moj otac nije bratić upravitelju, jer u Mostaru ima više Biurtulovića…

Vidite, ja imam 27 godina i nakon ove nedjelje očekujem da će se makar prozor otvoriti, kad vrata neće. Recite svima koji Vas čitaju, da svoj glas daju čovjeku koji vjeruje u domovinu, koji vjeruje u obitelj i svoju djecu; čovjeku koji na pošten način može, želi i hoće … recite im da izaberu pravog čovjeka, koji sa svojima može za sve – jer kakav je to čovjek koji ne gleda na svoju porodicu prvo.

Radosna bih srca, ako bude prilike da se upoznamo nakon izbora. Vaša, Bruna.

Izađite na izbore, jer slika lokalne razine – odraz je pravog stanja države.

 

Nastavi čitati

Kolumna

Ne volim obiteljska okupljanja iz više razloga

Objavljeno

on

Počela je sezona krizmi, pričesti i vjenčanja. Sezonski kao ambrozija, jednom godišnje. Od proljeća krene karavana laži, usiljene kulture, pitanja bez potrebe te, naravno tu i tamo velika doza kiča. Ovih sam dana bio gost obiteljskog okupljanja, na koje sam bio pozvan uredno – mjesec dana prije. To zvanje prije, ima dvije konotacije.

Ona prva i nimalo nevažna jest ta da si možete na vrijeme odvojiti od plaće, dar za maloga/malu. Nije danas lako, al shvatio sam da se na takve domjenke uredno ne zove one koji nisu zaposleni, s izgovorom ma nije on mogao, nešto kod kuće rade.

Drugi razlog jest taj da se preboli šok komunikacije, jer sad smo se čuli i opet za mjesec dana – u tom periodu dobro možete sa svojima uskladiti priču laži i objasniti zašto niste dolazili u goste.

Kod nas je običaj poklona/darova/svih onih preseravanja s kojima želimo pokazati da imamo, iako mama mlijekom za tijelo namaže lice, jer tata nema za noćnu, dnevnu, hidratantnu, ionizirajuću itd kremu.

 

Krenimo nekom gradacijom od najnižeg, kad su darovi u igri.

Zašto i za koga vrijedi ona, netom nakon rođenja prinove „tutni pedeset eura maloj pod glavu“ imperativna izreka. Iskreno, radije ću tutnuti negdje drugdje jer ni mom malom/maloj neće nitko tutnuti; kad ste svoj  „i na svoju ruku“ u familiji baš niste tema ozbiljnog razgovora. Mami nikad neću zaboraviti, kad me je pokušala na tako jednom skupu opravdati. Na pitanje a, zašto tvoj mali nije oženjen – ima već trideset, radi; mama je odgovorila ma on je poseban. Mama – to se kaže, čovjek ganja karijeru; poseban znači zaostao. Dakle, ovo je bilo rođenje.

Ne samo da je prohodalo, eto ide i na pričest. Mjesec dana prije, dio familije koji ima platnu listu – razmišlja što malom/maloj kupiti; sad je već veliki dečko i uz neki fini dar, eto još pedeset eura. Iako ja stalno govorim da sam, kad dajem valute – patriot – od mene pedeset, al kuna i to hrvatskih.

Dobio je pričest, sad i krizma ide. E, tu su gosti u velikom zajebu. Valja uz sto eura, jer mali će u srednju uskoro, pa neka ima; kupiti sat ili mobitel … jednom se krizma.

Ovim putem neću ulaziti u svatovske idiot-arije, o tome nekad kad se budem ja poseban kao takav, na poseban način ženio. No, jedno ću naglasiti. Ako se neki dio familije bude osjećao prozvanim ili povrijeđenim , vjerujem da i vi prepoznajete neke u svom stablu; samo ću vam reći da ste svaki put nama u goste donosili a) čarape zapakiran u celofan, b) 250 grama kave, a norma je pola kile, c) tetke i ujine – kad nosite bombonijeru nama u goste, pogledajte datum – tu istu smo mi vama donijeli u goste prije tri mjeseca. I nije lako biti mi, biti naši i biti vaši kad krene sezona obiteljskih okupljanja.

Ako ovaj tjedan idete na neko – predlažem noć prije izlazak do jutarnjih sati piti kratko a, zalijevati dugačko; u polusvijesnom stanju, lakše se vlastita krv podnese.Želim da ovaj tjedan razmislite o tome, kako su nam obiteljska okupljanja vezan za religiozne aspekte kalendara – da li je ateistima lakše? Usput rečeno za kraj, baka se teže na tramvaj penje – kad ju uhvati rani mraz, vidimo se na karminama.

Nastavi čitati

Kolumna

Božo, shvati; u nas je tek treći brak nešto trajnije

Objavljeno

on

Ima nade. Imam vjeru u tog čovjeka. Govorim o Boži, našem nesuđenom predsjedniku sabora. Kad sam ugledao blago zlobni osmijeh na licu akademika Reinera, nakon uspješnog svrgavanja s trona dragog nam Božu, kroz glavu mi prošla ona stara – nije kome je namijenjeno, već kome je suđeno.

I zaista, puno toga u životu ne dobijemo iako nam misaono pripada. Ima boljih, ima sposobnijih, ljepših … ima onih koji su naprosto cijeli paket; ali ima i onih koji misle da su paket, a od tog istog pakta – prikaza su žute potvrdnice da je tu, tek riječ o nekakvom paketu. Kakav sam silini uvod napravio, a zaista sam imao samo dvije misli koje su mi se sljubile u pokušaj da nešto napišem. I dobro, u zadnje vrijeme svi su se tekstovi sveli na cinični pogled ka politici i njezinim akterima. Ali ne mogu, sve da i hoću ne pisati o tim silnim ljudima koji siluju naše televizore, novine i radijske stanice. Ušli su oni ne/tiho u domove, spavaće sobe, sve dok ih jednog dana ne ispraznimo u kupaonici. Jer narod nije glup, nije narod stoka kako se misli. Narod nije svinja da završi u svom vlastitom crijevu; iako narodu Hrvata treba nekoliko milenija, odmotat će se ta iznutrica i vidjet će svi ti političari i gazde što je i tko je nadro.

Vratimo se mi na Božu i onog drugog. Andreja. Tu ljubavi nema. Da se izrazim riječima nadbiskupa Hranića: Božo sa strane kao šugav stoji i moli da ga Andrej primi za ruku. Kao da je šugav. Kako jaka i stara riječ, a tako lijepo opisuje ovaj odnos. Njih dvojica, kao da su u vezi. Onoj pravoj, kako samo muškarci mogu imati. Može to biti veza #onokao prijatelji ili malo dublja veza. Kakva god da je, njihova je pravi primjer kakve su veze političkog kurvaluka. Jedan je pomalo mističan, tajanstven, ima taj pogled sjemeništarca koji u sebi krije svu moguću perverziju i naravno zapali cigaretu. Drugi, markantan, visok, zgodan, jak i lider. Božo i Andrej su prototip opisanog. I kako on njemu, kad se Božo blago uzjebe kaže Božo, al ne Božo stvarno – moramo razgovarati. Drugi je dakako školovan i zna engleski jezik, a prvi – on je iz Metkovića i dok hoda gradom i kad ga kamere snimaju, zrači tom jednom sigurnošću sve dok ne progovori. U glasu mu se oslikava potreba za drugim, jer što bi dečko iz Metkovića bio da mu briselski menadžer nije utjeha i luka.

Sad kad sam pojasnio tu navezanost i potrebu jednog za drugim, stavljam vama na dušu i volju da shvatite i uočite ono što zapadne zemlje znaju bilo bi lakše kad bi nas gay ljudi vodili, barem bi nam bilo veselo i šareno. Od ovog pederluka nitko dugotrajne koristi nema, jer ni sami jedni s drugima ne mogu.

Nastavi čitati
EUROHERC
MONOKL
SOLARIJ



Izdvojeno