Na drugom katu novog terminala Zračne luke Franjo Tuđman, u prostoru odlazaka, danas je svečano otvorena izložba „Crowned by Tradition”, u organizaciji Turističke zajednice Velike Gorice i Grada Velike Gorice, uz suradnju i potporu Međunarodne zračne luke Zagreb. 

Izložba povezuje bogatu tradiciju Turopolja sa suvremenim umjetničkim izričajem, predstavljajući jedan od najprepoznatljivijih elemenata turopoljskog identiteta – poculicu, tradicijsko pokrivalo glave udanih žena Turopolja. 

Poculice su postavljene na žičanim skulpturama, koje je izradio velikogorički kipar Andrija Gašparuš, stvarajući jedinstven spoj tradicijskog i modernog, materijalnog i apstraktnog, prošlog i sadašnjeg. 

Nicolas Duthilleul, član Uprave Međunarodne zračne luke Zagreb, ističe da izložba pokazuje kako i putnički terminal može biti mjesto susreta tradicije i suvremenosti, nudeći putnicima jedinstveni doživljaj.  

-Ponosni smo na dobru i dugogodišnju suradnju s Gradom Velika Gorica i Turističkom zajednicom Velike Gorice, koji su za nas važna lokalna zajednica i partneri. Zagrebačka zračna luka predstavlja platformu za razvoj kontinentalnog turizma, stoga nas raduje da će brojni posjetitelji, koji dolaze u Veliku Goricu, imati priliku uživati u ovoj izložbi. Također nas veseli što se izložba otvara uoči Dana grada Velike Gorice, koji se obilježava 13. prosinca, stoga ovom prigodom unaprijed čestitamo – naglasio je Duthilleul. 

Osim toga, izložba izvrstan primjer sinergije između gospodarskog, kulturnog i turističkog sektora, nastale s ciljem očuvanja i suvremene prezentacije lokalne tradicije – rekla je direktorica Turističke zajednice Grada Velike Gorice Maja Toth. 

 -Velika Gorica je grad bogate povijesti i tradicije, a kroz ovakve projekte želimo pokazati kako se ona može kreativno povezati sa suvremenim umjetničkim izričajem. U zajedničkom djelovanju prepoznaje se važnost baštine kao temelja identiteta, ali i kao inspiracije za nove, kreativne iskorake – dodala je Toth. 

Inače, Poculica se u Turopolju pojavljuje davno, iako ne postoje pouzdani podaci o vremenu njezina nastanka. Između 1930-ih i 1950-ih godina koristila se isključivo u svadbenim obredima, dok je ranije bila dio svakodnevnog oglavlja udanih žena iz plemenitaških obitelji. 

-Poculica je stoljećima bila znak statusa i pripadnosti, a danas je dragocjeni dio naše materijalne i nematerijalne baštine. Drago nam je da kroz ovu izložbu dobila suvremeni umjetnički okvir i priliku da se predstavi široj javnosti iz Hrvatske i inozemstva. Na taj način turisti svojim dolaskom u Hrvatsku imaju priliku vidjeti bogatstvo tradicijske baštine ne samo Turopolja, već i cijele Hrvatske – poručila je ravnateljica Muzeja Turopolja Margareta Biškupić Čurla. 

Tijekom vremena poculica se mijenjala u načinu izrade i ukrašavanja – od jednostavnih verzija izrađenih od domaćeg platna do bogato ukrašenih primjeraka s vezom, čipkom, perlicama od puhanog stakla, trakama i ručno izrađenim ukrasima. 

Za potrebe izložbe sedam tradicijskih poculica iz svoje arhive, izrađenih u sklopu projekata očuvanja rukotvorina i tradicijskog veza, ustupilo je Kulturno-umjetničko društvo „Čiče” iz Novog Čiča.  

Izložba „Crowned by Tradition” bit će postavljena u Zračnoj luci Franjo Tuđman do 9. siječnja 2026., nakon čega će biti dostupna javnosti u Centru za posjetitelje Velike Gorice, gdje će nastaviti živjeti kao dio kulturne i turističke priče o Turopolju. 

Kad je 12. listopada, s kapetanskom trakom na ruci, poveo svoje suigrače iz NK Turopoljca iz Kuča u okršaj s rivalima iz Bestovja, Mislav Čunčić vjerojatno nije baš računao da upravo kreće u svoju posljednju utakmicu u karijeri. Navršio je već 38, naravno da se kraj ove priče bližio, a za to da baš Bestovje ostane zadnja utakmica u karijeri pobrinula se – ozljeda.

– Mučila me tetiva, zato nisam odigrao ovih zadnjih utakmica jeseni, ali ta ozljeda je i glavni razlog što nije još malo potrajalo. Boli me već gotovo dvije godine, stalno to vučem, doslovno šepam, i to je presudilo da odsviram kraj karijere. Čekam treće dijete, bit će puno obaveza doma, to je svakako isto jedan od razloga, ali poznajući sebe, igrao bih ja još malo da nije tih bolova… Evo, već me zovu i u veterane, ali morao sam i to zasad odbiti, treba mi sad najmanje šest mjeseci odmora od bilo kakvog oblika nogometa – javio se kratko Mislav, uz dogovor da ćemo uz ugodnu nogometnu kavu ovih dana proći sve detalje jedne romantične nogometne priče legende kučkog nogometa.

Uostalom, za prvu ruku je sve jako lijepo rečeno u objavi kojom se NK Turopoljac oprostio od svoje ikone, kapetana i vođe. S devet odigranih utakmica ove jeseni Čunčić je dogurao do ukupno 123 nastupa za klub iz svoga sela, koji ga neće baš u potpunosti izgubiti.

“Nakon četiri godine, 123 utakmice i mnogo lijepih trenutaka, vrijeme je da se naš Mimi oprosti od aktivnog igranja u dresu NK Turopoljca, ali ne i od nas!”, stoji na početku objave iz kluba koju prenosimo u cijelosti.

“Mislav Čunčić Čuna, rođen 13. svibnja 1987., svoj nogometni put započeo je još kao dječak u Turopoljcu, a kao kadeta Turopoljca put ga je odveo u tadašnji Radnik. Život ga je vodio kroz NK Lučko u drugoj ligi, godine je proveo u NK Zagorcu iz Krapine, u međuvremenu je igrao u NK Udarniku, a onda se opet vratio u Zagorec iz Krapine, prije nego što je stigao doma u naš Turopoljac.

Kroz sve te godine, Mislav nije bio samo igrač. Bio je primjer. Bio je onaj koji primi mladog igrača pod svoje, koji donese mir kad ga treba, ali i onu glasnu energiju kad ekipa treba poguranac. Bio je kapetan kakvog svaki klub poželi pouzdan, iskren, srčan i uvijek sto posto posvećen.

Ali, najveće životne utakmice nisu one na travnjaku.

Mimi je postao suprug, otac dvoje prekrasnih sinova, a iduće godine dobiva i svoju najljepšu novu titulu, postaje otac po treći put. I nema ljepše “mirovine” od one koju obilježi obitelj, radost i novi počeci. Veliko hvala upućujemo njegovoj Tei, ženi koja je bila njegov vjetar u leđa, najveća podrška, motivacija i tiha snaga koja ga je pratila.

Uprava NK Turopoljca i njegovi suigrači uručili su mu mali znak pažnje, ali koliko god se trudili teško je jednim poklonom zahvaliti na svemu što je Mimi dao našem klubu. Dao nam je srce. Dao nam je veselje. Dao nam je ponos.

Dragi naš Mimi, nadamo se da ćeš i dalje biti uz nas kad god možeš na utakmicama, druženjima. Naš klub je tvoja kuća i tako će uvijek ostati. A sa sinovima koji rastu, ne brini, mi u Turopoljcu već računamo na novu generaciju Čunčića! Nogomet ti je u obitelji osiguran za barem sljedećih dvadesetak godina.

Hvala ti na svakoj utakmici, na svakom treningu, na svakoj minuti odigranoj u zelenom dresu, po našoj procjeni odigrao si cca 11.000 minuta. Bome, nije zajebancija u tvojim godinama. Šalimo se, Mimi, neka si nam živ i zdrav, već si krenuo, a sad ćeš malo morati pojačati trčanje za svojim mališanima.

Toliko od nas, ukratko, i još jednom: Hvala, Kapetane!”

Zanimljiva karijera, dobra nogometna priča, koju će biti zadovoljstvo ispričati.

Dinamo je u Veliku Goricu daleko od idealne forme, s atmosferom koja je jednako tako daleko od idealne, a Mario Kovačević igrao je još jednu u nizu svojih kvalifikacijskih utakmica. Događalo se sve to četiri dana nakon ružnog poraza u Lilleu, a sve to bili su detalji za koje su se pokušali uloviti u stručnom stožeru Gorice u pripremi ponedjeljka poslijepodne.

– Znamo da moramo biti na maksimumu svojih mogućnosti da bi se mogli nečemu nadati – najavio je sudar s Dinamom trener Gorice Mario Carević.

Nažalost, njegova momčad nije dosegnula svoj maksimum u ovih 90 minuta, na zatvaranju 15. runde SuperSport HNL-a. S obzirom da je bilo tako, teško da je moglo biti i bod(ov)a u ovom ogledu, koji je taj i takav Dinamo doveo do – prvog mjesta na tablici! I to je iz modroga kuta najbolja moguća najava derbija s Hajdukom u subotu od 15 sati…

Iako, nije Dinamo u Velikoj Gorici odigrao spektakularnu utakmicu. Daleko od toga, gosti iz Zagreba imali su dominaciju samo u posjedu, dok po pitanju prilika to općenito nije bila osobito pamtljiva utakmica. Pokušavao je u prvom poluvremenu dvaput Hoxha sa distance, jedanput bolje, drugi put nešto lošije, ali zapravo jedinu svoju šansu u prvih 45 minuta realizirao je Monsef Bakrar.

– Nedopustivo je da tako primimo gol, da čovjek ostane tako sam u “srcu gola”, a baš smo naglašavali da oni vole tamo dolaziti, pojavljivati se – komentirao je gol iz 34. minute trener Carević, svjestan da je u ovakvoj utakmici pogreška poput ove često i kobna.

Takvom se pokazala i ovoga puta, iako je u drugom poluvremenu Gorica pokazala nešto više u igri prema naprijed. U prvih 45 minuta Dinamo nije dopustio Goričanima ni da mu priđu golu, a kamoli kreiraju ozbiljniju opasnost, dok se u nastavku ipak nešto događalo prema naprijed. To nešto nije bilo dovoljno kvalitetno, jer u jednoj je dobroj situaciji Vrzić loše zahvatio loptu, u drugoj je traljavo pucao Pršir, u trećoj je okvir gola glavom promašio Erceg nakon ulaska s klupe…

– U utakmicama poput ove jednu od te tri situacije jednostavno moraš iskoristiti ako želiš nešto uzeti. Mi to nismo uspjeli… – kazao je Carević.

Nešto ozbiljnija nada probudila se u 75. minuti, nakon što je isključen Luka Stojković. Gotovo nevjerojatno, ali Dinamo je ove sezone dobio ukupno dva crvena kartona u HNL-u, oba je dobio Stojković, oba je dobio protiv Gorice… Goričanima je to otvorilo nešto više prostora, slika se okrenula, sad je domaćin kružio oko gostujućeg kaznenog prostora u potrazi za izjednačenje, ali nije to bila ta večer. Prostora nije bilo i vratar Filipović sačuvao je svoju mrežu čistom.

Konačna odluka pala je tako s druge strane, i to u drugoj minuti sudačke nadoknade. Drugi gol Dinama, za konačnih i nedostižnih 2-0 kreirali su igrači s klupe, jer Fran Topić je pobjegao po lijevoj strani i vratio u sredinu, a na odbijenoj lopti našao se Marko Soldo, bivši igrač Gorice, koji je zabio svoj prvi gol u dresu Dinama.

Dinamo je tako skočio na vrh ljestvice, u puno boljem ozračju dočekat će derbi s Hajdukom na Maksimiru, a Gorica je sa sedmoga mjesta pala na osmo. Rijeka ima isti broj bodova, ali i nešto bolju gol-razliku, a bodove za put prema gore odsad će tražiti u gostima. Dinamo je bio deveta uzastopna domaća utakmica Gorice u prvenstvu, a sad su na redu četiri gostujuće. Prije stanke još tri, jer već u petak se ide u Koprivnicu, a nakon toga i na osječku Opus Arena i riječku Rujevicu.

U prosincu u Veliku Goricu stižu predstavnici udruge SOS Dječje selo Hrvatska, koji će građanima na terenu predstavljati svoj rad i misiju pomaganja djeci koja odrastaju bez roditelja. Susret će se odvijati izravno na ulicama grada, gdje će prolaznicima pojasniti kako izgleda njihov svakodnevni angažman i na koji način se može podržati njihov program.

Kroz razgovor, predstavnici će prolaznicima objasniti na koje načine pomažu djeci smještenoj u SOS selima, kako izgleda njihov radni dan te koje izazove nose situacije s kojima se susreću. Njihova je misija, poručuju, stvaranje boljeg i sretnijeg djetinjstva, a susreti s građanima prilika su da pokažu koliko predanosti taj posao zahtijeva.

Građanima poručuju da slobodno zastanu kada ih susretnu, bilo da žele saznati više o radu udruge, postaviti pitanje ili jednostavno čuti kako izgleda život djece koja odrastaju u SOS selima. Kratki razgovor, kažu, često je najbolji način da se uoči koliko je njihov posao važan i koliko topline može donijeti mali trenutak razumijevanja.

Uoči prvog Adventa članice Udruge žena Kuče ništa nisu prepustile slučaju – zimzelene grančice, rasvjeta, tačke pune slame – božićnim dekoracijama dovele su blagdanski duh u selo, a rukave su zasukali i najmlađi Kučani. 

Sada, kada Kuče živi blagdane u punom sjaju, pozivaju i na doček omiljenog prosinačkog sveca – Svetog Nikole! 

-I ove godine dolazi nam Sveti Nikola, a za našu djecu smo pripremile lutkarsku predstavu, plesnu izvedbu Plesnog studija Pax i slatke poklone! Prijavite svoje klince i klinceze – pozivaju iz Udruge.

Rok: četvrtak, 04.prosinca ⇓