Poveži se s nama

Vijesti

Na cestama sve više vozača na dva kotača, evo na što treba pripaziti

Iako je 26. ožujka završila obaveza paljenja kratkih svjetala tijekom dana, vozači mopeda i motocikla tijekom cijele godine moraju voziti s uključenim svjetlima

Objavljeno

Uz povoljne vremenske uvjete na našim cestama sve je veći broj sudionika u prometu na dva kotača, mopedista, motociklista i biciklista. Iz HAK-a zato upozoravaju vozače na pojačan oprez.

“Molimo vozače da provjeravaju ‘mrtvi kut‘, skreću i prestrojavaju se sa uključenim pokazivačem smjera, ne oduzimaju prednost prolaska na raskrižju i da neoprezno ne otvaraju vrata dok se nalaze u zaustavljenoj koloni. S obzirom da su mopedisti, motociklisti i biciklisti jedna od najranjivijih skupina sudionika u prometu pozivamo ih da poštuju prometne propise te da u što većoj mjeri koriste zaštitnu opremu”, ističu iz HAK-a.

Vozači mopeda i motocikala pak, kao i njihovi putnici, moraju za vrijeme vožnje na cesti nositi propisanu, homologiranu i uredno pričvršćenu zaštitnu kacigu.

Vijesti

Stožer propisao nove mjere, 29 zaraženih u Gorici, četiri razreda u samoizolaciji

Uz ponovno rekordne brojke novozaraženih koronavirusom, stigla su još dvije povezane vijesti – tri razreda osnovne i jedan razred srednje velikogoričke škole otišao je u samoizolaciju, a rukometašice Gorice odgodile su svoju utakmicu…

Objavljeno

on

Zbog rekordnih brojki iz dana u dan, Nacionalni stožer civilne zaštite predstavio je nove mjere prevencije širenja koronavirusa, koje će vrijediti od ponedjeljka. Među njima je stroga mjera fizičkog distanciranja, najmanje dva metra u zatvorenim prostorima i 1,5 metar na otvorenom, a korištenje maski bit će obavezno i na otvorenom u situacijama u kojima nije moguće održavati distancu.

Uz to, od sutra su zabranjena i sva javna događanja i okupljanja na kojima je više od 50 ljudi. Svadbe i dalje smiju trajati do ponoći, s najviše 30 ljudi uključenih u proslavu, a maksimalno 30 ljudi može biti i na sprovodima. Na privatnim okupljanjima ne smije biti više od 15 osoba, a sportska se natjecanja nastavljaju bez gledatelja. Bilo kakva vanjska okupljanja smiju trajati do 22 sata, a okupljanja u ugostiteljskim objektima do kraja radnog vremena. Također, zabranjuje se i prodaja alkoholnih pića od ponoći do 6 sati.

Na bilo kakvom okupljanju potrebno je voditi evidenciju o prisutnima, a to se ne odnosi na okupljanja vezana uz umjetničke, kazališne, izvedbene aktivnosti ili kino projekcije koje su definirane posebnim protokolom. Ponovno je preporuka i da se što više radi od kuće, kako bi se što više smanjio kontakt među zaposlenicima, a sve skupa potrajat će idućih 14 dana, nakon čega će ove mjere ići na reviziju.

Gledajući samo Veliku Goricu, u nedjelju prijepodne objavljeno je kako je u protekla 24 sata evidentirano 29 novih slučajeva, a u Zagrebačkoj županiji ukupno je 149 novozaraženih. Na te loše vijesti nadovezuje se i ona koja kaže da je samoizolacija propisana i učenicima tri razreda osnovne škole na području Velike Gorice, zbog pozitivnog učenika i djelatnika, kao i jednom razredu srednje škole u Velikoj Gorici, zbog pozitivnog učenika.

Također, odgođena je utakmica rukometašica Gorice, koje su u subotu u sklopu svog trećeligaškog prvenstva trebale igrati protiv petrinjske Petrinije. Koronavirus uvukao se u petrinjsku ekipu, pa će se ova utakmica odigrati u nekom sljedećem slobodnom terminu.

Nastavi čitati

Priča iz kvarta

Ovo je priča o Stipi Biliću, piscu koji to baš i ne želi biti…

Stipo Bilić rodio se u obitelji s desetero djece u Banjoj Luci, a u Velikoj Gorici dom je pronašao prije tri desetljeća. Goričani ga znaju kao vjeroučitelja i knjižničara, ali i autora nagrađenog romana “Slava”

Objavljeno

on

Pisac koji ne želi biti pisac u punom značenju te riječi… Tako bismo mogli opisati Stipu Bilića, čovjeka rodom iz Banja Luke, koji u svom romanu “Slava” opisuje život Slave Šenoe, žene Augusta Šenoe, inače rođene pl. Ištvanić, koja je živjela u Velikoj Gorici, pokraj župne crkve Navještenja BDM. S tim je romanom osvojio žiri i prošle godine dobio književnu nagradu Albatros.

– Moram priznati da je knjiga vrlo dobro prihvaćena kod publike. Ne znam točan podatak, ali znam da je prodana u velikom broju. Doživjela je nešto što ja nisam ni očekivao, pa čak ni želio. To je bila knjiga koju sam pisao iz duše, za sebe, a ne za druge, no na kraju je ispalo potpuno drukčije – kaže Bilić.

Prije nekoliko dana promovirano je i zvučno izdanje ove knjige, iako je ideja nastala još i prije prošlogodišnje dodjele nagrade Albatros. Sve je snimljeno još tamo u rano proljeće, u travnju je trebala biti promocija, no korona je sve malo usporila.

– Nisam siguran, ali mislim da je to prva zvučna knjiga stavljena na jedan ovakav poseban zvučni mediji, odnosno USB, što je puno praktičnije od CD-a, koji se danas gotovo više i ne koristi.

Banjalučanin Bilić odrastao je s desetero braće i sestara. Roditelji se nikad nisu miješali u to u koju će školu djeca ići, pa je tako u obitelji širok raspon zanimanja, od majstora do doktora. Stipo je nakon gimnazije otišao služiti vojsku, a nakon toga završio filozofiju i religijsku kulturu na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. A onda ga je životni put doveo u Veliku Goricu.

Stipo Bilić na recitalu u gimnazijskim danima

– Nakon fakulteta radio sam u Osnovnoj školi Eugena Kvaternika u Velikoj Gorici kao vjeroučitelj. Bilo mi je odlično raditi s djecom, i dan danas se sretnem s njima. To više nisu djeca, to su ljudi, ali ja ih i dalje zovem svojom djecom. Bilo mi je najvažnije da djeca sama sebe grade, da mogu samostalno razmišljati, postaviti sami sebe na noge, da budu svoji ljudi, a ne da ovise o drugima, što je danas jako teško – ističe Bilić.

Nakon što je otišao iz nastave, neko vrijeme proveo me putujući po svijetu, da bi nakon toga počeo raditi u Gradskoj knjižnici Velika Gorica. Međutim, nedavno je ponovno promijenio posao, ali nije otišao daleko. Ista zgrada, drugi ulaz. Nakon što je Miljenko Muršić otišao u zasluženu mirovinu, postao je voditelj izdavačke djelatnosti u POU-u.

– Želio bih neke stvari probati podići na jednu višu razinu, ići u korak s današnjom tehnologijom, približiti sve to skupa ljudima širom svijeta. Primjerice, ‘Povijest plemenite općine turopoljske’ Ivana Rožića djelo je koje treba promovirati. Ima naših ljudi, Turopoljaca, ali i drugih u svijetu koji bi to htjeli pročitati, a najlakši način za dostaviti tu knjigu je da je pretvorimo u tzv. e-knjigu, koja se može dostaviti u par klikova. Ima i nekih starijih izdanja koje bismo tako mogli poslati u svijet – govori Bilić o svojim idejama.

Tridesetak godina već broji otkad je došao u ovaj grad koji smatra velikim potencijalom, zajedno s okolicom. U slobodno vrijeme, kaže, bavi se pisanjem, istraživanjem, a voli i hodati, planinariti, biciklirati…

– Prošetao sam ovo proljeće po našim Vukomeričkim goricama, obišao sam ih i biciklom i pješice. Gorica stvarno ima puno prekrasnih mjesta za vidjeti i otići, ali to premalo koristimo.

Da Stipina veza sa zajednicom bude još snažnija, pomoglo je i to što je dugi niz godina pomagao u župi Navještenja BDM. Bavio se i arhivom, pa su mu tako mnoge stvari došle pod ruku, pogotovo kad je riječ o starim stvarima s tavana, gdje je pronašao koješta, uključujući puno starih dopisa iz Amerike o Turopolju i Turopoljcima koji su se tamo vjenčali… I sve to ga je zaintrigiralo.

– Kako volim takve stvari, sve sam to skupio, te je jedan dio objavljen u mojoj prvoj knjizi “Župa Navještenja Blažene Djevice Marije”.
Ističe kako je siguran da postoje ljudi, kroničari svog vremena i mjesta, te kako bi bilo lijepo da se sve nađe na jednom mjestu.

– Tu ima prekrasnih starih slika u obiteljskim albumima, na tavanima obiteljskih kuća. Znam što govorim jer sam vidio neke stvari. To bi bilo zanimljivo ne samo u našem kraju nego i šire. I treba ostati budućim generacijama, jer to je vrijednost, a ne da stoji u nekom kutu…

Njegov prijevod knjige o poznatom trapističkom samostanu Marija Zvijezda, uz koji je odrastao, uvršten je u Nacionalnu biblioteku Njemačke u Leipzigu, što je još jedno priznanje.

– Povijest tog samostana je nevjerojatna i svakim danom se otkriva nešto novo. Trenutačno istražujem njihovo naseljavanje u Južnom Tirolu nakon Prvog svjetskog rata, o čemu nitko nije do sada znao.

Bilić aktivno istražuje sve vezano uz stari samostan Marija Zvijezda

Njegovo prvo pojavljivanje u javnosti datira još iz 1994. godine, kad je u tadašnjem Velikogoričkom listu počeo pisati seriju tekstova o Turopolju. Dao si je truda i počeo istraživati, te su počeli izlaziti kratki članci o kapelama kojih danas više ni nema, o starom groblju svetog Lovre na mjestu kojeg je današnji Vatrogasni dom…

I u svom romanu “Slava” spomenuo je to groblje te kaže da se nada da će jednog dana biti zabilježeno da su tu pokopani mnogi znameniti ljudi koji su ostavili velik trag za ovaj grad.

A nakon uspješne “Slave”, naš pisac koji to ne želi biti piše i dalje. Trenutno su u glavi dvije ideje koje želi realizirati, jedna opet vezana uz Turopolje, a druga uz rodni kraj, Banja Luku.

– Ako zima bude jaka i ne bude dozvolila puno šetanja po vani, to će ići puno brže. Nisam od onih koji sjednu i samo pišu. Ja svoju ideju nosim u glavi, kad misli sjednu na svoje mjesto, to i zapišem. Nisam profesionalni pisac, ne želim to niti biti – zaključuje Bilić.

Nastavi čitati

Sport

Dijete kluba i golman za budućnost: Jan Paolo Debijađi sanja povratak

Posljednje dvije sezone Jan Paolo Debijađi (20) iskustvo skuplja kroz trećeligaške izazove u dresu NK Kurilovca, u kojem je na posudbi iz HNK Gorice. Sa svojim klubom potpisao je prvi profesionalni ugovor, koji će trajati do 2022. godine

Objavljeno

on

Nakon Kristijana Lovrića, ugovor s HNK Goricom potpisao je i mladi vratar Jan Paolo Debijađi (20). Međutim, u njegovom slučaju nije riječ o novom, nego o prvom ugovoru, koji je trajati do ljeta 2022. godine.

– Fantastičan je osjećaj potpisati prvi profesionalni ugovor u karijeri, pogotovo s obzirom na to da je riječ o mom klubu, u kojem sam odrastao. Klub mi je pokazao povjerenje ovim činom, a sad je na meni da se kroz Kurilovec izborim za povratak u Goricu – rekao je Debijađi, koji je posljednje dvije sezone na posudbi u Kurilovcu, no on je dijete HNK Gorice u punom smislu.

– Počeo sam u limačima, imao sam nekih sedam, osam godina kad sam došao na prvi trening. Prošao sam sve mlađe kategorije Gorice, a onda u ljeto 2019. godine otišao u Kurilovec. U početku sam ondje prolazio tešku fazu, danas mogu reći da sam u tim trenucima razmišljao kako me se klub riješio, ali prebrodio sam to i zato sam posebno sretan što sam potpisao ovaj ugovor – priznao je Jan Paolo.

Svoju Goricu tako trenutačno prati kao navijač, a za to vrijeme u Kurilovcu izrasta u vrlo ozbiljnog vratara.

– Situacija u Kurilovcu je fantastična. Momčad je jako dobra, prava smo ekipa, imamo dobar rezultat, a ja branim, što je u ovom trenutku za mene i najvažnije – svjestan je Debijađi.

U mnogim projekcijama upravo bi on u narednom razdoblju trebao biti jedan od golmana koji bi trebali zamijeniti nepoderivog kapetana Kristijana Kahlinu, uz kojeg su kolege golmani osuđeni na čekanje.

– Kahlina je prije svega sjajna osoba, veliki sportaš i kolega koji je uvijek spreman pomoći, dati savjet… Za njega imam samo riječi hvale. Ali u kontaktu sam s cijelom golmanskom ekipom iz Gorice, nedavno smo svi skupa bili i na roštilju, na koji su i mene pozvali, tako da mogu reći da je sve i više nego korektno – zaključio je Jan.

Nastavi čitati

Reporter 398 - 22.10.2020.

Facebook

Izdvojeno