Dvorana OŠ Nikole Hribara u subotu ujutro ugostila je šest memorijalni turnir u boćanju osoba s invaliditetom Marijan Dobrinčić, cijeli događaj potrajao je sve do popodnevnih sati, a održao se u sklopu programa “Volim život”, kojim se u Velikoj Gorici od utorka obilježavao Međunarodni dan osoba s invaliditetom. Više od četrdeset natjecatelja iz cijele Hrvatske borilo se za pobjedu u četiri kategorije.

– Već šestu godinu imamo naš memorijalni turnir u spomen na Marijana Dobrinčića, našeg prvog boćara, a okupili su se klubovi iz cijele Hrvatske. S pratnjama i osobljem, ovdje je više od stotinu ljudi. Pula, Rijeka, Varaždin, Slavonski Brod, Požega, Đakovo, dva kluba iz Zagreba… Svi su se oni okupili u Velikoj Gorici, igralo se u četiri kategorije i sve protječe u sjajnom ozračju – rekao je Ivan Mazgar, predsjednik i trener u velikogoričkom klubu BKOS Marijan Dobrinčić.

Pravila su slična kao i u klasičnom boćanju, no naravno da su prilagođena.

– Igra se u dvorani, s kožnim boćama, ali pravila su gotovo ista. Prema stupnju invaliditeta se razvrstavaju po kategorijama, kako ne bi dolazilo do velikih razlika – objasnio je Mazgar.

Program “Volim život” završio je iste večeri, misom u crkvi NBDM-a, no svi sudionici ionako stalno ističu – brigu o osobama s invaliditetom moramo voditi svaki dan, razmišljati o njihovim potrebama treba svaki dan… I tek onda dolaze ovakve stvari, sportska natjecanja koja svim tim ljudima uljepšavaju život.

Nije se trener Sergej Jakirović do kraja želio složiti s tvrdnjom da je ono što je Gorica odigrala u prve 53 minute subotnjeg ogleda sa Slaven Belupom možda i najbolja predstava njegove momčadi otkad je prvoligaš, no u sam vrh sigurno spada. Kad u jednom poluvremenu učiniš protivnika gotovo smiješno nemoćnim, kad zabiješ dva gola i stvoriš još pet, šest velikih šansi, jasno je da se radi o izvedbi na itekako visokoj razini.

– Odigrali smo mi dosta dobrih utakmica u ovih godinu i pol dana, ali činjenica je da smo od prve sekunde pokazali da smo bolja momčad od Slaven Belupa – zadovoljno je konstatirao uvijek mirni trener Jakirović, koji ovoga puta nije mogao sakriti nemir.

Imao je za to dva razloga. Razlog prvi, nekorektnost, gotovo nepristojnost suparnika, zbog čega ostaje još više gorčine zbog nezasluženog poraza u srijedu u Kupu.

– U srijedu su nas uspjeli pobijediti, ali znamo svi kako je ta utakmica išla… I na tome smo im čestitali, za razliku od njih nakon ove utakmice. Mom stožeru nitko nije čestitao! Ne znam zašto je to tako, jer treba biti velik i u porazu. Ja svakom treneru uvijek čestitam nakon utakmice, poželim sreću, mislim da bi tako trebalo biti – logično je govorio Jakir.

Razlog drugi za nemir vezan je za ovu frazu “mom stožeru”. Njega na klupi na kraju utakmice nije bilo, sudac Vučković isključio ga je u 65. minuti. Revolveraški, odlučno, kao da je počinio kazneno djelo, a ne prigovorio…

– Tražio sam žuti karton zbog jednog starta, četvrti sudac javio je da bih trebao dobiti žuti, a glavni je dotrčao do mene i dao mi ga. Nisam stigao ni pitati je li to bio žuti, što se dogodilo, a on mi je rekao ‘hoćeš van?’ i izvadio mi crveni. Nisam doslovno stigao ni replicirati, kamoli izgovoriti ono što se navodi u zapisniku – čudio se Jakirović, ne želeći otkriti što je to zapisano u službenom izvješću.

– Vidjet ćete kad bude objavljeno… Ali to nema veze ni sa čim, pa trebalo bi mi 15 sekundi da sve to izgovorim. A toliko nisam ni bio tamo!

Srećom, Gorica je i bez trenera znala sačuvati vodstvo protiv jalovog protivnika, koji je zapravo jako, jako, jako dobro prošao u ova dva vezana gostovanja u našem gradu. Sretni prolazak u srijedu, pa izbjegavanje katastrofe u subotu…

– Moglo je već u prvom poluvremenu biti 4-0 ili 5-0, sve smo kontrolirali do te 53. minute, kad je Cherif dobio drugi žuti. Tu je Belupo pokazao nekakve naznake, igrao je bolje nego kad su bili kompletni, ali uspjeli smo se do kraja obraniti i apsolutno zasluženo slaviti – kaže Jakirović, kojeg ne brine posebno velik broj promašenih prilika.

– Uvijek ću potpisati da moja momčad stvara prilike, a hoće li zabiti… Realizacija nas je mučila u srijedu, ovoga puta nije bilo problema, ali sve je to dio sporta, svaka je utakmica priča za sebe. Važno mi je da su momci pokazali, po tko zna koji put, da imaju karakter i hrabrost, da su željni i dalje ponavljati sve ono što radimo ovih godinu i pol dana.

Tih godinu i pol dana, između ostalog, pripremao je Sergej sa suradnicima i jednog mladog igrača za velike izazove koji su, evo, došli. Krešo Krizmanić, 19-godišnji domaći dečko, stoper velike perspektive, povezao je tri utakmice u startnih 11, pri čemu je ova protiv Belupa pokazala da je na pravome putu.

– Krešu Krizmanića pripremali smo za ovo što se upravo događa. Znao sam da će doći dan kad će on debitirati i ustaliti se, a dosad je apsolutno opravdao povjerenje. Već sam isticao da je on budućnost ovoga kluba – kazao je trener, pa se okrenuo još jednom sve boljem mladom igraču, 20-godišnjem Hrvoju Babecu, koji je odigrao sjajnu utakmicu protiv Koprivničana.

– Babeca smo doveli iz treće lige, želio sam jednog mladog, razvojnog igrača u veznom redu, a on pokazuje da ima sve da izraste u jako dobrog igrača. Jako sam zadovoljan s obojicom, od prvog dana kad su počeli s nama trenirati – pohvalio je Jakir svoje klince za budućnost.

Nova prilika za njih dvojicu, ali i cijelu momčad, posljednja ove jeseni, stiže u petak od 18 sati. U grad stiže Inter iz Zaprešića, osokoljen domaćim bodom protiv Hajduka, ali Gorica će imati samo jedan cilj. Idemo na zimski predah s pobjedom…

Prava neizvjesnost u ovoj je utakmici trajala, onako od oka, neke tri, četiri minute… Košarkaši Gorice od prve su sekunde izgledali kao da su na razini ili dvije višoj od one s koje dolazi protivnik u žutim dresovima, dečki iz Dubrave Furnira. Bilo je na samom otvaranju 2-2, uslijedila je gorička serija 16-0, do kraja četvrtine gosti su još samo jedanput provukli loptu kroz mrežicu, okončali tih deset minuta na pet poena… Gorica je imala 15 razlike i sve riješila.

– Naglašavao sam u razgovorima s igračima da je jako važno kako ćemo ući u utakmicu, da će sve ovisiti o intenzitetu i ritmu s kojim ćemo izaći na teren. Momci su to shvatili, znali su da je sve do njih, i odreagirali su na pravi način. Petorka koja je započela utakmicu zapravo je i odredila njezin tijek, sve je vrlo brzo bilo jasno – kaže trener Josip Sesar, koji je dobar dio utakmice mogao mirno promatrati s klupe.

Razlika je već u trećoj četvrtini otišla preko 30, Gorica je dominirala na svim razinama i na kraju došla do lake i sigurne pobjede. Završilo je 35 razlike (95-60), a dojam je da je moglo biti i 50, 60…

– Nije bila toliko bitna razlika. Znali smo da smo kvalitetniji od Dubrave, no ključno nam je bilo vratiti se pobjedama nakon dvije teške utakmice protiv Cibone i Zadra. Odigrali smo dobru utakmicu, svaki igrač koji je ušao dao je svoj doprinos, a meni je posebno važno što smo zadržali Dubravu na 60 poena. Defenzivno smo bili dobri, no veseli me što smo i napadački puno bolje izgledali nego u dosadašnjem dijelu sezonu – istaknuo je trener Sesar.

I nije ta Dubrava, da se ne bismo pogrešno shvatili, baš bezvezna momčad. Da, ušli su među premijerligaše tek nakon što se Cedevita odselila iz Hrvatske, kadar im nije impresivan, ali imaju tri pobjede ove sezone, u ovu su utakmicu ušli s dva vezana trijumfa, srušili su i Zabok, onaj koji je kolo ranije pobijedio Cibonu u gostima… No protiv Gorice je Dubrava izgledala kao – juniorska momčad. Nedoraslo.

Čak šestorica igrača Gorice otišla su na dvoznamenkasti broj koševa, od onih koji bili u ozbiljnoj rotaciji u tome nisu uspjeli samo Marko Petrović (6), Petar Babić (6) i Ante Mašić (bez koša). Ivan Majcunić ubacio je 16 i tome dodao četiri asistencije te po tri skoka i ukradene lopte, 16 je zabio i Mislav Brzoja, koji je uz to imao i osam skokova te pet asistencija, 14 je dodao Lovro Mazalin (šest asista i pet skokova), po 13 Milija Miković i Borna Kapusta, 11 kapetan Ivan Papac… Razigrana i raznovrsna Gorica.

Takva će trebati biti i sljedećeg vikenda, kad u grad dolazi Split. Jedna od tri momčadi koje su ove sezone uspjele pobijediti Goricu, velikan koji traže povratak na više razine i protivnik kojega Gorica može pobijediti.

– Počinje drugi dio sezone, ove godine igra se trokružno… Dolazi nam Split, koji je imao neke probleme na početku sezone, no sad se dižu, igraju sve bolje iz utakmice u utakmicu, i sigurno nas čeka jako težak izazov. Zato bih ovom prilikom pozvao i naše navijače, ljude iz ovoga grada, da dođu u što većem broju i da nas podrže – apelirao je Sesar.

I doista, nepobitna je činjenica da košarkaši Gorice nude puno više nego što to gorička publika prepoznaje. Sve te pobjede i sjajne partije, sva ta dobra košarka, igra se pred nezasluženo malo ljudi. I bilo bi zaista sjajno kad bi ljubitelji sporta u ovom gradu poslušali Sesara i dali šansu goričkoj košarci. Ona definitivno ima što za ponuditi. Split stiže u subotu u 17.30 sati…