Povežite se s nama

Sport

Luka Sedlaček serijom pogodaka junak Gorice

Objavljeno

na

Ima li slađeg trenutka u nogometu od velikog slavlja nakon što trener u 90. minuti u igru pošalje mladog igrača a ovaj odmah zabije za 3:2 i tri važna boda? Upravo to se dogodilo na drugoligaškoj utakmici u petak između Gorice i Šibenika na otvaranju proljetne dionice prvenstva. Trener Gorice Damir Milinović poslao je na travnjak mladog Luku Sedlačeka a ovaj je brzopoteznim pogotkom donio veliko slavlje svojem strategu, sebi, suigračima, ljudima koji brinu i skrbe o Gorici, navijačima. Samo 24 sata kasnije Sedlaček je već igrao za seniore Gorice II i opet zabio dva pogotka za pobjedu nad Vatrogascem (Z) 4:1 u prvenstvu JŽNL. A počela je Sedlačekova serija pogodaka nekoliko dana prije spomenutog, još u srijedu, kada je zabio i za juniore Gorice u kupu kontra Rijeke. Kako je sve to proživo mladi Luka?

03.03.2017. Velika Gorica – Otvaranje II HNL u proljetnom nastavku na gradskom stadionu donijelo je nogometnu ljepoticu punu preokreta. foto: Nikica Topić/cityportal.hr

“Presretan sam zbog gola Šibeniku i sigurno da mi je to najljepši trenutak u dosadašnjoj karijeri. Utakmica je bila teška jer smo loše ušli u dvoboj a Šibenik ima predobru momčad pa da to ne iskoristi i povede. Drugo smo poluvrijeme igrali odlično, onako kako želimo igrati, pokazali smo karakter i zajedništvo te došli do jako važna 3 boda. Treneru Milinoviću sam zahvalan što mi je pružio priliku a ovo mi nije bio prvi gol za seniore, zabio sam i Imotskom za pobjedu 1:0 na početku sezone”- kazao je uvodno mladi Sedlaček koji se raduje igranju i za B momčad. “Sretan sam što je i druga momčad slavila i što sam zabio dva pogotka. Svi smo mi igrači Gorice i veselimo se svakom uspjehu bila to prva momčad, druga ili pak juniori”- zrelo razmišlja dečko još junior koji je rođen 19. travnja 1998. u Zagrebu a živi u Velikoj Gorici.

Počeo je trenirati nogomet sa 7 godina kod trenera Dinka Livade i Borisa Konjevića u onoj prvobitnoj nižerangiranoj Gorici koja je igrala u Velikoj Mlaci. Kao limač otišao je u Hrvatski Dragovoljac pod pasku Marija Despotovića i Alena Šušnića. Gorici je pristupio kao izlazni stariji pionir i tu ostao učiti od Damira Grlića, Zvonka Radoša, Marka Pancirova i Perice Vidaka.

“Prvoj sam momčadi prvi put priključen sa 17 godina u ulaznim juniorima kod trenera Biškupa i odradio pripreme pa sam vraćen u juniore. Seniorima sam opet priključen nakon dobre polusezone u juniorima a tako je odlučio sadašnji strateg Damir Milinović. U prvoj momčadi obično igram špicu, dok sam u B ekipi najčešće krilo a obje mi pozicije podjednako odgovaraju”- otkriva Sedlaček.

03.03.2017. Velika Gorica – Luka Sedlaček. foto: Nikica Topić/cityportal.hr

Nije zanemario ni školu. “Polaznik sam Gimnazije u Velikoj Gorici i odličan sam učenik. Tamo imaju mnogo razumijevanja za moje bavljenje sportom i idu mi na ruku jer imam dosta izostanaka ali sve nadoknađujem i uspješno kombiniram sve obaveze. Radim naporno da bi uspio u nogometu i cilj mi je najprije ustaliti se u Gorici a poslije se nadam nekom transferu. Ako ne, onda ću upisati neki fakultet. Obitelj me maksimalno podržava. Tata me od kad znam za sebe vozi na treninge i najveća mi je podrška na utakmicama. Majka se brine o opremi i kvalitetnom ručku prilagođenom mojim željama kad imam utakmicu a baka i djed uvijek uskoče ako treba nešto pomoći. Svi smo podređeni mojem nogometu (ali i školovanju) i željama da Gorica konačno postane prvoligaš za što ima gotovo sve preduvjete”- mišljenje je mladog ali razboritog talenta Luke Sedlačeka domaćeg mladića izdanka velikogoričke škole nogometa.

Komentar na protekli vikend, mlade igrače Gorice koji nadolaze i drugoligaške rezultate na otvaranju zatražili smo i od predsjednika Gorice Nenada Črnka: “Drago mi je zbog Sedlačeka, jer taj dečko doista ima dobru statistiku, a upravo te brojke sam nekoliko puta i spomenuo na sastancima sa strukom. Nismo iznenađeni, jer ovo je neka vrsta satisfakcije za ono što radimo, a uz Žutića i Jančetića od mladih u seniorima participiraju Matošević, Muhar, Sedlaček, Krsnik, Humeljak, Krizmanić, Kamenjašević, a vrlo brzo će premijerne nastupe upisati i Povoljnjak i Čurek, a vrlo blizu je i Lučić. Ne živimo u oblacima i svjesni smo činjenice da je nemoguće da baš svi postanu važne karike u Gorici, ali i ovo je velika stvar, a još k tome i sa tim našim klincima mi imamo veliku priliku ostvariti plasman u I HNL ove sezone. Drago mi je da su svi ovi klinci začepili usta onima koji su prije malo više od šest mjeseci na sve moguće načine pokušali diskreditirati opravdanost osnivanja druge momčadi koja je usuđujem se to izgovoriti možda i naš ponajbolji potez u posljednjih pet godina kao i preuzimanje podcentra Velika Mlaka pod našu kontrolu. Vjerujem da ćemo već ove sezone stvoriti uvjete za III HNL na našem terenu sa umjetnom travom, a onda i u Velikoj Mlaki i to mora biti dugoročni cilj Gorice, a jedini argumenti za ovo što govorim su upravo mladići poput Sedlačeka koji na ovaj način bez puno prilagodbe uvelike koriste A momčadi u prvenstvu. Porazi Rudeša i Solina su nam omogućili da već nakon prvog kola nastavka uđemo u fokus borbe za prvo mjesto, no, to je tek mali korak. Bit će i dalje teško i koliko god da nam prvo poluvrijeme protiv Šibenika daje pravo na veliki oprez u nastavku, toliko nam naša izvedba u drugom dijelu daje pravo na još veći optimizam. Rašić je stekao pravo nastupa, Jančetić i Žutić su odradili kartone, a Smoljo je u posljednjih pola sata utakmice protiv Šibenika potvrdio da je ozljeda prošlost i ove činjenice mi daju za pravo da optimističnije gledamo naprijed. U nedjelju nas čeka Dinamo, sada će svi biti vrlo “nabrijani” na nas i samo sa maksimalnim angažmanom u slijedećim utakmicama možemo tražiti put ka bodovima u što ja ni ne sumnjam.”

 

Sport

Mraclin pronašao rješenje: Biljana naslijedio bivši trener Turopoljca

Novi trener seniorske momčadi NK Mraclina je 46-godišnji Milan Marinić, koji je deset mjeseci svoje trenerske karijere već proveo u našim krajevima. Posljednji posao bio mu je u Kloštru

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon što je Marko Biljan odlučio prihvatiti poziv ŽNK Gorice i napustiti klupu NK Mraclina, bilo je jasno da će uprava kluba imati jako težak zadatak pronaći adekvatnu zamjenu. To se i potvrdilo u smislu trajanja cijelog procesa, jer tek smo desetog dana srpnja doznali ime Biljanova nasljednika.

“Milan Marinić novi je trener seniorske momčadi NK Mraclin. U svojoj karijeri vodio je Trešnjevku, Turopoljac, Špansko, Top i Kloštar. Vjerujemo u odličnu suradnju koja će nam i u novoj sezoni donijeti mnogo veselja i odličnih utakmica. Milane, dobrodošao!”, objavili su iz kluba.

Vodstvo kluba razgovaralo je u međuvremenu s nekoliko potencijalnih kandidata, zavrtjelo se tu i nekoliko imena s velikogoričkog područja, ali na kraju je izbor pao na čovjeka koji dolazi sa strane, ali zna gdje dolazi! Marinić je, naime, rođen u Sisku, nogometno odrastao u zagrebačkoj Trešnjevci, a kao trener u našem je kraju već radio, u Turopoljcu iz Kuča bio je u sezoni 2020./21. Iz turopoljskog nogometa nakon tih deset mjeseci otišao je zbog poziva iz NK Španskog, a sad se vraća kroz klupu Mraclina, kao iskusni 46-godišnjak.

Sportski direktor Luka Cvetnić pronašao je novog trenera u Milanu Mariniću… Foto: NK Mraclin

Marinić će se vrlo brzo uvjeriti da je došao u neobično dobro posložen “selski” klub, ali i da na raspolaganju ima vrlo zanimljiv kadar. Velikih promjena u svlačionici ne bi trebalo biti, svi najvažniji igrači sretni su i zadovoljni na Grabi, pa će Milan Marinić morati “samo” nastaviti ono što je Biljan započeo na klupi našeg jedinog predstavnika u petom rangu natjecanja.

Pripreme počinju 28. srpnja, odmor se polako bliži kraju, a za očekivati je i poneko osvježenje u igračkom kadru…

Nastavite čitati

Sport

Vratio se Čabi! ‘Sretan sam što sam opet na meni dragome mjestu’

Marijan Čabraja vratio se u Goricu nakon četiri i pol godine. Od početka priprema je s momčadi, a sad je potpisao ugovor do ljeta 2027. godine

Objavljeno

na

Objavio/la

Kad je tog ljeta 2018. godine prvi put došao u naš klub, Marijan Čabraja bio je klinac na početku svog puta. Bilo mu je nepunih 20, imao je iza sebe Dinamovu školu, a ispred sebe priliku u Gorici. Priliku koju je zgrabio već tamo oko šestog ili sedmoga kola te prve prvoligaške sezone. Kako je upao u prvih 11, tako je Čabi u prvih 11 i ostao…

U sljedeće dvije godine s Goricom je vodio europske bitke, kroz 80 utakmica zabio tri gola i podijelio osam asistencija, da bi u zimu 2021., u paketu s Darijem Špikićem, preselio u Dinamo. Nogometni put vodio ga je potom preko mađarskog Ferencvarosa, slovenske Olimpije i škotskog Hiberniana sve do Rijeke, njegova posljednjega kluba prije povratka kući.

Sedam godina nakon što je prvi put došao, naime, Marijan Čabraja i drugi put je postao igrač Gorice.

– Sretan sam što sam se vratio na meni jako drago mjesto, u grad i klub u kojem sam proveo jako lijepe dane svoje karijere. Nadam se da ću ponovno pomoći Gorici da ostvari što bolje rezultate i vjerujem da nas čeka dobra sezona – rekao je Čabi.

Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica

Netom prije toga potpisao je dvogodišnji ugovor, i to nakon što je u prvoj fazi priprema uvjerio stručni stožer da je na dovoljno dobroj razini, unatoč pauzi od natjecateljskog nogometa. Ozljede su u velikoj mjeri usmjerile karijeru danas 27-godišnjeg lijevog beka, ali u Goricu se vraća potpuno spreman i odlučan da pokaže koliko vrijedi.

Odabrao je dres s brojem 19, što znači da će nositi isti broj kao i u prvom goričkom mandatu, pa preostaje jedino poželjeti mu da bude i jednako uspješno. Za početak, trebat će se izboriti za svoju poziciju, jer četvrtak je bio dan lijevih bekova, u ranijem terminu potpisao je i Elvir Duraković…

Nastavite čitati

Priča iz kvarta

‘Ja sam spartanac Ivan. Skačem preko vatre, ronim u ledu, pužem kroz blato…’

Velikogoričanin Ivan Zvonar jedan je od pionira utrka s preprekama, fizički i mentalno iznimno zahtjevnog sporta koji u Hrvatskoj tek stječe svoju popularnost. U našem jutarnjem programu predstavio je sebe i svoj sport…

Objavljeno

na

Objavio/la

Skakanje preko vatre, ronjenje u ledenoj vodi i penjanje preko žičanih ograda samo je dio jednog običnog radnog dana Ivana Zvonara. Velikogorički Spartanac, kako se ljudi iz njegovog sporta nazivaju, gostovao je kod naše Gianne Kotroman u jutarnjem programu City radija i pojasnio što se to krije pod engleskim nazivom OCR, odnosno “Obstacle Course Racing”.

– Najjednostavnije rečeno, to su utrke s preprekama, drukčijeg naziva za to nemamo. Radi se o kombinaciji trčanja na stazi, od 100 metara pa sve do 50+ kilometara. Trči se s prirodnim ili umjetnim preprekama, od bodljikavih žica, iskopanog rova s blatom, gdje moramo puzati i do dvjestotinjak metara, preko penjanja po konopcima visokim po deset metara, plivanja u hladnoj vodi… – uvodi nas u priču Ivan Zvonar pa nastavlja:

– Glavni šef Spartana odlučio je napraviti format od stotinu metara s deset prepreka, s čim će se ovaj sport pojaviti u Los Angelesu 2028. godine. To bi bilo nešto slično onome što smo kao klinci gledali u showu “Nindža ratnici”. Tko najbrže stigne do gumba, on je pobjednik…

Postoje tu razne discipline, od onih “početničkih” do doslovno elitnih.

– Glavne discipline su sprint od 10 kilometara, u srednjoj kategoriji se prelazi 15 kilometara s najmanje 25 prepreka, a u kategoriji “beast” staza je duga najmanje 21 kilometar i ima najmanje 30 prepreka. Uz sve to, postoji i “ultra”, utrka na 50 kilometara s više od 40 prepreka. To još nisam probao, prvo se pripremam za srednju kategoriju… – kaže Ivan.

Počeo se ovim sportom baviti 2015. godine.

– Trčim već više od 20 godina, član sam Maraton kluba Velika Gorica, a trčao sam i za reprezentaciju u planinskom trčanju. Puno sportova sam prošao u životu, ali još u osnovnoj školi shvatio sam da mi trčanje ide najbolje, jer tad sam već pobjeđivao na školskim natjecanjima. Kroz nogomet, tenis i stolni tenis skužio sam da sam za individualni sport, a ova priča krenula je prije desetak godina… Na YouTubeu sam naišao na jedan zanimljiv video, pogledao kako funkcionira taj Spartan i rekao sam sebi: Ajmo probati! Brzo sam se zaljubio u taj sport, budući da je dinamičan, a i poseban je osjećaj svaki put kad pređeš prepreku. Čovjek se osjeća snažno, motivirano, ispunjeno pozitivnom energijom – priča Ivan, koji je vrlo brzo postao i prilično uspješan.

– Neću nikad zaboraviti, u drugoj Spartan utrci u životu trčao sam s najboljim Spartancem Petrom Žiškom rame uz rame, a na kraju sam bio treći. Iznenadio sam i samog sebe, tako da mi je žao što nisam ponio hrvatsku zastavu… Bila mi je čast natjecati se s ljudima kojima sam se vidio, gledao ih na YouTubeu, pogotovo kad su mi na kraju i čestitati, stisnuli ruku. Nevjerojatan osjećaj – prepričava Ivan i dodaje:

– Bio sam treći u Europi u sprintu, na natjecanju u Mađarskoj 2018. godine, nakon čega sam imao malo dužu stanku zbog nekih ozljeda. Sad se vraćam, u lipnju sam bio na utrci “Mountain Madness” i osvojio prvo mjesto, na stazi od osam kilometara sa 20 dosta teških prepreka. Planiram se vratiti dosta jako, sljedeće godine čak bih volio biti i prvak Hrvatske.

Jedan uspješan Spartanac, kaže, mora biti nekoliko sportaša u jednom čovjeku.

– Treninzi imaju tri segmenta, snagu, kondiciju i funkcionalne treninge. Kombiniramo teretanu, cross fit, street workout, trčanje u najvećoj mjeri… Pazim i na prehranu, jer bez toga ne ide. Jedem steakove, malo finije meso, sve što mi treba za regeneraciju, jer ipak treniram šest puta tjedno. U dane kad se utrka približava, malo smanjim taj volumen treninga, malo više odmaram, što je također dio cijelog procesa, jer organizam se mora i osvježiti.

Kad je Ivan Zvonar krenuo ovim sportom, te 2015. godine, u Hrvatskoj je malo tko i znao za ovaj sport. A u susjednom Mađarskoj se na utrkama okupljalo i po 10.000 natjecatelja! Prvi klubovi kod nas počeli su se osnivati tek prošle godine…

– U početku, kad sam se tek počeo baviti time, nitko mi nije pomagao jer nitko nije do kraja ni razumio što je to točno. Ljudi su mi se čak smijali kad bih znao trčati, pa se spustiti u stav za sklek i nastaviti puzati, mislili su da sam malo ćaknut, ali sve je to dio treninga. Tek od prošle godine se osnivaju klubovi u Hrvatskoj, a postoji i poligon u Kerestincu koji puno pomaže kod treninga – govori Ivan.

Trenira sam, bez trenera, brdske uvjete simulira u našem kraju, u Vukomeričkim goricama, ali svaka je utrka novo iznenađenje.

– Utrke budu najčešće u ski resortima, gdje su elevacije baš jake, a staze su svjesno napravljene tako da budu teške, uz ponešto ekstremnih uvjeta. Evo, na Mostecu u Ljubljani bila je utrka pod nazivom “Legionar”, na mjestu gdje se skaču skijaški skokovi. Popeli smo se na vrh i rekli su nam da se moramo spustiti dolje što brže. Jurili smo i do 90 na sat nizbrdo, kroz svu tu travu, pa kroz blato, preko zidova od dva metra, s balvanima od 20 kilograma na leđima, vreća s pijeskom, penjanja na užad, ponekad i gimnastičke karike, preko koji se moraš kretati desetak metara, otprilike kao Tarzan po lijanama… – nabraja Ivan i dodaje:

– Tijekom utrke svaka se prepreka mora proći i to označiti zvoncem. Ako to ne napraviš, slijedi kazna od 30 marinaca, što te jako usporava. Sve se snima kamerom i ako se utvrdi da si ih napravio 29, diskvalificiran si. To je taj spartanski moto, nema odustajanja, nema uzmaka… Na svakoj utrci prvih kilometar ili dva idu lakše prepreke, a kako utrka odmiče, to su prepreke teže. Na kraju zna biti vatra ispred samog cilja, to zna lijepo izgledati na fotkama.

Najčešće je na fotkama bez majice, ali ne zato da bi pokazao mišićavi torzo.

– Kod prelaženja prepreka često pucaju majice i zato je preporuka da se trči bez majice. Zato su sve slike bez majice – sa smiješkom kaže Zvonar.

Gianna ga je u njihovu radijskom druženju prozvala i “gorički Indiana Jones”.

– Ajde, ima nekih poveznica, pogotovo kad gledamo prvi film, u kojem Indiana Jones traži sveti gral, tako to nekako izgleda i kod nas. Jako je dinamično i zanimljivo, toliko da moraš potpisati da svaku utrku trčiš na vlastitu odgovornost, ali lako se zaljubiti u ovaj sport. Svatko tko voli adrenalin, tko misli da je psihički dovoljno jak, neka ode na stranicu ocr.hr i priključi nam se – pozvao je Ivan.

Planovi za nastavak njegova spartanskog puta već postoje.

– Pripremam se za utrku u Austriji u rujnu, natjecanje je opet u planinama, na Alpama, bit će jako teško, ali tu ću vidjeti gdje sam. I na čemu moram dodatno raditi. Nakon toga slijedi utrka u Pescari, u Italiji, koja će biti u listopadu – završio je velikogorički Spartanac.

 

IVANOVO GOSTOVANJE NA CITY RADIJU POSLUŠAJTE OVDJE

Nastavite čitati

Sport

Duraković potpisao: ‘Hvala na povjerenju, bit ćemo dobri ove sezone!’

Elvir Duraković novi je igrač HNK Gorice. Stigao je iz Sarajeva, no posljednju polusezonu odradio je na posudbi u Šibeniku, koji je postao ozbiljno goričko crpilište u ovom prijelaznom roku

Objavljeno

na

Objavio/la

Krenuo je iz rodnog Bugojna, nogometni put gradio preko Tuzle i Konjica, pa preko Sarajeva došao do Šibenika u proljetnom dijelu prošle sezone, pa ovog ljeta završio u – Velikoj Gorici! Ukratko, tako nekako izgleda nogometni CV novog igrača HNK Gorice Elvira Durakovića.

– Želio bih zahvaliti stručnom stožeru i upravi kluba na ukazanom povjerenju. Gorica je stabilan, dobro organiziran klub i vjerujem da ćemo ove sezone ostvariti dobre rezultate u HNL-u. Ovim putem pozdravljam i sve navijače Gorice koji će nam, vjerujem, biti podrška tijekom cijele sezone – rekao je Duraković nakon što je potpisao ugovor do ljeta 2027. godine.

Duraković je već četvrti igrač koji je ovog ljeta stigao iz Šibenika, no zapravo dolazi iz Sarajeva, koje ga je posudilo Šibenčanima. Dakle, trener Mario Carević nije ga vodio, ali ga je zato dobro upoznao. I procijenio da najbolji lijevi bek Premijer lige BiH iz sezone 2022./23. može biti dobro rješenje za lijevi bok.

Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica

U nastupima za Šibenik pokazao je vrlo zanimljive kvalitete, njegov centaršut ponekad radi razliku, prema naprijed je jako koristan, a to bi posebno moglo doći do izražaja u Carevićevih 3-4-2-1, gdje bi Duraković držao lijevu stranu. Mogao bi imati i ozbiljnu konkurenciju, budući da se očekuje i potpis Marijana Čabraja, ali neće Carevića od viška zaboljeti glava…

Durakovića bismo u neslužbenom debiju mogli vidjeti već u subotu od 10 sati, kad Gorica u Čatežu igra pripremnu utakmicu protiv Širokog Brijega, kojeg vode naši Dean Klafurić i Damir Milanović.

Nastavite čitati

Sport

Zlatko Petrac otišao iz NK Bune! ‘Ubila me ova sezona, moram misliti na zdravlje…’

Zlatko Petrac se povukao s funkcije tajnika NK Bune i tako napustio klub nakon dugog, dugog niza godina. U Buni su se emotivno oprostili od čovjeka koji je obilježio zadnja desetljeća breškog nogometa…

Objavljeno

na

Objavio/la

NK Buna bez Zlatka Petraca je kao Tito bez Jovanke. Kao Tango bez Casha. Kao Amer bez Rusa. Kao Butch Cassidy bez Sundance Kida. Ili, za novije generacije, kao Baka Prase bez Anje Bla…

Jednom rječju, nezamislivo!

Veličanstveni brk breškog nogometa uvijek je bio tu, čak i onda kad praktički nitko drugi nije želio biti tu. U klubu, uz klub, oko kluba. Bilo je i razdoblja kad je seniorski pogon stavljen u mirovanje, kad su se u Buni loptali samo klinci, pa je sve trebalo ponovno podići… Zlatko Petrac najuže je vezan uz sve te faze. Uključujući i ovu posljednju, s radnim nazivom “Povijest je ispisana”, jer Buna će sljedeće sezone prvi put u 45 godina klupske povijesti igrati u najvišem rangu županijskog nogometa.

I onda, kad se slavlje stišalo, kad su se dojmovi slegli, eto priopćenja iz kluba…

“Poštovani sportski djelatnici i prijatelji našeg kluba, u ime cijele ekipe NK Bune želimo izraziti iskrenu i duboku zahvalnost za izniman doprinos, predanost i dugogodišnji entuzijazam g. Zlatku Petracu koji je mnogo truda uložio u rad našeg kluba i koji se iz osobnih razloga povukao sa mjesta tajnika.

Njegova strast prema sportu, osobito prema nogometu, osjetila se u svakom trenutku – bilo da se radilo o strateškim odlukama u Upravi, podršci mladim igračima ili jednostavnom prisustvu koje je uvijek donosilo motivaciju i snagu.

Njegova odanost, vizija i ljubav prema klubu bili su i ostali temelj na kojem zajedno gradimo uspjehe i razvijamo našu sportsku zajednicu. Hvala još jednom što je dao primjer kako se ljubav prema sportu pretače u konkretna djela i rezultate. Nadamo se da ćemo i dalje moći računati na njegovu prisutnost, savjete i podršku, jer je znanje i iskustvo koje je stekao kroz rad u našem klubu neprocjenjivo”, stoji u priopćenju koje je potpisao predsjednik kluba Josip Jerleković.

Budući da ni slučajno ne spada u one koji će se bojati pitanja i skrivati od odgovora, naravno da se javio iz prve, sa sebi svojstvenim šarmom…

– Nemam kaj skrivati, nema ničega spornog u cijeloj priči. Jednostavno sam se psihički potrošio. Primijetio sam da sam postao jako nervozan, svadljiv, da lako planem, a to sve shvaćam kao posljedicu prošle sezone. Ubila me. Jako puno stresa, nervoze, tenzija… I shvatio sam da se zbog zdravlja moram maknuti od nogometa – kaže Petrac.

Zlatko je veseljak po definiciji, pun duha, uvijek spreman na zajebanciju, ali osjetilo se u glasu da je umoran.

– Nema govora o bilo kakvom neslaganju ili sukobu, Bože sačuvaj. Sve su to moji prijatelji, susjedi, sumještani, poznajemo se cijeli život i nema šanse da do toga dođe. Ponavljam, otišao sam iz kluba jer mislim da takav stres ne utječe dobro na moje zdravlje – govori Petrac.

Ovo “otišao iz kluba” točno je samo uvjetno, ali ipak točnije od onog “maknut ću se od nogometa”.

– Družit ćemo se mi normalno i dalje, uvijek sam tu za savjet, a dolazit ću i na utakmice. Uostalom, u nogometu ostajem i dalje kroz Brešku ligu, kao i u ulozi delegata, a klubu ću uvijek pomoći ako mogu. Međutim, tu su sad novi ljudi, ekipa domaćih ljudi koji su oduvijek oko kluba, jedina je razlika što su sad oni ti koji su preuzeli odgovornost – zaključuje Petrac.

Uskoro će i godišnji odmor, tlak će valjda doći u normalu, a od nogometa će se odmoriti. A onda mu se u nekom trenutku, nekako smo uvjereni, i vratiti…

Jer, NK Buna bez Zlatka Petraca… Nekako ne zvuči prirodno.

Nastavite čitati

Reporter 450 - 26.06.2025.

Facebook

Izdvojeno