Ljubo se vratio! ‘Prošao sam bol i suze, ali znao sam da će šansa doći’
Nemanja Ljubisavljević (22), srpski stoper koji već dvije godine nosi dres HNK Gorice, u Zaprešiću je prvi put odigrao utakmicu HT Prve lige od prve minute. Gorica je pobijedila, trener je njegov nastup ocijenio “čistom desetkom”, a ovo je njegova priča…
Nema inače običaj trener HNK Gorice Sergej Jakirović nakon utakmica govoriti o svojim igračima pojedinačno, ni hvaliti ih ni kuditi, logično ističući uvijek momčad na prvo mjesto, ali nakon pobjede u Zaprešiću (2-0) jednog čovjeka nije mogao ni želio zaobići.
– Ljubo je stvarno prošao težak put, imao je tešku ozljedu prošle sezone. Ali marljivo je radio, šutio i čekao svoju priliku. Mislim da je ovoga puta odigrao za čistu desetku! Ne sjećam se da je ijedan duel izgubio, sve je odnio i počistio… Njegov primjer put je i ostalima koji su možda u drugom planu, dokaz da su utakmice utorkom, prijateljske ili u Kupu, pravi put prema prvih 11 – kazao je Jakirović.
Ljubo u ovom slučaju nije ime nego nadimak, a iza njega se krije Nemanja Ljubisavljević, 22-godišnji mladić iz Trstenika, gradića od 17.000 žitelja u središnjoj Srbiji. Po zanimanju je stoper, a u Velikoj Gorici je već nešto više od dvije godine. Došao je uoči posljednje drugoligaške sezone, standardno igrao, a onda se na početku lanjske prvoligaške avanture teško ozlijedio. Otišao je križni ligament koljena i slijedio je višemjesečni oporavak. Vratio se, borio i radio kao manijak, da bi u nedjelju u Zaprešiću prvi put dočekao šansu da krene od prve minute u jednom prvoligaškoj prvenstvenoj utakmici. S tom šansom, eto, došli su i trenerovi komplimenti.
– Naravno da je lijepo čuti tako nešto. I sigurno je dodatni motiv, da radim i dalje kao što sam radio do sad, pokazatelj da ovim putem treba nastaviti – s obje noge je na zemlji Ljubo, svjestan da su pravi izazovi tek pred njim.
Ne sjećam se da je izgubio ijedan duel…, pohvalio je Ljubisavljevića trener Jakirović… Foto: Josip Regović/PIXSELL
Ni ono što su svi zajedno prošli protiv Intera nije bilo nimalo jednostavno.
– Baš teška utakmica! Puno duela, i na zemlji i u zraku, što nije možda bilo lijepo za gledati, ali na terenu je baš bilo napeto. Vidjelo se da je velik ulog u pitanju, jer nama je trebala ta pobjeda poslije dva kiksa. Lokomotivu smo trebali dobiti, a uzeli smo samo bod, dok smo protiv Belupa izgubili a da ljudi praktički nisu zapucali na gol… Trebala je pobjeda i Interu, da se odvoji od dna ljestvice, možda i uđe u borbu za više pozicije, tražili su izlaz upravo protiv nas, imali su velik motiv. Ali dobro, svaka utakmice je u ovoj ligi ‘na nož’. Evo, i jedan Varaždin dobije Dinamo, Istra igra fenomenalno… – govori Ljubisavljević.
U prva četiri nastupa u HNL-u skupio je ukupno 14 minuta, a u Zaprešiću je odigrao svih 90… Foto: Josip Regović/PIXSELL
Debitirao je u HT Prvoj ligi još početkom kolovoza prošle godine, odigrao posljednjih desetak minuta u remiju (3-3) sa Slaven Belupom u 2. kolu lanjskog prvenstva, a onda nastradao…
– Imali smo trening dan nakon te utakmice i na tom treningu sam se ozlijedio – započinje ovaj ružni dio priče Nemanja, koji je istu ozljedu prošao i sa 18 godina, pa zna kako opisati trenutak kad se dogodi jedna toliko bolna i teška ozljeda.
– Meni su pucali dvaput, pa znam najbolje kako je to… Oba puta sam osjetio kao da je pukao onaj štapić za grisine, kao da se prelomio. Budeš malo i u nesvijesti, bol je strašna, iako sam čuo i za drukčije primjere. Jedan prijatelj je čak i nastavio igrati, pa poslije morao na operaciju – priča Ljubisavljević pa nastavlja:
– Takve stvari čovjeku donesu novo iskustvo. Kad danas gledam, koliko mi je ta ozljeda oduzela, toliko mi je na neki drugi način donijela. Radio sam tri, četiri puta više i napredovao sam u nekim stvarima kojima se prije nisam mogao posvetiti. Naravno da sam i izgubio dosta toga, ali u takvim situacijama nema kukanja i plakanja. Moraš sjesti i razmisliti što najbolje možeš izvući iz te situacije. I kako se što prije vratiti.
Ni kad je bilo najteže, nakon druge teške ozljede prije 22. rođendana, Ljubo nije posustao… Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica
Kad je o Ljubi riječ, borcu bez mane, opcija je bila samo jedna. Krvavo raditi i trenirati do iznemoglosti.
– Trenirao sam stvarno dosta, imao sam podršku sa svih strana, i na kraju sam se čak i brzo vratio. Nakon pet i pol mjeseci počeo sam trenirati s momčadi, a nakon šest odigrao i prvu utakmicu – kaže Ljubo, prisjećajući se svake faze tog dugog i napornog oporavka.
– Ne zna se što je gore, prvih šest tjedana ili sve što ide poslije. Kako sam šivao meniskus, tih prvih šest tjedana bio sam na štakama. I što ćeš, vezan si za kuću, možeš eventualno jedino na kavu otići… Poslije kreću vježbice, pa borbe s motivacijom, pa lagano trčanje. I onda kreneš trenirati, radiš po sedam, osam sati dnevno. Četiri mjeseca doslovno nemaš život, samo treniraš i spavaš. Svaki dan ti je isti, i tako pet mjeseci. Psihološki je to jako teško, ali ako imaš motiv, sve je puno lakše. I, naravno, ako imaš podršku od kuće.
U svemu tome momku koji u tom trenutku ima 21 godinu i dvije teške ozljede iza sebe kroz glavu prolaze i crne misli, najgori scenariji. Dođe i trenutak kad pomisliš na odustajanje, da je preteško boriti se sa svim tim.
– Je, iskreno, padne ti i to napamet, ali brzo shvatiš da bi se kajao zbog toga, da bi ispalo kao da si izgubio bitku. Dođeš kući, isplačeš se malo i bude ti lakše… Priznajem, bilo je i suza, kako ne, ali sve je to normalno – otvoreno govori Nemanja.
Čim se vratio, odlučio je da će priliku, kad se ona ukaže, dočekati spreman. I zato bi poslije svake utakmice u kojoj nije igrao, zajedno s Matijom Špičićem i možda još ponekim suigračem, odradio trening na igralištu, pod reflektorima koji se već gase. Sve zato da bude pravi kad se reflektori jednom okrenu u njegovu smjeru.
– Pokušavamo tim trčanjem nadoknaditi to što nismo igrali utakmicu, da i mi imamo nekakav podražaj. Svjestan sam da moraš raditi cijelo vrijeme da bi bio potpuno spreman u trenutku kad prilika dođe. Ako ne igraš, a ne radiš dodatno, ne možeš biti pravi. Vjerujem da, kad ne igraš, moraš trenirati duplo više nego momci koji igraju da bi ih uopće mogao pratiti – ističe Ljubisavljević.
U Drugoj HNL Ljubisavljević je za Goricu odigrao 27 utakmica i zabio dva gola… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL
Takav pristup, beskompromisan i fajterski, doveo ga je i u Veliku Goricu. Počeo je u rodnom Trsteniku, u kojem je bio neka vrsta čuda od djeteta.
– Da, počeo sam u svom Trstenik, u klubu koji je igrao treću ligu, za koji mi je igrao i otac. S pet godina sam otišao na prvi trening, već s 15 sam ušao u prvu momčad i počeo trenirati s prvotimcima, a zaigrao sam čim sam navršio 16 i stekao pravo nastupa – priča Nemanja, koji je potom otišao u Jagodinu, da bi završio u Radničkom iz Niša, jednom od najvećih srpskih klubova.
Međutim, tamo nije želio čekati “mrvice”, želio je igrati.
– U Radničkom bih ja i konkurirao za mjesto u momčadi, ali nisam znao koliko ću igrati i tražio sam mirnu sredinu u kojoj mogu napredovati. Moj agent me nazvao i rekao da Gorici treba stoper. Isprva sam odbijao, rekao sam da nema šanse da idem tamo – priznaje Ljubo pa objašnjava zašto je tako razmišljao:
– Iskreno, bio sam malo u strahu zbog tih odnosa između Hrvata i Srba, malo mi je to predstavljalo problem… Agentu sam govorio da mi roditelji ne daju da idem u Hrvatsku, a njima zapravo nisam ni rekao da imam tu opciju.
Međutim, malo interneta sve je promijenilo…
– Kad sam razmislio, krenuo sam malo kucati po YouTubeu, gledao sam sažetke utakmica i svidjelo mi se sve to. Na kraju sam nazvao agenta i rekao: ‘Želim samo u Goricu i nigdje drugdje!’ Nakon pet dana sam već bio ovdje.
I od svega onoga što je očekivao, čega se pribojavao, nije se dogodilo ništa.
– Ma kakvi, od prvog dana ovdje se osjećam kao kod kuće. Svakome bih preporučio da bez problema može doći ovdje. Kao što i svi odavde mogu ići tamo. Ljudi su normalni, a ratovi koji su se događali prije 25 ili 30 godina nemaju nikakve veze sa sadašnjosti. Bio sam po mnogim hrvatskim gradovima, nikad nisam doživio ni najmanju neugodnost. Dobro, mislim da se i ja normalno ponašam, možda bi bilo drukčije da nije tako, ali kažem… Danas, iskreno, na Goricu gledam kao na svoj drugi dom. Ovdje sam prolazio i najljepše i najteže trenutke u karijeri, a kroz sve to sam se jako vezao za ovaj grad i za ove ljude – govori Ljubo.
Igor Čagalj bio mu je suigrač i kapetan, ali prije svega veliki prijatelj od prvog dana… Foto: Facebook
Pomoglo mu je, kaže, što ga je početku u Gorici dočekao trener Dean Klafurić, koji je pokušao uspostaviti obiteljsku atmosferu u momčad, hvali i njegova nasljednika Ivana Preleca, ali ključnu ulogu u prilagodbi odigrao je jedan suigrač.
– Na Igora Čagalja gledam doslovno kao na oca. Baš smo dobri prijatelji, iako ga više gledam kao obitelj nego kao prijatelja. Takav odnos imamo. Pomogao mi je od prvog dana kad sam došao. Sjećam se, peti ili šesti dan nakon što sam došao imali smo slobodno, svi idu doma, a ja ne znam gdje ću, što ću… I tad me on pozvao na ručak, odveo k sebi, počeli smo se družiti i sad smo nerazdvojni – kaže Ljubisavljević, koji se od aktualnih suigrača najviše druži sa Čabrajom, Jovičićem, Perišom…
– Dođe i Čanađija, pa malo ‘pikamo’ Fifu na Playstationu… Tko je najbolji? Periša i ja, Čanađija i Čabraja se baš i ne snalaze, ha, ha.
Svi skupa, srećom, itekako se snalaze u stvarnosti, u “pravom” nogometu, što je ipak kudikamo važnije. Treneru Jakiroviću pogotovo.
– Imam super odnos s trenerom. Radi odlično, što pokazuju i rezultati koje imamo. Stvarno je dobar trener, ali i dobar čovjek. Evo, dao mi je šansu iako sam godinu dana bio bez utakmice na ovom nivou, usudio se, a to govori da cijeni mene, moj rad i to što dajem sve od sebe. Kažem, mislim da je jako dobar trener i da će njegova karijera ići samo uzlaznom putanjom – kaže Ljubo.
Nije ga trener posebno pripremao za nastup protiv Intera, smatrajući valjda da Nemanja zna što mu je činiti.
– Stavio me dva dana prije utakmice na treningu u momčad koja bi trebala igrati. Ništa mi nije govorio, ali bilo mi je jasno da bi šansa mogla doći. Bilo je malo i treme, ali isključivo pozitivne. Razmišljaš o svemu što si prošao u tih godinu dana, koliko si naporno trenirao i radio za tu šansu, želiš samo da sve prođe kako treba, da je iskoristiš na najbolji mogući način. Na kraju je, srećom, tako i bilo – zadovoljan je Nemanja.
Ljubisavljević je dokazao da se na njega može ozbiljno računati i za najteže protivnike… Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica
Za vjerovati je da će i budućnosti dolaziti nove šanse, pokazao je da se na njega itekako može osloniti, a prvi sljedeći izazovi donose seriju derbija. Prvo Osijek u gostima, pa Dinamo doma, Rijeka vani i za kraj dvaput Hajduk u Velikoj Gorici. Kaže trener da se veseli tim utakmicama, a vesele se i igrači…
– Naravno da se veselimo. To su najljepše utakmice za igranje, uvijek dođe i dosta navijača, ambijent je dobar, a protivnici su pravi, kvalitetni, pa takve budu i utakmice. Mi imamo stvarno dobru momčad, svatko od nas na svakom treningu ide maksimalno, sve kako bi dobio svoju šansu, a to je i poanta svega – govori stoper Gorice, uvjeren da je postavljeni cilj, mjesto u ligaškom Top 5, realan i ostvariv cilj.
– Vidim nas u toj zoni, možemo biti najmanje na petome mjesto. Imamo stvarno odličnu momčad, dobrog trenera, dobro se radi, a to bi moralo biti dovoljno – vjeruje 22-godišnji Trsteničanin.
Kad ne trenira, ne igra i ne ‘pika’ Fifu na PlayStationu, voli Nemanja pogledati i košarku, s naglaskom na ABA ligu. Ne NBA, baš ABA… I jedan klub posebno.
– Moj klub je Zvezda i mislim da i ove sezone ima najozbiljniju momčad, koja je slagana za Euroligu. Dobar je i Partizan, kao i Olimpija Cedevita, tako da će biti zanimljivo, ali Zvezda je u ABA ligi ono što je Dinamo u HNL-u. Gledao sam i košarkaše Gorice, protiv Splita čini mi se, a ići ću sigurno i opet – najavio je Ljubisavljević.
Obožava, kaže, Juventus i velikog Giorgija Chiellinija, divi se svemu što je postigao njegov sunarodnjak i imenjak Nemanja Vidić, a istovremeno sanja da i sam može jednoga dana do najviših razina. Dovoljno je mlad, ozljede su valjda iza njega, sad je sve na njemu. A kad je tako, shvatili ste, kad netko toliko ulaže i radi, šanse za uspjeh dramatično rastu. Nakon svega što je prošao, zaslužio je da ova priča tako završi…
Velikogoričke mažoretkinje vratile su se sa 20. Europskog prvenstva, koje se održalo u talijanskoj Monzi u organizaciji Svjetske mažoret-sport federacije i talijanske nacionalne mažoret asocijacije, a na kojem je sudjelovalo 4.500 natjecatelja iz 12 europskih zemalja.
Velikogoričke mažoretkinje predstavile su se s 13 koreografija te tako dijelile pozornicu s najboljim mažoret timovima Europe.
– Izuzetno smo zadovoljne nastupima jer smo u Veliku Goricu donijele 3 europske medalje – 2. mjesto u kategoriji Velika formacija mace seniori koja nam je donijela titulu 1. europskih viceprvakinja, zatim 2. mjesto u kategoriji Mini formacija mace juniori i 3. mjesto u kategoriji Velika formacija batonflag juniori, odnosno titulu 2. europskih viceprvakinja – istaknula je trenerica Lucija Bešlić i navela kako je još i Mini formacija mace seniori dobila diplomu za 4. mjesto.
Talijansko iskustvo znat će iskoristiti za daljnji napredak, budući da su im bili dostupni europski trendovi koji su sve inovativniji.
– Zahvaljujemo Gradu Velikoj Gorici te Zagrebačkoj županiji na podršci u realizaciji našeg putovanja i nastupa te na motivaciji koju ta podrška donosi – poručila je trenerica i najavila ljetni odmor nakon kojeg slijede pripreme za novu mažoret sezonu.
Košarkaši se pojačavaju: U vanjsku liniju stigao Roko Ivanković
Dojučerašnji igrač KK Podsuseda u novoj će sezoni nositi dres Gorice. Drugo je to pojačanje za naše košarkaše, nakon što je Pavao Turić stigao iz redova KK Zagreba
U redove košarkaša Gorice stiglo je još jedno novo ime – 21-godišnji Roko Ivanković. Roko dolazi iz Podsuseda, kluba iz trećeg ranga, gdje je imao jako dobru sezonu te je svojim igrama skrenuo pažnju na sebe.
“Roko će pojačati našu vanjsku liniju i vjerujemo nastaviti tamo gdje je stao u svom dojučerašnjem klubu”, istaknuli su iz kluba.
– Drago mi je što sam došao u sredinu kao što je Gorica, gdje ću imati priliku dokazati svoj talent. Većinu dečki znam jer smo generacijski bliski, tako da se veselim početku priprema i novoj sezoni – kazao je Ivanković, koji je s našom momčadi odradio nekoliko treninga nakon završetka sezone.
Roko je, inače, dijete zagrebačkog Dinama, gdje je odradio većinu omladinskog staža, nakon čega je kraće vrijeme bio u Ciboni, Boscu, Zagrebu i naposlijetku u Podsusedu, odakle dolazi u svlačionicu Gorice.
FOTO Stara graba na remontu, Mraclinci opet zasukali rukave
Uvijek se društvo iz NK Mraclina okupi u velikom broju kad treba nešto napraviti, pomoći klubu, a isto se dogodilo i povodom radova na sanacija igrališta na Staroj grabi
Kad u našoj grupi pozovemo ljude da dođu pomoći s nekakvim radovima, često se dogodi da ih dođe previše! Ispadne malo čudno, ljudi dođu raditi, a ispadne da nemaju što raditi…, prepričavao je svojevremeno predsjednik NK Mraclina Miroslav Iličić, najbolje opisavši razliku između ovoga i većine ostalih niželigaških klubova.
Mraclinci se rado okupljaju oko svoga kluba, rado se odazovu na neophodne radne akcije. Jedna od njih je upravo u tijeku, a riječ je o sanacija igrališta na Staroj grabi. Travnjak na Novoj grabi je izvrstan, tu nema nikakvih problema, ali problematično je bilo staro igralište. Problem je to koji je upravo rješava, budući da su se Mraclinci opet okupili i zasukali rukave.
Osim na igralištu, radi se usporedno i na rješavanju pitanja novog trenera, jer nogometašice su “ukrale” Marka Biljana…
Gorica kreće u ponedjeljak! HNL otvaraju Lokomotiva i Vukovar
Nogometaši Gorice će prvu utakmicu u novom prvenstvu odigrati u ponedjeljak, 4. kolovoza, s početkom od 20 sati. S druge strane bit će domaći Varaždin, a Goričani će započeti seriju od šest gostovanja…
Nakon što smo doznali raspored odigravanja utakmica sljedeće sezone SuperSport HNL-a po kolima, dobili smo i točne termine odigravanja prvih utakmica. Poznato je tako da će u lansiranju nove sezone omiljenog nam nogometnog natjecanja sudjelovati Lokomotiva i novi klub u najvišem rangu – Vukovar 1991. Mjesto radnje bit će stadion Maksimir, u razdoblju pred nama dom “lokosa”, a prvi sučev zvižduk čut ćemo u petak, 1. kolovoza, točno u 20 sati.
Subota, 2. kolovoza, bit će posvećena samo derbiju kola, ogledu Osijeka i Dinama na Opus Areni, koji će početi u 21 sat. Dvije utakmice igrat će se u nedjelju, 3. kolovoza, počevši od reprize onoga što smo gledali na kraju prošle sezone. I treći put zaredom Slaven Belupo će gostovati na Rujevici, domu Rijeke, koja ide u obranu duple krune. Ta će utakmica početi u 18.45 sati, dok će od 21 sat Hajduk na Poljudu dočekati Istru u specifičnom debiju trenera Gonzala Garcije.
A kolo će zatvoriti, i to u ponedjeljak, 4. kolovoza – Varaždin i Gorica! Prvo će se kolo tako rastegnuti na četiri dana, a Varaždinci i Goričani trebali bi biti šlag na torti. Utakmica će početi u 20 sati… Putovanjem u barokni grad na sjeveru hrvatske naša će momčad otvoriti seriju gostovanja koja se neće zaustaviti sve do druge polovice rujna.
Drugo kolo otvorit će Dinamo i Vukovar u petak, a zasad nisu poznate satnice ostalih utakmica, uključujući i gostovanje Gorice na Poljudu, u sklopu zamjene domaćinstva zbog radova na travnjaku Gradskog stadiona. Nakon što odradi gostovanje kod Lokomotive u trećem kolu, Gorica će i u četvrtom mijenjati domaćinstvo s Vukovarom, odnosno gostovati u Vinkovcima, a prije domaćeg debija u sedmom kolu otići će još u goste i Istri 1961 te Dinamu.
Na prvom natjecanju samo za žene WPA Grand Prix Olomouc 2025. u Češkoj, nastupile su dvije članice velikogoričkog Paraatletskog kluba Uspon, i u konkurenciji 170 žena iz 46 zemalja, osvojile su 2 četvrta i 1 peto mjesto uz jedan državni rekord.
Martina Krog osvojila je 4. mjesto u bacanju kugle klasa F45-46, što je novi državni rekord dok je Nataša Sobočan osvojila 4. mjesto u bacanju diska klase F56 i 5 mjesto u bacanju kugle klase F56.
Martinu sljedeći vikend čeka nastup na međunarodnom mitingu Mladost gdje će pokušati izboriti nastup na svjetskom prvenstvu koje će se održati krajem rujna i početkom listopada u Indiji.