Poveži se s nama

Sport

Ljubo se vratio! ‘Prošao sam bol i suze, ali znao sam da će šansa doći’

Nemanja Ljubisavljević (22), srpski stoper koji već dvije godine nosi dres HNK Gorice, u Zaprešiću je prvi put odigrao utakmicu HT Prve lige od prve minute. Gorica je pobijedila, trener je njegov nastup ocijenio “čistom desetkom”, a ovo je njegova priča…

Objavljeno

Nema inače običaj trener HNK Gorice Sergej Jakirović nakon utakmica govoriti o svojim igračima pojedinačno, ni hvaliti ih ni kuditi, logično ističući uvijek momčad na prvo mjesto, ali nakon pobjede u Zaprešiću (2-0) jednog čovjeka nije mogao ni želio zaobići.

– Ljubo je stvarno prošao težak put, imao je tešku ozljedu prošle sezone. Ali marljivo je radio, šutio i čekao svoju priliku. Mislim da je ovoga puta odigrao za čistu desetku! Ne sjećam se da je ijedan duel izgubio, sve je odnio i počistio… Njegov primjer put je i ostalima koji su možda u drugom planu, dokaz da su utakmice utorkom, prijateljske ili u Kupu, pravi put prema prvih 11 – kazao je Jakirović.

Ljubo u ovom slučaju nije ime nego nadimak, a iza njega se krije Nemanja Ljubisavljević, 22-godišnji mladić iz Trstenika, gradića od 17.000 žitelja u središnjoj Srbiji. Po zanimanju je stoper, a u Velikoj Gorici je već nešto više od dvije godine. Došao je uoči posljednje drugoligaške sezone, standardno igrao, a onda se na početku lanjske prvoligaške avanture teško ozlijedio. Otišao je križni ligament koljena i slijedio je višemjesečni oporavak. Vratio se, borio i radio kao manijak, da bi u nedjelju u Zaprešiću prvi put dočekao šansu da krene od prve minute u jednom prvoligaškoj prvenstvenoj utakmici. S tom šansom, eto, došli su i trenerovi komplimenti.

– Naravno da je lijepo čuti tako nešto. I sigurno je dodatni motiv, da radim i dalje kao što sam radio do sad, pokazatelj da ovim putem treba nastaviti – s obje noge je na zemlji Ljubo, svjestan da su pravi izazovi tek pred njim.

Ne sjećam se da je izgubio ijedan duel…, pohvalio je Ljubisavljevića trener Jakirović… Foto: Josip Regović/PIXSELL

Ni ono što su svi zajedno prošli protiv Intera nije bilo nimalo jednostavno.

– Baš teška utakmica! Puno duela, i na zemlji i u zraku, što nije možda bilo lijepo za gledati, ali na terenu je baš bilo napeto. Vidjelo se da je velik ulog u pitanju, jer nama je trebala ta pobjeda poslije dva kiksa. Lokomotivu smo trebali dobiti, a uzeli smo samo bod, dok smo protiv Belupa izgubili a da ljudi praktički nisu zapucali na gol… Trebala je pobjeda i Interu, da se odvoji od dna ljestvice, možda i uđe u borbu za više pozicije, tražili su izlaz upravo protiv nas, imali su velik motiv. Ali dobro, svaka utakmice je u ovoj ligi ‘na nož’. Evo, i jedan Varaždin dobije Dinamo, Istra igra fenomenalno… – govori Ljubisavljević.

U prva četiri nastupa u HNL-u skupio je ukupno 14 minuta, a u Zaprešiću je odigrao svih 90… Foto: Josip Regović/PIXSELL

Debitirao je u HT Prvoj ligi još početkom kolovoza prošle godine, odigrao posljednjih desetak minuta u remiju (3-3) sa Slaven Belupom u 2. kolu lanjskog prvenstva, a onda nastradao…

– Imali smo trening dan nakon te utakmice i na tom treningu sam se ozlijedio – započinje ovaj ružni dio priče Nemanja, koji je istu ozljedu prošao i sa 18 godina, pa zna kako opisati trenutak kad se dogodi jedna toliko bolna i teška ozljeda.

– Meni su pucali dvaput, pa znam najbolje kako je to… Oba puta sam osjetio kao da je pukao onaj štapić za grisine, kao da se prelomio. Budeš malo i u nesvijesti, bol je strašna, iako sam čuo i za drukčije primjere. Jedan prijatelj je čak i nastavio igrati, pa poslije morao na operaciju – priča Ljubisavljević pa nastavlja:

– Takve stvari čovjeku donesu novo iskustvo. Kad danas gledam, koliko mi je ta ozljeda oduzela, toliko mi je na neki drugi način donijela. Radio sam tri, četiri puta više i napredovao sam u nekim stvarima kojima se prije nisam mogao posvetiti. Naravno da sam i izgubio dosta toga, ali u takvim situacijama nema kukanja i plakanja. Moraš sjesti i razmisliti što najbolje možeš izvući iz te situacije. I kako se što prije vratiti.

Ni kad je bilo najteže, nakon druge teške ozljede prije 22. rođendana, Ljubo nije posustao… Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica

Kad je o Ljubi riječ, borcu bez mane, opcija je bila samo jedna. Krvavo raditi i trenirati do iznemoglosti.

– Trenirao sam stvarno dosta, imao sam podršku sa svih strana, i na kraju sam se čak i brzo vratio. Nakon pet i pol mjeseci počeo sam trenirati s momčadi, a nakon šest odigrao i prvu utakmicu – kaže Ljubo, prisjećajući se svake faze tog dugog i napornog oporavka.

– Ne zna se što je gore, prvih šest tjedana ili sve što ide poslije. Kako sam šivao meniskus, tih prvih šest tjedana bio sam na štakama. I što ćeš, vezan si za kuću, možeš eventualno jedino na kavu otići… Poslije kreću vježbice, pa borbe s motivacijom, pa lagano trčanje. I onda kreneš trenirati, radiš po sedam, osam sati dnevno. Četiri mjeseca doslovno nemaš život, samo treniraš i spavaš. Svaki dan ti je isti, i tako pet mjeseci. Psihološki je to jako teško, ali ako imaš motiv, sve je puno lakše. I, naravno, ako imaš podršku od kuće.

U svemu tome momku koji u tom trenutku ima 21 godinu i dvije teške ozljede iza sebe kroz glavu prolaze i crne misli, najgori scenariji. Dođe i trenutak kad pomisliš na odustajanje, da je preteško boriti se sa svim tim.

– Je, iskreno, padne ti i to napamet, ali brzo shvatiš da bi se kajao zbog toga, da bi ispalo kao da si izgubio bitku. Dođeš kući, isplačeš se malo i bude ti lakše… Priznajem, bilo je i suza, kako ne, ali sve je to normalno – otvoreno govori Nemanja.

Čim se vratio, odlučio je da će priliku, kad se ona ukaže, dočekati spreman. I zato bi poslije svake utakmice u kojoj nije igrao, zajedno s Matijom Špičićem i možda još ponekim suigračem, odradio trening na igralištu, pod reflektorima koji se već gase. Sve zato da bude pravi kad se reflektori jednom okrenu u njegovu smjeru.

– Pokušavamo tim trčanjem nadoknaditi to što nismo igrali utakmicu, da i mi imamo nekakav podražaj. Svjestan sam da moraš raditi cijelo vrijeme da bi bio potpuno spreman u trenutku kad prilika dođe. Ako ne igraš, a ne radiš dodatno, ne možeš biti pravi. Vjerujem da, kad ne igraš, moraš trenirati duplo više nego momci koji igraju da bi ih uopće mogao pratiti – ističe Ljubisavljević.

U Drugoj HNL Ljubisavljević je za Goricu odigrao 27 utakmica i zabio dva gola… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

Takav pristup, beskompromisan i fajterski, doveo ga je i u Veliku Goricu. Počeo je u rodnom Trsteniku, u kojem je bio neka vrsta čuda od djeteta.

– Da, počeo sam u svom Trstenik, u klubu koji je igrao treću ligu, za koji mi je igrao i otac. S pet godina sam otišao na prvi trening, već s 15 sam ušao u prvu momčad i počeo trenirati s prvotimcima, a zaigrao sam čim sam navršio 16 i stekao pravo nastupa – priča Nemanja, koji je potom otišao u Jagodinu, da bi završio u Radničkom iz Niša, jednom od najvećih srpskih klubova.

Međutim, tamo nije želio čekati “mrvice”, želio je igrati.

– U Radničkom bih ja i konkurirao za mjesto u momčadi, ali nisam znao koliko ću igrati i tražio sam mirnu sredinu u kojoj mogu napredovati. Moj agent me nazvao i rekao da Gorici treba stoper. Isprva sam odbijao, rekao sam da nema šanse da idem tamo – priznaje Ljubo pa objašnjava zašto je tako razmišljao:

– Iskreno, bio sam malo u strahu zbog tih odnosa između Hrvata i Srba, malo mi je to predstavljalo problem… Agentu sam govorio da mi roditelji ne daju da idem u Hrvatsku, a njima zapravo nisam ni rekao da imam tu opciju.

Međutim, malo interneta sve je promijenilo…

– Kad sam razmislio, krenuo sam malo kucati po YouTubeu, gledao sam sažetke utakmica i svidjelo mi se sve to. Na kraju sam nazvao agenta i rekao: ‘Želim samo u Goricu i nigdje drugdje!’ Nakon pet dana sam već bio ovdje.

I od svega onoga što je očekivao, čega se pribojavao, nije se dogodilo ništa.

– Ma kakvi, od prvog dana ovdje se osjećam kao kod kuće. Svakome bih preporučio da bez problema može doći ovdje. Kao što i svi odavde mogu ići tamo. Ljudi su normalni, a ratovi koji su se događali prije 25 ili 30 godina nemaju nikakve veze sa sadašnjosti. Bio sam po mnogim hrvatskim gradovima, nikad nisam doživio ni najmanju neugodnost. Dobro, mislim da se i ja normalno ponašam, možda bi bilo drukčije da nije tako, ali kažem… Danas, iskreno, na Goricu gledam kao na svoj drugi dom. Ovdje sam prolazio i najljepše i najteže trenutke u karijeri, a kroz sve to sam se jako vezao za ovaj grad i za ove ljude – govori Ljubo.

Igor Čagalj bio mu je suigrač i kapetan, ali prije svega veliki prijatelj od prvog dana… Foto: Facebook

Pomoglo mu je, kaže, što ga je početku u Gorici dočekao trener Dean Klafurić, koji je pokušao uspostaviti obiteljsku atmosferu u momčad, hvali i njegova nasljednika Ivana Preleca, ali ključnu ulogu u prilagodbi odigrao je jedan suigrač.

– Na Igora Čagalja gledam doslovno kao na oca. Baš smo dobri prijatelji, iako ga više gledam kao obitelj nego kao prijatelja. Takav odnos imamo. Pomogao mi je od prvog dana kad sam došao. Sjećam se, peti ili šesti dan nakon što sam došao imali smo slobodno, svi idu doma, a ja ne znam gdje ću, što ću… I tad me on pozvao na ručak, odveo k sebi, počeli smo se družiti i sad smo nerazdvojni – kaže Ljubisavljević, koji se od aktualnih suigrača najviše druži sa Čabrajom, Jovičićem, Perišom…

– Dođe i Čanađija, pa malo ‘pikamo’ Fifu na Playstationu… Tko je najbolji? Periša i ja, Čanađija i Čabraja se baš i ne snalaze, ha, ha.

Svi skupa, srećom, itekako se snalaze u stvarnosti, u “pravom” nogometu, što je ipak kudikamo važnije. Treneru Jakiroviću pogotovo.

– Imam super odnos s trenerom. Radi odlično, što pokazuju i rezultati koje imamo. Stvarno je dobar trener, ali i dobar čovjek. Evo, dao mi je šansu iako sam godinu dana bio bez utakmice na ovom nivou, usudio se, a to govori da cijeni mene, moj rad i to što dajem sve od sebe. Kažem, mislim da je jako dobar trener i da će njegova karijera ići samo uzlaznom putanjom – kaže Ljubo.

Nije ga trener posebno pripremao za nastup protiv Intera, smatrajući valjda da Nemanja zna što mu je činiti.

– Stavio me dva dana prije utakmice na treningu u momčad koja bi trebala igrati. Ništa mi nije govorio, ali bilo mi je jasno da bi šansa mogla doći. Bilo je malo i treme, ali isključivo pozitivne. Razmišljaš o svemu što si prošao u tih godinu dana, koliko si naporno trenirao i radio za tu šansu, želiš samo da sve prođe kako treba, da je iskoristiš na najbolji mogući način. Na kraju je, srećom, tako i bilo – zadovoljan je Nemanja.

Ljubisavljević je dokazao da se na njega može ozbiljno računati i za najteže protivnike… Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica

Za vjerovati je da će i budućnosti dolaziti nove šanse, pokazao je da se na njega itekako može osloniti, a prvi sljedeći izazovi donose seriju derbija. Prvo Osijek u gostima, pa Dinamo doma, Rijeka vani i za kraj dvaput Hajduk u Velikoj Gorici. Kaže trener da se veseli tim utakmicama, a vesele se i igrači…

– Naravno da se veselimo. To su najljepše utakmice za igranje, uvijek dođe i dosta navijača, ambijent je dobar, a protivnici su pravi, kvalitetni, pa takve budu i utakmice. Mi imamo stvarno dobru momčad, svatko od nas na svakom treningu ide maksimalno, sve kako bi dobio svoju šansu, a to je i poanta svega – govori stoper Gorice, uvjeren da je postavljeni cilj, mjesto u ligaškom Top 5, realan i ostvariv cilj.

– Vidim nas u toj zoni, možemo biti najmanje na petome mjesto. Imamo stvarno odličnu momčad, dobrog trenera, dobro se radi, a to bi moralo biti dovoljno – vjeruje 22-godišnji Trsteničanin.

Kad ne trenira, ne igra i ne ‘pika’ Fifu na PlayStationu, voli Nemanja pogledati i košarku, s naglaskom na ABA ligu. Ne NBA, baš ABA… I jedan klub posebno.

– Moj klub je Zvezda i mislim da i ove sezone ima najozbiljniju momčad, koja je slagana za Euroligu. Dobar je i Partizan, kao i Olimpija Cedevita, tako da će biti zanimljivo, ali Zvezda je u ABA ligi ono što je Dinamo u HNL-u. Gledao sam i košarkaše Gorice, protiv Splita čini mi se, a ići ću sigurno i opet – najavio je Ljubisavljević.

Obožava, kaže, Juventus i velikog Giorgija Chiellinija, divi se svemu što je postigao njegov sunarodnjak i imenjak Nemanja Vidić, a istovremeno sanja da i sam može jednoga dana do najviših razina. Dovoljno je mlad, ozljede su valjda iza njega, sad je sve na njemu. A kad je tako, shvatili ste, kad netko toliko ulaže i radi, šanse za uspjeh dramatično rastu. Nakon svega što je prošao, zaslužio je da ova priča tako završi…

Sport

‘Moramo pronaći snagu, kako god znamo, i pokušati srušiti Belupo’

Samo tri dana nakon ispadanja iz Kupa u četvrtfinalnom ogledu sa Slaven Belupom, nogometaši Gorice opet čekaju istog protivnika na svom stadionu. U subotu od 15 sati igra se 18. kolo HT Prve lige, a cilj je isprati gorak okus nakon srijede…

Objavljeno

on

Hladna je i siva bila ta srijeda navečer, i metereološki, ali i nogometno. Gorak okus u ustima ostao je nakon četvrtfinala Kupa, nakon utakmice protiv Slaven Belupa, nakon poraza koji se nije morao dogoditi. Ali, evo, dogodio se. Slaven Belupo je dvaput pošteno zapucao na gol, dvaput je zabio… Jedanput se Gorica vratila, Cherif Ndiaye pobjegao je obrani onako kako samo on zna, oranjem i kopanjem do gola, uspio izjednačiti jedanput, ali ne i drugi put. U polufinale je otišao koprivnički sastav, a Gorica će utjehu potražiti u hitnoj reprizi.

– Naravno da nam je žao što smo izgubili, pogotovo nakon što smo analizirali utakmicu, vidjeli kako je išla… Nekih 20-ak minuta Belupo je bio dobar, zabio gol i poveo, ali sve poslije toga prolazilo je u našoj dominaciji. Imali smo dosta prilika da to okrenemo, uspjeli izjednačiti, Cherif je pokušavao, tu je i stativa Lovrića, ali na kraju smo morali čestitati Belupu na pobjedi. I automatski smo se okrenuli onome što nas čeka u subotu, prvenstvna utakmica s istim protivnikom – kazao je trener Gorice Sergej Jakirović.

Nije bio ni izbliza nezadovoljan kao nakon Lokomotive u petak (0-4), i igračima je rekao da im nema što zamjeriti, ali ovoga puta nije imala Gorica ni komadić sreće. A novi izazov slijedi samo 66 sati nakon posljednjeg sučeva zvižduka.

– Nema vremena za veliki oporavak, sad je sve na dečkima. Pričali smo, odradili smo i posljednji trening, ali naravno da će ključno biti koliko ćemo se uspjeti oporaviti. Možda i osvježiti nekim rotacijama, barem koliko je to moguće… Sad ćemo se prebrojati, vidjeti koliko nas ima. Znamo da nema Marine i Suka zbog kartona, još neki igrači su roviti, što je i normalno u ovoj fazi sezone, jer nakupilo se tu svega. Međutim, moramo pronaći snage da odigramo dobru utakmicu i probamo pobijediti – kaže Jakir.

Ljubisavljevića i Ćelića također neće biti, vjerojatno ni Martina Maloče, pa će trener imati malo prilika za rotacije.

– Uvijek postoje pozicije na kojima se može zarotirati, ali ključna će biti energija igrača koji će nastupiti. Nadam se da će ukazanu priliku iskoristiti, da će se dobro prezentirati. Ali optimist sam, bez obzira na Kup. Svaka nova utakmica novo je dokazivanje – optimističan je Jakirović, odbijajući nazvati ova dva poraza “krizicom”.

– Znali smo već imati po dva poraza u nizu, ali ovo je specifično jer se radi o Kupu. Međutim, ja na ovo gledam kao da smo na šest bodova od drugog mjesta. I tako to treba gledati. Kako god završilo u ova dva zadnja kola, vjerujem da ćemo imati računicu, da ćemo dobrom doselekcijom na zimu imati jako velike šanse da se do zadnjega kola borimo za ono što želimo – najavio je Sergej.

Nemam što zamjeriti svojim igračima za Kup, bili su dobri, a ovo je nova šansa, kaže trener Jakirović… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

Uzdrmani su nakon ova dva poraza i navijači, ali vjeruje trener da će se u subotu u 15 sati okupiti na tribinama Gradskog stadiona u velikom broju. I pomoći Gorici da se vrati na pobjedničke staze.

– Nadam se da će ljudi doći, da će nam pomoći kao i svaki put. Zahvalni smo im na svemu, a svjesni smo i da u ove zadnje dvije utakmice nisu bili zadovoljni. Što se tiče želje, htjenja, s Lokomotivom i moraju biti nezadovoljni, ali mislim da to protiv Belupa nije bio slučaj. Nemam što zamjeriti svojim dečkima, bili su dobri, no to je sport, ne završi uvijek kako želiš. Ali evo, u subotu je nova prilika i nadam se da ćemo razveseliti naše navijače – zaključio je trener.

Kojih 11 će odabrati za subotnji sraz, tko će biti spreman i koliko, gotovo je nemoguće predvidjeti. Sklon je Jakir iznenađnjima u sastavu, a neke pretpostavke kažu da bi to moglo izgledati ovako nekako:

Kahlina – Musa, Jovičić, Krizmanić, Čabraja – Čanađija, Babec – Dvorenković, Hamad, Lovrić – Cherif

Nastavi čitati

Sport

‘Uzdrmani smo, ali nećemo pasti psihološki, znamo što i kako radimo’

Nogometaši Gorice izgubili su 2-1 u četvrtfinalu Kupa Hrvatske od Slaven Belupa na domaćem terenu i oprostili se od nastavka natjecanja. Dvaput su gosti poveli, Gorica se prvi put uspjela vratiti, a drugi put je Lovrićev slobodnjak završio samo na stativi…

Objavljeno

on

Pet dana nakon lošeg dana protiv Lokomotive u prvenstvu, nogometaši Gorice doživjeli su novi loš dan. Ovoga puta sami nisu bili ni približno slabi kao u Kranjčevićevoj, ali bila je ovo utakmica u kojoj nije bilo prava na pogrešku. Nažalost, “pogreška” se dogodilo, točnije poraz se dogodio, pa će u polufinalu Kupa Hrvatske igrati Slaven Belupo.

– Vidjeli smo zanimljivu utakmicu, moram čestitati svojim igračima na prikazanom, ali nismo imali sportske sreće da potpuno preokrenemo utakmicu – rekao je trener Sergej Jakirović nakon poraza 2-1.

Poveli su gosti u 11. minuti, nakon kornera je stoper Božo Mikulić gotovo slučajno, u želji da prebaci loptu glavom na drugu stativu, pogodio mrežu goričkoga golmana Ivana Čovića. Pokušavala se Gorica vratiti, prijetila je, pokazivala više od gostiju, pa u 54. minuti konačno izjednačila preko Cherifa Ndiayea. I nakon toga su Goričani napadali, tražili pobjedu, ali u 78. minuti se dogodio kiks u obrani i jedan kontranapad Slaven Belupa golom je zaključio iskusni Ivan Krstanović.

– Mogli smo i izboriti produžetke da je ušao onaj slobodnjak Lovrića u 82. minuti, koji je završio na stativi. Limitirali smo Slaven Belupo, znali smo da su opasni iz prekida. No, kad čovjek skoči više od vas, teško je to braniti. Žao mi je zbog drugoga gola, tu smo malo zaspali… – analizirao je Jakirović.

Otvarala se velika šansa za povijesni proboj u polufinale Kupa, ždrijeb je odredio “prolaznog” protivnika i domaći teren u četvrtfinalu, ali ova se utakmica igrala u lošem trenutku za Goricu. Kako zbog uvjerljivog poraza pet dana ranije, tako i zbog silnih problema s ozljedama i izostancima. Nedostajala su tri od pet raspoloživih stopera, nije bilo ni Maloče, nedovoljno spreman je Maslowski…

– S obzirom na sve probleme koje imamo, ne mogu ništa zamjeriti dečkima koji su igrali. Na nekim mjestima smo deficitarni, tako da ćemo se u subotu morati dobro prebrojati i vidjeti koliko nas ima zdravih – okrenuo se već Jakirović sljedećem izazovu.

U subotu u 15 sati, naime, ponovno će Gorica igrati protiv Slaven Belupa doma, ovoga puta u prvenstvu. I bit će to utakmica koju bi, svim problemima unatoč, svakako trebalo dobiti. Nije se baš Gorici u ovih sezonu i pol prvoligaškog nogometa događalo da poveže dvije ovakve partije, jedan vrlo težak i jedan vrlo važan poraz, ali zato se i kaže da se na muci poznaju junaci…

– Da, može se reći da su nas ta dva poraza uzdrmala, ali siguran sam da moja momčad neće pasti u psihološkom smislu. Znam što i kako radimo ovdje u posljednjih godinu i pol dana, a na poraze treba gledati kao na sastavni dio sporta. Bitno je iz njih izvući pouke i krenuti dalje – zaključio je Jakirović.

Neka tako i bude.

Nastavi čitati

Sport

FOTO Stolnotenisači(ce) VG Stanfara – pobjeda i tri poraza

Objavljeno

on

04.12.2019. VelikaGorica. Stolnoteniski klub Velika Gorica Stanfar (m+ž) – 1. hrvatska liga Zapad. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Seniori Marko Habijanec, Martin Petrović i Karlo Javor zabilježili su u 6. kolu odnosno 8. utakmici drugi poraz, izgubili su u derbi susretu od Samobora 2:4 i tako mu prepustili drugo mjesto na ljestvici. Protiv Zaboka  su Stanfarovci bili uspješni 4:2 i sada s 14 bodova iz 8 utakmica zauzimaju 3. mjesto (8 6 2 28:17 14) u konkurenciji 11 klubova. U subotu (07. prosinca, 11 sati) igraju protiv STK Bajer Fužine, u Gradskoj sportskoj dvorani.

04.12.2019. VelikaGorica. Stolnoteniski klub Velika Gorica Stanfar (m+ž) – 1. hrvatska liga Zapad. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Djevojke Magdalena Bradić, Sara Hunjak i Ana Hergešić izgubile su oba susreta protiv Jaske odnosno Svete Nedelje maksimalnim rezultatom 4:0, nisu uspjele dobiti ni jedan set. Ostale su na 8. mjestu sa 6 bodova (6 1 5 8:21 6) u konkurenciji 9 klubova. Slijedeću utakmicu imaju 18. siječnja 2020. godine.

Prvi otvoreni stolnoteniski Gorica kup

04.12.2019. VelikaGorica. Stolnoteniski klub Velika Gorica Stanfar (m+ž) – 1. hrvatska liga Zapad. Foto: David Jolić/cityportal.hr

STK Velika Gorica Stanfar organizira 1. otvoreni stolnoteniski Gorica kup u subotu, 07 prosinca u Gradskoj sportskoj dvorani s početkom u 14 sati. ”Pravo nastupa imaju svi neregistrirani igrači i igračice, profesionalcima zabranjeno,  znači isključivo rekreativci (može od 15 lige sokaza), koji se prijave na vrijeme i plate kotizaciju. Igrači prijavom potvrđuju da su dobrog zdravstvenog stanja i da nastupaju na vlastitu odgovornost. Natjecanje će biti odigrano u dvije faze: po skupinama iz kojih dva prvoplasirana prolaze dalje i nastavlja se igrati po kup sustavu (na ispadanje). Kotizacija je 30,00 kuna (uplaćuje se na dan natjecanja kod organizatora), prijave su do 05.prosinca do 21 sat, na e-mail: habijanecmarko@gmail.com ili na broj mobitela 091 550 6938.”

Galerija fotografija

 

Prva hrvatska stolnoteniska liga (m) – Zapad, 06. kolo

STK Samobor – STK VG Stanfar 4:2

Znika – Habijanec 1:3, Kantoci – Petrović 3:0, Jalžabetić – Javor 3:0, Jalžabetić/Znika – Habijanec/Petrović 1:3, Znika – Petrović 3:0, Jalžabetić – Habijanec 3:1.

STK Zabok – STK Velika Gorica Stanfar 2:4

Posavec – Habijanec 2:3, Martinec – Javor 1:3, Iveković – Petrović 3:1, Martinec/Posavec – Habijanec/Petrović 0:3, Posavec – Javor 3:1, Iveković – Habijanec 0:3. BODOVA

Prva hrvatska stolnoteniska liga (ž) – Zapad, 06. kolo

STK Jaska (Jastrebarsko) – STK Velika Gorica Stanfar 4:0

STK Sveta Nedelja – STK Velika Gorica Stanfar 4:0

Nastavi čitati

Reporter 388 - 21.11.2019.

Facebook

Izdvojeno