Poveži se s nama

Sport

Krešo Šoš pojačao Goricu: ‘Ovdje sam i počeo, s curama iz Radnika’

Jedan od najcjenjenijih kondicijskih stručnjaka u svijetu hrvatskog nogometa, 43-godišnji Krešimir Šoš, potpisao je ugovor s HNK Goricom i od ponedjeljka će se priključiti timu glavnog trenera Valdasa Dambrauskasa. Stiže s velikim znanjem i iskustvom…

Objavljeno

Čim je klubu Gorice napustio Sergej Jakirović, s njim je sidro podigao i Marin Ivančić, suradnik kojeg je Jakir i doveo sa sobom u klub, 26-godišnji kondicijski trener koji je dokazao da je pred njim blistava budućnost. Novi gorički strateg Valdas Dambrauskas tako je u prvoj fazi radio bez kondicijskog stručnjaka, uz asistenciju pomoćnika Saše Sabljaka, no od ponedjeljka će njihov tim biti jači za jednu respektabilnu kariku.

Krešimir Šoš (43) iza sebe ima dva desetljeća rada na visokim nogometnim razinama, u klubovima koji su bili uspješni, ali i u reprezentacijama. Gorica je nova postaja na njegovu putu.

– Rođeni sam Zagrepčanin, odrastao sam na Trešnjevci, a nogomet sam igrao u četvrtoj ligi, za Končar i Trešnjevku. Bio sam stoper, ali relativno rano sam shvatio da nisam kapacitet za velike stvari i da kao igrač neću moći živjeti od nogometa. Već sa 19 godina okrenuo sam se školovanju, upisao Kineziološki fakultet i već kao student počeo raditi u omladinskoj školi Dinama. Ukupno sam 16 godina proveo u Maksimiru, od toga 11 u Akademiji, a ostatak u prvoj momčadi. Nakon toga godinu dana sam bio u poljskoj Legiji, jedno vrijeme bio sam i koordinator za kondiciju svih mlađih kategorija u hrvatskim reprezentacijama, od U-15 do U-21 – predstavio se Šoš velikogoričkoj javnosti nakon što je postao bio obitelji HNK Gorice.

Bogat je njegov CV, bogat i raskošan, a uskoro će mu dodati i doktorat iz svoje struke.

– Pred kraj sam s doktoratom. Temu “Biomehanika nogometnog šuta” već sam obranio, sad još skupljam neke podatke, a riječ je o apliciranju različite metodologije na poboljšanje kvalitete snage i preciznosti udarca – kazao je Šoš.

U mandatu u Dinamovoj školi radio je sa “starom gardom”, Kobeščakom, Rorom, Senzenom i društvom, ali i sa Zvonimirom Soldom, Dinkom Jeličićem, Goranom Lackovićem… U prvoj momčadi najduže je surađivao sa Zoranom Mamićem, a kratko je radio i sa Cicom Kranjčarom, Marijem Cvitanovićem i Ivajlom Petevom Svo to znanje odsad će koristiti kako bi učinio Goricu i njezine igrače boljima.

Krešsimir Šoš godinama je radio u zagrebačkom Dinamu… Foto: Dalibor Urukalović/PIXSELL

– Radio sam s puno trenera, imao sam sreću da sam radio u dobrim klubovima, u kojima smo imali dobre rezultate, a u Goricu su me privukle tri stvari. Prva je ambicija kluba, a druge dvije su mi osobno posebno važne, organizacija i stabilnost. Mislim da su to bitni preduvjeti da se postepeno, korak po korak, krene prema željenom cilju. Apsolutno je legitimno i normalno imati ciljeve, a ja vjerujem da ćemo ih zajedno uspjeti i ostvariti – optimističan je Šoš, koji dodaje i ovo:

– Gorici me preporučilo nekoliko ljudi, kolega s kojima sam radio, tako je uspostavljen kontakt. Nakon toga sam obavio razgovor s trenerom, kojem sam se očito svidio, a zatim i sa sportskim direktorom, da bi se na kraju zapravo vrlo lako sve dogovorili. Da, jako sam zadovoljan i jako optimističan po pitanju naše suradnje.

Goricu je, kaže, gledao i ranije, dobro zna u što se upušta.

– Kapetana Kahlinu trenirao sam u Dinamu, Čanađiju znam iz U-19 reprezentacije, ali igrače još nisam upoznao koliko bih želio. U ovom trenutku mogu reći da mi je s kondicijskog aspekta Gorica s prošlim stožerom izgledala dobro. Takve informacije sam dobio i u klubu, no dogodilo se to što se dogodilo. Promijenio se trener, kondicijski trener otišao je sa Sergejem i ukazala se potreba za novim čovjekom.

Na svom novom početku prisjetio se Krešo i onog pravog, istinskog početka. Koji se dogodio, zamislite, na istim ovim terenima.

– Tako je, nije mi prvi put da radim u Gorici, zapravo sam svoju trenersku karijeru i započeo ovdje. Nisam siguran je li to bila 2000. ili 2001. godina, ali radio sam u Ženskom nogometnom klubu Radnik ’99. Na ovom terenu ovdje sam doslovno počeo, još kao student. Trener je bio Miljenko Bojčić, a naslijedila ga je njegova asistentica Ivanka Perić. Oni su me doveli, to mi je bio prvi kontakt. I bilo mi je jako lijepo – prisjetio se Šoš.

U usporedbi s tim vremenom, danas je sve na stadionu potpuno drukčije.

– Je, klub se značajno promijenio, ali to je i normalno, prošlo je već gotovo 20 godina. Mislim da je tad pokojni Đalma Marković bio trener Radnika, čak se sjećam i nekih njegovih metoda treninga, a danas je to neka sasvim druga priča. Vidi se da se puno ulagalo, pri čemu je jedno najvažnije… – zastao je na trenutak novi kondicijski trener Gorice pa otkrio i na što točno misli:

– Koliko god mi uvijek želimo napraviti rezultat što prije, smatram da se zdravi temelji grade postepeno. Gorica je takav klub, koji se gradio stepenicu po stepenicu, iz sezonu u sezonu, i tako godinama, a kad se na to doda i vizija, ideja, kao i zdravi organizacijski temelji, to je kombinacija koja me privukla u najvećoj mjeri. Vjerujem da ću uživati u svemu što nas čeka.

Sport

Kad se nađemo na pola puta… Prijateljski remi za povratak nogometu

Nogometaši Gorice odigrali su 2-2 s Istrom 1961 na pomoćnom igralištu stadiona na Rujevici, u prvoj prijateljskoj utakmici nakon prekida sezone. Bilo je tu dobrih elemenata, vidi se ideja u igri, no trener Dambrauskas i sam priznajem: ‘Imamo još puno posla…’

Objavljeno

on

Pregovori i dogovori trajali su danima, potraga točnije, jer osnovni problem u organizaciji prijateljske utakmice između Gorice i Istre 1961 bio je – gdje igrati? I jednima i drugima daleko je bilo putovati u goste ovima drugima, pa je pao dogovor da se nađu na pola puta. U Rijeci.

Prva opcija bila je Orijentova Krimeja, ali nije stigla dozvola Stožera. Drugi prijedlog bila je Kantrida, ali ni to nije prošlo. I sve je završilo na “staroj Rujevici”, na terenu koji se uklopio u kompleks koji koristi HNK Rijeka, igralište na lokaciji na kojoj je nekad igrao niželigaš Lučki radnik, s kojim se svojevremeno nadmetao i naš Radnik, po trećeligaškim bespućima…

Igralište je uz more, pogled s tribina praktički puca na obližnje plaže, a to je ove srijede poslijepodne poslužilo kao idealna kulisa za povratak utakmicama nakon korone. Konačno! U subotu je odigrana ona trening utakmica na našem stadionu, ali ovo je bila prva “prava” prijateljska, s pravim protivnikom… Nema što, užitak je bio osjetiti se dijelom toga, dionikom povratka nogometa u svom punom smislu. Bilo je tu, naravno, sve potrebno za dezinfekcijske mjere, mjerila se i temperatura goričkoj delegaciji na ulasku u prostor stadiona, odiše sve oprezom, ali s tim valjda moramo naučiti živjeti. I neće nam tako nešto pokvariti jedno lijepo, povratničko nogometno poslijepodne.

Do Rijeke se ovoga puta putovalo starom cestom, počevši od Delnica, budući da je bura udarala punom snagom po toj posljednoj dionici autoceste. Ne toliko i u samom gradu, pa se nije obistinio strah da će uvjeti zbog vjetra biti praktički na rubu regularnosti. Dapače, čak je bilo i ugodno sjediti na tribinicama ovog simpatičnog nogometnog mjesta. Zatekli smo tu i drage ljude iz nogometa, Goričane na čelu Istre, trenera Ivana Preleca i pomoćnika mu Damira Grlića, nastavljaju dečku svoju bitku u Puli, a jasno je da im je najlakše dogovoriti prijateljsku s ljudima iz HNK Gorice…

I Prelec i Valdas Dambrauskas, litavski strateg na klupi Gorice, odlučili su predstaviti po dvije momčadi, u svakom poluvremenu po jednu, a dečki u crnim dresovima startali su ovako: Čović – Musa, Steenvoorden, Moro, Čabraja – Babec, Gadže – Dvorneković, Hamad, Golubickas – Ndiaye. I solidno je to izgledalo u prvom dijelu, povela je Gorica u 24. minuti golom Cherifa Ndiayea, nakon strašne asistenije Gojka Gadže, jednog od najvećih dobitnika vremena nakon korone, a nije to bilo i sve od lijepih šansi.

Još je dvaput Cherif Ndiaye bio u dobrim situacijama, jedna od njih spada i među stopostotne, a i općenito je Gorica lijepo gradila igru, smišljeno izlazila prema naprijed, branila se kompaktno, uz neke nove taktičke elemente koje je Dambrauskas donio. Ukupno gledajući, izgledalo je to prilično zadovoljavajuće.

Trener Valdas smjestio se na tribini, kako mi imao što bolji pogled na teren, no bio je sasvim dovoljno da igrači čuju njegove upute.

– C’mon, Cherif, that’s your ball! Go, Musa, go wide! – dovikivao je trener svojim igračima, a oni su pokušavali u hodu uloviti što više uputa.

Sasvim je jasno kako je prikazano u tom solidnom prvom poluvremenu bilo daleko od onoga što trener želi od ove momčadi, daleko od tražene forme, ali dobrih trenutaka, kvalitetnih elemenata u igri, svakako je bilo.

Slika zbivanja na terenu pomalo je izmijenila u drugom poluvremenu, kad je Prelec na teren poslao možda čak i kvalitetniju postavu od one iz prvog dijela, a za Goricu je igralo ovih 11 igrača: Išek – Spudić, Ćelić, Krizmanić, Kovačić – Kalik, Maloča – Periša, Maslowski, Golubickas – Mudrinski. Povećala je Gorica svoju prednost, golom Maksa Juraja Ćelića glavom u 62. minuti, nakon lijepog ubacivanja juniora Davida Kovačića, da bi nakon toga inicijativu preuzela Istra.

Jedna mala nepažnja Anthonyja Kalika 15-ak minuta prije kraja dovela je do smanjenja goričke prednost. Strijelac je bio Šime Gržan, rutinski je poslao loptu iza leđa golmana Išeka i vratio rezultatsku neizvjesnost. Šest minuta poslije, u 82. minuti, već je bilo 2-2. Gedeon Guzina, snažni napadač pulske momčadi, nakon prekida se najbolje snašao i čelom postavio konačan rezultat.

Točno 17 dana prije povratka HNL-a, nakon prve provjere ovakvog tipa, jasno je da trener Gorice ima viziju i ideje, no svjestan je i sam da mu treba još vremena da sve sjedne na svoje mjesto. Treba imati na umu da ovoga puta nije bilo Kahline, Jovčića, Lovrića, Čanađije, Suka i Špikića, važnih igrača, a neki od njih pojavit će se na terenu već u subotu, kad Gorica u novoj prijateljskoj provjeri gostuje kod Dinama u Maksimiru. Utakmica je na rasporedu u subotu u 18 sati.

Nastavi čitati

Sport

Postani rukometašica! Nova runda upisa u Udarnikovu školu rukometa

Ženski rukometni klub Udarnik ponovno trenira, a uz to i poziva nove članice. Traže se nove mlade rukometašice u dobi između osam i 14 godina, koje se upisuju u tri kategorije

Objavljeno

on

Sport se vratio, na opće veselje sportašica i sportaša, željnih druženja, treninga, natjecanja… Iz sportski neprirodnog okruženja dvorišta, stubišta ili dnevnih boravaka vratili su se na igrališta i u dvorane, a među takvima su i cure iz Udarnika. Čim su to nadležne službe dozvolile, vratile su se treninzima.

Trenirat će se na betonskom igralištu pokraj Gradske dvorane, ali i u samoj dvorani, a u klubu se nadaju da će nakon izlaska iz karantene dobiti i nove članice.

“UPISI U TIJEKU!!”, objavio je klub, uz kraći opis detalja.

Poziv se odnosi na djevojčice od osam do 14 godina, a nove mlade rukometašice upisivat će se u tri kategorije – djevojčice (2006./07. godište), mlađe djevojčice (2008./09. godište) i mini rukomet (2010. – 2012. godište). Bit će zanimljivo vidjeti koliko se djevojčica doista “zakačilo” na rukomet u ovom vremenu kad se uglavnom ostajalo doma. Ako nikako drukčije, preko snimki starih utakmica reprezentacije, Zagreba, Metkovića, Podravke…

Sve djevojčice koje se žele baviti sportom imaju tako priliku želju i ostvariti u jednom lijepo posloženom klubu, s obiteljskom atmosferom, s educiranim trenerima… Pomoći će možda i činjenica da su sve nove rukometašice u lipnju oslobođene plaćanja članarine!

Nastavi čitati

Kultura

FOTO Juniori Megablasta prvaci Europe u break danceu

Objavljeno

on

19.05.2019. Rimini, Italija. Plesni klub Megablast najbolji u Europi. Foto: PK Megablast

Na današnji dan prije godinu dana cityportal.hr objavio je slijedeći prilog:

19.05.2019. Rimini, Italija. Plesni klub Megablast najbolji u Europi. Foto: PK Megablast

”Iz Plesnog kluba Megablast javili su nam sjajnu vijest – njegova juniorska break dance grupa osvojila je 1. mjesto i zlatnu medalju na Europskom prvenstvu u Italiji (Rimini, 19.05.2019.) – IDO European Hip Hop Battle & Break Dance Championships. Osim super rezultata zlatne grupe vrlo dobri rezultati ostvareni su i u pojedinačnoj konkurenciji: Karlo Dobrinčić-Karlito (4. mjesto), a 5. mjesto Barbara IveljićBarbi, Franka Meštrović-FM i Fran Vodopija-H2O.”

Galerija fotografija

Nastavi čitati

Reporter 393 - 21.05.2020.

Facebook

Izdvojeno