Sport

Kapetan Kale i 1500 goričkih dana: ‘Ovaj klub i ja zajedno rastemo’

Bio je blizu odlaska iz kluba, no Kahlina je ipak potpisao novi ugovor – do ljeta 2024. godine

Objavljeno

prije 1 godina

lis 8, 2020

Autor

Marko Vidalina

Tek nakon što je sve dogovoreno, u trenucima kad su čelnici kluba i Kristijan Kahlina usuglasili sve detalje novog ugovora, nakon što je dogovoren i dan svečanog potpisivanja, isplivala je jedna gotovo nevjerojatna podudarnost. Naime, kapetan Gorice potpisao je novi ugovor, koji će trajati do ljeta 2024. godine, točno 1500 dana nakon što je došao u Goricu.

– Da, nevjerojatno da je tako ispalo… – nasmijao se Kahlina nakon što je odradio poziranje s dresom na kojem je broj 2024 i odgovarajući natpis umjesto prezimena: “Kapetan”.

– Dogovorili smo se, sretni smo i ja i klub, a to je najvažnije. Pokušat ću i dalje davati sve od sebe u ovom dresu, kao i uvijek dosad, a ciljevi su nastaviti svoj niz i pokušati ući u Europu, što je u ovom trenutku i realan cilj, s obzirom na to kako smo krenuli u prvenstvo – kazao je Kahlina.

U proteklih 1500 dana putanja je bila isključivo uzlazna.

– Svaki dan sam napredovao ja osobno, ali i klub. Nisu to prazne riječi, nego činjenice. Prve sezone došli smo do kvalifikacija s Cibalijom, nismo prošli. U drugoj sezoni osvojili smo titulu i ušli u prvu ligu. U trećoj smo bili sjajni, na korak do Europe. U četvrtoj, drugoj prvoligaškoj, koja je uvijek najteža, do kraja smo se stabilizirali, a ove sezone želimo napraviti korak dalje. Nismo mogli sanjati bolji start, skupili smo 16 bodova u sedam kola i prošli dva kola Kupa, no tako sad treba i nastaviti – kaže Kale.

Dogovor o dolasku u Goricu pao je 31. kolovoza 2016. godine, a Kristijan je za svoj novi klub debitirao osam dana poslije.

– Moja gorička priča zapravo je počela nesrećom mog kolege Tonija Šuškovića, u to vrijeme prvoga golmana Gorice. Ozlijedio se nakon drugog kola prvenstva i u klubu su tražili nekoga da pokrpa rupu u toj situaciji. Kontaktirali su mene, našli smo se i sve dogovorili, a ja u trećem kolu još nisam imao pravo nastupa, pa sam debitirao 7. rujna u Sesvetama. Na istom terenu na kojem sam, evo, odigrao i posljednju u nizu, 151. utakmicu za Goricu – ističe Kahlina dan nakon prolaska u osminu finala Kupa upravo u Sesvetama.

Tamo je, barem zasad, sve počelo i završilo.

– Sjećam se te prve utakmice, kako ne… Bio sam prilično potresen nakon tog poraza 2-1. Ipak sam došao s nešto više razine, iz prve slovenske lige, očekivao sam od sebe da ću odmah raditi razliku, a na kraju se dogodio poraz. Baš pamtim kako sam bio tužan, utučen kad sam došao doma – prisjeća se Kahlina, koji je “rehabilitaciju” na istome mjestu imao vrlo brzo.

– Dobro pamtim i još jednu utakmicu u Sesvetama, koju smo dobili. U sezoni u kojoj smo osvojili drugu ligu igrali smo tamo tri kola prije kraja i pobijedili 1-0, što nam je praktički osiguralo ulazak u prvu ligu. Da smo tu izgubili, teško bismo došli do prve lige. Ovako nam je kolo poslije bio dovoljan bod doma protiv Šibenika, što smo i uzeli u onom nezaboravnom potopu.

Puno toga lijepoga prošli su Kahlina i Gorica zajedno, a puno toga lijepoga je i pred njima.

– Izuzetno smo sretni i ponosni što naš kapetan ostaje s nama još četiri godine. Najduže je u klubu od svih igrača iz trenutačnoga kadra, bilo nam je jako važno zadržati ga ovdje što je duže moguće. Imali smo puno upita za njega ovog ljeta, bio je blizu odlaska iz kluba, a ušao je u posljednju godinu ugovora. Zato je ovo bio pravi trenutak za ovakav dogovor, budući da bi sljedećeg postao slobodan igrač. Sretni smo što je Kristijan odlučio da je Gorica i dalje pravi klub za njega, s kojim može ciljati na još više domete u budućnosti – rekao je sportski direktor Mindaugas Nikoličius i dodao:

– Zadovoljni smo s početkom sezone i zadržavanje najvažnijih igrača u klubu poruka je svima da mislimo ozbiljno. Vjerujem da ova sezona može biti fantastična za HNK Goricu!

Vezane vijesti:HNK GORICA hotnews kristijan kahlina

Sljedeće

Lukavec čeka Tondach, Dinamo pak Croatiju

Ne propustite

Golijada u Sesvetama: Gorica vodila 4-1 pa se spašavala i – prošla dalje!

Nastavi čitati

Sport

FOTO Odbojkaši Gorice izgubili od Rijeke

Objavljeno

prije 2 sata

lis 24, 2021

Autor

David Jolić

23.10.2021. Velika Gorica. Superliga odbojkaša – 04. kolo: OK Gorica – MOK Rijeka 1:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

23.10.2021. Velika Gorica. Superliga odbojkaša – 04. kolo: OK Gorica – MOK Rijeka 1:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Odbojkaši Gorice su u 4. kolu Superlige na domaćem terenu izgubili 1:3 od momčadi Rijeke, u susretu od kojeg su očekivali ipak nešto više od časnog poraza. Ovom pobjedom Riječani su osvojili prve bodove, a Goričani, kao novaci u najvišem rangu natjecanja, teško će doći do bodova u utakmicama sa klubovima koji godinama igraju na ovoj natjecateljskoj razini.

23.10.2021. Velika Gorica. Superliga odbojkaša – 04. kolo: OK Gorica – MOK Rijeka 1:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

23.10.2021. Velika Gorica. Superliga odbojkaša – 04. kolo: OK Gorica – MOK Rijeka 1:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Prema rasporedu Gorica igra utakmice 5. i 6. kola u gostima, u Splitu (30.10.2021.) i Osijeku (6.11.2021.).

Galerija fotografija

Superliga odbojkaša 2021./2022., 04. kolo

OK Gorica – MOK Rijeka (Rijeka) 1:3 (18:25, 25:22, 15:25, 18:25)

Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Gledatelja: 50. Subota, 23.10.2021., 13:30 sati. Suci: Damir Pišćak i Anto Mijić (oba Zagreb). Zapisničarka: Aleksandra Lipić (Zagreb).

GORICA: Dumić, Cindrić, Mezak, Somek (cap.), Klasnić, Grgurić, Azinović, Pejić, Jovović, Radoš (L). Trener: Marko Barunović.

RIJEKA: Pavlović, Stanić, Lešić, Čargonja, Donevski, Marković, Maglica, Lasić (cap.), Banko, Banović, Dukić, Žeželić. Trener: Velimir Liverić.

Nastavi čitati

Priča iz kvarta

Priča o fanatizmu i uspjehu: ‘Ja sam Dario, MMA borac s goričke Hitne…’

Pacijenti me znaju čudno gledati kad ih dočekam s masnicom na oku…, sa smiješkom kaže Dario Grgić (19), Velikogoričanin koji radi 12 sati kao medicinski tehničar, pa juri na trening

Objavljeno

prije 2 sata

lis 24, 2021

Autor

Marko Vidalina

Zamislite situaciju… Dolazite na goričku Hitnu pomoć, s XY zdravstvenim problemom, a dočeka vas mišićavi ćelavi mladić s masnicom ispod oka! Na prvu zvuči pomalo zastrašujuće, ali to lako se može dogoditi. I nije uopće zastrašujuće.

– Da, od 1. srpnja radim u našoj Hitnoj, i znalo se događati da dođem na posao s masnicom. Kolege su se već naviknute na to, ali zato me pacijenti znaju čudno gledati, ha, ha – priča nam Dario Grgić, 19-godišnji Velikogoričanin, po zanimanju medicinski tehničar, koji je početkom listopada ušao u svijet MMA borbi.

Kombinacija je to kakva se ne viđa često, ali nećete često vidjeti ni dečka poput Darija. Iz njega pršti energija, i sam će reći da je “pomalo hiperaktivan”, a fanatizam kojim je posvećen sportu nemoguće je ne primijetiti već na prvu.

– Obožavam ovaj sport, obožavam energiju i atmosferu dvorane, treninga. Došao sam na prvi trening s 12 godina, kao mali debeljko, i odmah se zaljubio u sve ovo. Nikad ne propuštam trening, čak i kad sam imao slomljenu ruku, bio sam svaki dan u dvorani i gledao ostale kako treniraju – još se malo predstavlja mladi Dario.

Za njega se prvi put čulo 2019., nakon što je osvojio dvije medalje na Europskom jiu-jitsu prvenstvu. Od samih početaka bio je u hrvačkim sportovima, vrlo uspješan i u grapplingu, no početkom ove godine pala je definitivna odluka: vrijeme je za MMA!

– Od jiu-jitse i grapplinga, realno, ne može se živjeti, dok je u MMA-u to ipak kudikamo lakše. A ja to želim, u budućnosti se vidim kao profesionalni sportaš koji se bavi samo time, koji trenira dvaput dnevno i bori se na visokoj razini. Kad smo se vratili u dvorane nakon ovoga zadnje lockdowna potpuno sam se fokusirao na MMA. Trener Marko Bošnjak savjetovao mi je da odem trenirati u zagrebački American Top Team, a ja sam ga i poslušao. Znao sam da će turnir biti u rujnu ili listopadu i odmah sam se krenuo pripremati – govori Dario.

Zagrebački turnir organizacije Fight nation championship okupio je sve najbolje klubove iz regije, sve najbolje amaterske borce, a Grgić se smjestio u polutešku kategoriju (do 93 kg) kod mlađih seniora.

– Imao sam dvije borbe. U prvoj sam za svega 30-ak sekundi pobijedio Davida Trivunovića, a onda sam u finalu kroz sve tri runde u parteru dominirao protiv Noela Perkovića iz Pule, kojem je trener Zelg Galešić. Osjećaj je bio fenomelana, čestitke su stizale sa svih strana, a ja sam iznimno sretan, ali i zahvalan svom timu. U kutu su mi bili poznati hrvač Dominik Etlinger, koji mi je jako puno pomogao u pripremama, Djani Barbir bio je zadužen za ‘stojku’, a naš Goričanin Stipe Todorić za jiu-jistu. Uz njih, naravno, radio sam i sa svojim trenerom Bošnjakom – ističe Dario, čime će otvoriti jedan novi dio priče.

– Trener Marko Bošnjak mi je, bez imalo pretjerivanja, kao drugi otac. Uz mene je od prvog dana kad sam došao u dvoranu, sve smo prošli zajedno i ne mogu ni opisati koliko sam mu zahvalan na svemu. Cijelo ovo ljeto proveli smo u dvorani, odrekli smo se i mora, satima trenirali po onim strašnim vrućinama…

I sve to, podsjetimo, nakon što je odradio svoju smjenu na Hitnoj. Na proljeće je završio školu i odmah se zaposlio, pa mu dani ponekad izgledaju potpuno “ludo”.

– Radim smjenu od 7 do 19 sati, odradim svojih 12 sati, i tako tri ili četiri puta tjedno. Nakon posla odmah jurim na trening, koji kreće već nakon pola sata, ali nije mi to nikakav problema. Naviknut sam na takav ritam još iz srednje škole, kad su mi dani izgledali prilično slično… A one dane kad sam slobodan iskoristim da odradim dva treninga. I uživam u svemu.

Dario uživa, ali njegovi roditelji vjerojatno naš i ne. Nije im lako gledati borbe…

– Iskreno, ni mama ni tata nisu baš presretni što se bavim ovime, ali to je i normalno, pa koji bi roditelj želio gledati sina kako se tuče? Iako, ja to tako ne gledam… Unatoč tome, roditelji su mi velika podrška, daju mi slobodu da donosim svoje odluke i da imam svoj put. Uostalom, vidjeli su i oni da sve ovo donosi i puno benefita. Recimo, dok su moji vršnjaci izlazili, opijali se ili što već radili, ja sam cijelu srednju školu proveo u dvorani, na treninzima. Jednostavno volim ovaj sport, volim se natjecati, a kako sam antitalent za nogomet, košarku i takve sportove, ovo mi je zapravo i jedino preostalo – sa smiješkom priča Dario.

Imala je već Velika Gorica predstavnika u svijetu MMA-a, pamtimo Damira Mirenića i Ivana Smolčića, ali ovaj klinac djeluje kao netko tko bi mogao otići na još više razine. Iako, nema žurbe…

– Baš tako, ne želim žuriti. Možda izgledam veliko, ali moje tijelo i dalje ima samo 19 godina, još se razvija, a među profesionalce ne želim prije nego što za to budem potpuno spreman. Sad mi je plan raditi na sebi, u svakom segmentu napredovati iz treninga u trening, pa sljedeće godine, kad se ukaže prilika, ponovno ući u ring. Važno je imati što bolju amatersku karijeru, jer tako je puno lakše ući među profesionalce.

Ušao je u svijet borilačkog sporta s 12 godina, imao je samo 13 kad je osvojio broncu u grapplingu među 16-godišnjacima, sa 17 je uzimao europske medalje, a s 19 otvara novo poglavlje. I nije nemoguće da ovog dečka u budućnosti gledamo i na najvećim borilačkim pozornicama. Uz ovakvu strast, uz ovoliko rada, sve je moguće.

– Dok je bio lockdown, trenirao sam svaki dan. Ne u dvorani, ali sve se može kad ima volje. Trčao sam, radio vježbe snage, nešto sam složio i kod prijatelja u garaži… Poludio bih bez treninga – govori Dario, ćelavi i mišićavi tip s goričke Hitne.

– Uživam na Hitnoj, kolege su super, učim uz njih svaki dan, a oni za mene navijaju. Evo, kad sam se borio, cijela noćna smjena je gledala moje borbe, bodrila me…

Nastavi čitati

Sport

FOTO Košarkaši Gorice izgubili u završnici od Škrljeva

Objavljeno

prije 9 sati

lis 24, 2021

Autor

David Jolić