Poveži se s nama

Kultura

Kako je nekad bilo: Na Božić se jede ono što kopa, na Novu ono što ruje…

Kako je izgledao tradicionalni turopoljski božićni stol: donosimo vam nekoliko jednostavnih starinskih recepata kojima neće odoljeti ni najizbirljivija nepca…

Objavljeno

Božićni običaji, pa tako i hrana koju pripremamo za blagdane, u posljednjih dvadesetak godina pokleknuli su komercijalizaciji odmičući se od tradicije i onog istinskog smisla što Božić predstavlja – mir, ljubav i obitelj. No blagdani ne bi bili blagdani da nema obitelji i hrane koja nas okuplja oko zajedničkog stola. Za razliku od nekih prošlih vremena, danas je blagdanska trpeza daleko bogatija, pa od ponude koja se nađe na stolu ne znamo što bismo prije probali. Nekad davno u Turopolju, dok je većina ljudi živjela od poljoprivrede, jelo se ono što se imalo, a meso se pripremalo jednom tjedno. No za Božić je trebalo biti svega i sve se čuvalo za taj dan. Pa krenimo od Badnjaka…
Za razliku od danas, kad se na Badnjak jede riba, nekad se postilo na drugačiji način. Netko čak hranu nije okusio cijeli dan, no tog dana obično su se posluživala jaja, domaći kruh, krumpir ili posni grah na salatu. Naravno, ne sve odjednom… Tko je što imao. U obitelji moje bake za doručak se pripremala trena ili frkana kaša, a za ručak posni grah.

Trena kaša
Sastojci:
1 kg pšeničnog brašna (glat nuler)
Malo soli
Malo vode
Priprema: U malo vode umiješati (zruliti) brašno da se naprave grudice i kuhati u slanoj vodi. Kad je kuhano, prelijati s preprženim lukom.

Posni grah
Sastojci:
1 kg graha
Voda
Luk
Malo ulja ili rastopljene masti
Priprema: Grah se probere, očisti i opere. Pristavi se u hladnu vodu i kuha bez soli. Kad je mekan, ocijedi se i ohladi. Dodaje se malo ulja i soli, ako je bilo luka, i on se narezao i dodao. Obično se uz posni grah posluživao i domaći kukuruzni kruh.

Domaći kuruzni (kukuruzni) kruh
Sastojci:
1 kg kukuruznog brašna (mela)
60 dkg raženog brašna
2-3 žličice soli
Mlaka voda po potrebi
Za kvas:
2 kocke svježeg kvasca
1 žlica šećera
2-3 žlice glatkog brašna
Za premaz:
Par žlica glat nulera (pšeničnog brašna)
Mlake vode za razmutiti melu
Priprema: Oko 80 dkg kukuruznog brašna staviti u posudu, preliti s litrom kipuće vode, promiješati i ostaviti da se ohladi. Potom napraviti kvas. Kvasac razmutiti sa šećerom i 1 dl mlake vode te pustiti da se digne. Kad se ohladilo kukuruzno brašno, staviti kvas i sve dobro promiješati. Nakon toga se stavi raženo brašno te se dodaje voda po potrebi i sve se dobro treba promiješati. Tijesto se mijesi i dodaje se još vode i kukuruznog brašna koliko treba. Sve se radi u posudi i tijesto se tuče rukama oko deset minuta. Kad je gotovo, ne smije se lijepiti za ruke. Nakon toga, tijesto se diže oko sat vremena, dok se ne udvostruči. Kruh treba premazati premazom da ne ispuca. Nakon toga stavi se peći u zagrijanu pećnicu. Prvih pola sata peče se na najvećoj temperaturi (250 stupnjeva), a onda još sat vremena na 200 stupnjeva.

Nakon doručka i ručka, više se nije jelo, već se prionulo na pripremu kuće za Božić. Sve se taj dan moralo urediti i počistiti, nacijepati drva, nahraniti blago i slično. Posljednja stavka je bila kićenje borovice, a nakon toga je slijedio unos Božića u kuću. Cijela obitelj se okupila u kuhinji, ugasila su se sva svjetla, a glava obitelji, najstariji muški član, otišao je u štalu po slamu. Nakon toga se sa slamom i svijećom vratio u kuću izgovarajući sljedeće: “Daj nam Bog picekov, racekov, telekov, pajcekov, puno zdrave dječice, mira i blagoslova ovoj kući”. Dio slame se potom položio ispod stola, a od preostalog dijela se napravio oblik križa i oko njega su se posipala zrna pšenice te se sve zajedno stavilo ispod stolnjaka. Tamo je stajalo sve do Ivanja, kad se slama iznosila van i stavljala na voćke, kako bi bolje rodile iduće godine.

Navečer se išlo na polnoćku nakon koje se moglo jesti meso, najčešće krvavice. Oni koju ne uzgajaju svinje i ne kolju, danas ih možete kupiti u bilo kojoj mesnici. Ako je u obitelji bilo kiselog zelja, onda se on dinstao i poslužio uz krvavice.

Na sam Božić uglavnom se nije doručkovalo jer se jedva čekalo ručak. Oni najgladniji ujutro su pojeli malo posnog graha, ako ga je ostalo od dana prije. Za božićni ručak u Turopolju se uvijek pripremala guska ili pura s mlincima. Stara narodna kaže da se perad jede na Božić jer nogama kopa unazad – dakle, da tim činom odguruje staru godinu iza sebe – a svinjetina za Novu godinu jer svinja ruje prema naprijed, pa da nadolazeća godina bude dobra.
Božićni ručak bio je u tri slijeda – juha, glavno jelo i desert. Juha se kuhala od iznutrica (pluća, srčeko) i nogica od pure ili patke. U juhu se obavezno stavljao grincek. Danas ga kupujemo na tržnici ili trgovačkom lancu, no prije pedesetak godina postupak je bio daleko drugačiji. Kao što znamo, svaka obitelj je imala vrt na kojoj su uzgajali razno povrće. Kako mi priča baka, mrkva se čuvala u trapu. Njen djed je napravio drvenu kutiju u kojoj se prvo stavio red pijeska, pa zatim red mrkve, pa opet red pijeska, mrkve… I tako sve dok kutija nije puna. Što se tiče ostale “zelenjave”, celera i peršina, prabaka je povrće stavljala u veliku staklenku, posolila i zatvorila, čime je povrće ostalo dugo vremena svježe. Naravno, juha ne bi bila juha bez domaćih rezanaca.

Domaći rezanci
Sastojci:
Pola kg brašna
2 jaja
Malo soli
Vode
Priprema: Sastojci se pomiješaju, tijesto se zamijesi rukama, dodavajući po potrebi malo brašna, dok tijesto ne postane glatko i čvrsto. Tijesto podijeliti na nekoliko dijelova te svaki dio zasebno razvaljati i ostaviti neko vrijeme da se osuši. Ako imate mašinicu za rezance, posao će brzo biti gotov, no nemate li je, dobar nož će biti sasvim dovoljan. Razvaljano tijesto treba zarolati i rezati oštrim nožem na uske trakice. Narezane rezance dobro posušiti na stolnjaku.

Juha od purećih iznutrica
Sastojci:
Pureće iznutrice (srce, pluća, jetra)
Grincek
Rezanci
Sol, papar
Voda
Priprema: Za juhu je najbitnije da se kuha što dulje na laganoj vatri, da krčka. S obzirom da se radi o purećim iznutricama, bit će dovoljno oko sat i pol do dva sata.
U većini turopoljskih kuća, uz puricu ili gusku posluživali su se domaći mlinci.

Mlinci
Sastojci:
Oko 80 dkg brašna
Prstohvat soli
Malo vode
1 jaje (može i bez njega)
Priprema: Sve sastojke izmiješati i mijesti, ali da tijesto nije ni pretvrdo ni premekano. Tijesto treba pustiti da odstoji oko pola sata, pokriveno krpom da se ne osuši. Nakon toga tijesto razdijeliti u nekoliko manjih komada. Svaki komad se treba razvaljati na jako tanko. Iako se tradicionalno mlinci peku na ploči peći na drva, danas postoje druge inačice, a mlinci ispadnu jednako ukusni. Možete ih peći na tavi ili možda jednostavnije, peći na limu (protvanju) u pećnici. Kad se mlinci ispeku, treba ih staviti na hrpu da se ohlade. Kad se ohlade, ako ih ne mislite odmah pripremati, treba ih pohraniti u neku posudu koja se može zatvoriti. Moja baka ih čak stavlja u jastučnicu. Jednako učinkovito. Što se tiče samog posluživanja, postupak je sljedeći: mlince natrgati na manje komade i pofuriti (preliti) ih vrućom vodom i ostaviti neko vrijeme da se natope i omekšaju. Nakon toga ih dobro ocijediti i dodati u ulje/mast na kojem se pekla pura što će im dodati taj okus zbog kojih su neodoljivo ukusni. Dodati začina po potrebi.

Purica
Sastojci:
1 purica (cca 2-3 kg)
Ulje
sol
Malo vode
Puno ljubavi i vremena
Priprema: Puricu treba posoliti i popapriti iznutra i izvana, a u unutrašnjost pure možete čak staviti i jednu neoguljenu jabuku. U lim za pečenje staviti ulje i zatim puru staviti peći. Tijekom pečenja, koje traje nekoliko sati (ovisno o kilaži, 1kg = 1 sat), puricu povremeno politi vodom i uljem u kojem se peče.

Kad su juha, purica i mlinci gotovi, stol serviran, vrijeme je za obiteljski ručak. Doduše, danas se još poslužuje francuska salata i još mnogi dodaci. Nekad toga nije bilo. Obično se kao salata posluživala zimnica – kiseli krastavci, cikla ili kisela paprika punjena sa zeljem.

Nakon ručka, moralo se malo zasladiti. Ipak je bio Božić. Naravno, nije se pripremalo sto vrsta kolača, nego jedna ili eventualno dvije vrste, a najčešće je to bila gibanica (makovnjača ili orehnjača) i mramorni kolač.

Orehnjača
Sastojci za tijesto:
50 dkg brašna (oštro za dizana tijesta)
Dva i pol dl mlijeka
1 dl ulja
2 žumanjka
2 žlice šećera
2 žlice ruma
Naribana korica od pola limuna
Malo soli
Jedna svježa germa
Nadjev:
40 dkg mljevenih oraha
15 dkg šećera
10 dkg grožđica
2 dl mlijeka
Korica limuna
Snijeg od dva bjelanjka
Kvas: Blago ugrijati pola dl mlijeka i dodati mu izmrvljenu germu, 2-3 žlice brašna i žličicu šećera. Sve se izmiješa, pokrije i ostavi dizati na toplom mjestu.
Priprema tijesta: U veću posudu prosijati brašno te dodati ostale sastojke (mlijeko, ulje, šećer, rum, žumanjci, limunova korica, sol i kvas). Sve se dobro izmiješa i lupa kuhačom tako dugo dok se tijesto ne počne odvajati od kuhače i posude. Potom se prekrije krpom i ostaviti da se diže. Kad se tijesto udvostruči, staviti ga na pobrašnjenu podlogu, razvaljati na prst debljine, premaže nadjevom, zarolati, staviti u protvan i ostaviti još neko vrijeme da se diže. Potom se premaže razmućenim jajetom i stavi se peči. Nakon pečenja ostaviti da se skroz ohladi jer se gibanica ne smije rezati dok je vruća.

Mramorni kolač
Sastojci:
300 g brašna
150 g šećera
1 vrećica vanilin šećera
1 vrećica praška za pecivo
3 jaja (bjelanjak i žutanjak posebno)
2 dcl mlijeka
1 dcl ulja
Kakao u prahu
Limunova korica
Priprema: Brašno se prosije s praškom za pecivo. Žumanjci i šećer se miješaju dok smjesa ne postane pjenasta. Zatim se doda brašno s praškom, mlijeko, naribana limunova korica i snijeg od bjelanjaka. Smjesa se razdijeli u dva dijela. U jedan se stavi kakao u prahu, a drugi ostane bijel. Dno lima za pečenje se premaže s uljem i pospe brašnom. Zatim se naizmjence stavlja žlica bijele i žlica crne smjese (jedna do druge), dok se ne popuni cijeli lim. Stavi se peči na umjerenoj temperaturi.

Turopoljska jela su, prije svega, bila jako jednostavna, no jako ukusna. Nadamo se da ste dobili pokoju ideju za blagdanski ručak. Dobar vam tek!

Kultura

FOTO Predstavljen Ljetopis Grada Velike Gorice 2018

Objavljeno

on

20.03.2019. Velika Gorica – Predstavljanje 15. broja Ljetopisa Grada Velike Gorice. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novi 15. broj Ljetopisa Grada Velike Gorice predstavljen je večeras u posve ispunjenoj vijećnici Pučkog otvorenog učilišta. Na dvjestopedeset stranica nalaze se prilozi četrdeset autora i tri stotine fotografija. Prilozi su posvećeni najrazličitijim velikogoričkim temama: povijesti, znanosti, gradskom životu, tradiciji, kulturi, sportu, mladeži, vjeri, kulturno-umjetničkom stvaralaštvu, zabavi. Kroz mozaik priloga nastojalo se uhvatiti život našeg grada, Turopolja i okolice.

20.03.2019. Velika Gorica – Predstavljanje 15. broja Ljetopisa Grada Velike Gorice. Foto: David Jolić/cityportal.hr

U predstavljanju su sudjelovali urednik Miljenko Muršić i autori priloga. Posjetitelje su pozdravili zamjenik gradonačelnika Ervin Kolarec i ravnateljica POU-a Anita Pišković. Prigodni umjetnički program izveo je Tamburaški sastav ”To je to”. Moderatorica je bila Mirjana Marković.

20.03.2019. Velika Gorica – Predstavljanje 15. broja Ljetopisa Grada Velike Gorice. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nakon predstavljanja Ljetopisa prijateljsko druženje je nastavljeno uz prigodni domjenak.

Galerija fotografija

Nastavi čitati

Kultura

Zelenilo, Irska i djeteline – Dan Svetog Patrika

Sveti Patrik zaštitnik je Irske a njegov dan slavi se 17. ožujka. Svima je pozitivan lik, ali rijetki znaju tko je on bio i kakve veze djeteline imaju sa svime

Objavljeno

on

Pivo, hrana, irska glazba i lude zabave krenule su tek 1995. godine, kada se dan svetog Patrika počeo koristiti u turističke svrhe kao promocija Irske. Sve do 1970. godine, irski su zakoni zabranjivali ugostiteljskim objektima raditi na taj dan. Najmasovnija proslava Dana svetog Patrika je u Dublinu u Irskoj, iako je prva održana u Bostonu u SAD-u 1737. godine. Od tada se diljem SAD-a slavi Dan svetog Patrika, iako tamo nije službeni praznik. Prema popisu stanovništva 84,2% građana Republike Irske su katolici, stoga je ovaj dan  svetkovina koju slave u crkvi, a popodne sa svojim obiteljima. Kršćanstvo je došlo u Irsku početkom petog stoljeća, a prošireno je radom ranih misionara i više slavnog sveca Patrika.

Tko je bio sveti Patrik?

Patrik o kojem pričamo uopće nije bio Irac. Rođen je oko 385. godine u Škotskoj, a njegovo pravo ime bilo je Mevin Sukat (lat. Magonus Sucatus Patricius). U Irsku je stigao kao rob sa 16 godina, kada su ga oteli su ga gusari. Čuvajući stada ovaca postao je pobožan pastir, a nakon nekoliko godina ropstva uspio je pobjeći u Britaniju gdje se zaredio i uzeo ime Patrik. Imao je veliku ulogu u preobraćanju Iraca na kršćanstvo, organizirao je biskupije diljem Irske pa i šire.

Zašto djeteline i zelena boja?

Prve asocijacije na Irsku i Sv. Patrika svakako su djetelina i zelena boja. Naime, Sveti Patrik je djetelinu upotrebljavao da prikaže Ircima Presveto Trojstvo. Djetelina je četverolisna jer četvrti list predstavlja božju milost, odnosno sreću. Drugi najvažniji simbol dana svetog Patrika je zelena boja. Iako je u početku plava boja simbolizirala ovaj dan, s vremenom je zamijenjena zelenom. Osim što je jedna od tri boje na irskoj zastavi, zelena je boja djeteline i podsjeća na zeleni pejzaž Irske.

 Osim u SAD-u i Irskoj, Dan svetog Patrika svake godine postaje sve masovniji a proslave se održavaju diljem svijeta. Festival za Dan svetog Patrika u Dublinu svake godine posjeti preko milijun ljudi. Na taj dan popije se gotovo trostruko više Guinnessa nego na prosječni dan u godini. Stoga i uzrečica „I’ll be Irish in a few beers“ vješto opisuje riđokose Irce, naročito 17. ožujka svake godine!

Nastavi čitati

Kultura

FOTO Mažoretkinje Plesnog kluba Barbara visoko su postavile ciljeve u ovoj godini

Objavljeno

on

Redovna 8. sjednica Skupštine Plesnog kluba Barbara (Veliko Polje/Velika Mlaka) s dnevnim redom od 13 točaka održana je jučer u prostorijama Osnovne škole Velika Mlaka. Sjednicu je vodilo predsjedništvo koje su činili predsjednik kluba Aleksandar Lončar, umjetnički voditelj Vlado Palac, trenerice Marina Kralj i Lucija Palac. Funkciju zapisničarke obnašala je Petra Ružić. Sva izvješća za 2018. godinu i planovi za 2019. godinu su, nakon kraće ili nešto duže rasprave, jednoglasno usvojeni.

15.03.2019. Velika Mlaka – 8.redovna sjednica Skupštine Plesnog kluba Barbara. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Ambicije kluba u 6. godini djelovanja su naglašeno povećane, planirani su nastupi na Europskom i Svjetskom prvenstvu te sudjelovanje na Grand Prixu u Moskvi. Prije internacionalnih nastupa sve klupske formacije (70 mažoretkinja) nastupit će na državnom prvenstvu, koje će biti i kvalifikacijski filter za odlazak na međunarodna natjecanja. Naglašena je i sjajna suradnja s roditeljima, domaćinsko postupanje s klupskim financijama, transparentnost je za veliku pohvalu.

15.03.2019. Velika Mlaka – 8.redovna sjednica Skupštine Plesnog kluba Barbara. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nakon završetka službenog dijela Skupštine upriličen je bogati domjenak, naresci i slastice svih mogućih vrsta (sve iz domaće proizvodnje), sokovi, za odrasle bijelo i crno vino (ali, nije bilo previše). Ozračje je bilo odlično i prijateljsko druženje se poprilično odužilo. PK Barbara kao klub raste u svakom segmentu što je rezultat zajedničke sprege roditelja i vodstva kluba.

Galerija fotografija

Nastavi čitati

Reporter 378 - 20.12.2018.

Facebook

Izdvojeno