Poveži se s nama

Kultura

Kako je nekad bilo: Na Božić se jede ono što kopa, na Novu ono što ruje…

Kako je izgledao tradicionalni turopoljski božićni stol: donosimo vam nekoliko jednostavnih starinskih recepata kojima neće odoljeti ni najizbirljivija nepca…

Objavljeno

Božićni običaji, pa tako i hrana koju pripremamo za blagdane, u posljednjih dvadesetak godina pokleknuli su komercijalizaciji odmičući se od tradicije i onog istinskog smisla što Božić predstavlja – mir, ljubav i obitelj. No blagdani ne bi bili blagdani da nema obitelji i hrane koja nas okuplja oko zajedničkog stola. Za razliku od nekih prošlih vremena, danas je blagdanska trpeza daleko bogatija, pa od ponude koja se nađe na stolu ne znamo što bismo prije probali. Nekad davno u Turopolju, dok je većina ljudi živjela od poljoprivrede, jelo se ono što se imalo, a meso se pripremalo jednom tjedno. No za Božić je trebalo biti svega i sve se čuvalo za taj dan. Pa krenimo od Badnjaka…
Za razliku od danas, kad se na Badnjak jede riba, nekad se postilo na drugačiji način. Netko čak hranu nije okusio cijeli dan, no tog dana obično su se posluživala jaja, domaći kruh, krumpir ili posni grah na salatu. Naravno, ne sve odjednom… Tko je što imao. U obitelji moje bake za doručak se pripremala trena ili frkana kaša, a za ručak posni grah.

Trena kaša
Sastojci:
1 kg pšeničnog brašna (glat nuler)
Malo soli
Malo vode
Priprema: U malo vode umiješati (zruliti) brašno da se naprave grudice i kuhati u slanoj vodi. Kad je kuhano, prelijati s preprženim lukom.

Posni grah
Sastojci:
1 kg graha
Voda
Luk
Malo ulja ili rastopljene masti
Priprema: Grah se probere, očisti i opere. Pristavi se u hladnu vodu i kuha bez soli. Kad je mekan, ocijedi se i ohladi. Dodaje se malo ulja i soli, ako je bilo luka, i on se narezao i dodao. Obično se uz posni grah posluživao i domaći kukuruzni kruh.

Domaći kuruzni (kukuruzni) kruh
Sastojci:
1 kg kukuruznog brašna (mela)
60 dkg raženog brašna
2-3 žličice soli
Mlaka voda po potrebi
Za kvas:
2 kocke svježeg kvasca
1 žlica šećera
2-3 žlice glatkog brašna
Za premaz:
Par žlica glat nulera (pšeničnog brašna)
Mlake vode za razmutiti melu
Priprema: Oko 80 dkg kukuruznog brašna staviti u posudu, preliti s litrom kipuće vode, promiješati i ostaviti da se ohladi. Potom napraviti kvas. Kvasac razmutiti sa šećerom i 1 dl mlake vode te pustiti da se digne. Kad se ohladilo kukuruzno brašno, staviti kvas i sve dobro promiješati. Nakon toga se stavi raženo brašno te se dodaje voda po potrebi i sve se dobro treba promiješati. Tijesto se mijesi i dodaje se još vode i kukuruznog brašna koliko treba. Sve se radi u posudi i tijesto se tuče rukama oko deset minuta. Kad je gotovo, ne smije se lijepiti za ruke. Nakon toga, tijesto se diže oko sat vremena, dok se ne udvostruči. Kruh treba premazati premazom da ne ispuca. Nakon toga stavi se peći u zagrijanu pećnicu. Prvih pola sata peče se na najvećoj temperaturi (250 stupnjeva), a onda još sat vremena na 200 stupnjeva.

Nakon doručka i ručka, više se nije jelo, već se prionulo na pripremu kuće za Božić. Sve se taj dan moralo urediti i počistiti, nacijepati drva, nahraniti blago i slično. Posljednja stavka je bila kićenje borovice, a nakon toga je slijedio unos Božića u kuću. Cijela obitelj se okupila u kuhinji, ugasila su se sva svjetla, a glava obitelji, najstariji muški član, otišao je u štalu po slamu. Nakon toga se sa slamom i svijećom vratio u kuću izgovarajući sljedeće: “Daj nam Bog picekov, racekov, telekov, pajcekov, puno zdrave dječice, mira i blagoslova ovoj kući”. Dio slame se potom položio ispod stola, a od preostalog dijela se napravio oblik križa i oko njega su se posipala zrna pšenice te se sve zajedno stavilo ispod stolnjaka. Tamo je stajalo sve do Ivanja, kad se slama iznosila van i stavljala na voćke, kako bi bolje rodile iduće godine.

Navečer se išlo na polnoćku nakon koje se moglo jesti meso, najčešće krvavice. Oni koju ne uzgajaju svinje i ne kolju, danas ih možete kupiti u bilo kojoj mesnici. Ako je u obitelji bilo kiselog zelja, onda se on dinstao i poslužio uz krvavice.

Na sam Božić uglavnom se nije doručkovalo jer se jedva čekalo ručak. Oni najgladniji ujutro su pojeli malo posnog graha, ako ga je ostalo od dana prije. Za božićni ručak u Turopolju se uvijek pripremala guska ili pura s mlincima. Stara narodna kaže da se perad jede na Božić jer nogama kopa unazad – dakle, da tim činom odguruje staru godinu iza sebe – a svinjetina za Novu godinu jer svinja ruje prema naprijed, pa da nadolazeća godina bude dobra.
Božićni ručak bio je u tri slijeda – juha, glavno jelo i desert. Juha se kuhala od iznutrica (pluća, srčeko) i nogica od pure ili patke. U juhu se obavezno stavljao grincek. Danas ga kupujemo na tržnici ili trgovačkom lancu, no prije pedesetak godina postupak je bio daleko drugačiji. Kao što znamo, svaka obitelj je imala vrt na kojoj su uzgajali razno povrće. Kako mi priča baka, mrkva se čuvala u trapu. Njen djed je napravio drvenu kutiju u kojoj se prvo stavio red pijeska, pa zatim red mrkve, pa opet red pijeska, mrkve… I tako sve dok kutija nije puna. Što se tiče ostale “zelenjave”, celera i peršina, prabaka je povrće stavljala u veliku staklenku, posolila i zatvorila, čime je povrće ostalo dugo vremena svježe. Naravno, juha ne bi bila juha bez domaćih rezanaca.

Domaći rezanci
Sastojci:
Pola kg brašna
2 jaja
Malo soli
Vode
Priprema: Sastojci se pomiješaju, tijesto se zamijesi rukama, dodavajući po potrebi malo brašna, dok tijesto ne postane glatko i čvrsto. Tijesto podijeliti na nekoliko dijelova te svaki dio zasebno razvaljati i ostaviti neko vrijeme da se osuši. Ako imate mašinicu za rezance, posao će brzo biti gotov, no nemate li je, dobar nož će biti sasvim dovoljan. Razvaljano tijesto treba zarolati i rezati oštrim nožem na uske trakice. Narezane rezance dobro posušiti na stolnjaku.

Juha od purećih iznutrica
Sastojci:
Pureće iznutrice (srce, pluća, jetra)
Grincek
Rezanci
Sol, papar
Voda
Priprema: Za juhu je najbitnije da se kuha što dulje na laganoj vatri, da krčka. S obzirom da se radi o purećim iznutricama, bit će dovoljno oko sat i pol do dva sata.
U većini turopoljskih kuća, uz puricu ili gusku posluživali su se domaći mlinci.

Mlinci
Sastojci:
Oko 80 dkg brašna
Prstohvat soli
Malo vode
1 jaje (može i bez njega)
Priprema: Sve sastojke izmiješati i mijesti, ali da tijesto nije ni pretvrdo ni premekano. Tijesto treba pustiti da odstoji oko pola sata, pokriveno krpom da se ne osuši. Nakon toga tijesto razdijeliti u nekoliko manjih komada. Svaki komad se treba razvaljati na jako tanko. Iako se tradicionalno mlinci peku na ploči peći na drva, danas postoje druge inačice, a mlinci ispadnu jednako ukusni. Možete ih peći na tavi ili možda jednostavnije, peći na limu (protvanju) u pećnici. Kad se mlinci ispeku, treba ih staviti na hrpu da se ohlade. Kad se ohlade, ako ih ne mislite odmah pripremati, treba ih pohraniti u neku posudu koja se može zatvoriti. Moja baka ih čak stavlja u jastučnicu. Jednako učinkovito. Što se tiče samog posluživanja, postupak je sljedeći: mlince natrgati na manje komade i pofuriti (preliti) ih vrućom vodom i ostaviti neko vrijeme da se natope i omekšaju. Nakon toga ih dobro ocijediti i dodati u ulje/mast na kojem se pekla pura što će im dodati taj okus zbog kojih su neodoljivo ukusni. Dodati začina po potrebi.

Purica
Sastojci:
1 purica (cca 2-3 kg)
Ulje
sol
Malo vode
Puno ljubavi i vremena
Priprema: Puricu treba posoliti i popapriti iznutra i izvana, a u unutrašnjost pure možete čak staviti i jednu neoguljenu jabuku. U lim za pečenje staviti ulje i zatim puru staviti peći. Tijekom pečenja, koje traje nekoliko sati (ovisno o kilaži, 1kg = 1 sat), puricu povremeno politi vodom i uljem u kojem se peče.

Kad su juha, purica i mlinci gotovi, stol serviran, vrijeme je za obiteljski ručak. Doduše, danas se još poslužuje francuska salata i još mnogi dodaci. Nekad toga nije bilo. Obično se kao salata posluživala zimnica – kiseli krastavci, cikla ili kisela paprika punjena sa zeljem.

Nakon ručka, moralo se malo zasladiti. Ipak je bio Božić. Naravno, nije se pripremalo sto vrsta kolača, nego jedna ili eventualno dvije vrste, a najčešće je to bila gibanica (makovnjača ili orehnjača) i mramorni kolač.

Orehnjača
Sastojci za tijesto:
50 dkg brašna (oštro za dizana tijesta)
Dva i pol dl mlijeka
1 dl ulja
2 žumanjka
2 žlice šećera
2 žlice ruma
Naribana korica od pola limuna
Malo soli
Jedna svježa germa
Nadjev:
40 dkg mljevenih oraha
15 dkg šećera
10 dkg grožđica
2 dl mlijeka
Korica limuna
Snijeg od dva bjelanjka
Kvas: Blago ugrijati pola dl mlijeka i dodati mu izmrvljenu germu, 2-3 žlice brašna i žličicu šećera. Sve se izmiješa, pokrije i ostavi dizati na toplom mjestu.
Priprema tijesta: U veću posudu prosijati brašno te dodati ostale sastojke (mlijeko, ulje, šećer, rum, žumanjci, limunova korica, sol i kvas). Sve se dobro izmiješa i lupa kuhačom tako dugo dok se tijesto ne počne odvajati od kuhače i posude. Potom se prekrije krpom i ostaviti da se diže. Kad se tijesto udvostruči, staviti ga na pobrašnjenu podlogu, razvaljati na prst debljine, premaže nadjevom, zarolati, staviti u protvan i ostaviti još neko vrijeme da se diže. Potom se premaže razmućenim jajetom i stavi se peči. Nakon pečenja ostaviti da se skroz ohladi jer se gibanica ne smije rezati dok je vruća.

Mramorni kolač
Sastojci:
300 g brašna
150 g šećera
1 vrećica vanilin šećera
1 vrećica praška za pecivo
3 jaja (bjelanjak i žutanjak posebno)
2 dcl mlijeka
1 dcl ulja
Kakao u prahu
Limunova korica
Priprema: Brašno se prosije s praškom za pecivo. Žumanjci i šećer se miješaju dok smjesa ne postane pjenasta. Zatim se doda brašno s praškom, mlijeko, naribana limunova korica i snijeg od bjelanjaka. Smjesa se razdijeli u dva dijela. U jedan se stavi kakao u prahu, a drugi ostane bijel. Dno lima za pečenje se premaže s uljem i pospe brašnom. Zatim se naizmjence stavlja žlica bijele i žlica crne smjese (jedna do druge), dok se ne popuni cijeli lim. Stavi se peči na umjerenoj temperaturi.

Turopoljska jela su, prije svega, bila jako jednostavna, no jako ukusna. Nadamo se da ste dobili pokoju ideju za blagdanski ručak. Dobar vam tek!

Kultura

Najčitaniji hrvatski književnici ovaj tjedan u našem gardu

Turbooks otvara Mjesec hrvatske knjige

Objavljeno

on

Gradska knjižnica Velika Gorica povodom Mjeseca hrvatske knjige i ove godine organizira Turbooks – mali književni festival. Uz tri književne matineje za djecu i tri večernja književna susreta za odrasle od 16. do 18. listopada posjetitelji će moći upoznati najčitanije domaće autorice i autore. Goričankama i Goričanima predstavit će se Željka Horvat-Vukelja, Julijana Matanović, Jelena Pervan, Pavao Pavličić i Ivan Šojat, a glazbeni pedagog Boris Klarić upoznat će mališane s glazbenim čudovištima.

– Da književna druženja proteknu u što ugodnijem tonu pobrinut će se i naše ovogodišnje moderatorice književnih susreta, velikogoričke književnice Jasminka Tihi-Stepanić i Željka Horvat-Vukelja – poručili su organizatori.

U tri dana književnog druženja svatko bi trebao pronaći svog književnog favorita. Program festivala možete pronaći ovdje.

Nastavi čitati

Kultura

U Buševcu fešta “3 u 1”: Malo kestena, malo traktor kosilica i kalendar…

Buševčani su u subotu uživali u šestom izdanju svoje kestenijade, a u sklopu tog događaja održana je i utrka traktorskih kosilica te promocija kalendara udruge Moj Buševec

Objavljeno

on

Subota poslijepodne, topla i ugodna, jesen u svom najljepšem izdanju… Kulisa koja se nadvila nad Buševec dvanaestog dana mjeseca listopada bila je idealna za druženje na otvorenom, a u udruzi Moj Buševec kao da su u dosluhu sa Zoranom Vakulom i društvom. Baš na ovaj dan organizirali su ne jedan, ne dva, nego tri događaja! Kestenijada, utrka traktor kosilica i promocija kalendara u izvedbi ove udruge zapravo su bili jedan, spojeni događaj, ali podijeljen u tri cjeline.

Prva među njima bila je vezana, dakle, uz kestene.

– Evo, na redu je 6. Buševska kestenijada, koja svake godine privlači sve više ljubitelja toga ploda. Dio kestena nabavljamo u Vukomeričkim Goricama, drugi u Hrvatskoj Kostajnici, a sve kako bismo ljudima iz našega kraja približili važnost kestena. Svatko ima svoju omiljenu deliciju, ali dosta kestena u okolici Turopolja ljudi beru i jedu, a vole doći i k nama u Buševec – kaže Danijel Rožić, predsjednik udruge Moj Buševec.

Miris kestena širio se cijelim prostorom iza Društvenog doma, a to ima veze s činjenicom što se nisu pekli onako kako se peku inače.

– Svatko ima svoju varijantu, a mi smo izabrali jednu specifičnu. Kestene pečemo onako kako se to radilo nekad u davninama. Imamo člana udruge koji se potrudio, proučio taj način pečenja, ali to je njegova tajna. Samo on zna kako rezati, ali i peći kestenje – kazao je Rožić s imenom Danijel.

Njegov prezimenjak Ivan, pak, bio je zadužen za kalendar za 2020. godinu, koji je ovom prilikom imao svoje javno predstavljanje.

– Općenito, kalendar je starinski, pravljen je prema Habdelićevu kalendaru iz 17. stoljeća, a radi se o tome da se sačuvaju stari kajkavski nazivi blagdana tijekom godine, jer današnja mladež ih više ne poznaje. Ne znaju što su ‘trojaki’, što je ‘trojački pondelek’, ne znaju kad je ‘marejne’, što je to ‘kraljevo’… Ima cijeli niz blagdana koji su se nekad slavili, a danas su zaboravljeni jer su prevladali štokavski nazivi. Želimo nekako čuvati tradiciju koja je postojala – kazao je Ivan Rožić i nastavio:

– Kalendar je svake godine pun motiva Buševca, a ove godine posvećen je 120. godišnjici osnutka našeg DVD-a i 100. godišnjici osnutka Ogranka seljačke sloge Buševec. U kalendaru su dva vatrogasna motiva i dva motiva iz rada OSS-a, ima četiri stranice, a na svakoj su po tri mjeseca.

Borba za opstanak turopoljskog narječja sve je teža i teža, ali ima još onih koji se trude i pokušavaju.

– Trudimo se, iako vrijeme ide, leti, nestaju čitavi jezici, a to bi se moglo dogoditi i s narječjima. Ali neka ostane zabilježeno i sačuvano, možda netko nekad opet to pokrene. Na tome dosta radi i gorički ogranak Matice Hrvatske, koji se izborio da turopoljski govor dobije potvrdu svoje osobitosti. Voljeli bismo kad bi se to narječje učilo i u školama – kazao je gospon Rožić.

Cijelo to vrijeme čuo se i zvuk motora, jer samo nekoliko desetaka metara dalje na livadi je iscrtana i staza za utrku kakve na našim prostorima dosad nije bilo. Utrkivale su se, naime, traktorske kosilice!

– Ideja je potekla iz SAD-a i Engleske, budući da ovakvih utrka na području Hrvatske dosad nije bilo. Doduše, bilo je natjecanja u kojima su sudjelovali motokultivatori i drugih strojeva, ali utrka traktorskih kosilica dosad nije bilo – kazao je Davor Sovina, organizator utrke Tur Challenge, pa pojasnio pravila:

– Pravila su slična kao u Formuli 1. Prvo idu kvalifikacije, kroz koje se određuje tko će s koje pozicije startati, a zatim i utrka, koja se vozi 15 krugova. Sve skupa traje oko 40 minuta kad je riječ o ovakvim vrstama kosilica, koje idu između osam i deset kilometara na sat.

Trebalo je na stazi prolaziti i prepreke, pokazati vještinu, a jedino što ovoga puta nije bilo važno je košenje trave.

– Mislim da je ovo zabavnije nego kositi, ha, ha. Prvi nam je put da radimo ovako nešto, možda su kosilice i prespore za ovakvu stazu, ali vidjet ćemo… Ovo nam je prva utrka, a u budućnosti želimo da postane tradicionalna, da se uključe i ‘nabrijane’ kosilice, da sve malo više sliči na Street race – poželio je Sovina.

Nastavi čitati

Gospodarstvo

Vrijeme za Čajanku: Predavanja, svirka i jedan Memyjev fatalni kolač…

U organizaciji Ekoregije Velika Gorica, na inicijativu studentice agronomije Valentine Kuzmić, pokraj Muzeja Turopolja održana je VG Čajanka, manifestacija čiji je cilj promovirati zdravu hranu i ekološku proizvodnju, ali i predstaviti ljudima Makabi kapsulu…

Objavljeno

on

Ovaj projekt osmislila sam prije dvije godine, rekla sam to svom kolegi Mariju i on mi je objasnio kako bi se to moglo realizirati. Razmišljam o tome intenzivno već dvije godine i mogu vam reći da mi ovo dođe kao drugi rođendan, kaže nam Valentina Kuzmić, studentica Agronomskog fakulteta i idejna začetnica projekta kojeg je nazvala VG Čajanka.
Predavanje je bilo u tijeku, jednog od njih nekoliko, ljudi su vani šetali po štandovima, razgledavali i kupovali, uživali u kolačima i kavici tik uz Muzej Turopolja, a Valentina je zbrajala dojmove.

– Jako smo puno radili na svemu ovome, projekt poput ovoga jako je teško organizirati, puno je tu detalja o kojima treba voditi brigu – kaže ova buduća agronomkinja, pa objašnjava što joj je osnovni motiv za organizaciju događaja koji je sjajno poslužio kao uvod za nedjeljni Gastro Turopolja:

– Želja mi je bila da u fokusu budu predavanja, zato su ovdje došli profesori s Agronomskog fakulteta i gospođa Marija Ševar iz Ministarstva poljoprivrede. Oni nam govore o ekološkoj poljoprivredi, o eko znaku i Makabi kapsuli, koja je razvijena na Agronomskom fakultetu baš u cilju zdravog uzgoja hrane. To je potpuno prirodni vitamin, koji se dodaje u zemlju, a upoznavanje ljudi s time glavni je cilj VG Čajanke.

U pozadini je svirala i glazba uživo, i za to su se pobrinuli u Ekoregiji, u sklopu koje je i Valentina sve ovo pokrenula. Naglasak je, dakle, na zdravoj prehrani i prirodnom uzgoju, a cijeli događaj ima i neslužbenu oznaku “100% domaće!”

– Što se izlagača tiče, bazirali smo se na to da bude dosta raznoliko, a da izlagači budu isključivo iz Velike Gorice. Želimo i njima dati prostor da izlažu svoje proizvode, da i njihov trud bude nagrađen – kazala je Valentina pa se vratila svojim obvezama.

Među izlagačima, centralno mjesto ovdje je zauzeo jedan kultni gorički lik. Memetali Zenuni, popularni Memy, o vlastitom je trošku došao na Čajanku i predstavio se s jednim posebnim kolačem.

– Prije svega, hvala Valentini. Ovo je njezina ideja da se okupimo ovdje. Kad se takvi ljudi okupe, ne možeš to odbiti – rekao je Zenuni pa nastavio:

– Da, imamo ovdje nešto posebno, jedan kolač kojem sam ja dao ime. On nije nepoznat u južnim dijelovima našeg podneblja, ali ja sam ga malo modificirao, prilagodio ga okusom, kao i imenom. Nazvao sam ga MoSoFa, po počecima tri riječi. On je vrlo sočan, vrlo moćan, a nakon sočnosti i moćnosti je još i fatalan! Ovaj kolač je već u našoj ponudi, ljudi ga izuzetno vole, svi koji ga probaju, a imat ćemo ga i dalje.

Kao i svi pravi majstori zanata, nije želio otkriti recept za ovaj, provjereno, odličan kolač.

– Uvijek volim reći da nepci govore kakav je. Možemo mi pričati što hoćemo, ali kod kolača je važno da probudi sve u tijelu kad dotakne nepce – strastven je Memy kad priča o kolačima.

Bile su tu i jagode, proizvodi od njih, pa još štošta, a na samom kraju smjestila su se ulja.

– Bavimo se bučinim uljem i drugim proizvodima od buče – kaže nam Jadranka Šimunec i OPG-a Noršić iz Odre.

Dok objašnjava kako se njihova ulja rade, kako su u nekim oblicima čak i ljekovita, pa onda nabraja sve proizvode od buče, ljude prolaze, naviruju se, raspituju…

– Ljudi se, normalno, svi žale da je skupo, ali je i kvalitetno. I zato ipak kupuju. Pogotovo mladi, oni koji brinu o svom zdravlju – kazala je Jadranka.

I on je probala Memyjev kolač, za kojeg smo saznali samo da su u njemu čak tri vrste mlijeka… I preostalo je još samo popiti jedan zdravi čaj, koji se kuhao odmah pokraj kolača, te uživati u glazbi.

Nastavi čitati

Reporter 386 - 16.09.2019.

Facebook

Izdvojeno