Sport
Jakirović: Iskreno, jedva čekam da završi prijelazni rok…
Nogometaši Gorice u nedjelju u 18 sati na svom stadionu dočekuju Istru 1961 i njezina trenera, našeg Ivana Preleca. Trener Sergej Jakirović ne može računati na Lovrića i Ndiayea, ali pravo nastupa imaju oba posljednja pojačanja, Dario Čanađija i Jiloan Hamad
Pet dana prošlo je od poraza na Poljudu, dva su dana prošla od finala županijskoga Kupa protiv Kurilovca, a još su dva dana ostala do novog izazova u prvenstvu, gostovanja Istre 1961 u Velikoj Gorici. Nakon toga slijedi još i Kup Hrvatske sa Zagorcem iz Krapine tijekom tjedna, pa onda i gostovanje kod Varaždina… Međutim, trener Sergej Jakirović razmišlja samo o Puljanima.
– Ovo će nam biti treća utakmica od ukupno pet u ova dva tjedna i znamo što nas čeka. Za to smo se, uostalom, i pripremali, nema nikakvih alibija i moramo biti na nivou. Mislim da je trener Istre Ivan Prelec složio jednu respektabilnu momčad, imaju glavu i rep, a imaju i šest bodova, koji pokazuju da su puno bolji nego prošle sezone – uvodno je rekao Jakirović, pa dodao nekoliko rečenica o “okršaju” s kolegom i prijateljem Prelecom, našim Goričaninom, bivšim trenerom Gorice, Sergejevim kolegom i prijateljem…
– I s Prelom i Cicom redovno se čujem, poželimo si uvijek sreću, čestitamo jedni drugima… Ovo je sport, ne igramo Prela i ja, igraju naše momčadi, a na treneru je da sakrije svoje nedostatke i iskoristi protivničke. Prelec je dobro posložio momčad, a u svemu tome ispalo je da će Mario Ćuže zabio šest golova. Za njega je to vrhunski domet, baš vrhunski, ali nije Istra samo Ćuže, ima tu još opasnih igrača i morat ćemo na njih dobro pripaziti. U pojedinosti, naravno, ne bih ulazio, to ću proći sa svojim igračima, ali nadam se da ćemo biti dobri, da ćemo se dobro prezentirati – kazao je Jakir.
Posljedica poraza na Poljudu više nema, tvrdi.
– U dobrom smo stanju, dečki su se dobro oporavili. Poraz na Poljudu smo analizirali, znamo gdje smo griješili, znamo da nismo bili dobri, pogotovo u igri prema naprijed, da smo previše otišli u nervozu nakon nekih odluka, a to si ne smijemo dozvoliti. Može toga biti još u budućnosti, jer i suci su ljudi od krvi i mesa, pogreška je uvijek moguća, ali mi se na takve situacije moramo mentalno prilagoditi, da izbjegnemo da nas poremete i da ostanemo bez fokusa na ono što smo se dogovorili. Kad se to dogodi, jako utječe na momčad, u ovom slučaju toliko da ne možeš spojiti tri dodavanja. Svjesni smo svega toga i jedva čekamo utakmicu u nedjelju, da pokažemo da je to bio samo loš trenutak, loš dan. Nadam se da ćemo se uspjeti vratiti na kolosijek i da ćemo igrati kao što smo igrali do te utakmice s Hajdukom – poželio je trener, svjestan da će biti puno teže bez dvojice ponajboljih igrača, žutim kartonima opterećenog Kristijana Lovrića i na Poljudu isključenog Cherifa Ndiayea.
– Naravno da će nam faliti obojica. Cherif je možda i u najboljoj formi od svih naših igrača, a Lovrić sa svojom nepredvidljivošću u svakom trenutku može napraviti ‘dar mar’… Ali dobro, to je prilika za druge igrače.
Sergej Jakirović ovaj put ne može računati na Cherifa, pa će Lukasz Zwolinski biti sam u vrhu napada… Foto: Marko Prpić/PIXSELL
Prijelazni rok ulazi u svoje posljednje dan, što se jasno može osjetiti i u goričkoj svlačionici. Priče o odlascima Lovrića, za kojeg je navodno zainteresiran i Dinamo, pa onda i Cherifa, Čabraje i mnogih drugih, očito utječu na povećanu količinu nervoze, što je zapravo i logično.
– Iskreno, jedva čekam da završi prijelazni rok! Svaki dan postoji mogućnost da netko ode i sigurno to ima utjecaja na igrače, na njihovo ponašanje i nervozu. Obavljen je već razgovor s njima, sa Cherifom smo o nekim detaljima pričali i u pripremama, primjerice da ne možeš baš ići u svaki start punim gasom kad već imaš žuti karton, da moraš biti malo pametniji. Slično je i za Lovrića, u razgovoru s njima bude svega… Nije to lako, treba ih razumijeti – rekao je Jakirović pa dodao:
– Slično je bilo i s Miyom… Planirao sam da igra na Poljudu, da bi oko 12 sati došla vijest kako je transfer pri kraju. Miya je došao do mene i rekao mi da se ne osjeća psihički spremno da igra utakmicu, vjerojatno u strahu da se ne ozlijedi. I to poštujem, svaka mu čast što mi je to rekao, tako je puno bolje nego da sam ga stavio pa da na kraju poludim.
Izostanak Lovrića i Cherifa samo je privremen (barem zasad?!), dok je Miya gorička prošlost. Pred njim je, nadamo se, lijepa budućnost u dresu turskog Konyaspora, a Jakir će graditi igru bez mladića iz Ugande.
– Čestitam mu na transferu, nije danas lako prodati se, bez obzira na sve što se pojavljuje u medijima. Pričalo se od dva, dva i pol, tri milijuna, ali nije to baš tako jednostavno. I zato mislim da je ovo za naš klub veliki PR, marketinški dobra stvar, činjenica da se iz Gorice, u europskim uvjetima maloga kluba, može prodati u tursku prvu ligu. Velik je to korak, ali vjerujem da će se tamo snaći. Jednako kao što vjerujem da je naš klub na pravom putu i siguran sam da će biti još takvih transfera. Naravno, prije svega toga mi moramo biti jako dobri na terenu. Da nije tako, ne bi bilo niti jedne ponude za naše igrače – siguran je trener, koji je želio dodati i još jedan detalj:
– Kad sam vidio kako igrači Hajduka slave pobjedu nad nama, to je i meni i mojoj momčadi znak da smo napraviti nevjerojatan posao, da su nas počeli jako respektirati. Međutim, mi se s time moramo znati i nositi. Ne smijemo ući u nervozu nakon jedne sudačke odluke, moramo znati što nam je fokus. Za ovu utakmicu fokus je na koncentraciji, na tome da se da sve od sebe. A rezultat će biti kakav bude, jer ovo je sport, najvažnije nam je da znamo što je naša zadaća i odraditi to na najbolji mogući način.
Utakmicom na Poljudu završila je serija ogleda s “velikom četvorkom”, sad je na redu pet utakmica, počevši od Istre, u kojima Gorica ide u goste Varaždinu, doma čeka Lokomotivu, pa uzastopno gostuje kod Belupa, Intera i Osijeka.
– Ne razmišljamo tako daleko, idemo utakmicu po utakmicu… Evo, neki moji kolege govorili su da im nije lako, da igraju s Dinamom, Hajduk, Osijekom i Rijekom zaredom, a ja to nisam niti jednom spomenuo. Izvukli smo iz toga pobjede protiv Osijeka i Rijeke, i iako netko može reći da su igrali s kombiniranim sastavom, to za mene nema nikakve veze. Nikoga nije lako dobiti. A što se serije utakmica u gostima tiče… Pošto smo mi, kako kažu, ‘kraljevi gostovanja’, veselim se tim utakmicama! Iako, evo, zasad još ništa nismo uzeli u gostima… – kaže Jakirović.
Dario Čanađija u utorak je potpisao ugovor, u srijedu zaigrao protiv Kurilovca, a u nedjelju se nada i prvenstvenom debiju
Nakon što je propustio dvije utakmice, u sastav se vraća Mario Marina, do kraja mjeseca i Martin Maloča bi se trebao vratiti u konkurenciju, a pravo nastupa imaju i novi igrači Dario Čanađija i Jiloan Hamad. Bit će gužve u veznom redu, primjetio je netko…
– I super! Ja sam to i htio, jer samo te konkurencija tjera naprijed. Možda ćemo i mijenjati sustav, sve je moguće – najavio je Jakirović.
S njegove desne strane sjedio je jedan od tih koji je, u najmanju ruku, pojačao konkurenciju. Dario Čanađija (25) u srijedu je odigrao 45 minuta protiv Kurilovca, a sad je spreman i za prvenstveni debi.
– Iskoristili smo županijski kup u srijedu da Čanađija i Hamad odrade po 45 minuta, da se malo prilagode na momčad. Dario je fizički potpuno spreman, dosta naših igrača i poznaje od ranije, tako da vjerujem da može puno pomoći. Bio je moja želja, jako sam zadovoljan što ga je klub uspio dovesti. Što se tiče Hamada, bez obzira na fizičko stanje smatram da se radi o ozbiljnom igraču koji može napraviti razliku u ovoj momčadi. Iskusan je, prošao je puno toga, igrao i Bundesligu… Mislim da nam obojica mogu biti od velike pomoći – završio je Jakir.
Tako bi i trebalo biti, ne samo zbog igračke kvalitete obojice, već i zato što su i Čanađija i Hamad igrači koji su puno toga prošli, koji uz kvalitete donose i iskustvo. Čanađijaj ga, konkretno, donosi iz Slaven Belupa.
– Ne bih se previše vraćao na rastanak sa Slaven Belupom, samo ću reći da je to klub u kojem sam odrastao i želim dečkima svu sreću u svakoj utakmici osim protiv Gorice. Znam samo da sam ja čist, da nisam napravio nikakav eksces, bila je to odluka kluba i trenera. Rastali smo se u prijateljskom tonu i vrlo brzo sam se dogovorio s ljudima u Gorici i s trenerom. Puno dečki znam s terena, protiv njih sam igrao, zbog čega vjerujem da mi neće trebati previše vremena za prilagodbu. Takav sam da se mogu prilagoditi na bilo kakve uvjete, želim samo da idemo dalje u nove pobjede – kaže Čanađija, pa dodaje:
– Još od prošle godine iznimno respektiram Goricu, uvijek je bilo teško i tvrdo kad bih igrao protiv svog novog kluba. Osim možda one prve goričke u prvoj ligi, kad sam igrao za Rijeku, svaka utakmica protiv Gorice bila je napeta i teška, uvijek su bili neugodan protivnik i djelovali kao grupa koja diše jedan za drugoga. Kad sam došao ovdje, taj se dojam dodatno potvrdio. Ovo je stvarno skupina igrača u kojoj se svi jako dobro slažu i nadopunjavaju.
U prošlom kolu upravo je njegov bivši klub igrao protiv Istre 1961, odnio je bodove (3-2) iz Pule, no naravno da Dario nije sudjelovao u tome. Ali je, jasno, gledao i pratio.
– Istra je s novim trenerom pokazala da dosta žele igrati nogomet, da puno toga u igri otvaraju i preko golmana i preko braniča, što su radili i protiv Belupa. Oni su iskoristili neke njihove pogreške, ali sigurno se radi o dobroj momčadi, koju treba respektirati. Međutim, mi prvenstveno trebamo gledati sebe, na domaćem smo terenu i želimo dati sve od sebe da napravimo dobar rezultat – kazao je Čanađija.
Sport
U Lukavcu je ispisana povijest: Šveđani, Finci, menadžeri i – čista petica!
Na lukavečkom nogometnom zdanju odigrana je prva međunarodna utakmica u povijesti. Švedska U-16 reprezentacija pobijedila je 2-0 vršnjake iz Finske, a na tribinama Lukavella okupili su se brojni znatiželjni, ali i zainteresirani gledatelji…
S ponosom su iz NK Lukavca nedavno objavili kako su dobili domaćinstvo turnira U-16 reprezentacija, u sklopu kojeg su na Lukavellu predviđene tri utakmice. Prva od njih je i odrađena, pa će ostati zapisano da je prva međunarodna nogometna utakmica na lukavečkom travnjaku bio dvoboj U-16 reprezentacija Švedske i Finske.
– Da, definitivno je prva. Raspitivali smo se i kod starijih mještana, pokušavali doznati je li se nekad u prošlosti možda događalo nešto slično u našem selu, ali nitko ne pamti da se ikad igrala jedna ovakva utakmica. Ponosni smo i sretni što smo ispisali povijest – kazao je predsjednik kluba Goran Guteša, koji je mogao uživati u pohvalama okupljenih za odrađeni posao.
Za upućenije je to potpuno očekivano, ali treba istaknuti da su se Lukavčani pokazali kao sjajni domaćini, jer organizacija je na svim razinama bila vrhunska. Počevši od svlačionica, koje su posebno pripremljene za ovu priliku, preko terena, pa sve do dočeka gostiju i svega što se i očekuje na sportskim događajima poput ovoga.
Slušale su se tako u Lukavcu himne Finske i Švedske, a moglo se na Lukavellu susresti i neka jako dobro poznata lica, poput legendarnog reprezentativca Aljoše Asanovića. I on je, kao i značajan broj ljudi okupljenih na tribinama lukavečkog nogometnog zdanja, došao pogledati klince s europskog sjevera, a najbrojniji su bili – menadžeri!
– Čuj ove, kao golubi na Jelačić placu kad im baciš koricu kruha… – dobacio je netko u trenutku kad su se ljudi iz organizacije pojavili sa zapisnicima za utakmicu.
Zainteresirani menadžeri utrkivali su se tko će prvi doći do svog primjerka, što i ne čudi osobito s obzirom na trendove koji vladaju na nogometnom tržištu. Klubovima i menadžerima zanimljivi su sve mlađi igrači, pa smo tako došli i do neobično snažnog interesa za klince rođene 2008. godine.
Utakmica je na kraju završila pobjedom Švedske 2-0, uz dva lijepa pogotka, ali sve je to bilo samo uvod u ono što slijedi. U petak i ponedjeljak, naime, na Lukavellu će zaigrati hrvatska U-16 reprezentacija, predvođena izbornikom Marijanom Budimirom. U petak od 12.30 sati naši će klinci igrati protiv Švedske, a u ponedjeljak od 10.15 sati protivnik će biti Finska.
Interes će, očekuje se, biti još veći, gledatelji još brojniji, baš kao i menadžeri. Jedino što će ostati isto je razina organizacije, koja teško može biti bolja. Lukavčani su za povijesnu premijeru zaslužili čistu peticu, još jedanput oduševili i pokazali da su zaista posebno nogometno društvo u niželigaškom svijetu. Ne tako davno Lukavec je bio sinonim za “selski nogomet” u svakom smislu, a danas u tom selu živi i uživa nogometna Europa…
I bit će toga još, jer početkom svibnja na Lukavellu će igrati i ženska U-16 reprezentacija Hrvatske. Niz je, dakle, tek počeo…
Bravo, Lukavčani!
Sport
Završila sezona novog početka: ‘Ponudili smo šansu, a dečki su radili i žrtvovali se…’
Miron Češkić (34) zaključio je prvu sezonu u ulozi trenera košarkaša Gorice s gomilom razloga za zadovoljstvo. Momčad koju su mnogi vidjeli u borbi za ostanak završila u doigravanju, uz lijepu perspektivu kroz niz mladih igrača
Prošlo je tjedan dana od posljednje utakmice košarkaša Gorice u sezoni koja je označila novi početak. Nakon niza godina u društvu najboljih klubova u državi, u Premijer ligi, gorička košarka skliznula je u niži rang, u natjecanje koje se službeno zove Prva muška liga, pri čemu je bilo jako teško pretpostaviti kako će sve skupa izgledati. Ne samo zato što su ostala tek trojica igrača iz lanjske ozbiljne rotacije, nego i zato što je novi trener Neven Nikolić odlučio odstupiti neposredno uoči prve utakmice u sezoni.
Novu, potpuno izmijenjenu momčad preuzeo je 34-godišnji Miron Češkić, koji je u klub došao na poziciju tajnika, odnosno prvog operativca.
– Gledajući početak sezone, koja je krenula jako čudno, možemo reći da je na kraju ispalo jako uspješno. Trener Nikolić otišao je u ponedjeljak, a ja sam prvu utakmicu vodio u subotu. Trebalo je tu posložiti stvari, a imao sam samo tih pet dana prije nego što je krenulo… I već u prvoj utakmici išli smo na Marsoniju, za koju je igrao moj brat, pa sam i imao neke insajderske informacije. Dobili smo tu utakmicu 20 razlike i sve je odmah nekako krenulo u dobrom smjeru – vraća se na početak trener Miron gostujući u emisiji Prva liga na City radiju.
Uz žestok i naporan rad, koji je doveo i do sjajne serije na otvaranju ove godine, završilo je četvrtim mjestom u regularnoj sezoni, iza ipak prejakih Kvarnera i Vrijednosnica Osijek te Samobora predvođenog Krunom Simonom. U polufinalu doigravanja Gorica je tako išla na Kvarner i morala potpisati kapitulaciju s 0-2 u toj seriji.
– U obje utakmice smo pet minuta prije kraja bili na minus pet. Pogotovo je specifična bila druga utakmica, u kojoj smo gubili 25 razlike, tražili načine kako se oduprijeti, mijenjali obrane i kombinirali sve što se može, pa se s par trica zaredom uspjeli vratiti. A onda su oni pokazali zašto su tu gdje jesu, da su kvaliteta više… To je momčad složena za rang više, što se i osjetilo – realan je Češkić.
U odnosu na početak sezone ova je momčad Gorica danas…
– Puno iskusnija! Moramo biti svjesni da nam je ljetos došlo sedam igrača koji nisu imali ozbiljan doticaj s ovim rangom natjecanja. Kotrulja i Stojanov bili su juniori, Oštrić, Perica i Miloloža dotad nisu previše ni igrali, braća Došen došla su iz nižeg ranga… Trebalo je tu puno rada, puno razgovora, da im se podigne samopouzdanje, a na kraju smo uz pomoć starijih igrača napravili stvarno dobre stvari – ponosan je Miron.
Među starijim igračima je i jedan koji je četiri godine stariji od trenera.
– Da, jedino Ante Mašić je stariji, a Kristijan Šutalo je godinu mlađi. Znamo se mi već dugo, igrali smo jedni protiv drugih… Iskreno, ja sam na poziciju tajnika došao s idejom da bih možda mogao još malo i igrati, ako zatreba pomoći ovim mladim igračima, ali na kraju se priča malo drukčije odvila – kaže Češkić i nastavlja:
– Sad mi nije žao. Kad se otvorila opcija da preuzmem momčad, rekao sam sebi da treba probati. Već sam ranije vodio seniore, a i dečki su bili stvarno OK prema meni… Uostalom, da nije uspjelo, da nije išlo, tražili bismo neko drugo rješenje. Ispalo je da se sve skupa zakotrljalo na dobar način, odradili smo super sezonu i zato mi danas nije žao što nisam igrao. Iako, moram priznati da mi se još uvijek igra…
Goričani su ušli u sezonu s puno dvojbi i nepoznanica, a završilo je vrlo uspješno… Foto: David Jolić/cityportal.hr
Ispalo je drukčije, ispalo je uspješno, ali iza toga ostalo je puno prolivenog znoja.
– Trenirali smo sedam do osam puta tjedno, što znači da smo često imali i dva treninga dnevno, što nije uvijek lako izvesti, budući da dečki i studiraju, rade… Ali ja sam entuzijast, pa i oni moraju biti entuzijasti. Rekao sam im da će dobiti priliku, a na njima je da je iskoriste ako misle nešto ozbiljnije igrati, pokazati se… Rad, rad i samo rad. I žrtva. Nije uvijek lako, ne stižu svi na sve treninge, ali veseli me što se događalo da me igrač nazove, kaže da ne može u utorak doći na trening, pa bi došao u ponedjeljak barem šutirati. I ja rado dođem u dvoranu, odradim trening s njim… Treba se puno prilagođavati, ali svi imaju želju za napretkom i to me posebno veseli – ističe mladi trener Gorice.
A kad smo već kod mladosti, to je i najbolji opis onoga što ga okružuje, unatoč nekolicini iskusnih igrača. Što je, zapravo, i poanta, jer bilo bi suludo ovaj pad u niži rang ne iskoristiti za promociju mladih, ako je moguće i domaćih igrača. Pogotovo s obzirom na činjenicu da je Velika Gorica izbacila gotovo nevjerojatno malen broj ozbiljnih košarkaša kroz svoju povijest, što je teško objasniti s obzirom na veličinu grada, na broj ljudi, djece…
– Temelji se udaraju od najmlađih kategorija. Mora se djeci omogućiti dovoljan broj treninga, kvalitetne trenere i velik broj natjecanja. Ono što sam zatekao u Gorici nije bilo na tom tragu. Evo, prošle sezone juniori su trenirali triput tjedno, što više spada u rekreaciju nego ozbiljno bavljenje košarkom. Na tome treba raditi i davati klincima priliku da uspiju. Prva liga je idealan poligon za mlade igrače, okruženje u kojem se trenira sedam, osam ili devet puta tjedno, u kojem se natječe s malo ozbiljnijim igračima. Talenta uvijek ima, ali dijamante uvijek treba brusiti na pravi način – svjestan je Češkić, koji u tom smislu vidi pomake.
– Suradnjom s Velgorom došlo se do većeg broja termina, što omogućuje da se više i bolje trenira. Otvaranjem balona ćemo riješiti neke probleme s terminima, a idealno bi bilo da se školstvo prebaci u jednosmjensku nastavu. Kad bi škola završavala oko 14 sati, to bi otvorilo puno veće mogućnosti, jer ovako jednostavno nema ni dovoljno prostora ni dovoljno vremena. Radimo na tome da omogućimo djeci što više termina i treninga, kako bi mogli napredovati.
Miron Češkić došao je kao tajnik, s idejom da će još malo i igrati, a završio je na klupi… Foto: David Jolić/cityportal.hr
Miron Češkić u svoju je košarkašku priču ušao s osam godina u rodnom Đakovu, odrastao je skidajući poteze Dražena Petrovića i Michaela Jordana s VHS kazeta, debitirao je za prvu momčad Đakova već s 15 godina, pa nakon srednje škole došao u Zagreb, na Kineziološki fakultet. Igrao je za nekoliko zagrebačkih klubova, a s Hermes Analiticom zaigrao je i u najvišem rangu hrvatske košarke. Usporedno je već s 18 godina počeo asistirati trenerima, učiti se poslu i skupljati iskustvo koje mu je jako dobro došlo ove sezone.
– U Hermesu sam igrao u jako dobroj momčadi, s Rogićem, Vladovićem, Krapićem i drugima, a prve premijerligaške poene ubacio sam baš u Velikoj Gorici. Stavio sam dva slobodna bacanja koja su se pokazala ključnima za pobjedu protiv Gorice… Evo, nadam se da sam se ove sezone iskupio za to – sa smiješkom završava Češkić, koji je u srijedu otputovao za Medulin.
– Prije dolaska u Gorici radio sam s Velimirom Šandorom, kojem sam i dalje službeno asistent. Na pripremama je reprezentacije u Medulinu, pa idemo dolje malo mu pomoći, što me baš veseli. To je sjajan dečko, veliki sportaš, mogu reći i moj prijatelj – zaključio je Miron.
Sljedeće sezone, nadamo se, ostat će ovdje i nastaviti posao… Zaslužio je.
Velika Gorica, 23.04.2024. Liga veterana NSVG-a 17. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.04.2024. Liga veterana NSVG-a 17. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Utakmicama 17. kola nastavljeno je natjecanje veteranskih momčadi Lige veterana Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) 2023./2024. Susjedski derbi između Vatrogasca i Mladosti (Obrezina) odigran je u Kobiliću (petak, 19.04.2024.) i završen je efektnim golovima pobjedom ”vatrogasaca” (o tome smo već pisali).
Velika Gorica, 23.04.2024. Liga veterana NSVG-a 17. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.04.2024. Liga veterana NSVG-a 17. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Iznenađuju porazi Klasa (Lukavec 0:3, Mladost 3:8) i drugoplasirane Mlake u susretu s Bunom (0:3). Podsjećamo, Klas igra finale protiv VNK Sava Strmec za prvaka veteranskih klubova Zagrebačke županije. Nakon dugog niza pobjeda Mlaki je ovo bio tek treći poraz.
Galerija fotografija
Liga veteranskih momčadi NSVG-a 2023./2024., 17. kolo
Rezultati 17. kola (19/.22.04.2024.): Mlaka (Velika Mlaka) – Buna (Mala Buna) 0:3, Vatrogasac (Kobilić) – Mladost (Obrezina) 4:2, Hruševec (Donji Hruševec) – Lekenik 1:2, Lukavec – Klas (Mičevec) 3:0, Gorica – VG Boys 0:3, Dinamo (Novo Čiče) – Polet (Buševec) odgođeno, Gradići slobodni. 13. kolo: Mladost – Klas 8:3.
Redoslijed: 1. VG Boys 43 (16 14 1 1 55:14), 2. Mlaka 36 (15 12 0 3 40:19), 3. Gorica 30 (16 9 3 4 30:19), 4. Vatrogasac 29 (16 8 5 3 44:27), 5. Mladost 24 (16 6 6 4 36:25), 6. Buna 21 (16 6 3 7 30:38), 7. Klas 18 (15 5 3 7 42:37), 8. Polet 18 (15 4 6 5 28:29), 9. Gradići 16 (15 5 1 9 22:44), 10. Dinamo 14 (15 3 5 7 25:37), 11. Lukavec 14 (16 3 5 8 19:42), 12. Lekenik 11 (15 2 5 8 21:32), 13. Hruševec 6 (16 1 3 12 22:52).
Sport
Odjeci Rujevice: Jedan sporan detalj, dva poznata lica i tri razloga da se ne odustane
Nogometaši Gorice dobili su dan i pol odmora nakon poraza od Rijeke, od utorka poslijepodne kreće priprema za Osijek doma u nedjelju, a pogled na učinak kaže da se Goričani i dalje itekako imaju za što boriti…
Oblačni, tmurni, više jesenski nego proljetni utorak donio je nogometašima Gorice onih “pol” od ukupno dana i pol slobodnog nakon poraza na Rujevici. Drugog poraza Rajka Vidovića u ulozi trenera našeg prvoligaša, drugog poraza zaredom, drugog poraza zaredom od kluba koji se bori za naslov prvaka… I novog poraza od Rijeke, četvrtog u četiri ogleda ove sezone. Uz, da se i to ponovi, sudačke odluke koje u utakmici protiv Rijeke nisu išle u korist Gorice.
I to u trenucima kad smo jedva nekako zaboravili na one dvije utakmice u Velikoj Gorici, u razmaku od samo 18 dana, u kojima su suci Mateo Erceg i Duje Strukan dosudili pet penala za Rijeku. I dalje, i uz ovaj vremenski odmak, zvuči nevjerojatno, pogotovo kad se sjetimo kako su izgledali, da su barem tri od tih pet kaznenih udaraca bili u najmanju ruku dvojbeni, a prilično nevjerojatno je i ono što se dogodilo u 38. minuti utakmice na Rujevici.
Bruno Goda, onaj isti tip koji je napao Blummela u završnici prve od dvije goričke utakmice, nakon čega je Mrzljak napao njega i dobio crveni karton, bio je u glavnoj ulozi. Išao je na loptu, čak je i dodirnuo, a onda “krvnički” startao na stajnu nogu Josip Mitrovića. Imalo objektivni promatrači odmah su zaključili da je tu bilo ozbiljnih argumenata za crveni karton, a to su potvrdila i mišljenja iz sudačkih krugova dan poslije.
Međutim, za suca Matea Ercega to nije bio čak ni prekršaj! Čovjek se malo i naljutio na Mitrovića, jer “što sad tu ležiš bezveze”, da bi usporena snimka jako dobro pokazala zašto Mitrović leži. Da je situacija bila samo za nijansu drukčija, da Mitrović nije vrhunski spreman, lako je tu moglo doći i do loma noge, ali nema ni faula. Nema ni reakcije Duje Strukana iz VAR sobe, pri čemu se nismo zabunili. Suci iz one dvije goričke, penalima bogate utakmice, spojili su se na Rujevici u prvoj sljedećoj. I zaradili, prema svemu sudeći, negativne ocjene za svoju izvedbu.
Da stvar bude gora, uz to što Gorica nije imala priliku sljedećih 50 i nešto minuta biti u brojčanoj prednosti, upravo je Goda spriječio dvije dobre prilike u nastajanju, a na kraju je i zabio gol za konačnih 3-0 u završnici utakmice, u trenucima kad više nije trebao biti ni na stadionu, a kamoli na terenu.
– Zaslužena pobjeda Rijeke, čestitam im na tome, pokazalo se opet da posjeduju veću kvalitetu od nas, pogotovo nakon ulaska Pjace i Marića. Kolega Sopić uvede njih dvojicu i Ivanovića, a mi uvedemo ono što uvedemo… – komentirao je trener Rajko Vidović nakon utakmice, rekavši time što misli o doprinosu igrača s klupe, s koje su ulazili Majstorović, Kapulica, Jurić i Munksgaard.
Najmanje je tu mislio na 17-godišnjeg Luku Vrzića, koji je u završnici upisao i drugi uzastopni seniorski nastup, ali upućena poruka dovoljno je jasna. Možda ne i najtaktičnije sročena, jer neće takva konstrukcija najbolje sjesti dečkima koji su ušli s klupe, no može se pretpostaviti i da nije slučajno izrečena. I poslužit će kao objašnjenje zašto Munksgaard sjedi na klupi dok desnog beka igra lijevi stoper, zašto je Jurić izgubio mjesto u početnih 11, zašto Kapulica ne dobiva više šansi…
Trener Vidović, uz sve ostalo, očito želi izazvati reakciju svojih igrača, možda ih malo i isprovocirati, natjerati da se s još više želje okrenu preostalim utakmicama. U kojima se ne bore za goli život, kao što je to bio slučaj prošle sezone, u kojima se ne bore za Europu, kao što je to bio slučaj u tri od šest goričkih prvoligaških sezona, ali u kojima se mogu boriti za sebe, za klub, za što bolji plasman.
A to nije nevažno. Za početak, nije nevažno zbog financijskoga kolača koji dolazi od TV prava. Gorica je, naime, nakon ovog poraza, ali i pobjede Varadžina kod Rudeša, skliznula sa šeste na sedmu poziciju. Prevedeno u novac, time je Gorica “izgubila” 45.000 eura, koliko iznosi razlika između nagrade za onoga tko završi šesti i onoga tko bude sedmi. Osma Istra ima četiri, a devet Slaven Belupo pet bodova manje, što znači da ni tu nije sve gotovo. I zato nije loše pogledati kako sve to skupa izgleda po pitanju love od TV prava…
1. mjesto – 1.231.667 €
2. mjesto – 1.141.416 €
3. mjesto – 1.051.161 €
4. mjesto – 1.006.038 €
5. mjesto – 915.787 €
6. mjesto – 870.661 €
7. mjesto – 825.535 €
8. mjesto – 780.410 €
9. mjesto – 690.158 €
10. mjesto – 645.033 €
Realno gledajući, Gorica do petoga mjesta više ne može, a posljednji već neko vrijeme ne može biti nitko osim Rudeša. Dakle, nude se pozicije između šestog i devetog mjesta, a razlika je tu značajna, gotovo 200.000 eura! Za klubove iz donje polovice HNL-a to je ozbiljan novac i, ako nigdje drugdje, tu bi se moglo pronaći ponešto razloga da se u posljednjih pet utakmica sezone da sve što se može dati. I pokuša uzeti što više bodova.
Drugi razlog svakako je osobna želja svakog od igrača da se prezentira u što boljem izdanju, time možda netko od njih i izbori priliku da karijeri nastavi na nekoj atraktivnijom i lukrativnijoj destinaciji, a postoji tu i još jedan detalj, kojeg možemo nazvati “borba sa samim sobom”. Točnije, nadmetanje s Goricom iz recentne prošlosti.
Svoj prvoligaški put Goričani su započeli u sezoni 2018/19., u kojoj su osvojili rekordnih 59 bodova, što su ponovili i dvije sezone poslije. U oba slučaja to je bilo dovoljno za peto mjesto, a u sezoni poput ove bilo bi dovoljno za Europu. Međutim, Gorica je ove čudnovate sezone miljama daleko od takvog učinka, pa preostaje jedino “loviti” preostale dvije uspješne sezone. Uspješno je na kraju završila i ona prošla, u kojoj je Gorica osvojila 32 boda, vrijedna ostanka u ligi, a ove sezone dosad ih je skupila 35.
Dakle, ovo neće biti bodovno najlošija prvoligaška sezona Gorice, ali ne bi bilo loše da ne bude ni druga najlošija…
2018/19. – peto mjesto 59 bodova
2019/20. – šesto mjesto 49 bodova
2020/21. – peto mjesto 59 bodova
2021/22. – šesto mjesto 45 bodova
2022/23. – deveto mjesto 32 boda
2023/24. – ?
Prvi cilj je, dakle, dostići ili prestići učinak iz sezone 2021/22., u kojoj su momčad vodili Kruno Rendulić i Samir Toplak. Za dostizanje njihova učinka nedostaje još 11 bodova, a to bi značilo da Gorica u posljednjih pet utakmica mora upisati tri pobjede i dva remija. Ili četiri pobjede i poraz. S obzirom da su do kraja ostali još domaći ogledi s Osijekom, Rudešem i Istrom te gostovanja kod Slaven Belupa i Hajduka, jasno je da će to biti jako težak zadatak. Iako, ne mora to biti i nedostižno…
Matematički je i dalje moguće da se prebaci učinak i iz sezone 2019/20., koju je započeo Sergej Jakirović, a završio Valdas Dambrauskas, ali za to bi Gorica morala dobiti svih pet utakmica do kraja. Što opet nije nemoguće, ali je jako, jako teško dostižno s obzirom na sve okolnosti.
Najmanji koeficijent bio bi na okladu da će ovo na kraju biti druga najlošija sezona Gorice u prvoj ligi, najlošija nakon traumatične prošle, a na igračima je da to pokušaju izbjeći. Počevši od utorka poslijepodne, kad kreću pripreme za domaći ogled s Osijekom, koji je na rasporedu u nedjelju od 17 sati.
Velika Gorica, 2.liga Regija Sjever: OK Velika Gorica II-OK Brcko (Gračec) 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Igračice OK Velika Gorica II pobijedile su ekipu OK Brcko (Gračec) rezultatom 3:0 u 2. ligi Regija Sjever u 13. kolu doigravanja za poredak od 13. do 18. mjesta. Ishod utakmice je očekivan, jer je i prvi susret ove dvije ekipe jednako tako okončan maksimalnom pobjedom goričke ekipe.
Velika Gorica, 2.liga Regija Sjever: OK Velika Gorica II-OK Brcko (Gračec) 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 2.liga Regija Sjever: OK Velika Gorica II-OK Brcko (Gračec) 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gostujuća ekipa odigrala je utakmicu sa samo 7 igračica i bez trenera. Trener goričke ekipe Dražen Uzelac iskoristio je ovaj susret i dao prigodu svim igračicama da sudjeluju u pobjedi. Ova pobjeda je šesta u sedam odigranih utakmica u ovoj fazi natjecanja.
Velika Gorica, 2.liga Regija Sjever: OK Velika Gorica II-OK Brcko (Gračec) 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 2.liga Regija Sjever: OK Velika Gorica II-OK Brcko (Gračec) 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Ukupno trajanje utakmice 60 minuta, omjer poena 75:49.
Velika Gorica, 2.liga Regija Sjever: OK Velika Gorica II-OK Brcko (Gračec) 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Završetak natjecanja u 2. ligi je idućeg vikenda. OK Velika Gorica II igra kao gost u Vrbovcu utakmicu sa ŽOK Vrbovec II.
Galerija fotografija
2.liga Regija Sjever – seniorke 2023./2024., 13. kolo
OK Velika Gorica II – OK Brcko (Gračec) 3:0 (25:15, 25:18, 25:16)
Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Gledatelja: 11. Nedjelja, 21.04.2024., 15:30 sati. Sutkinje: Melani Galić i Viktorija Knezović (obje iz Zagreba). Zapisničarka: Vanja Kuzmić.
VELIKA GORICA II: Ana Panežić (L), Gabriela Tomić (L), Ivana Grahovac, Eni Zvonar, Isabella Marić, Paulina Mašek (cap.), Nina Butina, Antonija Jozepović, Petra Šoštarec, Sara Brcković, Nika Krišto, Viktorija Levak, Melani Gršetić, Lea Milišić. Trener: Dražen Uzelac.
BRCKO: Ena Vinojčić, Klara Vuković, Dorotea Matić, Gabriela Cojkić, Hana Bionda, Sara Bionda, Antonela Pavičić (cap.). Trener: -.
-
CityLIGHTSprije 3 danaLuka Čučuković iz Novog Čiča: Kao student PMF-a briljirao na međ.natjecanju, a danas za svoj DVD istrčao 5 km za 20 minuta i – pobijedio!
-
HOTNEWSprije 1 danU Veliku Goricu stiže više od 600 retrivera na specijalnu izložbu ‘Retriever weekend’
-
HOTNEWSprije 2 danaUskoro kreću isplate povrata poreza, provjerite svoj pretinac u sustavu eGrađani
-
HOTNEWSprije 2 danaVatrogasci protutnjali gradom, gase požar dimnjaka u Ulici Matice hrvatske
