Poveži se s nama

Sport

Jakirović i Prelec složni: ‘Nakon svega, remi je ipak nekako najpravedniji’

U pripremi utakmice nisam mislio da ću imati problema s emocijama, ali nije mi bilo svejedno kad smo ušli u krug stadiona, priznao je trener Istre 1961 Ivan Prelec nakon remija (1-1) sa “svojom” Goricom, koju već u srijedu čeka Kup protiv Zagorca

Objavljeno

Odjevene u zelene dresove Istre, supruge gostujućeg trenera Ivana Preleca i njegova pomoćnika Cice Grlića na tribinama su se družile sa suprugom Matije Dvornekovića, odjevenom u dres Gorice, a i dolje na terenu sve je djelovalo nekako posebno korektno, bez ikakvih nepotrebnih tenzija. Uostalom, i rezultat je na kraju bio takav da su se bodovi podijelili, a nakon svega su se Prelec i domaći strateg Sergej Jakirović izgrlili i zajednički analizirali sve što se događalo u ovih 90 minuta.

– Čestitke i jednoj i drugoj momčadi na trudu i zalaganju, a ja bih rekao da je prvo poluvrijeme bilo nešto siromašnije i teže, po dosta teškim vremenskim uvjetima, što se odrazilo na igrače. Zabili smo taj gol vrlo rano, no nakon toga smo imali problem u fazi napada. Dobro smo se branili, na to smo se i pripremali, ali s tim napadačkim dijelom definitivno ne možemo biti zadovoljni. Izbjegavali smo preuzeti odgovornost, igrati protiv visokog pritiska Gorice, a znali smo da će tu biti prostora – analizirao je ovih 1-1 Prelec pred novinarima pa nastavio:

– U drugom poluvremenu utakmica je generalno bila življa, dinamičnija, vjerojatno i zanimljivija za gledatelje. Napravili smo ono što smo željeli, oduzeli smo Gorici prostor, svjesni da je riječ o fizički dominantnom protivniku, čvrstom i agresivnom, zbog čega smo tražili svoje prilike iz tranzicije. Iz toga smo stvorili neke šanse, ali na kraju je ovaj neriješeni rezultat možda i najpravedniji, iako bih rekao da smo po šansama bili korak bliže pobjedi od našeg protivnika.

Prvi put je Ivan Prelec kao seniorski trener došao u Veliku Goricu u ulozi gosta, bila je ovo za njega posebna utakmica, od toga je nemoguće pobjeći.

– U pripremi utakmice nisam mislio da će mi to biti problem, no kad smo ulazili u krug stadiona, postalo je malo teže… Ali dobro, to su lijepe stvari. Sport nudi puno toga lijepoga, a ovo svakako spada u tu kategoriju. U jednu ruku bilo je malo čudno, a u drugu je bio poseban gušt. Bili su svi moji na tribinama, i obitelj, i rodbina, i prijatelji. Njima je zapravo bilo i najteže, nisu znali za koga ovdje navijati, tako da mislim da su oni na kraju najzadovoljniji s ovim raspletom događaja – kazao je Prelec pa prepustio mikrofon kolegi Jakiroviću.

– Čak smo mi i dobro ušli u utakmicu, imali dobru šansu preko Maslowskog, ali presjekao nas je taj gol koji smo jeftino primili. Nismo imali igrača koji se u sredini može nametnuti, napraviti višak, tako da smo kružili okolo, ali bez konkretnog učinka. Na poluvremenu smo, pošto Marina zbog obiteljskih razloga deset dana nije trenirao, uveli Čanađiju, koji nas je definitivno pokrenuo. Uspjeli smo napraviti pritisak i izjednačiti, bili smo blizu i drugoga gola, ali imali su i Gržan i Ćuže jako dobre prilike… Na kraju je bod svakome nekako najrealniji ishod, mogu biti sretan što nismo izgubili utakmicu – govorio je trener Gorice.

Gorica je u prvom dijelu bila vrlo neuvjerljiva, u drugom se podigla, izjednačila i tražila pobjedu… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

Ugodno je bilo sjediti na tribinama, dan je bio lijep i sunčan, ali takav dojam nije se prenio na travnjak.

– Igrači su mi se žalili da ne mogu disati na terenu, vidjelo se to sa strane već na zagrijavanju. Evo, i kolega Prelec mi kaže da su mu nešto slično govorili i njegovi igrači, da je prvih 45 baš vladalo ‘mrtvilo’… U poluvremenu smo se presložili, počeli se malo bolje kretati u fazi napada i igra se nekako rasplamsala. Uspjeli smo se podići u kombinatorici i zabiti iz jedne jako lijepe akcije – istaknuo je Jakirović.

Pitali su ga i je li se ovdje radilo o djelomično podcijenjivanju gostiju, na što je Jakir reagirao onako kako reagira na svako takvo ili slično pitanje…

– Nema šanse! U ovoj ligi nema nikoga koga je dozvoljeno podcijeniti na bilo koji način. Prvenstvo je jako dugo, bit će tu još svakakvih rezultata i kažem opet, nema šanse da nekoga podcijenimo dok god sam ja trener – odlučno je kazao Jakirović, koji je ovoga puta morao igrati bez Lovrića i Cherifa, što se jasno i vidjelo u igri njegove momčadi.

– Zato oni i imaju ponude koje imaju. Mislim da su zabili valjda sve naše golove ove sezone, evidentno je da su nam nedostajali, ali rekao sam i u najavi da je ovo prilika za neke druge igrače. Igrao je Hamad, koji se jako brzo adaptirao, bit će sve bolji i bolji, a kad se u sljedećoj utakmici vrate Lovrić i Cherif, bit ćemo puno jači – uvjeren je Sergej.

Ponovno je tema bio i prijelazni rok, mogući odlasci još ponekog igrača u preostalom razdoblju koje je na raspolaganju, a i njegov odgovor ponovno je bio sličan onome što je govorio uoči utakmice. Samo da to završi…

– Sitno brojim, evo još šest dana je ostalo, čekamo ponoć 31. kolovoza, da se konačno skine taj pritisak s igrača. Raznorazni agenti i menadžeri se vrte, svatko tu vidi svoju priliku i teško je ostati koncentriran bez obzira na sve naše razgovore koje vodimo – kazao je Jakirović, svjestan da bi eventualni odlazak Lovrića ostavio veliku prazninu u njegovim opcijama, zbog čega su zamjene za taj slučaj već spremne.

– Cijelo vrijeme tražimo nešto, Nikoličius je tu jako aktivan i imamo alternative ako se nešto dogodi po pitanju prodaje. Svi su ti igrači u ofanzivnom dijelu.

Već u srijedu Goricu čeka novi izazov, u Kupu Hrvatske protivnik će u srijedu biti Zagorec iz Krapine, trećeligaš kojeg bi trebalo što bezbolnije “riješiti”. Iako, finale županijskog Kupa s Kurilovcem pokazalo je da to nije uvijek lako.

– Ova srijeda pokazala je da ne možemo skroz rotirati momčad, a problem je što nas ima samo 19 zdravih u kadru. Morat ćemo u razgovorima s igračima dobro procijeniti tko može, tko je spreman za određenu minutažu, a ovi koji nisu igrali protiv Istre sigurno će dobiti priliku, uključujući i Lovrića i Cherifa – najavio je Jakirović pa se još za kraj okrenuo sljedećem kolu prvenstva, u kojem Gorica gostuje kod Varaždina.

– Radujem se utakmici s Varaždinom, ljudi su tamo jako zagrijani za nogomet, ambijent je super i siguran sam da će to biti dobra utakmica. Varaždin je pokazao da se polako adaptira na prvoligaški nogomet, tako da će biti vrlo zanimljivo.

Sport

Još malo pa kreće: Top 5 razloga za optimizam nakon “petice” Varaždinu!

Nogometaši Gorice u subotu (18 sati) gostovanjem u Koprivnici otvaraju nastavak prekinutog prvenstva, uoči kojega uvijek samokritični trener Dambrauskas ipak ima dovoljno razloga za zadovoljstvo, jednako kao i navijači Gorice…

Objavljeno

on

I treća pripremna utakmica je iza nogometaša Gorice, ostat će zapisano da je u prvim nogometnim okršajima nakon korone odigran remi s Istrom 1961 (2-2), da je u Maksimiru pao Dinamo (3-2), ali i da je u “generalnoj probi” nastradao Varaždin (5-1) na domaćem terenu. Svakom od igrača trener Valdas Dambrauskas dao je šansu, opipao bilo izvan terena i otprilike vidio što i koliko mogu na terenu, a na temelju svega toga donosit će i odluke kad prvenstvo ponovno krene, od subote u Koprivnici pa na dalje.

Prvi koraci su četiri rastanka, budući da članovi Gorice istekom ugovora više nisu Martin Maloča i Patrik Periša, kao ni dvojac koji je ove sezone bio na posudbama, Antonio Bakula (HD) i Igor Blagojević (BSK). Svima njima ugovori su istekli 31. svibnja i već su razdužili stvari i krenuli dalje, drukčijim nogometnim smjerom. Jednake ugovore imali su i Michal Maslowski, Ivan Čović i Maks Juraj Ćelić, no oni su ih i produžili, zasad do kraja tekuće sezone, za ovih posljednjih deset kola.

Gorica je protiv Dinama i Varaždina pokazala puno toga dobroga u igri… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

Uz ove, Gorica će u tom nastavku prvenstva ponuditi još neke promjene, u prvom redu što se načina igre tiče. Zasad sve skupa djeluje toliko dobro da trener Dambrauskas čak na trenutke mora i smirivati euforiju, njegove ideje igrači su usvojili jako dobro, tako ih i provode na terenu, zbog čega litavski strateg na goričkoj klupi svakako ima razloga za zadovoljstvo. Nikad Valdas neće biti do kraja zadovoljan, riječ je o treneru koji je perfekcionist, iznimno posvećen detaljima, pa će tako ispaliti:

– Dosad su igrači usvojili između 25 i 30 posto onoga što ja želim!

Ako je doista tako, čovjek se ima razloga veseliti trenutku kad stvar dođe blizu sto posto… Kako bilo, i u ovom trenutku ima povoda za optimizam, pogotovo nakon ove “petice” Varaždinu, a mi ćemo ih prigodno odabrati, naravno, pet.

1) LOPTA U NOGAMA, KONTROLA U IGRI
Nećemo inzistirati na posjedu lopte, to nam nije ključno, ali u tom segmentu svakako ima prostora za napredak, govorio je trener Dambrauskas u trenucima kad je momčad tek počinjala trenirati zajedno. I nije otkrio ništa posebno novo, jer i statistika je govorila da Gorica ima najmanji posjed lopte u HNL-u, a već prve tri pripremne utakmice govore da je pomak značajan. Dambrauskasova Gorica je strpljiva, napadi se grade s puno dodavanja, lopta kruži okolo, traži se prostor… Uz posjed je tako došla i impresivna kontrola zbivanja na terenu, s vrlo rijetkim trenucima u kojima dolazi do “pucanja” formacije i gubitka kompaktnosti. A kad je tako, protivnik jako teško stvara situacije pred goričkim golom.

2) SVATKO BOLJI PO MALO, ZAJEDNO – PUNO
Pravi pokazatelj, naravno, bit će jedino i isključivo prave, službene utakmice, ali sudeći po ove tri provjere, dojam je kako je korona mnogima čak i dobro došla. Imali su priliku za individualni rad, ali i za usvajanje zahtjeva novog trenera, a kad se tome doda i želja za igrom i natjecanjem nakon ove stanke, dolazi do kombinacije koja je zaista velikom dijelu igrača donijela individualni iskorak. Jiloan Hamad dosad u dresi Gorice nije izgledao ni izbliza ovako dobro, Paulius Golubickas napravio je ogroman iskorak u samo nekoliko mjeseci od dolaska, Hrvoje Babec pretvorio se u čovjeka koji daje ritam goričkoj igri, Ognjen Mudrinski nametnuo se kao vrlo ozbiljna opcija, sve sigurniji je i Krešo Krizmanić, bolje i čvršće djeluju Marijan Čabraja i Musa Muhamed, u vrlo dobrom izdanju su svi stoperi… I tako dalje, i tako dalje. Ostane li tako, ako svatko pojedinačno nastavi davati za nijansu više nego dosad, momčad će dobiti – jako puno.

Cherif Ndiaye zabio je po jedan gol na svakoj od tri prijateljske utakmice… Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica

3) TKO SE JOŠ SJEĆA PROBLEMA S EFIKASNOŠĆU?
U trenutku kad je bivši trener Sergej Jakirović otišao, Gorica je bila u velikoj i bolnoj seriji utakmica bez postignutoga gola. Sve je manje prostora ostajalo za Kristijana Lovrića, što je dovelo do silnih muka u igri prema naprijed, ali danas se čini da to više nije slučaj. Dvaput je Gorica zabila Istri (Cherif i Ćelić), čak triput Dinamu (Suk, Cherif i Golubickas), i to uz promašen penal, a Varaždinu su zabijala četiri različita strijelca (Cherif, Golubickas, Lovrić i Dvorneković), uz još jedan autogol. Deset komada u tri utakmice zvuči kao jako dobar učinak, a zna li se da je uz to Gorica imala i još cijeli niz lijepih prilika, jasno je da muka s efikasnošću više nema. Neka tako ostane i u prvenstvu…

4) SAMO DA JE SAMOPOUZDANJA…
Rezultati u pripremnim utakmicama, ponavlja se uvijek iznova, nisu važni… Osim onda kad, naravno, jesu. Utakmice su to koje ne donose i odnose bodove, ali u većini slučajeva mogu donijeti ili odnijeti dozu samopouzdanja. U aktualnom goričkom slučaju svakako će ga donijeti, jer nije mala stvar srediti Dinamo u gostima, kao što nije mala stvar ni zabiti pet komada nekom prvoligašu. Gorica je učinila i jedno i drugo, igrači su u svemu tome i postali svjesni koliko doista vrijede, a sad taj moment treba i zadržati. Pristisak će u službenim utakmicama svakako biti veći, a u Valdasovim idejama često su temelj automatizmi u igri, brza i točna dodavanja, odigravanja iz prve… Za takvu igru potrebna je visoka razina mirnoće i koncentracije, koju su igrači u ovim dosadašnjim ispitima u najvećoj mjeri i pokazivali.

Trener Valdas Dambrauskas uspio je u kratkom razdoblju prenijeti na igrače svoje ideje… Foto: David Jolić

5) NEMA IMPERATIVA, IMA AMBICIJA
Gorica će u nastavak prvenstva krenuti sa željom da se priključi borbi za Europu, bez obzira na naizgled velikih sedam bodova zaostatka za petoplasiranim Osijekom. Nakon utakmica polufinala Kupa i ispadanja Slaven Belupa jasno je da će i to peto mjesto voditi u Europu, a Gorica već u do treće utakmice ovog nastavka, gostovanja u Osijeku, ima priliku “nagristi” prednost Osječana. Europa je, dakle, i dalje želja i cilj, a otprilike jednako je važno i to što o njoj ništa presudno ne ovisi. Ako Gorica i ne uspije na kraju, potresa neće biti, a ovih deset kola poslužit će kao sjajna priprema za sljedeću sezonu, koja kreće samo tri tjedna nakon završetka aktualne. Atmosfera u klubu i momčadi je odlična, vjera u sebe apsolutno prisutna, a “mača nad glavama” nema. I to je, vjerojatno, idealna kombinacija.

Nastavi čitati

Sport

DOGODILO SE NA DANAŠNJI DAN: Juniori Radnika protiv Jugoslavije

Objavljeno

on

Mjesto radnje stadion Radnik. Tip utakmice – zatvorena. Prigoda – pripreme reprezentacije za nastup na Svjetskom nogometnom prvenstvu 1990. godine u Italiji. Datum – 31. svibnja 1990. godine. Najjača izabrana vrsta bivše države nogometno je posjetila Veliku Goricu i odigrala prijateljsku utakmicu protiv juniora Radnika. U dresu Radnika istrčali su Domitrović, Jungić, Zebec, Sremić, Župetić, Balić, Prlić, Cerovski, Čulinović, Beloša-Fijan, Fabečić… Nasuprot njih vjerojatno najskuplja družina s ovih prostora. Tko zna koliko bi danas vrijedio jedan Safet Sušić, igrač kvalitetom negdje između Neymara i Coutinha; tko zna koliko bi šeici danas potrošili na Deana Savičevića, Roberta Prosinečkog i Piksija Stojkovića, te da li bi cijena Suareza bila tako visoka da danas zabija i Darko Pančev. Tu su i dva splitska bisera – najbolje desno krilo u splitskoj povijesti Zlatko Vujović i najbolji lijevi bočni u hrvatskoj nogometnoj povijesti Robert Jarni. Nikada skuplja momčad nije trčala po našem najvećem stadionu. Igrali su tu i Modrić i Eduardo i Ćorluka, ali Prosinečki, Savičević, Stojković, Jarni, Sušić, Pančev i Vujović zvuči bezvremenski. Kao i ova slika iz arhive Krešimira Beloše Fijana, direktora velikogoričke podružnice Euroherca.

Foto: arhiva Krešimir BELOŠA – FIJAN, asistent Davor ŠTUBAN

Nastavi čitati

Sport

Gorica je, čini se, spremna… Čista petica uoči nastavka prvenstva!

Nogometaši Gorice pobijedili su Varaždin 5-1 u posljednjoj pripremnoj utakmici uoči nastavka prvenstva. Igralo se tri puta po 45 minuta, a već do 95. minute zabijali su Ndiaye, Golubickas, Lovrić i Dvorneković, a jedan gol djelo je varaždinskog braniča Rodina

Objavljeno

on

Mjesec i pol dana prisilne stanke je iza nas, četiri tjedna pojedinačnih treninga, tri tjedna zajedničkog rada cijele momčadi, jedna trening i tri prijateljske utakmice su iza nogometaša Gorice. A ispred njih je ono što se broji – nastavak prvenstva. Konačno. I ako je suditi po svemu viđenom dosad, u prvom redu po prikazanom u posljednje dvije pripremne utakmice, Goričani su itekako spremni za sve što ih čeka…

– Bilo je dobrih stvari, bilo je i elemenata igre u kojima postoji još puno prostora za napredak, ali najvažnije je da nastavimo i dalje raditi, jer važno je jedino kakvi ćemo biti kad prvenstvo krene – kratko je, onako na prvu, analizirao trener Valdas Dambrauskas nakon pobjede 5-1 protiv Varaždina u “generalnoj probi”.

Oprezan je Litavac, veliki protivnik svakog oblika euforije, perfekcionist koji uvijek traži više i želi bolje, no teško je i Valdas ovoga puta mogao sakriti da je zadovoljan onim što je vidio u tri “poluvremena” protiv Varaždinaca. Igralo se tri puta po 45 minuta, jedna i pol utakmica, a Gorica je utrpala pet komada, složila još nekoliko jako lijepih akcija i kombinacija, držala utakmicu pod kontrolom svih 135 minuta i pokazala da je ipak na višoj razini od trenutačno desete momčadi u poretku HNL-a.

– Dobri smo, uspjeli smo se posložiti u ovoj pauzi, baš mi se sviđa kako izgledamo – govorio je trener Varaždina uoči utakmice, očito ohrabren i pobjedom protiv Lokomotive u prethodnoj pripremnoj utakmici, no nakon što je sve bilo gotovo, nakon ovih 3×45 minuta, više nije bio tako dobre volje.

Ponudit će to zaključak kako se ovdje definitivno nije radilo o slabom Varaždinu, nego o jako dobroj Gorici, koja je i u ovom susretu nastavila raditi ono što je radila protiv Dinama u maksimirskoj pobjedi (3-2) tjedan dana ranije. Strpljivo građenje igre od golmana i zadnje linije, izlasci kroz velik broj brzih i preciznih dodavanja, jasan plan kako igrati i prema naprijed i prema natrag, stvaranje šansi i impresivna realizacija… U kratkim crtama tako je najlakše opisati dojam koji je ostao.

Ne mora značiti da će to biti i 11 igrača koji će istrčati sljedeće subote u Koprivnici, ali znakovito je bilo vidjeti za koju se startnu postavu odlučio trener Dambrauskas: Kahlina na golu, Steenvoorden i Jovičić kao stoperi, Musa i Čabraja na bokovima, Babec u ulozi korektora veznog reda, u kojem su još i Kalik te Suk, a naprijed trojac Hamad desno, Golubickas lijevo i Cherif u samom vrhu napada.

Prvi gol pao je već nakon desetak minuta, kad je Ndiaye sjajno reagirao na idealnu loptu Litavca Golubickasa, a i nakon vodstva Gorica je nastavila biti opasna, graditi igru i stvarati (polu)prilike. Golova do kraja prve trećine više nije bilo, ali zato je do povećanja prednosti došlo već početkom druge. U 48. minuti, nakon kornera, loptu je u vlastitu mrežu pospremio stoper Varaždina Matej Rodin. Vratili su se Varaždinci u utakmicu nakon sat vremena igre, kad je Neven Đurasek efektno završio lijep dupli pad s Kolumbijcem Oberonom, no to je bilo i otprilike sve od gostiju ovog subotnjeg poslijepodneva.

Krenule su ubrzo nakon toga i izmjene, priliku je do kraja dobilo svih 25 igrača s Valdasova popisa, no to nije spriječilo Goričane da zabiju još triput. Nakon 70-ak minuta ušli su po prvi put u ovim pripremama Dario Čanađija i Kristijan Lović, a ovaj potonji odmah je pokazao da i nije neki problem uloviti formu… Lovrić je prvo u 77. minuti asistirao odličnom Golubickasu za 3-1, a onda u 90. minuti sam zabio i za 4-1. I tu bi, da se utakmica odigrana po “regularnim” pravilima, sve bilo gotovo…

Međutim, ostalo je još 45 minuta, u kojima je Gorica zaigrala u ovakvoj postavi: Išek – Spudić, Moro, Krizmanić, Kovačić – Gadže, Maslowski – Dvorneković, Čanađija, Lovrić – Mudrinski. Stopostotna razlika u odnosu na početnih 11 nije donijela i toliko značajnu promjenu, budući da je već nakon pet minuta treće dionice pao i peti gol. Ognjen Mudrinski lijepo je odigrao u prostor za Matiju Dvornekovića, koji je zaobišao golmana i mirno loptu poslao u mrežu za konačnih 5-1.

Do kraja se utakmica ipak malo smirila, koliko god su je Varaždinci pokušali začiniti nekim novim golom, učiniti je rezultatski zanimljivijom. Gorica je imala još neke solidne situacije, no nakon lakše ozljede Dvornekovića do kraja je zapravo bilo važno samo – preživjeti. Točnije, izbjeći bilo kakve dodatne zdravstvene probleme, koje je utakmica ovakvog intenziteta, vrlo ozbiljna i energična, mogla donijeti. Sve je to, u izravnom prijenosu na klupskoj Facebook stranici, mogao vidjeti cijeli svijet, a brojčani podaci kažu da je utakmicu pratilo gotovo 60.000 gledatelja…

U nedjelju ujutro Goričani su već odradili regeneracijski trening, zbrajale su se i eventualne posljedice zahtjevne “generalne probe”, a u ponedjeljak će slijediti zasluženi dan odmora. Nakon kojega, već od utorka ujutro, kreće i posljednja faza priprema za nastavak prvenstva. Oni s lakšim ozljedama će biti još spremniji, svi zajedno potpuno fokusiraniji, a treneru Dambrauskasu sigurno je dobro došlo i pogledati Slaven Belupo, prvog sljedećeg protivnika, u polufinalnoj utakmici Kupa protiv Lokomotive.

Kako sad stvari stoje, Gorica je dobra. Jako dobra, zapravo…

Nastavi čitati

Reporter 393 - 21.05.2020.

Facebook

Izdvojeno