Jakir: Lijepo je što me se spominje kao izbornika, ali moj fokus je Gorica
Nogometaši Gorice u subotu u 19 sati na svom stadionu dočekuju Lokomotivu, koja je prošle sezone oba puta odnijela sva tri boda iz Velike Gorice. Trener Sergej Jakirović ima sve igrače na raspolaganju, a oko njega se vrte i raznorazne priče i pričice…
Dva tjedna bez službene utakmice HNK Gorice je iza nas, nogometni kibici već polako ulaze u krizu, ali dobro je… Šarenilo HNL-a nastavit će nas uveseljavati već ove subote, kad u 19 sati na Gradski stadion dolazi Lokomotiva. Gorica je na reprezentativnu stanku otišla pobjedom kod Varaždina (3-1), a u međuvremenu je se odmaralo, putovalo, treniralo, igralo…
– Nakon Varaždina smo dečkima dali tri dana slobodno, da se malo odmore i resetiraju, a u četvrtak smo nakon jutarnjeg treninga otišli na mali teambuilding u Sloveniju, u Zreče. Bili smo tamo tri dana, završili sve skupa utakmica protiv Aluminija iz Kidričeva, uspjeli i pobijediti, što je jako dobro za samopouzdanje, a i općenito sam zadovoljan kako su igrači trenirali – uvodno je rekao trener Sergej Jakirović, pa sa zadovoljstvom konstatirao:
– Prvi put od početka priprema nemamo ozlijeđenih, svi su zdravi, imamo 25 igrača na raspolaganju i spremni smo za ono što nas očekuje. Počevši od Lokomotive!
Neobična je ta gorička priča s domaćim utakmicama ove sezone. Favorizirani Rijeka i Osijek kući su otišli pognutih glava, praznih ruku, dok su Inter i Istra odnijeli po bod. I zato će biti posebno zanimljivo vidjeti kakva će Gorica biti ovoga puta, nakon predaha i kompletiranja kadra. I to protiv momčadi koja je prošle sezone oba puta slavila na našem stadionu, prvi put s čak 3-0, a u proljetnom dijelu sezone 2-0.
– Nadam se da ćemo biti dobri, da ćemo nastaviti uspješan niz, jer mi u zadnjih 16 utakmica u prvenstvu imamo samo tri poraza, dva od Dinama i jedan od Hajduka, sve u gostima. Naravno da je motiv posebno izražen upravo zbog toga što su nas prošle sezone oba puta pobijedili doma, što im nismo uspjeli čak ni zabiti gol, želimo to ispraviti i vjerujem da možemo ići na tri boda – optimističan je Jakirović.
Jedinu prošlosezonsku pobjedu protiv Lokomotive Goričani su izborili u zadnjem kolu (3-2)… Foto: Igor Šoban/PIXSELL
Na početku sezone čekala su se pojačanja, dio igrača bio je ozlijeđen i van pogona, a sad je situacija potpuno drugačija. I trenerove brige pretvorile su se u slatke brige. Sad je problem kako usrećiti sve igrače u situaciji kad neće svi moći čak ni na ovaj prošireni zapisnik, po kojem se za utakmicu “skidaju” čak 23 igrača.
– Za mene to nije problem, svi dečki znaju kako radimo, znaju kako ja razmišljam. Rekao sam im davno da svatko sam sebe stavlja u momčad ili se iz nje izbacuje, moje je samo da izaberem najbolje u određenom trenutku. I to je dosad dobro funkcioniralo. Naravno da konkurencija svakoga čini boljim, a nama je bitan svaki igrač. Igramo i Kup, bit će dovoljno utakmica i prilika, tako da je bolje da imam dovoljno spremnih igrača na raspolaganju – kaže trener.
Morat će ovoga puta odabrati i pravu taktiku, budući da će s druge strane biti protivnik bitno drugačijeg stila. Lokosi vole igrati s puno dodavanja, s velikim posjedom, a Gorica igra znatno okomitije, češće rješenja traži dugim loptama.
– Sigurno da će ovo biti izazovna, zahtjevna utakmica, ali moramo reći i da je Lokomotivi otišlo sedam igrača u odnosu na posljednju utakmicu protiv nas. Tu su neki novi igrači, novi dečki željni dokazivanja, no činjenica je da je stil ostao isti. S druge strane, slični su i nama, budući da su jaki i u tranziciji, pogotovo preko Kastratija i Drožđeka. Morat ćemo biti jako pametni i dogovor iz ovoga tjedna što bolje prenijeti na teren. Ako im uspijemo smanjiti prostor za igru, bit ćemo blizu pobjedi – uvjeren je Jakir.
Uz sve ostale, morat će pronaći način i kako zaustaviti jedno poznato lice, povratnika u HNL. Naime, upravo bi protiv Gorice u dresu Lokomotive trebao debitirati Sammir, Brazilac sa sedam nastupa za hrvatsku reprezentaciju.
– Ma dobro, ima tamo još jako dobrih igrača. Gledao sam utakmicu protiv Slaven Belupa, zabili su šest golova jednoj ozbiljnoj momčadi, a tu nije bilo Sammira. No tu su Drožđek, Kastrati, Tolić, Petrak, pa Budimir, koji nosi određenu kvalitetu, a čak nije ni bilo jednog Uzunija… Godinama je već tako u Lokomotivi – kaže Jakirović.
I Jakirovića i kolegu iz Lokomotive, Gorana Tomića, spominje se za klupu U-21 reprezentacije… Foto: Matija Habljak/PIXSELL
Njegovo ime i prezime ovih se dana počelo spominjati i u kontekstu mogućeg preuzimanja klupe hrvatske U-21 reprezentacije. Dosadašnji izbornik Nenad Gračan je otišao, traži se nasljednik, a uz Jakirovića su se spominjali i Ognjen Vukojević, Goran Sablić, Lokomotivin trener Goran Tomić… Nije Jakir mogao pobjeći i od tog pitanja uoči dolaska Lokomotive.
– Naravno da mi je drago što se spominje moje ime, velika je to čast i za mene osobno i za klub, ali i pokazatelj da smo na dobrom putu, da se prati naš rad. U ovom trenutku ne znam o tome ništa više od onoga što sam pročitao u novinama, tako da moj potpuni fokus ostaje isključivo na Gorici. A sad, što će biti i kako će biti… O tom potom. Kažem, lagao bih kad bih rekao da mi nije drago, ali to je sve što mogu komentirati u ovom trenutku – kazao je trener Gorice.
O sastavu, po dobrom starom običaju, nije želio govoriti, pa ostaje jedino da se sami poigramo s mogućih početnih 11 u sudaru s Lokomotivom:
Nakon Kupa 11. MNL Turopolja i Posavine odigranog u Turopolju (nedjelja, 06.07.2025.), utakmicama 07. kola (subota, 12.07.2025.) nastavlja se 11. Malonogometna liga Turopolja i Posavine na igralištu u Lazini Čičkoj.
Velika Gorica, 11.07.2025. Najava 07.kola 11.MNL Turopolja i Posavine. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 11.07.2025. Najava 07.kola 11.MNL Turopolja i Posavine. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Lazina kao domaćin brani prvo mjesto u trenutačnom poretku u susretu s Ribnicom. Pobjedom u Kupu Lazinci su najavili najozbiljniju kandidaturu za osvajanje prvog mjesta u ovogodišnjoj Ligi.
Galerija fotografija
11.Malonogometna liga Turopolja i Posavine 2025 – 07. kolo
Nakon pauze od dva tjedna utakmicama 04. kola biti će nastavljena 5.Malonogometna liga VG Sjever na SRC Udarnik u Kurilovcu.
Velika Gorica, 11.07.2025. Najava 04.kola 5.MNL VG Sjever. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 11.07.2025. Najava 04.kola 5.MNL VG Sjever. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Derbi 4. kola dva vodeća tima Šćitarjeva i Kurilovca je odmah na startu u 17 sati. Ishod ove utakmice mogao bi biti čak i odlučujući u utrci za konačnog pobjednika Lige.
Velika Gorica, 11.07.2025. Najava 04.kola 5.MNL VG Sjever
Organizatori obećavaju bogat program, ‘za velike i za male’, koji će započeti i prije prve utakmice.
Mraclin pronašao rješenje: Biljana naslijedio bivši trener Turopoljca
Novi trener seniorske momčadi NK Mraclina je 46-godišnji Milan Marinić, koji je deset mjeseci svoje trenerske karijere već proveo u našim krajevima. Posljednji posao bio mu je u Kloštru
Nakon što je Marko Biljan odlučio prihvatiti poziv ŽNK Gorice i napustiti klupu NK Mraclina, bilo je jasno da će uprava kluba imati jako težak zadatak pronaći adekvatnu zamjenu. To se i potvrdilo u smislu trajanja cijelog procesa, jer tek smo desetog dana srpnja doznali ime Biljanova nasljednika.
“Milan Marinić novi je trener seniorske momčadi NK Mraclin. U svojoj karijeri vodio je Trešnjevku, Turopoljac, Špansko, Top i Kloštar. Vjerujemo u odličnu suradnju koja će nam i u novoj sezoni donijeti mnogo veselja i odličnih utakmica. Milane, dobrodošao!”, objavili su iz kluba.
Vodstvo kluba razgovaralo je u međuvremenu s nekoliko potencijalnih kandidata, zavrtjelo se tu i nekoliko imena s velikogoričkog područja, ali na kraju je izbor pao na čovjeka koji dolazi sa strane, ali zna gdje dolazi! Marinić je, naime, rođen u Sisku, nogometno odrastao u zagrebačkoj Trešnjevci, a kao trener u našem je kraju već radio, u Turopoljcu iz Kuča bio je u sezoni 2020./21. Iz turopoljskog nogometa nakon tih deset mjeseci otišao je zbog poziva iz NK Španskog, a sad se vraća kroz klupu Mraclina, kao iskusni 46-godišnjak.
Sportski direktor Luka Cvetnić pronašao je novog trenera u Milanu Mariniću… Foto: NK Mraclin
Marinić će se vrlo brzo uvjeriti da je došao u neobično dobro posložen “selski” klub, ali i da na raspolaganju ima vrlo zanimljiv kadar. Velikih promjena u svlačionici ne bi trebalo biti, svi najvažniji igrači sretni su i zadovoljni na Grabi, pa će Milan Marinić morati “samo” nastaviti ono što je Biljan započeo na klupi našeg jedinog predstavnika u petom rangu natjecanja.
Pripreme počinju 28. srpnja, odmor se polako bliži kraju, a za očekivati je i poneko osvježenje u igračkom kadru…
Kad je tog ljeta 2018. godine prvi put došao u naš klub, Marijan Čabraja bio je klinac na početku svog puta. Bilo mu je nepunih 20, imao je iza sebe Dinamovu školu, a ispred sebe priliku u Gorici. Priliku koju je zgrabio već tamo oko šestog ili sedmoga kola te prve prvoligaške sezone. Kako je upao u prvih 11, tako je Čabi u prvih 11 i ostao…
U sljedeće dvije godine s Goricom je vodio europske bitke, kroz 80 utakmica zabio tri gola i podijelio osam asistencija, da bi u zimu 2021., u paketu s Darijem Špikićem, preselio u Dinamo. Nogometni put vodio ga je potom preko mađarskog Ferencvarosa, slovenske Olimpije i škotskog Hiberniana sve do Rijeke, njegova posljednjega kluba prije povratka kući.
Sedam godina nakon što je prvi put došao, naime, Marijan Čabraja i drugi put je postao igrač Gorice.
– Sretan sam što sam se vratio na meni jako drago mjesto, u grad i klub u kojem sam proveo jako lijepe dane svoje karijere. Nadam se da ću ponovno pomoći Gorici da ostvari što bolje rezultate i vjerujem da nas čeka dobra sezona – rekao je Čabi.
Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica
Netom prije toga potpisao je dvogodišnji ugovor, i to nakon što je u prvoj fazi priprema uvjerio stručni stožer da je na dovoljno dobroj razini, unatoč pauzi od natjecateljskog nogometa. Ozljede su u velikoj mjeri usmjerile karijeru danas 27-godišnjeg lijevog beka, ali u Goricu se vraća potpuno spreman i odlučan da pokaže koliko vrijedi.
Odabrao je dres s brojem 19, što znači da će nositi isti broj kao i u prvom goričkom mandatu, pa preostaje jedino poželjeti mu da bude i jednako uspješno. Za početak, trebat će se izboriti za svoju poziciju, jer četvrtak je bio dan lijevih bekova, u ranijem terminu potpisao je i Elvir Duraković…
‘Ja sam spartanac Ivan. Skačem preko vatre, ronim u ledu, pužem kroz blato…’
Velikogoričanin Ivan Zvonar jedan je od pionira utrka s preprekama, fizički i mentalno iznimno zahtjevnog sporta koji u Hrvatskoj tek stječe svoju popularnost. U našem jutarnjem programu predstavio je sebe i svoj sport…
Skakanje preko vatre, ronjenje u ledenoj vodi i penjanje preko žičanih ograda samo je dio jednog običnog radnog dana Ivana Zvonara. Velikogorički Spartanac, kako se ljudi iz njegovog sporta nazivaju, gostovao je kod naše Gianne Kotroman u jutarnjem programu City radija i pojasnio što se to krije pod engleskim nazivom OCR, odnosno “Obstacle Course Racing”.
– Najjednostavnije rečeno, to su utrke s preprekama, drukčijeg naziva za to nemamo. Radi se o kombinaciji trčanja na stazi, od 100 metara pa sve do 50+ kilometara. Trči se s prirodnim ili umjetnim preprekama, od bodljikavih žica, iskopanog rova s blatom, gdje moramo puzati i do dvjestotinjak metara, preko penjanja po konopcima visokim po deset metara, plivanja u hladnoj vodi… – uvodi nas u priču Ivan Zvonar pa nastavlja:
– Glavni šef Spartana odlučio je napraviti format od stotinu metara s deset prepreka, s čim će se ovaj sport pojaviti u Los Angelesu 2028. godine. To bi bilo nešto slično onome što smo kao klinci gledali u showu “Nindža ratnici”. Tko najbrže stigne do gumba, on je pobjednik…
Postoje tu razne discipline, od onih “početničkih” do doslovno elitnih.
– Glavne discipline su sprint od 10 kilometara, u srednjoj kategoriji se prelazi 15 kilometara s najmanje 25 prepreka, a u kategoriji “beast” staza je duga najmanje 21 kilometar i ima najmanje 30 prepreka. Uz sve to, postoji i “ultra”, utrka na 50 kilometara s više od 40 prepreka. To još nisam probao, prvo se pripremam za srednju kategoriju… – kaže Ivan.
Počeo se ovim sportom baviti 2015. godine.
– Trčim već više od 20 godina, član sam Maraton kluba Velika Gorica, a trčao sam i za reprezentaciju u planinskom trčanju. Puno sportova sam prošao u životu, ali još u osnovnoj školi shvatio sam da mi trčanje ide najbolje, jer tad sam već pobjeđivao na školskim natjecanjima. Kroz nogomet, tenis i stolni tenis skužio sam da sam za individualni sport, a ova priča krenula je prije desetak godina… Na YouTubeu sam naišao na jedan zanimljiv video, pogledao kako funkcionira taj Spartan i rekao sam sebi: Ajmo probati! Brzo sam se zaljubio u taj sport, budući da je dinamičan, a i poseban je osjećaj svaki put kad pređeš prepreku. Čovjek se osjeća snažno, motivirano, ispunjeno pozitivnom energijom – priča Ivan, koji je vrlo brzo postao i prilično uspješan.
– Neću nikad zaboraviti, u drugoj Spartan utrci u životu trčao sam s najboljim Spartancem Petrom Žiškom rame uz rame, a na kraju sam bio treći. Iznenadio sam i samog sebe, tako da mi je žao što nisam ponio hrvatsku zastavu… Bila mi je čast natjecati se s ljudima kojima sam se vidio, gledao ih na YouTubeu, pogotovo kad su mi na kraju i čestitati, stisnuli ruku. Nevjerojatan osjećaj – prepričava Ivan i dodaje:
– Bio sam treći u Europi u sprintu, na natjecanju u Mađarskoj 2018. godine, nakon čega sam imao malo dužu stanku zbog nekih ozljeda. Sad se vraćam, u lipnju sam bio na utrci “Mountain Madness” i osvojio prvo mjesto, na stazi od osam kilometara sa 20 dosta teških prepreka. Planiram se vratiti dosta jako, sljedeće godine čak bih volio biti i prvak Hrvatske.
Jedan uspješan Spartanac, kaže, mora biti nekoliko sportaša u jednom čovjeku.
– Treninzi imaju tri segmenta, snagu, kondiciju i funkcionalne treninge. Kombiniramo teretanu, cross fit, street workout, trčanje u najvećoj mjeri… Pazim i na prehranu, jer bez toga ne ide. Jedem steakove, malo finije meso, sve što mi treba za regeneraciju, jer ipak treniram šest puta tjedno. U dane kad se utrka približava, malo smanjim taj volumen treninga, malo više odmaram, što je također dio cijelog procesa, jer organizam se mora i osvježiti.
Kad je Ivan Zvonar krenuo ovim sportom, te 2015. godine, u Hrvatskoj je malo tko i znao za ovaj sport. A u susjednom Mađarskoj se na utrkama okupljalo i po 10.000 natjecatelja! Prvi klubovi kod nas počeli su se osnivati tek prošle godine…
– U početku, kad sam se tek počeo baviti time, nitko mi nije pomagao jer nitko nije do kraja ni razumio što je to točno. Ljudi su mi se čak smijali kad bih znao trčati, pa se spustiti u stav za sklek i nastaviti puzati, mislili su da sam malo ćaknut, ali sve je to dio treninga. Tek od prošle godine se osnivaju klubovi u Hrvatskoj, a postoji i poligon u Kerestincu koji puno pomaže kod treninga – govori Ivan.
Trenira sam, bez trenera, brdske uvjete simulira u našem kraju, u Vukomeričkim goricama, ali svaka je utrka novo iznenađenje.
– Utrke budu najčešće u ski resortima, gdje su elevacije baš jake, a staze su svjesno napravljene tako da budu teške, uz ponešto ekstremnih uvjeta. Evo, na Mostecu u Ljubljani bila je utrka pod nazivom “Legionar”, na mjestu gdje se skaču skijaški skokovi. Popeli smo se na vrh i rekli su nam da se moramo spustiti dolje što brže. Jurili smo i do 90 na sat nizbrdo, kroz svu tu travu, pa kroz blato, preko zidova od dva metra, s balvanima od 20 kilograma na leđima, vreća s pijeskom, penjanja na užad, ponekad i gimnastičke karike, preko koji se moraš kretati desetak metara, otprilike kao Tarzan po lijanama… – nabraja Ivan i dodaje:
– Tijekom utrke svaka se prepreka mora proći i to označiti zvoncem. Ako to ne napraviš, slijedi kazna od 30 marinaca, što te jako usporava. Sve se snima kamerom i ako se utvrdi da si ih napravio 29, diskvalificiran si. To je taj spartanski moto, nema odustajanja, nema uzmaka… Na svakoj utrci prvih kilometar ili dva idu lakše prepreke, a kako utrka odmiče, to su prepreke teže. Na kraju zna biti vatra ispred samog cilja, to zna lijepo izgledati na fotkama.
Najčešće je na fotkama bez majice, ali ne zato da bi pokazao mišićavi torzo.
– Kod prelaženja prepreka često pucaju majice i zato je preporuka da se trči bez majice. Zato su sve slike bez majice – sa smiješkom kaže Zvonar.
Gianna ga je u njihovu radijskom druženju prozvala i “gorički Indiana Jones”.
– Ajde, ima nekih poveznica, pogotovo kad gledamo prvi film, u kojem Indiana Jones traži sveti gral, tako to nekako izgleda i kod nas. Jako je dinamično i zanimljivo, toliko da moraš potpisati da svaku utrku trčiš na vlastitu odgovornost, ali lako se zaljubiti u ovaj sport. Svatko tko voli adrenalin, tko misli da je psihički dovoljno jak, neka ode na stranicu ocr.hr i priključi nam se – pozvao je Ivan.
Planovi za nastavak njegova spartanskog puta već postoje.
– Pripremam se za utrku u Austriji u rujnu, natjecanje je opet u planinama, na Alpama, bit će jako teško, ali tu ću vidjeti gdje sam. I na čemu moram dodatno raditi. Nakon toga slijedi utrka u Pescari, u Italiji, koja će biti u listopadu – završio je velikogorički Spartanac.