Anita Ivanušić Hlopec iz Mjesnog odbora Donje Podotočje okupila je najmlađe mještane kako bi im prenijela staru turopoljsku tradiciju i poučila ih jesenskom običaju ‘dubljenja tikvanja’.

Riječ je običaju izrezivanja bundevi, tikvi ili buči, koji su naši preci zajedno s mlađim članovima obitelji radili tijekom jeseni kada su ‘tikvanje’, kako ih nazivaju Turopoljci, dozrijevale u vrtovima i poljima. Inače, ovu namirnicu su koristili za pripremu jela ali i za prehranu stoke, no višak s polja je dobivao novu namjenu – zabavu za najmlađe koji su plodova jeseni izrađivali likove.

Kako se stara tradicija ne bi zaboravila Anita je radionicom poučila nove generacije ‘starom zanatu’, ali i poručila kako je naš običaj stariji od sličnog američkog.

-Moj pradjed i prabaka nisu znali kaj je Halloween jer su rođeni 1910. godine – kroz smijeh priča Anita, kako bi razdvojila nastanak i namjenu ovih tradicija.

-Kod nas taj običaj nije bio vezan uz 31. listopada, nego se to radilo duži period dok god je bilo tikvanja. Tikvanje su se duble uz pomoć starijih članova obitelji jer to baš nije jednostavan posao. Stariji u obitelji su odradili posao rezanja tikvanje jer tu treba biti malo snažnija ruka a onda su djeca dalje radila doradu, vadila unutrašnjost i stvarala oblike – pojasnila je Anita.

Interes za radionicom je bio odličan, a pridružili su se i zainteresirani iz Velike Gorice, poput Renate koja je kćeri htjela pokazati turopoljsku tradiciju.

-Djeca se jako lijepo zabavljaju, aktivni su i veseli i vidi se da uživaju. Ovakvih radionica treba biti više, nadam se da će se tradicija nastaviti i dalje. Ja sam danas odradila ovaj teži posao, a moja kćer, koja inače ide u 6. razred, dalje je sama iskapala sadržaj bundeve. E, to je svima bio najveći gušt! – poručila je Renata.

No, radionica je otišla i korak dalje, u smjeru dizajna.

Marina Bogdanić, modna dizajnerica i umjetnica, te studentica art terapije, na okupljenima je pokazala da mašta nema granica. Ona je mališanima demonstrirala izradu simpatične ‘mace-bundeve’!

-Jako volim životinje a znam da ih i djeca kao vole, bliske su im te cute stvari, pa sam odlučila izraditi ovu macu. Meni je uvijek sve što se kreativno radi rukama, lagano. S vremenom su kreacije sve bolje i bolje. Iako je meni osobno ovo prva bundeva u životu iz koje sam napravila životinjski oblik – ispričala je umjetnica koja je također došla dati svoj umjetnički doprinos zajednici.

Veselu radionicu zasladila je Ana Davutović, slastičarka hobistica, koja je za klince pripremila slatke zalogaje. A kako bi djeca imala materijal za radionicu, tikvanje je za radionicu donirao susjed, i to 30-setak komada. Prema Anitinim riječima, stanovnici ovog mjesta su zaista složni i svi rado sudjeluju u svim mjesnim aktivnostima.

-Kaj god da se pokrene, oni su spremni odvojiti vrijeme, novac i svoj trud! – potvrdila je Anita, koja nas je nešto naučila ili podsjetila da su stari Turopoljci bili vrlo kreativni u društvu najmlađih, a tradicija se zahvaljujući njoj i dalje prenosi na nove generacije.

Novinar s dugogodišnjim iskustvom, Drago Hedl predstavit će svoj roman “Matija” u utorak, 4. studenog 2025. godine u 18 sati, u Središnjem odjelu za odrasle Gradske knjižnice Velika Gorica. Riječ je o knjizi koja je objavljena krajem 2024. godine i od tada se ne silazi s popisa najčitanijih naslova u Hrvatskoj.

Djelo donosi intimnu i tragičnu priču o gubitku sina, a mnogi je čitatelji opisuju kao jedno od emocionalno najtežih, ali i najiskrenijih koje je Hedl dosad napisao.

Hedl ima dugu i priznatu karijeru u novinarstvu i književnosti. Radio je u brojnim redakcijama, od Glasa Slavonije, Slobodne Dalmacije i Feral Tribunea, do Novog lista i Jutarnjeg lista. Za svoj je novinarski rad nagrađen brojnim domaćim i međunarodnim priznanjima, a njegovi su tekstovi često otvarali važne društvene i političke teme.

Predstavljanje knjige je prilika da publika iz prve ruke čuje kako je nastajala ova potresna i osobna priča, ali i da razgovara s autorom koji već desetljećima oblikuje hrvatsko novinarstvo.

U Vukomeriću je proteklog vikenda održana volonterska akcija čišćenja šume, koju su zajednički organizirali Centar za mlade Velika Gorica i ZMAG, uz podršku VG Čistoće. Unatoč kišnom vremenu, sudionici su prikupili više od pet kubičnih metara otpada koji je nakon akcije zbrinut u postavljenim kontejnerima.

VG Čistoća i Grad Velika Gorica pružili su logističku i operativnu podršku, istaknuvši kako ovakve inicijative doprinose ne samo očuvanju okoliša, već i jačanju zajedništva među građanima.

Također, iz VG Čistoće poručuju kako su otvoreni za suradnju sa svim građanskim inicijativama koje planiraju slične akcije te ih pozivaju da se jave putem e-pošte na [email protected] kako bi im mogli pružiti potrebnu pomoć i podršku.

I ove godine opet imamo najezdu kukaca smrdljivih martina, koji pošto-poto žele prezimiti u našim kućama i stanovima, a gdje nikako nisu dobrodošli gosti.

Tko su kukci koji nisu omiljeni zbog ispuštanja neugodnog mirisa i  kako ih držati podalje od naših životnih prostora pitali smo Ivana Bena, sveučilišnog magistra eksperimentalne biologije s PMF-a.

-Za početak treba napomenuti da imamo porodicu smrdljivih stjenica u koju spadaju smrdljivi martini. Istoj porodici pripadaju i smrdljive grete i mramoraste stjenice. Greta je također, kao i smrdljivi martin, nativna vrsta, tj. domaća je za područje Hrvatske, dok je mramorasta stjenica unesena u našu državu i prvi put je zabilježena 2017. godine – objašnjava Beno i sam naglašava kako ranije nismo imali toliku najezdu smrdljivih stjenica, nego tek unazad nekoliko godina.

Ivan Beno, sveučilišni magistar eksperimentalne biologije, PMF

-I to je u stvari vezano s ovom invazivnom vrstom, koja se dosta dobro proširila kod nas i predstavlja problem, pogotovo u poljoprivredi, budući da se hrani sa sokovima različitih povrtnih ili voćnih kultura. Razliku je teško primijetiti, onome tko dobro ne poznaje vrste, napominje stručnjak, tako da se definitivno kada govorimo o najezdi, najčešće radi o najezdi mramorne stjenice.

Svima je pak poznato da smrdljivi martin u slučaju kad se osjeća ugroženo ispušta neugodni miris, baš kao i sve druge vrste ove porodice, tako da ih moramo pažljivo uklanjati ako ne želimo da nas „zasmrdi“. No, zašto se baš u jesen zavlače u zatvorene prostore?

-Pa kako nam dolazi i jesen i hladniji dani, sve vrste iz ove porodice, pokušavaju prezimiti zimu na toplijem mjestu – a to su naše kuće  stanovi koji su zimi grijani. Zato imamo ta neugodna iznenađenja kada luftamo sobu ili stan da nam oni ulete unutra. Postoji različiti prijedlozi kako ih držati podalje, no moram vas razočarati kako nema najbolje metode – kaže Beno.

Prema njegovom savjetu, možete postaviti komarnike na prozore i zatvoriti sve sitne rupe i otvore na stanu ili kući, a posebno je to bitno na prostorima sa starijom, dotrajalom stolarijom, poput garaža. Iskoristit će i najmanji ulaz, naći svoje sklonište gdje će prezimiti, i sljedeće godine opet izaći te započeti novi životni ciklus.

Mnogi se zaklinju u prirodne metode za „odbijanje“ stjenica, pa smo pitali koliko su one učinkovite?

– Postoje prirodne metode, poput različitih aromatičnih biljaka kao što je lavanda, limunska trava ili menta, savjetuje Beno, a koju možete držati na prozorskim daskama, no bojim se da je poriv za traženjem skloništa jači.

Ljubitelji životinja sigurno će ih uloviti papirom i opet pustiti van, no nema garancije da se neće opet vratiti natrag.

Još jedna metoda je lov usisavačem, nakon čega se preporuča pražnjenje spremnika, da ne ispuze opet van.

Kako i kod mnogih drugih kukaca, tako i kod glavnih jesenskih smrdljivaca, ljudi osjećaju odbojnost ili strah, no smrdljivi martini nisu opasni za ljudi pa čak ni kad bismo ih nehotice, ne daj Bože – progutali. Možda postoji mogućnost za alergijskom reakcijom, ali ona nije opasna, i to se najvjerojatnije događa zato što naš imunitet nije navikao na te kukce.

Priroda stvara ravnotežu, ali sporo. Naime, prirodni neprijatelji stjenice u prirodi su neke ptice, pauci i određene vrste osa koje polažu jajašca u njihova jaja, no i dalje su malobrojni u našem podneblju da bi stjenicama bili veća prijetnja.

Bilo kako bilo, suživot sa smrdljivim stjenicama nam ne gine ni ove jeseni, a čini se da je najbolja opcija, kada ih detektiramo u prostoru – posegnuti za usisavačem…

Nakon što je to učinio Perica Vidak sa Zagorcem, još jedan velikogorički trener uzeo je puni plijen u Kurilovcu. Marko Pancirov i njegov Samobor stigli su u dobrom trenutku po Kurilovčane, koji su županijski derbi dočekali s tri uzastopne pobjede. Bila je to i posljednja utakmica Kurilovca s protivnicima iz samog vrha ove jeseni, a njezin rasplet nije bio u skladu s planovima Senada Harambašića i njegovih igrača. Odlučivali su detalji, a oni su ovoga puta otišli na stranu gostiju…

Krenuo je Senad s Išekom na golu, ispred njega bili su Banić, Vujnović, Kraljević i Šarić, sredinu su držali Goziembah i Mateo Pršir, a prema naprijed su pokušavali prijetiti Novak, Sedlaček, Furmek i Starčević. Na pokušajima je najčešće i završavalo, jer od prve sekunde na Udarniku se igrala utakmica u kojoj nitko nije imao previše prostora. Ozbiljna taktička bitka dovela je do malog broja prilika i već negdje sredinom tog prvog dijela bilo je jasno da će veliku prednost steći onaj tko uspije povesti.

Nažalost po Kurilovčane, to je učinio Samobor. Ponovno se nije radilo o velikoj prilici, jer Samoborci su poveli nakon dobre reakcije lijevog beka Frana Matasa, koji se najbolje snašao u gužvi i ljevicom nekako loptu ugurao u mrežu. Dogodilo se to u posljednjoj minuti prvog dijela, u trenutku koji je najbolji mogući za onoga tko je poveo i najgori mogući za onoga tko je primio gol.

Na predahu je trener Harambašić odmah reagirao prvom promjenom, umjesto mladog Kraljevića uveo je još mlađeg Rakovića, a nove tri promjene napravio je prije nego što je isteklo prvih sat vremena igre. Bolješić, Cindrić i David Pršir ušli su umjesto Furmeka, Banića i Starčevića, ali do izjednačenja Kurilovec nikako nije mogao. Tvrda i čvrsta utakmica poput ove ne rađa previše prilika, a u svemu tome nula je na kurilovečkoj strani ostala aktualna sve do posljednjeg sučeva zvižduka.

Bodovi su tako otišli u Samobor, zajedno s trenerom Pančom i njegovim igračima, koji drže treće mjesto s 22 boda, jednim manje od vodećeg Inkera. Kurilovec je, pak, s petoga mjesta pao na šesto, a prve sljedeće bodove pokušat će osvojiti u Odranskom Obrežu u sljedećem kolu. Ide još jedan derbi, još jedan zahtjevan izazov…