O njemu se pričalo kao o “novom Marku Pjaci”, novoj velikoj Dinamovoj nadi. Prošao je cijelu omladinsku školu u Maksimiru, čekao šansu u prvoj momčadi, ali Dario Špikić (20) takvo nešto nikad nije i dočekao. Pa je, zajedno s Juricom Prširom, odlučio otići potražiti svoju sreću u redovima najvećeg rivala Hajduka. Od lipnja 2018. nosio je bijeli dres, gotovo isključivo kao dio B momčadi, usput se borio i s jednom teškom ozljedom, da bi u prvim danima 2020. stavio svoj potpis na ugovor s HNK Goricom. Čime se, zapravo, vratio kući.

Dario Špikić, naime, dečko je iz Kurilovca. Klinac koji je prve nogometne korake napravio u Udarniku, kratko bio i u Radniku, da bi već sa osam godina dospio od Dinama. Punih 12 godina poslije vraća se na Gradski stadion, ovaj put nosit će dres prvoligaša iz svoga grada.

– Presretan sam što sam se vratio kući. Kao dijete sam počeo na ovom stadionu, no već nakon nekoliko mjeseci otišao sam dalje. Sad se ukazala prilika da se vratim i hvala Bogu da se sve uspješno dogovorilo. Evo, opet sam doma, sad je na meni da se dokažem i pokažem – kazao je Dario.

Nije čovjek od velikih riječi, priznat će to i sam, puno mu je draže izražavati se na terenu, s loptom. Sve detalje u pregovorima prepustio je svojim zastupnicima, fokusiran je samo i jedino na nogomet. Prošao je dva najveća hrvatska kluba, Dinamo i Hajduk, cijelu dosadašnju karijeru proveo je na najvišoj razini domaćeg nogometa, ali kad se ukazala opcija s Goricom, nije previše dvojio.

– Ne, stvarno nisam, jer ipak je bilo puno lakše zato što je ipak ovo moj grad, sredina u kojoj sam odrastao – kaže Dario, opet kratko i sažeto, da bi zatim još kraće odgovorio na molbu da opiše sebe kao igrača.

– Ja sam krilni napadač… I ne volim puno govoriti o sebi, da ne ispadne da se hvalim. Više volim da drugi o tome govore – kazao je sramežljivo simpatični 20-godišnjak.

A kad je već tako, pokušat ćemo ga opisati mi… Špikić je prodorno krilo, s brzinom kao najvećom kvalitetom, ali igrač je to koji zna igrati, koji je tehnički potkovan, koji ima i završnicu. Ima, naravno, i svoje mane, no dojam je da će se igrač njegovih karakteristika jako dobro uklopiti u Jakirovićev sustav. Dolazi kao igrač s velikim potencijalom, jer i dalje je mlad i razvojan igrač, ali svi u klubu vjeruju da može puno toga donijeti i odmah.

Omiljena pozicija mu je ona na lijevom krilu, ali može i na desno, za koje direktor Niko i trener Jakir već neko vrijeme traže pravo rješenje. Tu su poziciju dosad pokrivali i Dvorneković, i Hamad, i Mathieu, ponekad je tu završavao i Čanađija, ali Špikić će priliku sigurno dobiti, za njega bi prostora moralo biti.

– Moji ciljevi u Gorici? Isti kao i klupski, izboriti Europu – kaže najnovije pojačanje, koje ovaj zimski prijelazni rok čini vrlo, vrlo zanimljivim iz goričke perspektive.

Stigao je 20-godišnji litavski reprezentativac Paulius Golubickas, kroz probno razdoblje nametnuo se 19-godišnji Gojko Gadže, a sad je stigao i 20-godišnjak s iskustvom iz Dinama i Hajduka, reprezentativac u svim mlađim uzrastima, a istovremeno i domaći dečko… Otišao je Špičić, došao Špikić.

– Ma razlika je samo u jednom slovu, to ti je palatalizacija na gorički način – našalio se član izvršnog odbora Kristijan Japec, jak na hrvatskom jeziku.

Čim su riješene sve formalnosti, Špikić se priključio suigračima na pripremama u Medulinu. Prvi put će u goričkom dresu s brojem 17 zaigrati u nekoj od utakmica Arena Cupa.

– Trenirao sam cijelo ovo vrijeme, ali u ovom trenutku nisam 100 posto spreman. Bit ću za deset dana, na vrijeme za sve što nas čeka – završio je Špikić.

Ugovor kaže da će igrač Gorice biti do ljeta 2024. godine. Pregovori oko njegova dolaska bili su dugi i iscrpljujući, puno se toga moralo poklopiti i dogovoriti, ali na kraju je sve završilo happy endom. Goričanin u Gorici… E, to se zove transfer!

Ante Gospić ubacio je 20 koševa, Petar Babić dodao je 14, a Ivan Vučić 11 u važnoj pobjedi usred tjedna, kad su košarkaši Gorice kao gosti svladali Dubravu 86-78 i izborili nastup na Final Eight Kupa Krešimira Ćosića, koji će se ove godine igrati u dvorani koja nosi ime čovjeka po kojem se zove i Kup, na zadarskom Višnjiku. Bilo je to uspješno odrađivanje posla, iako s nešto više komplikacija nego što se očekivalo, ali i dobra najava za ono što slijedi za vikend.

U goričku dvoranu u subotu od 18 sati, naime, stiže Sonik Puntamika, taman da opet malo spomenemo Zadar, iz kojeg dolazi ovaj protivnik. Iz kojeg dolaze i Jazine, momčad kojeg je Sonik Puntamika izbacila u srijedu i također osigurala završni turnir Kupa. Nije to bezopasan protivnik, dapače, i u prvom ovosezonskom ogledu s Goricom to je Sonik Puntamika dokazala, ali naravno da će Gorica ovdje biti favorit. Iz naše dvorane ove sezone bodove su odnosili samo Cibona i Split, svi ostali najčešće su bili bez prave šanse. Neka tako bude i ovoga puta…

Trenera Josipa Sesara muči lakše ozljeda Ivana Majcunića, pitanje je koliko će u ovoj utakmici koristiti njegove usluge, ali dovoljno je igrača u rotaciji da razloga za brigu ne bi smjelo biti. Lovro Mazalin je u sjajnoj formi, 43 koša u prošlom kolu i dalje “zvone”, bez obzira na puno skromniju partiju protiv Dubrave. Sve bolje igra i Ante Gospić, posljednje pojačanje, igrač koji se sve bolje prilagođava Sesarovim zahtjevima, a i ostatak momčadi kao da se stalno diže.

Sve u svemu, sasvim dovoljno razloga da se tribine goričke Gradske sportske dvorane lijepo ispune, jer ovo je momčad koja je pozornost apsolutno zaslužila…

U četvrtak predvečer smjestili su se u hotelu u Medulinu, koji će nogometašima Gorice biti baza, polazna točka sljedećih desetak dana, a već u petak u poslijepodnevnim satima na red je došla prva utakmica na ovom dijelu priprema. S druge strane bio je srpski drugoligaš Žarkovo, klub iz Beograda, a konačan ishod bio je očekivan, realan pokazatelj kvalitete jedne i druge momčadi. Završilo je 4-0 za Goricu, uz napomenu da je pobjeda mogla biti i barem dvostruko uvjerljivija.

Trener Sergej Jakirović jednoj je momčadi dao 60 minuta, a drugoj 30, nakon čega su ovi s manjom minutažom još i odradili trening. Utakmicu su počeli Kahlina, Periša, Ćelić, Jovičić, Čabraja, Čanađija, Suk, Golubickas, Mathieu, Dvorneković i Zwolinski, redale su se prilike i izgledne situacije kao na traci, no golovi su počeli padati tek nakon što je na teren zakoračila sasvim nova postava. Od 60. minute igrali su Čović, Musa, Steenvoorden, Ljubisavljević, Krizmanić, Musa, Maslowski, Babec, Gadže, Šroler, Cahani i Ndiaye, postava koja je pokazala puno veću efikasnost.

Gojko Gadže nametnuo se u prvom dijelu priprema, a u sličnom ritmu nastavlja i u Medulinu… Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica

Prvi gol, nakon jedva jedne minute na terenu, zabio je Gojko Gadže, momak koji je prije osam dana navršio 20 godina, veznjak koji je došao na probu i zasad pokazao jako puno. Za drugi gol pobrinuo se razigrani i stalno opasni Cherif Ndiaye, a treći je u završnici zabio 18-godišnji Albanac Lion Cahani, još jedan igrač koji je na probi, sa željom da izbori ostanak u Gorici. Samo minutu poslije još jedanput je pogodio Ndiaye, za konačnih i uvjerljivih 4-0.

Prvi test u Medulinu tako je prošao prema očekivanjima, ali i s puno razloga za optimizam. Jakirovi igrači odreda su vrlo motivirani, borba za pozicije u proljetnom dijelu prvenstva u puno je jeku, što se jasno vidi na svakom treningu, a pogotovo na utakmicama. Uostalom, čak i kad su igrali međusobno na treningu, dan prije polaska za Medulin, svi su se prezentirali u jako dobrom izdanju, s puno želje i motiva…

Dat će trener Jakirović i malo odmora svojim igračima u nedjelju, bit će vremena za slobodne aktivnosti, a već u ponedjeljak na redu je sljedeća utakmica. Protivnik će u ponedjeljak u 14.30 sati biti češki drugoligaš Slavoj iz Višegrada, a u televizijskom prijenosu će se Goricu moći pratiti u trećem kolu skupine, protiv Istre 1961 u četvrtak.

Tu će utakmicu prenositi HNTV, a bit će to prilika i za testiranje VAR-a, koji stiže u hrvatski nogomet s početkom drugog dijela prvenstva.