Marina Drašković nekoć je bila sjajna judašica, višestruka prvakinja Hrvatske, a danas je – hodajuća inspiracija! Jednostavno rečeno, kad je odlučila objesiti kimono o klin, posvetila se dobroti. Onome što joj, reći će vam svatko tko je poznaje, oduvijek najbolje ide. Pokrenula je tako naša Marina Fuji, judo klub za osobe s invaliditetom, i život posvetila pomaganju djeci s poteškoćama da se što lakše integriraju u društvo. Dobila je u međuvremenu, možda ste čuli, i nagradu “Ponos Hrvatske”, a kad već pričamo o nagradama… Ma najbolje će ona sama to ispričati, gdje je bila, što je vidjela i doživjela…

– Bila sam u Bruxellesu, na dodjeli nagrada Europske komisije ‘Be inclusive sport awards’, koja promiče sportsku inkluziju različitih manjina u nepovoljnom položaju. I… Pobijedili smo! Izabrani smo među tri pobjednička projekta i to je jedan baš jako, jako, jako lijepi osjećaj. I poseban – kaže nam Marina.

Često je tiha, gotovo sramežljiva, preskromna, ali zapravo je ovdje riječ o pravoj lavici. Posebna snaga treba čovjeku za raditi to što Marina radi. Zato su i nagrade poput ove posebno vrijedne.

– Veličinu cijelog tog događaja shvatila sam tek kad sam došla tamo. Kad je sve to krenulo, kad sam vidjela koji su to sve ljudi pozvani, tko su govornici… Vrlo inspirativno je bilo, i drugi projekti koji su izabrani stvarno su nešto posebno, i sve u svemu bilo je baš jako lijepo, super iskustvo.

Na natječaj je prijavljeno čak 111 projekata iz 25 zemalja, ali samo za devet ih je bilo mjesta u finalu. Tri su pobjednička, ovaj .

– Mi smo jedini kao projekt prijavili cjelokupan rad kluba. Najveći naglasak bio je na toj inkluziji koju radimo sa judašima Pinkyja, ali cijela ta naša priča im se jako svidjela. Zato smo valjda i pobijedili – smije se Marina.

Puno je tu razloga za sreću, ponos i zadovoljstvo, a jedan od njih je i novčani iznos koji dolazi s nagradom. Klub je dobio 10.000 eura, novac koji će jako dobro doći.

– Pitali su me i na dodjeli u što ćemo uložiti taj novac, rekla sam im da ćemo prvo u edukaciju trenera. A ostatak će već otići, imam toliko projekata da moram prvo posložiti prioritete.

Putovanje u Bruxselles donijelo je i priliku da cijela Europa upozna ono što se radi u Velikoj Gorici.

– Da, ovo je bila super prilika da predstavimo svoj rad i izvan granice Hrvatske. Jako mi je drago što smo upoznali i jako puno utjecajnih ljudi iz svijeta sporta, ali i humanitarnog rada i inkluzije. Do mene su dolazili stvarno moćni ljudi, koji su bili oduševljeni našim radom. Vjerujem da će nam to jako koristiti u budućnosti. Također, bilo mi je jako drago što je tamo bila i ekipa iz Središnjeg državnog ureda za sport. Obećali su da će nas pratiti, i oni su bili oduševljeni što smo bili među pobjednicima – priča Marina.

Naravno, daleko od toga da su jedino oni bili oduševljeni.

– Došla sam do prvog čovjeka Premier lige i zamolila ga da se fotkamo skupa, a on je rekao: ‘Ne, ne, meni je čast slikati se s vama, ha, ha. Ma stvarno predobro sve skupa…

Oduševljenje, naravno, vlada i među Marininom dječicom.

– Djeca su oduševljena! Pogotovo ova moja ekipa mladih judaša s cerebralnom paralizom. Jedan dečko je baš rekao da još nismo ni svjesni što smo osvojili. Tek kad im na treningu prepričam veličinu svega toga, mislim da će biti posebno ponosni. Njih nekoliko dočekali su me na aerodromu, tako da su me uspjeli i rasplakati, a najavili su i neku tortu u subotu nakon treninga… Vidim da njima to puno znači i to mi je jako bitno, jer to je njihova nagrada. Njihov rad, njihov trud. Posebno sam sretna što moji judaši sad mogu služiti kao primjer, ne samo ljudima u Hrvatskoj, nego i u Europi – kaže Marina.

Jedino loše u ovoj prekrasnoj priči je to što judo klub Fuji zasad ne može rasti. Kapaciteti su iskorišteni do maksimuma, zato i postoji lista čekanja za upis u klub…

– Nažalost, trenutno imamo 40 članova, najviše do sad, dosta njih treba svaki svog asistenta, i bojim se da ove sezone nećemo moći primati nove članove. Nažalost, lista čekanja ostaje i svaki je dan sve veća.

Budućnost možda donese promjene i po tom pitanju, jer sad se za Fuji zna i široko i daleko. Kao što i mora biti, jer u tom se klubu događa nešto posebno. Kao što je posebna i filozofija koju Marina i njezina ekipa promoviraju.

– Svaki čovjek u životu ima jednu planinu, a mi u Fujiju potičemo ljude da budu dovoljno hrabri da se popnu na tu svoju planinu. Ma što to značilo u tom trenutku – završava Marina.

Bravo, curo, samo naprijed!