Povežite se s nama

Sport

Grga se umorio: ‘Dosta je, nakon 67 godina u rukometu, idem u penziju…’

Gorki Grgurev, u velikogoričkim sportskim krugovima poznatiji kao Grga, u opširnom intervjuu za službenu stranicu RK Zagorice, kluba u kojem posljednjih godina radi, otkrio je koliko će se još baviti trenerskim poslom

Objavljeno

na

Svatko tko je u posljednjih pola stoljeća na bilo koji način dotaknuo svijet velikogoričkog rukometa, dobro zna tko je Gorki Grgurev zvani Grga. Mnoge generacije Goričana viđale su i susretale sveprisutnoga Grgu, čovjeka zaljubljenog u svoj sport. Bivši golman, ali i kapetan RK Zagreba, u gorički je rukomet došao 1975. godine, a u sljedećih 49 godina bio je i trener, i pomoćni trener, i trener golmana, i tajnik, i službeni predstavnik…

U posljednjoj fazi svoje rukometne priče, u kasnim šezdesetima, rastao se s HRK Goricom, ali i priključio novom projektu. U našem gradu, znate to već vjerojatno, uz Goricu postoje još dva kluba. Jedan je RK Iluzija, simpatična skupina rukometaša rekreativaca iz dobne kategorije “40 plus”, a drugi je RK Zagorica. Klub kojeg je pokrenuo bivši predsjednik i sportski direktor Gorice Jakov Sučić, pa ga predao u ruke svoga sina Domagoja, alfe i omoge cijele ove priče. Jakov je, usput rečeno, u Livnu osnovao klub pod nazivom RK Rvacka…

Klub je to, vraćamo se sad na Zagoricu, koji okuplja 120 rukometašica i rukometaša, koji se ozbiljno bavi tom djecom, dok seniori pogledavaju prema vrhu trećeg razreda hrvatskog rukometa. A u sve to duboko je involviran upravo Grga. I dalje, neumorno, iako se bliži 77. rođendan.

– Osjećam se dobro. Što se zdravlja tiče, moglo bi biti i bolje, ali moglo bi i gore, tako da se neću žaliti – kaže Grga na početku razgovora kojeg je RK Zagorica objavila na svom YouTube kanalu.

Trebala je to biti i neka vrsta zahvale, jer Grgina rukometna priča, kako sam kaže, bliži se kraju. Najavljivao je to već nekoliko puta, više ili manje ozbiljno, ali ovoga puta čini se da je odluka definitivna.

– Bit ću aktivan još do kraja godine, do našeg tradicionalnog Božićnog turnira u organizaciji kluba. Nakon toga više se neću baviti trenerskim poslom, prepustit ću to mlađima, a ja ću u dvoranu i dalje vjerojatno dolaziti, ali samo kao podrška Domagoju i dečkima – kaže Grga, koji se u najvećem dijelu svoje trenerske karijere bavio golmanima.

Uostalom, ta veza između Grge i vratnica rukometnoga gola rodila se vrlo rano i odmah postala silno intenzivna.

– Prva rukometna utakmica u mojim Vodicama, odakle sam rodom, odigrana je 1957. godine. Okupilo se tu puno svijeta, a ja sam sjedio na zidiću iza gola. Kad su vidjeli da jednoj momčadi nije došao golman, pozvali su mene da uskočim u teren i stanem na gol. Kako sam stao na njega, više ne nisam micao – priča Grga, prisjećajući se te utakmice i tih vremena.

– To su bili baš sami počeci rukometa u Hrvatskoj uopće, a pogotovo u mjestu poput Vodica. Sjećam se da nismo imali ni golove, nego su zabili dva štapa u pod i spojili ih špagom, koja je služila kao prečka. Igralo se u tim počecima na travi, na nogometnom igralištu, ali imali smo mi u Vodicama i betonsko igralište, čak i dvoranu…

Nakon završetka srednje škole došao je u Zagreb na nastavak školovanja, ali to je relativno glatko prolazilo samo u prve dvije godine. Nakon toga majka više nije mogla plaćati dom i 17-godišnji Grga, koji je svoju rukometnu priču nastavio u zagrebačkom Metalcu, morao se preseliti u Osijek.

– Zbog loše ljetine, slabih prihoda od maslina, smokava i ostaloga, morao sam otići kod sestre u Osijek, gdje sam mogao živjeti besplatno. Tamo sam i završio srednju školu, a uz to i branio za osječki Metalac. Jedne sezone čak smo igrali i kvalifikacije za prvu jugoslavensku ligu, a ja sam kao srednjoškolac cijelo vrijeme bio u prvoj momčadi.

U Zagreb se vratio na fakultet, upisao je Ekonomiju i zaposlio se u – Hrvatskom saboru! Radio je tamo sve dok jednom prilikom nije puklo na nogometu…

– Nekakav milicajac, naravno Srbin, tamo došao je k nama u sobu gdje smo gledali Hajduk i Zvezdu, krenuo nešto vrijeđati Hajduk, i ja sam ga potjerao van! I zbog toga dobio otkaz.

Kao klinac bio je veliki hajdukovac.

– Na utakmice u Split znao sam ići i pješke? Put u jednom smjeru trajao je dva dana, ali nije mi to bio problem u to vrijeme… A opet, kad sam došao u Zagreb, redovno sam odlazio i na utakmice Dinama, podržavao i njih, tako da sam ja dobra personifikacija one “Dinamo i Hajduk, dva kluba bratska”…

Uz posao, odnosno probleme na poslu, gurao je Grga i rukometnu priču, koja se kroz Metalac razvila toliko dobro da je sad već nešto iskusniji golman Grgurev došao i do RK Zagreba!

– Kad sam došao u Zagreb, sa 15 godina, u čudu sam gledao onu ogromnu Vukovarsku, sa tramvajem na sredini, sve te zgrade… I krenuo tražiti klub u kojem ću igrati. Pamtim da sam tih dana pročitao u novinama da je RK Zagreb prvak Jugoslavije, u tim trenucima nisam se usudio ni sanjati da ću jednog dana braniti za taj Zagreb. I ne samo braniti, nego biti i kapetan Zagreba! – ponosan je Grga.

Nije u to vrijeme, jasno, Zagreb bio ono što je danas, ali neke posebne trenutke Gorki je ipak proživio.

– Branio sam u prvoj utakmici u tek izgrađenoj Ledenoj dvorani! Organizirana je revijalna utakmica povodom svečanog otvaranja, a ja sam bio na golu. To mi ostaje kao jako draga uspomena – ističe Grga.

 

Nakon što je 1975. godine riješio stambeno pitanje selidbom u Veliku Goricu, odmah se uključio u velikogorički rukomet. Prošao je na tom putu sve i svašta, raznorazne situacije, lige i razine, a ako ga se pita da odabere omiljeno razdoblje, neće dvojiti ni trenutka…

– Era Jakova Sučića kao predsjednika Gorice! Tad sam prvi put ušli u prvu ligu, klub je sa cijelom jednom generacijom vlastitih igrača, uz nekoliko pojačanja sa strane, ostvario povijesni uspjeh i ušao u Premijer ligu. Stvorila se jako dobra kemija u momčadi, dečki su se jako puno družili, gotovo nakon svakog treninga ostajali zajedno, a zato smo i bili toliko uspješni. A sve to jako je dobro vodio Jakov Sučić, naš kao što i sin Domagoj danas vodi Zagoricu – govori Grga.

Ljubav prema rukometu traje i dalje, i cijelih 67 godina nakon što je skočio s onog zidića i stao među improvizirane stative travnatog terena u Vodicama energija je tu, ali godine čine svoje. Iako, nećemo mu baš do kraja povjerovati kad krene u priču o penziji, jer koliko god nije nepoznato da ima Grga i neke druge strasti, rukomet je ipak najveća.

Sport

VIDEO Inozemna pojačanja i na tribinama! ‘Tražili smo nogomet i – pronašli Goricu’

Uz skupinu navijača Varaždina i naše Good Boyse, atmosferu je na utakmici otvaranja prvenstva radila i skupina mladića iz nekoliko europskih zemalja. Dečki putuju Europom, završili su u Zagrebu, potražili nogomet i pronašli ga u Turopolju…

Objavljeno

na

Objavio/la

Dugo se i željno iščekivao početak nove sezone HNL-a, iz naše perspektive pogotovo početak sezone za nogometaše Gorice. Iščekivali su oni sami, igrači, iščekivali su i svi u klubu, jer nogometno ljeto bilo je i dugo i toplo, a iščekivali su i navijači… Na prvenstvenoj premijeri na Gradskom stadionu okupio se lijep broj zainteresiranih, njih više od 1500, što je za okruženje i okolnosti u kojima živimo ozbiljna brojka kad je riječ o sudaru s nekim od protivnika koji ne spada u “veliku četvorku”.

Večer je bila lijepa, tribine lijepo popunjene, a budući da su bile i prilično glasne, bitno glasnije nego inače, sve ono što se događalo na tribinama definitivno je nadmašilo ono što se događalo na terenu, u “nuli” kojom Gorica može i mora biti zadovoljna. Žaliti za sva tri boda više su mogli Varaždinci, uključujući i skupinu navijača koja je stigla u Turopolje i zauzela svoju poziciju na tribinama. Bili su dečki veseli, glasni, odlično raspoloženi i spremni za nadmetanje u navijanju.

S druge strane, naime, one domaće, stajao je ozbiljan “protivnik”, jer naši Good Boysi dobili su i pojačanja iz inozemstva! Uz standardnu ekipu koja dolazi na utakmice, naoružana bubnjevima, šalovima i glasovima, ovoga puta dala se primijetiti i skupina nešto mlađih navijača, iznimno dobro raspoloženih, a na trenutke čak i rastrčanih. U nekoliko su navrata, naime, protrčali prvim redom tribina, sa navijačkim zastavama u rukama, izazivajući reakciju cijelih tribina…

I ponadali smo se da se konačno netko od mlađe ekipe u gradu aktivirao, priključio se onoj nekolicini najvjernijih koji pohode utakmice i doma i u gostima, ali koji dan poslije stiglo je objašnjenje. Ono kaže da je ovo bilo jednokratno zadovoljstvo, jer riječ je o dečkima koji su na Gradski stadion došli sad i, lako je moguće, nikad više.

Kako su objasnili svojim kolegama navijačima iz Good Boysa, njih desetak okupilo se sa svih strana Europe. Bilo je tu i Engleza, i Belgijanaca, i Nizozemaca, i Španjolaca… Svi zajedno na proputovanju su Hrvatskom, u sklopu proputovanja Europom, a ovog vikenda su se našli u Zagrebu. Budući da su ljubitelji nogometa, odlučili su provjeriti ima li u Zagrebu ili okolici kakva utakmica i naletjeli na ogled Gorice i Varaždina.

I nakon svega kući otišli – oduševljeni! Nešto slabija nogometna prezentacija na travnjaku nije ih pretjerano brinula, važnije je bilo ni u jednom trenutku ne ostati žedan i dati sve od sebe da atmosfera na tribinama bude što bolja. Uspjeli su i u jednome i u drugome, ostat će svakako zapamćeni po ovoj navijačkoj izvedbi, a zapamtit će i oni Veliku Goricu i HNK Goricu. Ako ni zbog čega drugoga, onda zbog šalova i zastave koje su im poklonili navijači Gorice.

Pa se možda jednom, tko zna, opet vrate na goričke tribine…

Nastavite čitati

Moja županija

Otvorili igralište u Lukinić Brdu, za početak se igrala – Breška liga!

Na otvaranju betonskog igrališta u Lukinić Brdu bili su i načelnik općine, i vijećnici, i predsjednik mjesnog odbora, ali i brojni mještani

Objavljeno

na

Kolo Breške lige idealno je poslužilo za veliku sportsko-društvenu feštu u Lukinić Brdu, selu u općini Pokupsko s nešto više od tri stotine stanovnika. Dovršeno je i svečano otvoreno betonsko igralište u mjestu, što su svojim dolaskom uveličali čelnici općine, ali i mještani, susjedi, zainteresirana djeca, mladi i malo stariji…

“U nazočnosti općinskog načelnika Božidara Škrinjarića, općinskih vijećnika Miroslava Lukinića i Ivana Skendera, predsjednika mjesnog odbora Daria Batinjana te mnogobrojnih prisutnih, župnik Vedran Pejak Pašić u nedjelju je posvetio novoizgrađeno malonogometno igralište u Lukinić Brdu. Općina Pokupsko izgradila je i uredila dugoočekivano malonogometno igralište. Igralište je asfaltirano, iscrtano te opremljeno zaštitnim mrežama i rasvjetom. Povodom otvorenja igrališta u nedjelju je održana Breška liga, a mnogobrojni posjetitelji mogli su uživati u hrani, piću i živoj glazbi”, ponosno su objavili iz Općine.

Novo igralište definitivno će obogatiti život u mjestu poznatom po dva sakralna objekta u statusu zaštićenoga kulturnog dobra, kapeli Presvetog Trojstva i kapeli Sv. Ivana Krstitelja, a možda zahvaljujući baš ovom komadu uređenog igrališta u budućnosti dobijemo i neke nove uspješne sportaše…

Nastavite čitati

Sport

Više nije gužva, ali prijeti propuh: Đekića prebacili u juniore, stiže krilo iz inozemstva

Nogometaši Gorice pripremaju se za prvo gostovanje u sezoni, u subotu kod Istre 1961 u Puli, a u kadru više nema 19-godišnjeg beka Đure-Giulija Đekića, koji više ne želi čekati priliku. Kako doznajemo, u dolasku je novi igrač u ofenzivi…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon što su se tjedan dana i terminima treninga pripremali za večernje otvaranje sezone protiv Varaždina, nogometaši Gorice u tjednu prije Pule prebacili su se u “jutarnju smjenu”. Trenira se u prijepodnevnom terminu, pokušavaju se otkloniti nedostaci uočeni u remiju bez golova u prvome kolu i što bolje pripremiti momčad za zahtjevno gostovanje kod momčadi koja je u prvom kolu pretrpjela težak poraz na Maksimiru (0-5).

Dino Mikanović, prema svemu sudeći, morat će propustiti ovaj ogled zbog ozljede zarađene već u prvoj fazi sudara s Varaždinom, a budući da ga je tom prilikom solidno zamijenio Krešo Krizmanić, za očekivati je da će i u protiv Istre 1961 startati zadnja linija s trojicom ljevaka. U prijevodu, svoju priliku s klupe će opet čekati Mario Matković, koji je tijekom cijelih priprema, sve do dolaska Mikanovića, bio prva opcija na desnome boku. U ovom trenutku, čini se, morat će se još malo strpjeti, ali nema dvojbe da će se i za 21-godišnjeg Matkovića pronaći minuta tijekom ove sezone.

U tom poretku tek kao četvrti izbor za poziciju desnog beka dolazi 19-godišnji mladi reprezentativac Srbije Đuro-Giulio Đekić. Budući da je i sam toga postao svjestan, Đekić je navodno odlučio krenuti drugim putem, pronaći drugi klub za nastavak svoje karijere, a u klubu su prvi korak u tom smjeru napravili prebacivanjem mladića s dva imena u juniorsku momčad. U njoj možda i ostane, nije ni to isključeno, ali nekako je realnije očekivati da će igrač za kojeg se najglasnije čulo zbog one teške ozljede glave u Koprivnici svoju nogometnu priču nastaviti ispisivati negdje drugdje…

Isto će činiti i Patrik Jug, 22-godišnji zadnji vezni, koji već neko vrijeme nije dio goričkog rostera. I dalje se dogovaraju posljednji detalji i rješava papirologija, ali prilično je izvjesno da će Jug sljedeću sezonu provesti u redovima Croatije iz Zmijavaca, kluba iz drugog razreda hrvatskog nogometa. Već je Patrik, dijete našega kluba, na pripremama sa Zmijavčanima, odigrao je i neke prijateljske utakmice, pa bi ga samo veliki preokret u zadnji čas, koji se neće dogoditi, mogao spriječiti da u novoj sezoni zaigra s još jednim Patrikom koji je bivši igrač Gorice, lijevim bekom Klančirom.

Nema više u kadru trenera Vidovića ni 20-godišnjeg Davida Sima, koji je prošao gotovo cijele pripreme s momčadi, nakon povratka iz slovenske Rogaške, a trenutačno je u potrazi za klubom, koji bi se mogao zvati Hrvatski dragovoljac, jer Sim trenutačno trenira s društvom iz Sigeta. Klub i dalje traži golman Jan Paolo Debijađi, kojem je ugovor istekao početkom srpnja, na posudbi u Karlovcu smjestili su se Luka Brlek, Lovro Nezirović i Ino Vuko…

Kroz sve te procese smanjena je gužva u svlačionici, koja je i normalna za pripremni tijek, ali s obzirom na odlazak Ante Mateja Jurića u Italiju, kao i na onih deset odlazaka koji su se dogodili prije toga, sve skupa sad već prijeti da se pretvori u – propuh! Pojačanja su potrebna i željno čekana, pogotovo u napadačkoj liniji, a novosti bi u tom smislu moglo biti već ovih dana. U gradskim nogometnim razgovorima može se doznati da je blizu dolaska jedno krilo iz inozemstva, ali za nešto više detalja morat ćemo pričekati još koji dan.

Nastavite čitati

Sport

Boksački spektakl u Buni: U ring će Ivica, ali i njegov sedmogodišnji sin Emanuel!

Na nogometnom igralištu u Maloj Buni 10. kolovoza će se održati “Noć profesionalnog boksa”, na kojoj će gledatelji moći uživati u desetak mečeva visoke kvalitete, ali i u dva vrlo posebna sparinga…

Objavljeno

na

Objavio/la

Pošteno je već zagazio u četrdesete, u razdoblje života kad sportaši gotovo u pravilu uživaju u penziji, ali Ivica Bačurin se ne da. Ljubav prema boksu ne posustaje, a njegove uloge u toj priči samo se gomilaju. On je boksač, on je trener, ali on je i organizator boksačkih priredbi. Jednu takvu, posebno srcu dragu, organizira praktički u svom dvorištu.

– Tako nekako, jer igralište u Maloj Buni je doslovno odmah pokraj moje kuće. Zato mi je tamo i najljepše, među mojim Brežanima, raditi ovakvu jednu priredbu – kaže Ivica, koji je sve to nazvao “Noć profesionalnog boksa”.

Na nogometnom igralištu u Buni 10. kolovoza Brežani i svi njihovi gosti moći će uživati u desetak profesionalnih mečeva, među kojima neće biti i jedan koji je planiran. Nažalost, ozljeda je spriječila Marka Martinjaka, prvaka svijeta u boksu bez rukavica, da se i on pridruži ovom borilačkom spektaklu. Bit će tu zato višestruki prvak Hrvatske Petar Cetinić, koji je na početku profi karijere, kao i naš Ivan Njegač, u superteškoj kategoriji boksat će Slovenac Januzej i Gruzijac Aduashvili, a tu su i dva sparinga, posebno zanimljiva…

– Moj sin Emanuel, koji ima sedam godina, boksat će s klupskim kolegom Emanuelom Godinićem iz Hruševca. Dečki su sad već stari rivali, odradili su već dva sparinga međusobno, tako da će biti zanimljivo i lijepo vidjeti ih. Jednako kao i dečke koji se boksati drugi sparing, a to su Ivan Pereković i Bruno Zelenbrz – najavljuje Bačurin.

Nakon što isprati sina i ostale dečke koje trenira, Ivica će i sam ući u ring. Ukrstit će rukavice s boksačem iz Karlovca, Marijem Jagatićem.

– Riječ je o iskusnom borcu, iako je baš u boksu zapravo odnedavno. Ima dosta mečeva u MMA-u, prije toga se bavio i kick-boxom, tako da mislim da će to biti ozbiljan meč – govori Ivica.

I dalje mu se boksa, i dalje je spreman raditi na sebi, a o tome će nešto reći i ritam u posljednja četiri mjeseca. Bio je u žestokom treningu, spreman da se realiziraju neke opcije iz inozemstva, ali na kraju se nije dogodilo. Što ne znači da neće.

– Volio bih dobiti priliku boksati na nekoj velikoj boksačkoj priredbi, odraditi meč s jednim baš pravim boksačem. To mi je san od kojeg ne odustajem – poručio je Ivica.

Gradi i dalje svoju boksačku priču, stvara mlade boksače, organizira boksačke priredbe i u svom gradu i u svom selu… Desete večeri u kolovozu, svi su pozvani u Malu Bunu!

Nastavite čitati

Sport

Tereza Dejanović odlična na šahovskom turniru u Češkoj

Objavljeno

na

Objavio/la

Tereza Dejanović (ŠK Polet, Buševec) odigrala je odlično na ‘B-turniru’ održanom u Pardubicama (Češka) u Hotelu Don Giovani, od 20. do 28. srpnja 2024. godine. U ovom češkom gradu tradicionalno se istovremeno održavaju turniri s različitom jačinom igrača po rejting bodovima, a najviše natjecatelja igra na turnirima standardnog šaha.

Tereza Dejanović i Mira Trgovac. Foto: ŠK Polet

Na ‘A-turniru’ natjecalo se 199 šahista s višim rejtingom, a na ‘B-turniru’ igralo je 244 šahista i šahistkinja s rejtingom manjim od 2200 bodova. Iz ŠK Polet na ‘B-turniru’ od 9 kola sudjelovale su Tereza Dejanović (1916 rtg) i Mira Trgovac (1805 rtg). Tereza je sa 6.5 bodova zauzela 12. mjesto, samo bod manje od pobjednika turnira. Ujedno je bila i najbolje plasirana šahistkinja te je bila bolja od deset konkurentica koje su imale viši rejting. Mira je osvojila 3.5 boda, a turnir je bio dobra priprema za Prvu žensku ligu, koja se igra u listopadu 2024. godine.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Reporter 439 - 25.07.2024.

Facebook

Izdvojeno