HOTNEWS

Dalija Zubek – Osjećaj sreće i zadovoljstva kad nekome vratiš osmijeh na lice neprocjenjiv je!

Objavljeno

prije 8 godina

9. rujna 2018.

Objavio/la

Nova školska godina zakucala je na vrata. Naravno, najveće uzbuđenje vlada kod onih koji su krenuli u svoju prvu veliku životnu avanturu, a to su – prvašići. Na području Grada Velike Gorice njih točno 721. Statistika kaže, njih 29 više nego prošle godine. Grad se pobrinuo kako bi sve osnovnoškolce, a to uključuje i prvašiće na klupama dočekali besplatni udžbenici i radne bilježnice, a mi roditelji jako dobro znamo kakva je to stavka u kućnom proračunu. Taman nam ostane da to preusmjerimo u sve ostalo. Pribor, torbu, pernicu, opremu… Među ovih 721 prvašićem bili su i oni čijim roditeljima je i to bila prevelika stavka, trebalo je naći načina kako djecu poslati u školu da ne budu drugačija od drugih i da im ništa ne nedostaje. A onda ih je jedan dan nazvala dobra vila Dalija Zubek i javila im kako će im djeca dobiti potpuno nove anatomske školske torbe, pernice i osnovni pribor. I nije ovo prva nego već peta godina kako se održava jedna hvalevrijedna akcija. Dalija samo pusti informaciju kako kreće akcija “Za prvake”, a njeni klijenti, prije svega prijatelji brzo se odazovu. Ove godine sve je to bilo u rekordnom roku, a zahvaljujući akciji osmijeh na licima 41 prvašića i njihovih roditelja sve je govorio. U pet godina trajanja akcije na ovaj način opremljeno je sedam razreda što je svakako brojka vrijedna zahvalnosti i činjenica postoje ljudi koji se znaju osvrnuti oko sebe i prepoznati one u potrebi. A Dalija Zubek to svakako jest. Zahvaljujući samo ovoj akciji bogatija je za sedam razreda malih prijatelja koji joj se rado javljaju i zahvalni su na toj gesti koju je učinila kako bi i oni imali lijepe uspomene na svoje prve školske dane. “Za prvake” je akcija u kojoj Zubek pomaže i gorički Centar za socijalnu skrb uvidom kome je pomoć najpotrebnija, tu je i Pučko otvoreno učilište Velika Gorica koje svake godine ustupi prostor na Galženici gdje se održava podjela opreme, kao i mnogi prijatelji koji volontiraju, a sve za naše prvake. Nikako u cijeloj ovoj sjajnoj priči ne smijemo izostaviti Fokus d.o.o. koji čini čuda zajedno s ovom sjajnom ekipom kako bi za doista malo novca opremili djecu svime što im je potrebno za uspješan start. Kako kaže Zubek iz godine u godinu dolazi do cilja koji želi ostvariti, događa se da nazove pojedine obitelji, a s druge strane čuje: “Hvala vam puno, ali mi smo se sad malo oporavili, dajte nekome kome doista treba više nego nama. I to je lijepa gesta, to sam htjela postići.” Slogan ove sjajne akcije je “Znanje je moć!”, a s ovakvim vjetrom u leđa na samom startu ne sumnjamo u moćne naraštaje čije vrijeme tek dolazi.

Turopoljsko srce nosi s ponosom

Malo tko u našem gradu ne poznaje Daliju, ženu velikog srca, humanitarku u punom smislu riječi, i koja u svemu spomenutom nema nikakav interes. I ne voli čuti da ju zovemo humanitarkom, ali eto nismo još smislili bolji izraz. I nije slučajno prošle godine povodom Dana Grada dobila nagradu “Turopoljsko srce”.

Sama kaže da se ne bi proglasila humanitarkom, ima svoj knjigovodstveni servis, nekad je radila u inozemstvu, ima puno posla, ali nađe se, kako kaže, vremena i za privatna veselja. “Živjela sam u Njemačkoj i Italiji, bilo mi je lijepo, miran, siguran život i egzistencija za razliku od ovdje, ali kod kuće je ipak najljepše. Život izvan granica naučio me da treba stvoriti krug ljudi oko sebe, da se treba osloniti na sebe, treba raditi i razmišljati pozitivno, pomagati ljudima i sve se to stostruko vrati.” – kaže Zubek.

Dugo je pripremala teren kako krenuti u humanitarno djelovanje. Nakon svega godinu dana povratka u Hrvatsku, vidjela je da je situacija jako teška, da ima potrebitih ljudi koje treba malo pogurati. Prva akcija bila je Božićna humanitarka koju je pokrenula s našim kolegama iz redakcije VG Danas. Odlučila se bazirati na to koliko se donacija skupi, ona doda još toliko. Nakon te akcije krenuli su spomenuti Prvaci s početka priče.

Kako sama kaže, nije ona sama u tome, bez ljudi kojima je okružena, njenih klijenata i prijatelja sve te akcije ne bi bile moguće. Tu je i obitelj koja ju podržava.Svi su tu s istim ciljem, da podrže jedni druge i da potaknu ljude da se okrenu oko sebe, jer sigurno svatko u svom susjedstvu ima nekoga kome treba neka vrsta pomoći.

Vratili smo Daliju malo na početak cijele price. “Božićna humanitarka, sjajan osjećaj, prva, to je jedan ogroman paket sa svim potrepštinama, svi smo bili u euforiji, ljudi su se javljali, donirali u svojim mogućnostima, dosta sam se orijentirala na područja koja su udaljena, tu su volonteri koji su prevozili pakete. Ljudi se javljaju, jako su dragi.” Spomenuto je odličan pristup da se svi osvijestimo koliko je nama dobro u životu, a koliko je drugima malo potrebno za sreću.

Svaki put Dalija naglašava da se donira u sklopu svojih mogućnosti. “Donacija od pet kuna je velika, smatram da oni kojima je dobro u životu, i sama sam jedna od takvih, mislim da bi trebali nešto od toga vratiti, apeliram posebno na firme da se uključe u svaku našu priču, ne samo na svoje klijente.”

Što imaš od pomaganja drugima, pitanje s kojim se često susreće

Kaže, često je ljudi pitaju ima li nešto od tih akcija. Ima onih sumnjičavih. Za sve ima samo jedan odgovor: “Imam, jako sam sretna, ispunjena, puno ljudi sam u to uključila koji mi se javljaju da su i oni sretniji i zadovoljniji.”

Kroz sve ove godine, puno je tu susreta, emocija, uspomena, nekih lijepih, I malo manje lijepih sjećanja, ali osjećaj kad nekome pomogneš je neprocjenjiv. “Pomoć najčešće trebaju ljudi koji se ne oglase i koji uopće ne traže pomoć, to su često stariji i nemoćni ljudi kojima deset minuta razgovora s našim volonterima znači sve. Bilo je situacija dostavimo paket, čovjek nema vilicu, nema jedne čarape. Trebamo što više donatora, ljude koji bi napravili neke svoje projekte, ima nas dosta i mogli bi napraviti puno više. Ljudi iz nekog osjećaja srama neće tražiti pomoć od nikoga. Nitko se ne bi trebao sramiti i reći da treba pomoć, jer mi smo tu da pomognemo. Dogodi se da pomognemo ljudima, i sami se vrate u kolosijek iz kojeg su iskočili i to nas čini sretnima.” – kaže Zubek.

Između ostalog, Dalija je angažirana i oko skloništa za životinje Velika Gorica, ističe kako se krenulo u dobrom smjeru, ali treba vremena, potrebni su i volonteri, te da bi bilo lijepo da ljudi dođu, malo se podruže sa životinjama, a i svaka donacija je dobro došla. Osim toga surađuje i s ostalim goričkim humanitarcima, tu su Goričani humanitarka, Zdrav Duh, Buvljakuše i Marija Šapina Gale i izuzetno je zahvalna svima na suradnji, te ponosna što Gorica ima hvale vrijedne humanitarce.

foto: Dalija Zubek

U tijeku je jedna trajna akcija u korist naših najmlađih

Puno bi se toga o Daliji moglo napisati, broj dobih djela koja je učinila teško je i pobrojati, ali trenutno je aktualna jedna akcija koja će, kako smo zaključile uvijek trajati, a razveselit će koga drugog nego naše najmlađe. I zato dobro obratite pažnju i sjetite se one da je i pet kuna puno, a to je još uvijek manje od jedne kave koju popijete u kafiću, i da ćete se zbog tih pet doniranih kuna osjećati ispunjeno. Dakle, “Legalis playground” nešto je na čemu je veliki naglasak. Dalija je došla na ideju za opremanje dječjih igrališta u mjestima koja ih još nemaju, ili obnovu onih gdje je potrebno donirati neku novu spravu. Ta priča pokrenuta je ove godine. Sela koja imaju gradsko zemljište imaju neka igrališta, ali kako su zapuštena, trebaju temeljitu obnovu. Već je u planu prvo igralište koje ide u realizaciju, ali koje neka to ostane iznenađenje za mještane i dječicu tog naselja. Veliku podršku ima od Grada, a posebno od zamjenika gradonačelnika Krešimira Ačkara koji je svim goričkim humanitarcima veliki oslonac i vjetar u leđa. I kako kaže Dalija, neizmjerno mu je zahvalna na tome. Želite li se I sami uključiti u akciju “Legalis playground” možete to učiniti uplatom na broj računa HR0323600001501571471 s naglaskom za koju akciju je riječ. Jer kao što možete primjetiti, kod naše Dalije stalno neke lijepe akcije.

I na kraju, vjerujemo da ste svjesni kako je za usrećiti nekoga potrebno doista malo, a sreća koja će se vama vratiti nema cijenu. Zato, pogledajte malo oko sebe, i počnite djelovati na korist zajednice u kojoj živite.

Povezane teme:DALIJA ZUBEK hotnews HUMANITARCI LEGALIS PLAYGROUND

HOTNEWS

PONOS HRVATSKE U rukama goričkog Spidermana Maxa prestižna nagrada za hrabrost!

„Ograničen sam duljinom užeta – trenutačno je to 20 metara, ali oprema drži i do tri tone. Ako se pouzdaš u opremu, siguran si“ – ponosno priznaje Max, inače vatrogasac u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Velike Gorice.

Objavljeno

prije 18 sati

18. ožujka 2026.

Objavio/la

Morena Martinović

Foto: Privatni album

Voditeljski dvojac Gianna i Matko u jutarnjem programu City radija ugostio je danas posebnog gosta – Velikogoričanina Maximiliana Bindernagela Vujnovića, ovogodišnjeg dobitnika nagrade Ponos Hrvatske, koji je javnosti poznatiji kao “gorički Spiderman”.

Riječ je o priznanju koje se dodjeljuje pojedincima koji svojim djelima, hrabrošću i humanošću ostavljaju snažan trag u zajednici, a Maximilian priznaje kako ga je sama nominacija, a potom i nagrada – iznenadila.

„Nisam mislio da to zaslužujem. Ima tamo ljudi koji rade nevjerojatne stvari, pomažu bolesnoj djeci, a ja obučem tajice i malo visim. Ali očito i male stvari koje nekoga usreće imaju veću vrijednost nego što sam mislio“, rekao je Max.

Dodjela nagrade za njega je bila posebno iskustvo koje je, u svom stilu, obilježio i simboličnim detaljima. U Hrvatski sabor stigao je u odijelu, ali sa Spiderman maskom, dok je za svečanu večer odabrao tematski sako.

Od Njemačke do Velike Gorice

Iza neobičnog imena krije se i životna priča obilježena promjenama. Maximilian, punog imena Maximilijan Ralf Nikola Bindernagel Vujnović, je u Hrvatsku stigao kao desetogodišnjak.

„Došao sam prije 20 godina iz Njemačke. Htjeli smo se maknuti od jedne situacije, a majka ima hrvatske korijene. Ovdje sam odrastao i ljudi su me prihvatili“, ispričao je pa nastavio: „Lijepo je u Hrvatskoj, jer smo tu ljetovali. I evo, nakon toliko godina zaljubio sam se jednostavno u našu Hrvatsku”. Odrastanje u Velikoj Gorici Max opisuje s toplinom i zahvalnošću. Pohađao je Osnovnu školu Nikole Hribara, koju pamti kao posebno iskustvo, a spominje i svoju bivšu razrednicu: „Ako sluša, Jasna Odrčić – bila si legenda.“ Srednju školu završio je u našoj gimnaziji Velika Gorica, gdje je, kako kaže, učio važne životne i društvene lekcije.

Unatoč tome što već dva desetljeća živi u Hrvatskoj, tragovi njemačkog podrijetla i danas se mogu prepoznati u njegovu govoru. I sam priznaje kako još uvijek „vuče“ određeni naglasak, a kroz šalu otkriva i gdje najčešće griješi.

Kako kaže, na to ga je upozorila njegova djevojka koja podučava strance hrvatskom jeziku.

„Kaže da me genitiv zeza, a i slovo ‘R’“, ispričao je kroz smijeh, pokazujući da mu ni jezične sitnice nisu problem – dapače, prihvaća ih s dozom humora.

Privikavanje na novu sredinu i jezik, nakon dolaska iz Njemačke, nije bilo jednostavno. Hrvatski jezik mu je u početku stvarao poteškoće, a socijalna dinamika škole zahtijevala prilagodbu. „Jako teško. Hrvatski nije lagan jezik, a bilo je i zezanja, što je sasvim normalno odrastanje. Kad dođeš u novu sredinu, malo će te zezati, ali to ti gradi otpornost i hrabrost da izlaziš u javnost“, objašnjava.

Iskustvo života u Hrvatskoj, kaže, znatno se razlikuje od Njemačke. „Tu kod nas je puno opuštenije, ogromna je razlika u količini zezancije i opuštenosti. Ljudi ovdje su stvarno dobri iznutra i pomažu čim vide da nekome treba pomoć. To je razlog zašto sam ostao ovdje. Lako je otići u Njemačku, ali ovdje ti je život – tu su tvoji ljudi, to nema cijene“, zaključuje.

Vatrogasac bez maske – heroj u stvarnom životu

Iako ga javnost prepoznaje po kostimu superheroja, njegova svakodnevica daleko je ozbiljnija. Kao profesionalni vatrogasac, Max sudjeluje u intervencijama koje često nose visok rizik.

„Na početku imaš strah, sve ti je novo, ali s vremenom se navikneš. Moraš biti smiren jer donosiš brze odluke. Najvažnije je povjerenje – kolege su kao obitelj“, naglašava.

Put do tog zanimanja nije bio trenutačna odluka iz djetinjstva, iako su mu, kako kaže, vatrogasci oduvijek bili zanimljivi. Pravu strast prema tom pozivu razvio je nešto kasnije, pod utjecajem obitelji. Kako ističe, ključnu ulogu imao je njegov očuh, koji je radio kao voditelj smjene.

„Kad sam vidio kakav je to život, da stalno ima nešto novo i da nisi zatvoren u uredu osam sati dnevno – znao sam da je to za mene“, ispričao je. Govoreći o najzahtjevnijim intervencijama, ističe kako je teško izdvojiti samo jednu situaciju, jer je svaka priča za sebe. Ipak, posebno opasnima smatra požare u zatvorenim prostorima, poput podruma.

„Sve je zadimljeno, ne vidiš ruku pred sobom, a kamoli kolegu. Imaš osjećaj kao da si u labirintu, ne znaš što je oko tebe, a znaš da možda negdje ima i plinska boca“. U takvim trenucima, dodaje, presudni su smirenost i povjerenje u tim: „Moraš se pouzdati u kolege i biti samouvjeren. Nisi tu da bi odustao i izašao van“, zaključuje.

Zašto baš Spiderman?

Njegova druga, vedrija strana priče počinje još u djetinjstvu. Upravo ga je taj superheroj, kaže, najviše oblikovao.

„Spiderman je bio običan klinac koji je dobio moć i odlučio pomoći drugima. Mislim da svako dijete to ima duboko u sebi da ako može nešto napraviti, da napravi nešto dobro. Samo ja od toga nisam odustao“, objašnjava.

Iako je svojom pričom i angažmanom postao prepoznatljiv, ne smatra da ima „ekskluzivno pravo“ na ulogu Spidermana. Dapače, primjećuje kako se sve više ljudi odlučuje na slične inicijative.

„Spiderman nije moj izum, svatko to može raditi. Ali primijetio sam da ih ima sve više otkad sam krenuo“, kaže. Kroz smijeh se prisjetio i neobične situacije kada ga je jedan umirovljenik, također poznat po penjanju i nazivan „Spidermanom“, pozvao na svojevrsni dvoboj.

„Legenda od čovjeka, stvarno. Već smo se čuli, jako pristojan gospodin“, ističe. Do susreta ipak nije došlo zbog brojnih obveza, no ideja o zajedničkom druženju i dalje postoji govoreći da ga je htio „pozvati na penjanje, malo se podružiti i dati mu jedan svoj kostim, ali čovjek je visok 190 centimetara pa mu nije odgovarao“. Dodaje i kako bi mu rado pomogao nabaviti kvalitetniju opremu: „Kad sam vidio kakav kostim ima, baš sam poželio kupiti mu novi. Zaslužio je. Da se ja u tim godinama penjem po planinama – svaka čast, stvarno mu se divim“, zaključuje.

Visine, oprema i sigurnost

Njegovi nastupi često uključuju spuštanje s velikih visina no iza atraktivnih scena stoji ozbiljna priprema i oprema.

„Ograničen sam duljinom užeta – trenutno je to 20 metara, ali oprema drži i do tri tone. Ako se pouzdaš u opremu, siguran si“, kaže.

Iza takvih pothvata stoji i ozbiljna fizička priprema. Kako ističe, kondicija je nužna kako za vatrogasni posao, tako i za akrobacije koje izvodi navodeći da ide “svaki drugi dan na penjanje jer tu razvijaš snagu hvata, a to ti daje samopouzdanje kad si na visinama“. Iako kroz šalu napominje da uvijek može bolje, priznaje da je upravo u tom segmentu najjači. Dodaje da možda nije “najjači u svemu, ali da je definitivno najbolji penjač“. Što se tiče kostima, dodaje, ne traju dugo zbog zahtjevnih uvjeta, no nedavno su mu građani donacijom omogućili novi, kvalitetniji koji koristi isključivo za humanitarne akcije.

Podrška i planovi za dalje

Uz sve obveze, veliku podršku ima u privatnom životu.

„Imam curu koja me prati i pomaže. Bez nje to ne bi išlo“, iskreno priznaje. Iako mu je velika podrška, navodi kako zabrinutost ipak postoji – iako se o tome ne govori uvijek otvoreno.

„Mislim da se brine, ali ne želi to baš priznati“, kaže kroz osmijeh. Dodaje kako je na početku njihove veze ta zabrinutost bila izraženija, no s vremenom se smanjila, ponajviše zato što je njegova djevojka od početka bila svjesna kakav život vodi. i kako kaže Max: „Znala je kakva sam osoba i da sam već skakao padobranom više puta“, objašnjava.

Kada je riječ o budućim planovima, njegova želja ostaje jasna – nastaviti s humanitarnim akcijama, ali uz što više službenih dozvola govoreći da bi „volio dobiti više dozvola za spuštanja jer je to jako teško organizirati legalno, ali cilj mu je sve povezati s humanitarnim udrugama i razveseliti ljude posebno u Velikoj Gorici“, ističe, uz poruku: „Ako netko to čuje – dajte mi neki visoki neboder.“ Prisjetio se i jednog od zapaženijih pothvata – spuštanja s Hendrixovog mosta koje je privuklo velik broj građana. Iako prvotno nije planirao ići do kraja, odaziv publike promijenio je odluku.

„Mislio sam da će doći deset ljudi, a kad sam vidio koliko ih je zapravo došlo, rekao sam – sad se moram spustiti“, prepričava te naglašava kako je sigurnost uvijek prioritet.

„Uvijek sam osiguran na tri točke. I da jedna zakaže, oprema i dalje drži – može izdržati i do tri tone“, objašnjava. Ipak, priznaje da ponekad stvari ne idu potpuno po pravilima: „Za Hendrix sam si rekao – bolje tražiti oprost nego dozvolu“, kaže kroz smijeh, dodajući kako je nakon toga ipak dobio upozorenje da takve situacije ubuduće pokušava izbjeći.

Priča Maximiliana Bindernagela Vujnovića podsjetnik je da se heroji ne kriju samo u stripovima. Ponekad nose vatrogasnu opremu, ponekad kostim Spidermana, ali uvijek imaju istu želju – pomoći drugima.

Svečanu dodjelu nagrada Ponos Hrvatske pratite 28. ožujka 2026. u 16 sati na HTV 2.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Predstavljen Ljetopis Grada Velike Gorice 2025.

Objavljeno

prije 1 dan

18. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

Novi 21. broj Ljetopisa Grada Velike Gorice 2025. predstavljen je jučer (utorak, 17.03.2026., početak u 19 sati) u posve ispunjenoj Gradskoj vijećnici Pučkog otvorenog učilišta. Na 270 stranica Ljetopisa 2025 predstavljen je bogati presjek života Grada Velike Gorice, kao što su 30 godina Grada Velike Gorice, 800 godina Plemenite općine turopoljske, kao i mnoge druge obljetnice udruga i društava Grada. Veliko bogatstvo života Grada prezentirano je kratkim podsjetnikom od početka do danas.