CityLIGHTS

Prehodali Hrvatsku: ‘Bili smo kao nomadi, zaboravili smo da negdje živimo’

Na put krenuli kako bi promicali zdrav život i podizali svijest o problemu napuštenih pasa

Objavljeno

prije 8 godina

11. studenoga 2018.

Objavio/la

Suzana Majstorović

Jedno od mnogih zajedničkih druženja dva prijatelja iz Velike Gorice rezultiralo je jednom, za mnoge suludom idejom. Ali ne i njima. Odlučili su ostaviti svakodnevicu iza sebe, izaći iz svoje komfor zone i krenuti u, vrijeme je pokazalo, avanturu života. Prošli su dečki u četiri mjeseca cijelu Hrvatsku, i to – pješice! Gdje su bili i što su radili otkrio nam je Domagoj Sučić, jedan od dvojice “hodača”. Drugi je Tomislav Orlić, ali nisu oni bili sami, s njima su na put krenuli i njihovi psi Barca i Maminjo. Nakon par mjeseci društvo se povećalo, pa je tu i Floki. Ali krenimo redom.

Projekt nazvan “HoDajmo 2108.” Krenuo je prvog dana mjeseca lipnja iz Vukovara. Sa sjajem u očima Domagoj se prisjeća tog dana.

– Euforija! Malo smo se prenatrpali, ruksaci su težili gotovo 35 kilograma. Morali smo to smanjiti. Ali krenuli smo u jednu sjajnu priču!

A priča je imala i svoje ciljeve, prije svega promicati rekreaciju, nordijsko hodanje i zdrav život. Ono što je možda bilo i najvažnije u svemu je podizanje svijesti o nenapuštanju pasa, pogotovo u tom ljetnom periodu kada je nekako postalo važnije otići na odmor od toga kako zbrinuti ljubimca.

Odabrali su ljetni period, nije im bilo lako već u samom startu, jer Slavonija je to, ravnica, pržilo je sa svih strana, no gostoljubivi slavonski ljudi olakšavali su im na svakom koraku. Prije svega, tko je ikad tamo bio zna da se iz ovog dijela Hrvatske gladan ne odlazi. Nerijetko osim što su ih ugostili u svojim domovima, još su im davali slanine, neka se nađe po putu, a ta namirnica im je davala puno energije. Trudili su se ustajati što ranije kako bi što više prošli dok nije zagrijalo, a onda bi malo odmarali, pa ponovno na put u poslijepodnevnim satima, kasnije je bio zadatak naći smještaj ili lokaciju gdje će razvući šatore. Svi su pozitivno reagirali na projekt, vrata su se sama otvarala, po putu su imali i društvo, što je zapravo i bila prvotna ideja. Petra ih je pratila od Vukovara do Vinkovaca, pa je tu bila i Tomislavova djevojka Boba, zatim Igor koji je s njima prehodao cijelu Istru. Ta podrška značila im je puno, a uz sve bilo je i zabavnije.

Foto: privatni album

Obišli desetak azila i skloništa za životinje te udomili Flokija!

Hodajući Hrvatskom obišli su preko deset azila i skloništa za životinje. Razlika među njima je ta da skloništima upravljaju udruge koje ne primaju pomoć od mjesne samouprave, žive od donacija, a azili su private veterinarske stanice koje su dobile koncesije na skupljanje životinja velik broj volontera, a uz smijeh dodaje kad bi bio pas lutalica volio bi tamo završiti.

Nažalost, već kod Đakova Domagoj se morao oprostiti s Barcom jer ona jednostavno nije mogla dalje. Nakon nekog vremena prijatelji su je iz Velike Gorice vratili u Voćin gdje su dečki tada bili, no ni to nije potrajalo. Svoju avanturu dečki su nastavili s jednim članom manje, sve do Bjelovara kada je pala odluka – udomit će psa!

– U azilu smo udomili jednu kujicu koja se nije snašla, bila je previše istraumatizirana nije nam dala prići, pa smo sami otišli u sklonište, i na prvu smo se našli s Flokijem, iako ni to nije bilo savršeno u startu. Već u prvom selu izletio je neki pas, Floki se uplašio i pobjegao, trčali smo za njim, ali uzalud. Zvao sam cure iz azila, zajedničkim snagama smo ga tražili, gotovo do ponoći, ali nismo ga našli. Odlučili smo ga nastaviti tražiti i ujutro. A u jutarnjim satima iznenađenje- Floki je čekao pred šatorom. Od tada je nastavio put s nama – prepričava Domagoj.

Slavonija, Podravina, Međimurje, Zagorje… Pa potom preko Sljemena, nakon gotovo mjesec i pol dana dečki stižu u svoju Veliku Goricu.

– Doček je bio super, Goričani su se pridružili od Velike Mlake i išli s nama do Gorice. Hvala svima na tome!

Foto: privatni album

Mogući zajednički projekti s ekipom iz Siska

Nakon dva dana odmora u svom gradu dečki su nastavili prema Sisku. I tamo su obišli azil, a potom se ulogorili na Zibelu. I taman kad su mislili kako će lagano dalje upoznali su ekipu koja ih je zadržala tri dana. Nisu se tome nadali, a u konačnici su doznali da je riječ o ljudima koji rade velike projekte kao i oni. Tako su naši “hodači” uz svakodnevno kretanje još uspjeli uživati u turniru u odbojci, sudjelovati na partyu, pa uz sve to još i kajakariti. Koliko su kliknuli pokazuje i činjenica da su se nakon završetka projekta našli opet, te su u Sisku posadili tri ruže u znak prijateljstva između Gorice i tog grada, a uz sve razvijaju se ideje o zajedničkim projektima.

– Petrinja, pa prema Glini i Topuskom, tamo je grozna situacija, jako je veliki broj pasa lutalica, nažalost tamo nema azila, puno još u Hrvatskoj treba raditi na zbrinjavanju i udomljavanju lutalica.” I upravo zato putem je sinula ideja da naprave portal za udomljavanje pasa koji bi bio centralni portal preko kojeg bi svi azili i građani bili povezani. Već se radi na tome da to provedu u djelo, to bi svakako bila kruna ovog projekta – kaže Domagoj.

Dečki su putem dosta snimali i fotografirali, a Domagoj od svojeg dnevnika namjerava napraviti putopis koji će prikazati realnu sliku naših azila, ali i pored njih. Jer ističe kako su bili u mjestima gdje nikad nisu bili, a ima se što vidjeti jer Hrvatska je predivna zemlja i ljudi su predivni.

Foto: privatni album

Posljednjih mjesec dana – svatko svojim putem!

Usred sezone kad su i poznanici bili na odmoru, teško je bilo ići naprijed i ne zadržavati se. Kad su došli do Raba gdje su bili kod prijatelja odlučili su malo promijeniti stazu i krenuli su Premužićevom stazom na Velebitu, te su je prošli za tri dana. Pridružio im se tamo Marko Dević te je s dečkima hodao do Karlobaga. Tu je bila točka gdje su se Domagoj i Tomislav razdvojili. Domagoj je nastavio cestovnim putem, a Tomica planinskim prema Dubrovniku. Bilo je to točno tri mjeseca nakon početka putovanja. Do odredišta je prvi stigao Domagoj, a par dana nakon njega i Tomislav, no u Veliku Goricu nisu se vratili zajedno.

– Taj dolazak u Dubrovnik… Došao sam do kraja puta, i malo mi je čak bilo žao što je došlo do toga. Izgubiš pojam da negdje živiš, misliš da je to normalno, mijenjati rute kao nomad. Nakon mjesec dana sam došao k sebi, treba se adaptirati i vratiti u realnost, radim sve po protokolu. Bio je to aktivni odmor, upoznao sam i samog sebe, i dobre i loše strane, ništa nije bilo teško, možda fizički napor u prvih mjesec dana – kaže Domagoj i zaključuje da bi ovako nešto svakome preporučio jer cilj je ostvaren, i da je to doista avantura života.

Osim toga, kaže, drugačije razmišlja, jer oni više nisu iste osobe kao prije tog puta. Ovako nešto čovjeka mijenja, i to uglavnom na dobro.

Povezane teme:Domagoj Sučić hodači hotnews Tomislav Orlić

CityLIGHTS

Zapovjednik Maceković pozvao na Fire combat i skok Spidergasca

Posjetitelje očekuje bogat program prilagođen svim generacijama.

Objavljeno

prije 3 sata

8. lipnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Razgovarali: Gianna Kotroman i Matko Mihaljević

U subotu, 13. lipnja, Javna vatrogasna postrojba Velike Gorice otvara svoja vrata građanima i istovremeno organizira Fire combat natjecanje za operativne vatrogasce. Posjetitelji će moći razgledati vatrogasnu opremu, sudjelovati u programu prilagođenom djeci i obiteljima te vidjeti demonstracije rada vatrogasaca na terenu.

Zapovjednik Ivica Maceković gostovao je jutros kod našeg dvojca Gianne i Matka te istaknuo kako se koncept Dana otvorenih vrata pokazao kao pun pogodak upravo zbog djece koja dolaze s roditeljima. Među sadržajima je i demonstracija vatrogasnih vještina te interaktivni dio programa, a poseban interes tradicionalno izaziva popularni “spidergasac” i mini poligon za najmlađe.

Uz to djeca će se moći spustiti niz spusnicu, popularnu štangu koju najčešće viđamo u filmovima i serijama.

“Pozivam sve zainteresirane da dođu. Bit će to jedan prekrasan, vatrogasni dan u kojem će djeca moći vidjeti čime se mi zapravo bavimo”, rekao je Maceković.

Zapovjednik Ivica, koji je u vatrogasac već 23 godine, istaknuo je kako se želja za profesionalnim vatrogastvom javlja upravo u tim malim danima, ali da je to tek početak jednog dalekog puta.

“Dalek je to put, ovdje su dječica od 10 do 12 godina, a biti ozbiljan vatrogasac zahtijeva punoljetnost, završenu srednju školu, ali naravno postoji oni koji se zaljube u to pa jedan dan dođu i do profesionalnog vatrogastva”.

Također, rekao je da posao vatrogasca ne uključuje samo gašenje požara, puno je tu malih situacija kao skidanje mačke s drveta, ali i situacije u kojima su se često prvi put našli.

Velika Gorica, 07.06.2025. JVPVG-Dan otvorenih vrata, VII.Plamen Turopolja i IV.memorijal Ivana Galekovića-Gale. Foto: JVPVG

“Početkom 2020. smo imali situaciju s COVID-om gdje smo imali ulogu osiguranja, cijepljenja i bili smo izloženi tomu svemu. Zakonom o sustavu civilne zaštite mi smo također dio te civilne zaštite pa smo radili taj posao, obavještavali ljude da se ne mogu zadržavati u parkovima. To nam je bilo nešto novo. Isto tako imali smo i potres. Još nije bio neki veći potres na velikogoričkom području, tako da nas je onaj potres baš zatekao jer su sve snage bile upregnute prema Sisku i Petrinji gdje je potres najteže pogodio ta područja. To nas je isto povuklo na neku stranu koju prije nismo radili. Vjerujem da će još u mojoj vatrogasnoj karijeri biti podosta stvari koji mi sada možda i ne padaju na pamet. Što se tiče gašenja požara, spašavanje ljudi, to je naša srž, tu nas ništa ne može iznenaditi. Ipak, kvaliteta svakog vatrogasca je da se može snaći u svakoj situaciji”, opisuje Maceković.

Tu je i teška oprema koja teži oko 30 kg, a na vatrogascu mora biti unutar 60 sekundi.

“Može otežavati jer kad se obučete u tu opremu to ograničava vijek trajanja u toj intervenciji. Tako mi za svaku intervenciju imamo posebnu opremu za tu intervenciju. Tako na primjer imamo opremu za gašenje šumskih požara, trave i niskog raslinja, to je neka jednostavnija opcija. Ova teža varijanta se odnosi na izolacionom aparatu, odijelo za strukturne požar, recimo gašenje požara stana da budemo autonomni u odnosu na zagađeni zrak koji se unutra nalazi, da imate sve za pola sata radi. Kaciga teži oko 2 kg”, kaže zapovjednik.

S druge strane, u onim “mirnijim danima”, kada nema intervencija, dan je prilično strukturiran. Smjene uključuju pregled opreme, tjelesnu pripremu, teorijsku i praktičnu nastavu, vježbe na poligonu te odmor i pripremu za novu smjenu.

Dotaknula se i tema kućnih požara, koji često nastanu zbog nemara.

“U svakodnevnom životu postoji jedan problem, a to je navika jer smo navikli da sve bude u redu. Najveća opasnost je požar zbog hrane u stambenim zgradama. Ljudi zaborave da su stavili nešto na štednjak, krene se dimiti i nastane požar. Također požari zbog baterija, na primjer ljudi stave mobitel punit, a kad ga iskopčaju, ostave punjač u zidu što također nije preporučljivo”, upozorava Maceković.

Imaju li još uvijek poznatu štangu kroz koju se spuštaju, kako izgleda ljetna dislokacija i što krasi dobrog vatrogasca? Sve to možete doznati u cijelom razgovoru koji je dostupan ovdje.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Najuspješniji gorički učenici primili priznanja: Grad nagradio trud, znanje i izvrsnost

Gradonačelnik Ačkar u svom je obraćanju učenicima naglasio kako su upravo oni primjer mladih ljudi koji vlastitim radom stvaraju svoju budućnost.

Objavljeno

prije 4 sata

8. lipnja 2026.

Objavio/la

Morena Martinović

Foto: Morena Martinović/Cityportal

Tradicionalni prijem najboljih učenika osnovnih i srednjih škola s područja Velike Gorice održan je danas u Vijećnici Pučkog otvorenog učilišta, gdje su im uručene nagrade i priznanja za iznimne rezultate ostvarene tijekom školske godine na izmaku.

Učenicima je na uspjehu čestitao gradonačelnik Krešimir Ačkar, istaknuvši kako njihovi rezultati nisu plod slučajnosti, već dugotrajnog rada, discipline i predanosti. Uz pohvalnice, osnovnoškolci su na dar dobili knjigu Cyber psihologija autorice Irene Miljković Krečar, dok su srednjoškolci primili knjigu 12 nota o životu i kreativnosti autora Quincyja Jonesa.

Tijekom svečanosti gradonačelnik je pozvao učenike da se predstave te podijele koji su im predmeti bili najdraži tijekom školovanja. Među nagrađenima bila je Petra iz Srednje strukovne škole, koja je zahvalila svojoj razrednici i profesorima, a kao omiljeni predmet izdvojila matematiku. Marta iz Osnovne škole Eugena Kvaternika rekla je kako najviše voli kemiju i fiziku. Kristina iz Ekonomske škole istaknula je da su joj svi predmeti bili dragi, ponajviše zbog odnosa koji je izgradila sa svojim profesorima.

– Svi su mi predmeti bili jako dragi jer su profesori bili više od autoriteta, bili su i prijatelji – poručila je.

Posebno emotivnu poruku uputio je Mihael Jaroš, koji je u ime učenika zahvalio svima koji su ih pratili na njihovom obrazovnom putu.

– Velika hvala našem gradonačelniku koji prepoznaje naš uspjeh. Također, htio bih se posebno zahvaliti svima koji su nam pomogli u našem školovanju i koji su bili tu cijelim putem. To su naši učitelji, nastavnici i mentori. Najvažnije od svega, hvala našim roditeljima i obiteljima koji su tu bili od prvog dana te pratili sve naše uspjehe i bili najveća podrška, rekao je Jaroš.

Gradonačelnik Ačkar u svom je obraćanju učenicima naglasio kako su upravo oni primjer mladih ljudi koji vlastitim radom stvaraju svoju budućnost.

„Jedno veliko bravo u ime grada Velike Gorice! Vi ste mladi intelektualci i ja vam od srca na tome čestitam. Vaši rezultati nisu došli slučajno. Vaš uspjeh je samo produkt onoga što ste vi stavili sebi u život kao nešto normalno. Vaša žrtva se pokazala kao nešto što neće nikada biti uzaludno, jer ste svoju sudbinu stavili u svoje ruke. Vi ste odlučili biti gospodari svoje sudbine. Čestitam vašim roditeljima koji su vam uvijek bili podrška i oslonac u svemu“, poručio je gradonačelnik.

Prijem najboljih učenika i ove je godine bio prilika za isticanje izvrsnosti, ali i zahvalu roditeljima, nastavnicima i mentorima koji svojim radom i podrškom sudjeluju u uspjesima mladih Goričana.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Zaplešite u novi izazov: Umjetnička škola Franje Lučića otvara vrata budućim plesačima

Audicije će se održati danas i u srijedu s početkom u 19 sati u prostorima plesnog odjela škole.

Objavljeno

prije 8 sati

8. lipnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Djeca nižih razreda osnovne škole imaju priliku okušati se u svijetu plesa kroz audiciju za upis u 1. razred plesnog odjela Umjetničke škole Franje Lučića.

Riječ je o prilici da najmlađi kroz pokret, igru i ples pokažu svoju kreativnost, osjećaj za ritam i ljubav prema plesu. Za sudjelovanje nije potrebno prethodno plesno iskustvo, a audicija je prilagođena djeci koja tek žele napraviti prve plesne korake.

Iz škole ističu kako zainteresirani mogu doći i bez prethodne prijave, dovoljno je pojaviti se u predviđenom terminu održavanja audicije. Poziv je otvoren svim mališanima koji žele istražiti plesni izričaj i upoznati čarobni svijet plesa u poticajnom i kreativnom okruženju.

Audicije će se održati danas i u srijedu s početkom u 19 sati u prostorima plesnog odjela škole, na drugom katu zgrade Umjetničke škole Franje Lučića.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

FOTO Turopoljske mažoretkinje obilježile svoj jubilej – 30. obljetnicu

Objavljeno

prije 1 dan

7. lipnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Velikom mažoret manifestacijom Turopoljske mažoretkinje obilježile su svoju 30. obljetnicu te 23. smotru mažoret timova Zagrebačke županije i 3. susret mažoret timova Hrvatskog sabora kulture. Manifestacija je po lijepom vremenu održana jučer (subota, 06. lipnja 2026., početak u 12 sati) u Parku dr. Franje Tuđmana u Velikoj Gorici.