Poveži se s nama

Sport

Bilo jednom u Čiču 2: Konji orali teren po mjesečini, dresovi stigli iz Maksimira

U drugom dijelu feljtona o prvim danima NK Dinama iz Novog Čiča, koji slavi 70 godina postojanja, donosimo priču o prvoj opremi, o borbi za vlastito igralište…

Objavljeno

Prvi dio feljtona o osnivanju NK Dinama iz Novog Čiča pročitajte OVDJE, a u drugom dijelu donosimo nastavak razgovora s jednim od osnivača kluba Ivanom Drobnjakom.

Svečana sjednica povodom 70 godina od osnutka održat će se sredinom prosinca, a po prvi put u povjesti kluba vodit će je žena, predsjednica kluba Ivana Cesarec, koja je naslijedila cijelu seriju istaknutih predsjednika. A mi se vraćamo na početak, na prve dana kluba, na 1948. godinu.

– Najveći problem nakon osnutka bilo nam je igralište – pričao nam je Ivan Drobnjak.

– Tu smo iskoristili događanja u poslijeratnom društvu, odnosno početak gradnje zračne luke. Mještani Plesa su zbog važnih državnih interesa morali ustupiti svoje parcele, a zauzvrat su dobivali slične u okolici Čiča i na drugim prostorima ravnice Turopolja. Odlazak Plešana na udaljene oranice i sjenokoše nije bio baš lagan i isplativ posao pa su spomenute parcele prodavali, pa makar i jeftinije. Imali smo kao klub i tu sreću što je igrač Radnika Franjo Plepelić Beli dobio parcelu pokraj ondašnjeg mlina u Čiču, odnosno dvornog mjesta Branka Noršića, i tada nove škole, na mjestu današnjeg igrališta. Franjo Plepelić, kao i kasnije sin mu Željko, dao bi sve za nogomet, pa smo uz njegovu, na korištenje dobili i još dvje susjedne parcele od nekih ljudi iz Plesa. Dalje je sve ovisilo o našem radu i snalažnjivosti – prisjećao se Drobnjak pa nastavio:

– Igralište smo u prvoj fazi trasirali u smjeru istok-zapad. Konje za oranje imali su i dali Mirko Kraljić i Josip Zubek, igrači Dinama, pa su radovi započeli. Kad je spomenuti dvojac obavio oranje, ali i tanjuranje, drobljenje krupnijih gruda zemlje, slijedila je fina obrada, koja je i najduže trajala. Ručno je grabljicama trebalo poravnati svaki pedalj budućeg travnjaka. Tu smo imali veliku pomoć omladine Novog Čiča, ali i drugih mještana. Radovi su se znali otegnuti i na noćne sate ako je bila mjesečina.

Osnivači Dinama iz Novog Čiča, Ivan Anić i Ivan Drobnjak, uz zastavu kluba

Ispričao je Drobnjak i kako se nabavljala prva nogometna oprema u Čiču.

– Paralelno s izgradnjom igrališta, bili smo aktivni i u drugim poslovima vezano uz novooformljeni klub. Nabava opreme, dresova, kopački, štucni, kostobrana, lopti…, bila je također vrlo važna, pa smo i tu morali biti majstori za snalaženje zbog poslijeratne neimaštine. I odlučili smo iskoristiti činjenicu što se zovemo isto kao i zagrebački Dinamo. Delegacija u sastavu Mihelić, Kokot i Drobnjak morala je na put u Maksimir. Sjećam se, to onda i nije bilo tako jednostavno. Trebalo je pješice ili biciklom u Goricu, ili na vlak u Mraclin. Na putu bi bili čitav dan, a onda u Dinamu ne bi našli odgovornu osobu koja bi mogla pomoći u ostvarenju naših nakana. Tek nakon nekoliko pokušaja naišli smo na odgovornu osobu i veliko razumjevanje zagrebačkih modrih i u Čiče donjeli komplet od 15 dresova, gaćice, štucne, kostobrane, kopačke, pa čak i loptu. Nije to bila glanc nova oprema, ali smo u to vrijeme bili najbolje ‘skockana’ momčad u Turopolju – isticao je danas pokojni Drobnjak.

No nisu Čičani u Maksimiru dobili samo opremu.

– Dobili smo i knjigu o nogometu u kojoj smo pronašli sve o dimenzijama igrališta, što smo iskoristili na našem novom travnjaku. U ostvarenju ostalih naših ciljeva morali smo biti i pomalo fakini. Sjećam se, 1949. godine Gorica je trebala dati delegaciju mladih za odlazak na slet u Beogradu, povodom Titova rođendana. Kao omladinci iz Čiča dobili smo 20 kompleta sportske opreme, ali se u Beograd nije išlo. Zbog kiše ili nečeg drugog, nije ni važno. Znam da smo opremu zamijnili za onu nogometnu – sa smiješkom je prepričavao Drobnjak.

Novočičanima je dobro došla činjenica da nose isto ime kao klub iz Maksimira

Izvor prihoda bila je i prodaja piva.

– Punktovi su nam bili kod gostionice Vaga, kod lokala Mihelića preko puta crkve te pri Rupiću na Jagodnom. Glavni trgovci ‘ugostitelji’ bili su opet igrači i članovi Uprave Svekrić i Anić, a pomagala im je Anićeva susjeda Ljuba Rončević. Ljubicu moram spomenuti na insistiranje mojeg susjeda Anića ha, ha , ha. Već sam više puta spomenuo da smo imali veliku pomoć gotovo svih mještana. Tu mislim na pojedince, ali i organizacije i društva. Posebno moram pohvaliti Kulturno umjetničko društvo Novo Čiče, koje je također formirano i osnovano tih dana. Oni su po okolnim selima održavali igrokaze, a prihod su znali prosljediti za potrebe NK Dinama Novo Čiče – zaključio je svoje svjedočenje Ivan Drobnjak, koji je kao predsjednik kasnije vodio klub, i to u vrijeme najvećih uspjeha Dinama Novo Čiče.

Sport

Odbojkašice Gorice u trileru došle do pobjede nad Ivanićem u Čiču

Objavljeno

on

U nedjelju 9. prosinca 2018. od 12 sati u dvorano osnovne škole u Novom čiču pred oko 40 gledatelja odigrana je prvenstvena odbojkaška utakmica za žene u konkurenciji treće nacionalne Lige između HOK Gorice i OK Ivanić iz Ivanić Grada. Viđen je vrlo dobar i do krajnih granica neizvjestan dvoboj mladih ekipa koje bi po godinama obostrano mogle igrati i za mlađe dobne kategorije. O pobjedniku je odlučivala jedna ili dvije dobro ili loše odigrane lopte, a fortuna je ovaj put bila na strani djevojaka iz Velike Gorice.

Prvi set domaće su bile bolje i sigurno dobile za vodstvo u setovima od 1:0. Drugi set bio je neizvjestan, iako su cure iz Ivanića na početku vodile 10:1, pa 14:10 i 19:15. Goričanke su uspjele izjednačiti na 20:20, ali su onda tri puta loše servirale i završilo je 23:25. Triler se igrao u trećem setu. Imale su gošće vodstvo 24:20, da bi domaće izjednačile. Bilo je još i 25:25, ali su onda dva poena zaredom dobile gošće i povele 2:1 u setovima. Četvrti set Gorica je sigurno vodila pa je bilo i čak 22:12. Kada je Ivanić smanjio na 22:17 trener Jurica Antić pozvao je vrijeme za dogovor i smirio svoje igračice pa je set završio 25:20.

Peti odlučujući set bio je samo za one s jakim živcima. Kod rezultata 8:8 (peti set se igra do 15) za gošće je servirala njiva ponajbolja igračica Tena Abramović i rezultat je otišao na 8:11, a ubrzo i 9:12. Goričanke se u teškoj situaciji nisu predavale i velikom zaslugom ponajbolje igračice Mie Zoroje Odrčić uspjele su preokrenuti na 14:13 i imale meč-loptu. Gošće su izjednačile, a onda, na vrhuncu neizvjesnosti, dva poena su otišla na stranu HOK Gorice i veliko pobjedničko slavlje je moglo započeti.

HOK Gorica

OK Ivanić

HOK GORICA-OK IVANIĆ 3:2

NOVO ČIČE Dvorana OŠ u Novim Čiču. Gledatelja 40.

HOK GORICA: Ema Đurak, Ivona Tuzla, Katja Cvitanović, Marta Kitarović, Lea Kordić, Lena Hudan, Mia Zoroja Odrčić, Lucija Smojić, Marija Škara, Marija Grujo. TRENER: Jurica Antić

OK IVANIĆ: Valentina Pavković, Lena Batinić, Tena Abramović, Korina Žučko, Stella Škrinjar, Margita Češković, Leonarda Mužina, Lorena Jerković, Sanja Levak Mažić, Tonija Češković, Paula Rajčević, Mia Cerovečki. TRENERICA: Sanja Levak Mažić

Nastavi čitati

Sport

Sportaši pred oltarom: Na misi zahvalili za uspješnu sportsku godinu

U crkvi Navještenja BDM okupili su se sportaši, treneri, klupski djelatnici i navijači, sve kako bi i na taj način obilježili kraj jedne sjajne sportske godine

Objavljeno

on

Čudesna sportska godina bliži se svome kraju. Godina u kojoj su nogometaši napravili srebrno čudo u Rusiji, u kojoj su tenisači uzeli posljednji Davis Cup u ovom formatu, u kojoj su paraolimpijci blistali na svojim Igrama, u kojoj je Dinamo konačno prezimio, u kojoj je sve frcalo od sjajnih dosega naših sportaša… Bila je ova godina, primjetili ste možda, posebna i iz perspektive goričkog sporta. Ulaskom nogometaša u prvu ligu, Velika Gorica postala je jedini grad osim Zagreba koji ima prvoligaša u nogometu, košarci i rukometu, blistali su karatisti/ce i šahistice, iza Dina Bošnjaka je najbolja sezona života, a to je samo najbolje od najboljeg.

I na svemu tome, već po tradiciji, gorički sportaši zahvalili su se na svetoj misi u crkvi Navještenja BDM. Okupio se lijep broj sportaša, većinom mladih, bili su tu i treneri, sportski djelatnici, ljubitelji sporta… Svake godine se u ovo vrijeme, pred kraj godine, naši sportaši okupljanju na ovakav način, a ništa se nije promijenilo ni ovoga puta. S nadom i vjerom da će i sljedeća godina biti (barem) jednako uspješna, naši su se sportaši pomolili, a na kraju su i odradili zajedničko fotografiranje. I krenuli, uz Božju pomoć, u nove pobjede.

Nastavi čitati

Sport

Jakirović: Kako god završila jesen, već dosad smo napravili velik posao

Što god je o utakmici rekao moj prijatelj Zekić, ja se sa svime slažem. Ozbiljno vam kažem, rekao je trener Gorice nakon poraza od Osijeka na domaćem terenu

Objavljeno

on

Utakmica je bila puna ritma, s puno kvalitete unatoč malo težem terenu. Energetski smo izgledali puno bolje nego s Hajdukom, ali i Gorica nas je natjerala na to. Nije lako vratiti se kad gubiš 1-0, no opet smo pokazali karakter, a nakon prvih 20 minuta smo i radili sve ono što je trebalo, analizirao je trener Osijeka Zoran Zekić pobjedu u gostima kod Gorice (2-1).

Da je uspjela doći do tri boda, Gorica bi preskočila Osijek. Ovako su gosti otišli na treće mjesto, odvojili se na pet bodova ispred naše momčadi i napravili velik posao. Izuzetno važna pobjeda za Osječane…

– Uh, kako nije važna… Gubiš 1-0, razmišljaš da si peti na tablici i mislim si kako ću to ikome objasniti… S ovakvim protivnikom, na ovakvom terenu, ovo su dvostruki bodovi. No čeka nas još jedna utakmica, pa na zasluženi odmor – istaknuo je Zekić, koji je bodove protiv Gorice tražio preko bokova, gdje je Osijek radio velike probleme domaćem sastavu.

– Kad momčad koja je defenzivno odgovorna kao Gorica stane s desetoricom igrača otraga, nema drugog načina nego pokušati preko bokova. Nisam ja tu ništa posebno pametno ni novo izmislio, takva su pravila nogometne igre – priznao je Zekić pa se vratio na početak utakmice:

– Imali smo prevelik raspon između obrane i napada, Gorica je tu bila puno agresivnija, uzimala te ‘druge lopte’ i zapravo smo sami sebi radili pritisak. Stvarno smo dosta loše ušli u utakmici, hvala Bogu što nismo kažnjeni do kraja, ali sad se vidi da se Gorica u toj fazi i malo ispuhala, pa kasnije nije imala snage odgovoriti na našu igru.

Goricu je “uništio” desni bek Osijeka Alen Grgić. Prve igre Goričana, Iyayija Atiemwena, praktički se nije vidjelo na njegovoj strani, a još je stigao i zabiti lijep gol za pobjedu.

– Cijelo vrijeme govorim da on mora imati puno više samopouzdanja. Ne znam zašto ga nema nakon više od 200 utakmica pod mojih vodstvom, jer ima sve predispozicije da bude naš najbolji igrač. Ovaj put bio je odličan, zaustavio je Atiemwena, zabio i taj lijep gol, a nadam se da će tako nastaviti, da će na proljeće biti još pametniji, ljepši i bolji – zaključio je Zekić.

Nakon njega pred mikrofone je sjeo Sergej Jakirović, koji je pomalo neobično započeo svoje obraćanje…

– Volio bih znati što je rekao moj prijatelj Zekić. Sve što je on rekao, ja se slažem. Ozbiljno to kažem.

I prije nego što je upućen u Zekićeve riječi, Jakir je nastavio:

– Mislim da je bila dobra utakmica, baš sam s njim to komentirao, puno dinamike, tempa, duela, čvrstine… Žao mi je zato što su dečki dali stvarno sve od sebe, žao mi je što nismo uspjeli izdržati u prvom poluvremenu, jer bilo je evidentno da je Osijek nakon 20-ak minuta ubrzao igru, da su nam prolazili kroz sredinu…

Rasplet jeseni ne ide u idealnom smjeru, bio je ovo treći uzastopni poraz Gorice, dojam je nekako da i nije loše što je do kraja polusezone ostalo još samo gostovanje kod Lokomotive.

– Bez obzira na to kako će završiti zadnja utakmica polusezone, čestitao bih svojim momcima na svemu što su napravili dosad. Napravili smo jako velik posao i smatram da ćemo uz dobro odrađenu dopunsku selekciju sigurno moći ostati na ovom nivou – kazao je Jakirović.

Nastavi čitati

Reporter 377 - 08.11.2018.

Facebook

Izdvojeno