Poveži se s nama

Sport

Bilo jednom u Čiču 2: Konji orali teren po mjesečini, dresovi stigli iz Maksimira

U drugom dijelu feljtona o prvim danima NK Dinama iz Novog Čiča, koji slavi 70 godina postojanja, donosimo priču o prvoj opremi, o borbi za vlastito igralište…

Objavljeno

Prvi dio feljtona o osnivanju NK Dinama iz Novog Čiča pročitajte OVDJE, a u drugom dijelu donosimo nastavak razgovora s jednim od osnivača kluba Ivanom Drobnjakom.

Svečana sjednica povodom 70 godina od osnutka održat će se sredinom prosinca, a po prvi put u povjesti kluba vodit će je žena, predsjednica kluba Ivana Cesarec, koja je naslijedila cijelu seriju istaknutih predsjednika. A mi se vraćamo na početak, na prve dana kluba, na 1948. godinu.

– Najveći problem nakon osnutka bilo nam je igralište – pričao nam je Ivan Drobnjak.

– Tu smo iskoristili događanja u poslijeratnom društvu, odnosno početak gradnje zračne luke. Mještani Plesa su zbog važnih državnih interesa morali ustupiti svoje parcele, a zauzvrat su dobivali slične u okolici Čiča i na drugim prostorima ravnice Turopolja. Odlazak Plešana na udaljene oranice i sjenokoše nije bio baš lagan i isplativ posao pa su spomenute parcele prodavali, pa makar i jeftinije. Imali smo kao klub i tu sreću što je igrač Radnika Franjo Plepelić Beli dobio parcelu pokraj ondašnjeg mlina u Čiču, odnosno dvornog mjesta Branka Noršića, i tada nove škole, na mjestu današnjeg igrališta. Franjo Plepelić, kao i kasnije sin mu Željko, dao bi sve za nogomet, pa smo uz njegovu, na korištenje dobili i još dvje susjedne parcele od nekih ljudi iz Plesa. Dalje je sve ovisilo o našem radu i snalažnjivosti – prisjećao se Drobnjak pa nastavio:

– Igralište smo u prvoj fazi trasirali u smjeru istok-zapad. Konje za oranje imali su i dali Mirko Kraljić i Josip Zubek, igrači Dinama, pa su radovi započeli. Kad je spomenuti dvojac obavio oranje, ali i tanjuranje, drobljenje krupnijih gruda zemlje, slijedila je fina obrada, koja je i najduže trajala. Ručno je grabljicama trebalo poravnati svaki pedalj budućeg travnjaka. Tu smo imali veliku pomoć omladine Novog Čiča, ali i drugih mještana. Radovi su se znali otegnuti i na noćne sate ako je bila mjesečina.

Osnivači Dinama iz Novog Čiča, Ivan Anić i Ivan Drobnjak, uz zastavu kluba

Ispričao je Drobnjak i kako se nabavljala prva nogometna oprema u Čiču.

– Paralelno s izgradnjom igrališta, bili smo aktivni i u drugim poslovima vezano uz novooformljeni klub. Nabava opreme, dresova, kopački, štucni, kostobrana, lopti…, bila je također vrlo važna, pa smo i tu morali biti majstori za snalaženje zbog poslijeratne neimaštine. I odlučili smo iskoristiti činjenicu što se zovemo isto kao i zagrebački Dinamo. Delegacija u sastavu Mihelić, Kokot i Drobnjak morala je na put u Maksimir. Sjećam se, to onda i nije bilo tako jednostavno. Trebalo je pješice ili biciklom u Goricu, ili na vlak u Mraclin. Na putu bi bili čitav dan, a onda u Dinamu ne bi našli odgovornu osobu koja bi mogla pomoći u ostvarenju naših nakana. Tek nakon nekoliko pokušaja naišli smo na odgovornu osobu i veliko razumjevanje zagrebačkih modrih i u Čiče donjeli komplet od 15 dresova, gaćice, štucne, kostobrane, kopačke, pa čak i loptu. Nije to bila glanc nova oprema, ali smo u to vrijeme bili najbolje ‘skockana’ momčad u Turopolju – isticao je danas pokojni Drobnjak.

No nisu Čičani u Maksimiru dobili samo opremu.

– Dobili smo i knjigu o nogometu u kojoj smo pronašli sve o dimenzijama igrališta, što smo iskoristili na našem novom travnjaku. U ostvarenju ostalih naših ciljeva morali smo biti i pomalo fakini. Sjećam se, 1949. godine Gorica je trebala dati delegaciju mladih za odlazak na slet u Beogradu, povodom Titova rođendana. Kao omladinci iz Čiča dobili smo 20 kompleta sportske opreme, ali se u Beograd nije išlo. Zbog kiše ili nečeg drugog, nije ni važno. Znam da smo opremu zamijnili za onu nogometnu – sa smiješkom je prepričavao Drobnjak.

Novočičanima je dobro došla činjenica da nose isto ime kao klub iz Maksimira

Izvor prihoda bila je i prodaja piva.

– Punktovi su nam bili kod gostionice Vaga, kod lokala Mihelića preko puta crkve te pri Rupiću na Jagodnom. Glavni trgovci ‘ugostitelji’ bili su opet igrači i članovi Uprave Svekrić i Anić, a pomagala im je Anićeva susjeda Ljuba Rončević. Ljubicu moram spomenuti na insistiranje mojeg susjeda Anića ha, ha , ha. Već sam više puta spomenuo da smo imali veliku pomoć gotovo svih mještana. Tu mislim na pojedince, ali i organizacije i društva. Posebno moram pohvaliti Kulturno umjetničko društvo Novo Čiče, koje je također formirano i osnovano tih dana. Oni su po okolnim selima održavali igrokaze, a prihod su znali prosljediti za potrebe NK Dinama Novo Čiče – zaključio je svoje svjedočenje Ivan Drobnjak, koji je kao predsjednik kasnije vodio klub, i to u vrijeme najvećih uspjeha Dinama Novo Čiče.

Sport

Momčad za regiju: Kapusta i Mazalin ostaju, vratio se “leteći” Baković

Marko Baković, skočni i atraktivni centar, ljubitelj aley-oopova, nakon jedne sezone na Islandu vraća se u dresu KK Gorice. Nije odolio zovu ABA lige 2, u kojoj će igrati s nekim suigračima iz pretprošle sezone, ali i s nekim potpuno novim licima

Objavljeno

on

Košarkaši Gorice privremeno su se rastali nakon nešto više od mjesec dana povratničkih, post-korona treninga, a sad je pred njima odmor sve do drugog tjedna u kolovozu. Odmor za igrače, naravno, svi ostali segmenti kluba u ovim su trenucima u velikim “radovima”, budući da treba složiti cijelu organizacijsku konstrukciju za novu sezonu, ali prije sve treba složiti momčad. Zasad ide u dobrom smjeru, sve su jasniji obrisi, očekuje se, najbolje momčadi koju je velikogorička košarka ikad imala.

Počelo je dolaskom bek Mate Kalajžića iz Splita, igrača koji je ne tako davno bio i na širem popisu reprezentacije, a bude li zdrav u kontinuitetu, trebao bi to biti i jedan od ključnih igrača u Sesarovoj koncepciji. Ništa manje važnu ulogu imat će u njoj i Borna Kapusta, dugogodišnji prvi playmaker Gorice, te Lovro Mazalin, koji se u rukama trenera Sesara preporodio, oživio svoju karijeru.

– Da, produžili smo ugovore sa Mazalinom i Kapustom, a u odnosu na prošlu sezonu napustili su nas Papac, Babić, Petrović i Miković. Trenutačno smo u pregovorima s još tri, četiri igrača, a među njima i jednim centrom – otkrio je direktor Gorice Ljubo Prgomet prije nekoliko dana.

Od utorka je poznato i tko je taj centar s kojim se pregovara, s obzirom na to da su pregovori uspješno okončani. U dresu Gorice tako će ponovno igrati Marko Baković, 205 cm visoki, 27-godišnji centar iz Tomislavgrada, koji je već igrao u Gorici, da bi prošlu sezonu odradio na Islandu. Sad se Baković vraća, a s njim se vraća i doza atraktivnosti, budući da je riječ o vrlo skočnom igraču, sjajnom zakucavaču, pravom “letaču” koji voli i aley-oopove…

Baković je prošao omladinsku školu Cedevite, a zatim je igrao za Đuro Đaković iz Slavonskog Broda, za Čapljina Lastu, riječki Kvarner Rijeka i zagrebački VERN. Najbolju košarku karijere igrao je upravo u Gorici, a prošle sezona na Islandu brojke su bile prilično dobre – 13,9 koševa i 9,7 skokova po utakmici.

Ostat će u Gorici i Ivan Majcunić i Ante Mašić, njegovim odlaskom u Nizozemsku propala je ideja s dovođenjem Damjana Rudeža, ali igrača zainteresiranih za dolazak u Goricu, za igranje ABA lige 2, sasvim je dovoljno. Ostatak momčadi slagat će se s možda još ponekim igračem iz prošle sezone, budući da se tek čeka rasplet situacije oko Mislava Brzoje i Ivana Vučića, a bit će i još pravih, velikih pojačanja. Novi igrači bit će gotovo u pravilu mladi i, kako se ono kaže, razvojni, a po dosadašnjem izgledu momčadi jasno je da se traži još jedan “combo” bek, po jedno nisko i visoko krilo, te jedan centar.

– Slagat ćemo momčad s 12 igrača, ne više od toga, a cilj je biti stabilan u regionalnom natjecanju i konkurentan svima na domaćim parketima – kaže trener Josip Sesar.

Prema svemu sudeći, čeka nas jedna jako zanimljiva košarkaška sezona u našem gradu…

Nastavi čitati

Sport

Opet na terenu točno mjesec dana nakon dvostrukog puknuća vilice!

Paulius Golubickas nastradao je u Koprivnici 6. lipnja, a na prvom treningu nakon oporavka pojavio se 6. srpnja. Mladi litavski vezni igrač dva tjedna je mirovao, zatim počeo trenirati, a i dalje radi smanjenim intenzitetom. Ali barem sve lakše jede…

Objavljeno

on

Na treningu nogometaša Gorice u ponedjeljak poslijepodne, dva dana nakon remija s Istrom 1961 na Aldo Drosini (2-2), punom snagom radili su oni koji su dobili manju minutažu ili nisu uopće igrali, prvotimci su radili smanjenim intenzitetom, a među njih se smjestio i jedan plavokosi mladić sa širokim osmijehom na licu. Paulius Golubickas (20) vratio se iz Litve, ponovno trenira!

U utakmici protiv Slaven Belupa 6. lipnja, prvoj nakon korone, nakon samo šest minuta igre, Paulius se sudario s domaćim braničem Tomislavom Božićem i završio na travnjaku. Dijagnoza je zvučala grozno, jer vilica je pukla na dva mjesta, ali mladi veznjak Gorice od prvog trenutka je bio maksimalno pozitivan. Oporavljao se doma, u svojoj Litvi, a točno mjesec dana kasnije opet trči velikogoričkim travnjacima.

– Presretan sam što sam opet ovdje. Prošlo je mjesec dana od operacije, naravno da sam sretan što opet treniram. Doduše, ne punom snagom, zasad sam više na biciklu i u teretani, idem korak po korak i nadam se da ću se vratiti na teren što prije to bude moguće. Kažu doktori da oporavak teče i bolje od očekivanja, oduševljen sam što je tako, ali i dalje moram biti oprezan, nastaviti kao i do sad – rekao je Golubickas, koji je odmah nakon operacije potpisao ugovor s HNK Goricom.

Uspio je, kaže, iskoristiti vrijeme bez nogometa na najbolji mogući način.

– U prvo vrijeme sam imao mali godišnji odmor, jer dva tjedna nakon operacije ništa nisam radio, nikakve treninge. Iskoristio sam to da provedem vrijeme s obitelji i prijateljima, gledao sam utakmice litvanske lige, pratio kako igra Gorica… Nakon ta dva tjedna polako sam počeo i trenirati, tako da je vrijeme nekako prošlo – priča Paulius.

Nakon operacije vilice bilo je potrebno neko vrijeme da bi se mogao normalno hraniti.

– U početku je bilo teško, mogao sam jesti samo usitnjenu hranu, jogurte i smoothieje, ali sad je puno bolje. Mogu već jesti i normalnu hranu, po mogućnosti što mekšu i u manjim komadićima, no važno je da se mogu normalno najesti. Izgubio sam i poneki kilogram, ne znam je li to dobro ili loše, ali znam da se osjećam dobro – kaže Paulius.

I dalje malkice otežano govori, ali raspriča se kad se spomene povratak u momčad, trenutak kad više neće biti samo gledatelj.

– Bilo je u razdoblju iza nas dobrih utakmica, bilo je i nekih koje nisu bile toliko dobre u smislu rezultata, ali mogu reći da sam jako sretan zbog onoga što vidim u samoj igri naše momčadi. I naravno da jedva čekam da se vratim, da mogu pomoći suigračima. Nije mi bilo lako gledati ih, poželiš uskočiti u televizor, ali ipak mi je lakše kad vidim da igraju dobro – rekao je Golubickas i zaključio:

– Nadam se da ću biti potpuno spreman za početak sljedeće sezone. Želim dočekati kratke pripreme između dva prvenstva u stanju da mogu sve normalno odrađivati sa suigračima. I, naravno, zaigrati već od prvoga kola sljedeće sezone. To je moja želja, ali teško je u ovom trenutku reći hoće li biti baš tako. Možda će to ići i brže, možda i malo sporije, znam samo da ću napraviti sve da se vratim što prije.

Nastavi čitati

Najave

FOTO 6.Memorijalni malonogometni turnir Nikole Gmižića u Poljani Čičkoj

Objavljeno

on

06.07.2020. Velika Gorica. 6. Memorijalni malonogometni turnir Nikole Gmižića. Foto: David Jolić/cityportal.hr (Arhiva 2018.)

Udruga za sport i rekreaciju Frajer (USR Frajer) iz Poljane Čičke organizira 6. Memorijalni malonogometni turnir Nikole Gmižića, koji će biti održan na mjesnom travnatom igralištu, u subotu, 11. srpnja 2020. godine, početak najvjerojatnije u 09 sati. Organizator je objavio pojedinosti vezane za predstojeći turnir:

06.07.2020. Velika Gorica. 6. Memorijalni malonogometni turnir Nikole Gmižića. Foto: David Jolić/cityportal.hr (Arhiva 2018.)

Rok za prijavu je 10.07.2020. do 12 sati, izvlačenje parova je u 13 sati; – maksimalan broj ekipa je 16; – kotizacija 500 kuna (osiguran ručak za sudionike turnira); – igra se po sistemu 5+1, lopta br.5; – trajanje utakmica je 2×10 min ili 2×12 min. (ovisno o broju prijavljenih ekipa); – pauze u poluvremenu i između utakmica 5 min.; – nagrade: 1.mjesto 50% od uplate, 2.mjesto 30% od uplate i 3. mjesto 20% od uplate.

Prijave na mob. 091/5698-359.

Nakon završetka turnira slijedi velika zabava uz Exotic band!

Napomena: Sudionici turnira i posjetitelji dužni su pridržavati se važećih epidemioloških mjera odnosno preporuka.

Galerija fotografija

Nastavi čitati

Reporter 393 - 21.05.2020.

Facebook

Izdvojeno