Četiri taekwondoašice iz goričkog kluba natjecale su se proteklog vikenda na velikom prestižnom turniru „G2“ Galeb Belgrade Trophy – Serbia open. Turnir je okupio 1200 natjecatelja iz više od 50 država svijeta, a na koji su se došli okušati vrhunski natjecatelji kako bi osvojili što više bodova te se pozicionirali na rang listama i zauzeli što bolje pozicije u ždrijebu za Europsko prvenstvo.

Na turniru su nastupile juniorke Lana Horvat, Lana Gavrilov i Katarina Bačurin, kao i seniorka Sara Habijančić iz TKD Velika Gorica.

– Iako su juniorke dobro i kvalitetno odradile svoje borbe, na žalost nisu uspjele doći do medalje te su sve tri zauzele deveto mjesto. Ovo je veliko iskustvo za naše sportašice te veliki poticaj za daljnji rad koji sigurno neće izostati – ističu iz kluba.

Seniorka Sara Habijančić je s osvojenim 5. mjestom osvojila i nove velike bodove za svjetsku rang listu i sad je na diobi 100. tog mjesta rang liste.

– U seniorskoj konkurenciji kod Sare bilo je prijavljeno 30 sportašica. Sara je sa svojim bodovima bila 9 nositelj turnira te je tako izbjegla 1.kolo. U drugom kolu čekala ju je predstavnica iz Rumunjske koju je pobijedila u rundama 2:0. U četvrtini finala i borbi za medalju čekala ju je prva nositeljica njene kategorije te dvanaest godina starija Turkinja Kubra Ilgun koja ima osiguran nastup na OI u Parizu. Sara je svojim brobama borbama pokazala da se može nositi i s tako velikim protivnicama, a vjerujemo da će naši članovi iz ovako velikih mečeva u budućnosti izlaziti kao pobjednici – dodaju iz kluba.

Koliko je turnir bio iznimno jak govori i činjenica da je na ovom turniru nastupilo 25 športašica i sportaša koji će nastupiti na olimpijskim igrama u Parizu ovo ljeto.

S Goričankama je već standardno nastupila i Riječanka Sara Prpić, juniorka koja zadnje dvije godine trenira i odlazi s njima na turnire, a na ovom je natjecanju osvojila brončanu medalju.

 

Ekipa iz Velike Mlake u sastavu Jakov Gudelj iz 8. b, Borna Krasić iz 6. c i Petar Pofek iz 7. B pod vodstvom mentora i profesora Josipa Gudelja, sa 63 boda osvojili su prvo mjesto na 17. Robokup natjecanju održanom u OŠ Ivane Brlić – Mažuranić iz Prigorja Brdovečkog.

Na ovo županijsko natejecanje prijavilo se 10 ekipa, a odazvalo se njih 7 iz tri osnovne škole i četiri udruge. Učenici viših razreda osnovne škole natječu se iz elementarne robotike, a ekipe se sastoje od tri učenika osnovnih škola, udruga ili posebnih odjela osnovnih škola od petog do osmog razreda koje na natjecanje dovodi mentor.

Učenici su kroz tri sata rješavali tri zadatka. Prvi zadatak je bio spojiti strujni krug prema zadanoj shemi, prepoznati elemente strujnog kruga i razumjeti način rada alarmnog sustava U drugom zadatku učenici su programirali mikroupravljačko sučelje za simulaciju pretvorbe binarnih u dekatske brojeve, a treći je bio programiranje robotskog vozila koje je trebalo pratiti liniju, zaobilaziti prepreku te izgura zadane valjke u označena područja kao i parkiranje u označeno polje.

Učenike su ocjenjivali mentori podijeljeni u dvije grupe kako bi se izbjeglo ocjenjivanje vlastite ekipe.

Drugo mjesto pripalo je ekipi Kovačići iz OŠ Ante Kovačića iz Marije Gorice pod mentorstvom Igora Jurišića, a treća je bila ekipa Foto, film, video amateri Anina iz Općine Luka, a vodio ih je mentor Mladen Božić.

Inače, prvi Robokup održan je 2008. godine u Zagrebu, a do sada je održano šesnaest natjecanja s ciljem popularizacije robotike i tehničke kulture u cjelini.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom

Dolaskom toplijeg vremena započela je nova sezona tenisa na otvorenom, a s njom i pregršt teniskog programa u našem gradu. Jedan od njih je i besplatan program za školarce ‘Igraj tenis’ , kojeg u suradnji s Hrvatskim teniskim savezom, TK iTeam Velika Gorica provodi kroz travanj i na koji se jos uvijek stigne prijaviti, poručuju iz kluba.

Tu je i uvijek aktualna redovna škola tenisa za djecu od 5 godina na dalje, ali i odrasle rekreativce koji žele unaprijediti svoju igru ili jednostavno uživati u igranju tenisa.

U tijeku su prijave za ovogodišnje izadnje Velikogoričke teniske lige.

– To je natjecanje rekreativnog tipa na koji se, zbog optimiziranog sustava natjecanja vođenim putem mobilne aplikacije mogu prijaviti teniski rekreativci svih teniskih nivoa, jer se uvijek igra s razlicitim igraćima sličnog nivoa teniske vještine. Prijave su otvorene do srijede, 24. travnja – pozivaju iz kluba.

Uz sve, TK iTeam VG ove godine ponovo je domaćin i službenih turnira Hrvatskog teniskog saveza, organizira i nezaboravno “Ljeto na teniskim terenima” po završetku školske godine.

– Pridruzite se nasem klubu i uzivajte u tenisu! – poručuju iz TK iTeam, a dodatne informacije možete dobiti od trenera Mihe na broj 0913344031.

Foto: TK iTeam Velika Gorica

Tijekom iste noći dogodile su se dvije provale i to s utorka na srijedu, javljaju iz goričke policije. Jedna od njih je provala u trgovinu Borovo u Zagrebačkoj ulici.

– Nepoznati počinitelj prišao je sa stražnje strane trgovine gdje je obio prozor, ušao u trgovinu iz koje je ukrao 70 eura pologa iz blagajne i drugih sitnih stvari – dodaju iz policije.

Iste je noći netko pokušao provaliti i u poslovnicu Muller. Lopov je prišao dvokrilnim vratima skladišnog prostora koji se nalazi sa straženje strane trgovine. Pokušao ih je obiti, no nije uspio pa se udaljio u nepoznto.

Foto: Screenshoot

U svoju posljednju fazu ulazi šesta gorička prvoligaška sezona, a prva sljedeća stepenica je – Rujevica. Nezaustavljiva Rijeka kao vodeća momčad prvenstva u posljednjoj će utakmici kola, u nedjelju od 19.30 sati, dočekati protivnika s kojim je povezana na više razina, načina i modela, klub koji je za nju i koban i sretan, i važan i presudan, a često je bio i bazen iz kojeg su gazda Mišković i njegova ekipa često voljeli bacati svoju mrežu i osnažiti vlastiti kadar.

Doista, nema kluba u HNL-u s kojim je Gorica tijekom ovih nepunih šest sezona imala toliko dodirnih točki, sjecišta u kojima su se susretali i trenutaka koji su ih razdvajali. Još od prvoga dana. Doslovno.

– Da, uspjeli smo pobijediti, ali s druge strane imali smo jako dobrog protivnika. I mnogi će, zapamtite što sam rekao, polomiti zube na Gorici… – proročanski je govorio Matjaž Kek još tamo 28. srpnja 2018. godine.

Tog je dana Gorica debitirala u HNL-u, ispisala vlasititu povijest i doživjela poraz 2-0 na Rujevici. Svoj prvoligaški debi upravo je tog riječkog poslijepodneva odradio i Sergej Jakirović, koji je u prvoligaškoj premijeri krenuo s Kahlinom, Mchedlishvilijem, Čagaljem, Jovičićem, Špičićem, Maločom, Marinom, Dvornekovićem, Maslowskim, Atiemwenom i Zwolinskim. I nije to izgledalo loše, potvrdit će to i riječi Matjaža Keka, ali golovi Domagoja Pavičića i Marija Pavelića odnijeli su Rijeki do pobjede.

A onda je krenula – gorička serija! Sredili su naši nogometaši Rijeku u sljedećih pet međusobnih utakmica (?!), a i u sljedeće tri Rijeka je uspjela uzeti još samo jedan jedini bod, pa u devetoj uzastopnoj još jedan… Pretvorila se Gorica u cijeloj toj priči u pravu “crnu mačku” za Riječane, a prva od tih pobjeda donijela je i velike promjene u klubu s Rujevice.

Tog 6. listopada 2018. trener Jakirović morao je biti na tribanama zbog suspenzije, momčad je s klupe vodio njegov pomoćnik Saša Sabljak, a pobjedu 2-1 donijeli su Zwolinski i Atiemwen.

– Čuo sam se s predsjednikom Damirom Miškovićem i od ovoga trenutaka više nisam trener Rijeke. Ja sam najodgovorniji za rezultat, a u ovom trenutku treba nešto mijenjati. Ovo ostaje moj klub, hvala svima, ali ja odlazim – izgovorio je Matjaž Kek, čovjek koji je Rijeci donio povijesnu prvu titulu prvaka držažve, upravo u Velikoj Gorici, nakon poraza od Gorice.

Crnom riječkom nizu u sudarima s njihovom “crnom mačkom” kraj je stigao tek u prvim danima travnja 2021. godine, i to usred Turopolja. Pamtimo dobro i tu utakmicu, jednu od luđih koje su odigrane u goričkoj prvoligaškoj priči, jer u 64. minuti semafor je pokazivao katastrofalnih 0-4 za goste s Kvarnera. A onda je, u 74. minuti, pogodio bivši igrač Rijeke Josip Mitrović, deset minuta poslije i Ognjen Mudrinski, a u 85. je već bilo 3-4, nakon autogola Nina Galovića. Na kraju Gorica nije uspjela doći barem do boda, ali definitivno je to utakmica koja spada među posebno pamtljive.

Sve dugove nakupljene kroz te tri sezone Riječani su u velikoj mjeri naplatili 22. svibnja 2021, mjesec i pol dana kasnije. Sezona je to koju je briljantno do polovice doveo Valdas Dambrauskas, sezona je to u kojoj je Gorica 35 kola bila na poziciji koja vodi u Europu, ali posljednje, 36. kolo odvelo je Sinišu Oreščanina i njegova igrače upravo na Rujevicu. Gorici je trebao bod za Europu, Rijeci je trebala pobjeda za Europu, a do nje je domaći sastav i došao. Gol Luke Menala u 79. minuti za konačnih 2-1 uništio je daleko najbolju priliku Gorice da izađe u europska natjecanja, a trener Siks tom se utakmicom i oprostio od klupe našeg prvoligaša.

Neobična je bila i prva sljedeća utakmica, u kojoj je Gorica zadnjih pola sata bila s igračem manje, ali svejedno je uspjela pobijediti 1-0, autogolom Čestića u 73. minuti, a nakon toga je krenula riječka dominacija u međusobnim ogledima. Jedina preostala pobjeda dogodila se prošlog proljeća, u onom ludom goričkom jurišu na deveto mjesto, u susretu u kojem je na klupi Gorice bio Željko Sopić, a na Rijekinoj – Sergej Jakirović i Marin Ivančić. Dvojac koji je obilježio prvu sezonu i pol u prvoligaškom društvu ovoga puta bio je s druge strane, ali to je zapravo samo početak jednog novog niza.

Već u toj utakmici u dresu Rijeke nastupio je Niko Janković, momak koji u Gorici nije prošao, da bi “oživio” preko Jakirova Zrinjskog, a onda otišao za njim u Rijeku. Kad je ta prošla sezona završila, Jakirović je krenuo slagati neku novu Rijeku, ovu koja blista cijele ove sezone, a u svom rosteru poželio je i Tonija Fruka, do toga trenutka igrača Gorice. A danas uvjerljivo najboljeg asistenta lige. Doveo je i Marijana Čabraju, još jednog igrača kojeg je vodio u Gorici, koji je ostavio dubok trag u našem klubu, pa je gorički pečat u riječkoj svlačionici postao još snažniji.

Novi korak u “goričanizaciji” svoga kluba Riječani su napravili u trenutku kad je Jakir odlučio prihvatiti ponudu Dinama, tamo krajem kolovoza prošle godine.

– Znate, mi bismo željeli Željka Sopića na svojoj klupi… – javio se predsjednik Mišković kolegi Črnku, koji nije mogao, a ni želio zadržavati trenera koji je izveo čudo u proljetnom dijelu prošle sezone i očuvao Goricu u najvišem rangu.

Sopa je, dakle, Turopolje zamijenio Kvarnerskim zaljevom, pritom poželio povesti sa sobom i praktički cijeli stručni stožer, ali tu je predsjednik Črnko podigao rampu.

– E, to neće ići…

Uhodani stožer tako je dočekao Dinka Jeličića, a na izmaku listopada Sopić je prvi put dočekao Goricu na Rujevici. I pobijedio 1-0, golom Marca Pašalića, unatoč one dvije kolosalne šanse za Goricu u samoj završnici…

Stigla je tako i zima, a Rijeka je postala još više “gorička”. Josip Paušić, prethodne četiri godine analitičar Gorice, odlučio je prihvatiti poziv bivšeg šefa i preseliti na Rujevicu.

– Hajduk je doveo Perišića i Brekala, a mi smo doveli analitičara iz Gorice – u svom je stilu kazao Sopić uspoređujući ulaganja Hajduka i njegova kluba u zimskom prijelaznom roku.

Slučajno ili ne, Rijeka je na proljeće postala još bolja nego na jesen, pa se ta priča o Josipovu “transferu” iz sarkazma pretvorila u nešto vrlo konkretno i opipljivo. Uz sve ostalo, i Paušićev doprinos nedvojbeno je izuzetno važan u svemu što Rijeka radi u borbi za naslov prvaka, a debitirao je u – Velikoj Gorici!

Na terenu su bili ostaci snijega, Gorica je bila u vodstvu 2-0, ali Rijeka je u nastavku dobila dva penala, pa do potpunog preokreta došla golom Galešića u 89. minuti. Sopić je ludovao od sreće dolje uz teren, navijači Gorice kasnije su komentirali da se ponašao kao da nikad nije ni bio u Gorici, kao da mu Gorica nije ponudila šansu da doživi ovaj veliki uzlet u svojoj trenerskoj karijeri. A Sopa se ljutio jer je vjerovao da je snijeg na terenu bio namjerno, kao podvala njemu i njegovoj momčadi…

Ništa puno drukčije nije bilo ni 18 dana poslije, pri novom dolasku Rijeke u Veliku Goricu. Ovoga puta snijeg je zamijenila obilna kiša, uvjeti za igru opet su bili na opasnoj granici regularnosti, a pobjedu je opet odnijela Rijeka. Ovoga puta uz tri, a ne “samo” dva penala, što je i ovoj utakmici donijelo posebnu notu. U samo 18 dana, u dvije utakmice s istim protivnikom, Rijeka je dobila točno pet penala, što je teški raritet, ali ne i nešto što bi izazvalo komentar bivšeg trenera Sopića. Međutim, komentirao je zato bivši trener Jeličić.

– Ozbiljno razmišljam o tome da patentiram samoljepljive majice, da se ruke ne mogu odvojiti od tijela… – kazao je očito nezadovoljni Dinko, ali malo mu je vrijedilo.

Rijeka je itekako imala prste u velikom padu Gorice na otvaranju proljeća, posljedično i na Jeličićevu sudbinu, a nakon svega i nije bilo posebno neočekivano što je Gorica na njegovo mjesto dovela – bivšeg igrača Rijeke. Rajko Vidović imao je već 26 godina kad je konačno stigla prva prilika u HNL-u, i to baš kroz poziv Rijeke.

– U Rijeci sam bio dvaput, prvo u sezoni 2001-02, a onda opet u sezoni 2003-04, budući da sam između toga godinu proveo u Kamen Ingradu. U prvome mandatu nije sve bilo idealno, ali zato tu drugu sezonu pamtim samo po dobrome. Bilo mi je jako lijepo u Rijeci, osjećao sam se tamo kao doma, a veze su ostale i do danas. Uostalom, kći Laura studira stomatologiju upravo u Rijeci, često odemo s njoj, tako da me s vremena na vrijeme i sad navratim u grad u kojem sam kao igrač počeo svoju HNL karijeru – ispričao je Vidović.

Da svi ti odnosi Rijeke i Gorice budu još malo više isprepleteni, pobrinula se sezona u Lokomotivi, u zadnjoj fazi njegove karijere. Momčad s Kajzerice te je sezone izborila ulazak u prvu ligu, iz koje više nije ispadala, a učinila je to s gomilom mladih igrača, ali i dvojicom iskusnih, koji su vodili tu momčad – Željkom Sopićem i Rajkom Vidovićem.

– U konktaku smo mi stalno, čujemo se i vidimo kad uspijemo. Sopa i ja u jako smo dobrim odnosima – ne skriva Rajko, koji je prošle nedjelje prvi poraz na klupi Gorice doživio u sudaru s kumom Jakirovićem.

S prijateljem Sopićem, nadamo se, proći će barem za nijansu bolje. I možda, zašto ne, pomoći kumu Jakiru…