Okupljanje je bilo zakazano za 6.30 sati ujutro, slijedio je let do Kopenhagena pa vožnja do Malmöa, ručak i kratki odmor, a od 19 sati počela je i utakmica između nogometaša Gorice i Malmöa, po svim procjenama najbolje momčadi u Švedskoj. Uživali su igrači i njihova pratnja u ovom europskom izletu, osjetili kako će to otprilike izgledati kad jednom izbore nastup u europskim natjecanjima, a uživali su i na terenu. I pokazali da vrijede, da europski snovi definitivno nisu bez pokrića.

Oslabljena izostankom čak petorice važnih igrača – u Švedsku nisu ni putovali Suk, Marina, Miya, Čabraja i Musa – Gorica je na noge vodećoj momčadi švedskog prvenstva istrčala s kapetanom Kahlinom na golu, dojučerašjim igračem Kurilovca Jurajem Spudićem na desnom boku, Špičićem na lijevom te Jovičićem i Maksom Ćelićem na stoperima. Vezni red držali su Maslowski i Hrvoje Babec, 19-godišnjak na probi u Gorici, na krilima su startali Lovrić i Dvorneković, a u napadu Zwolinski i Cherif Ndiaye.

U takvom izdanju, šarenom i nikad prije viđenom, Goričani su hrabro krenuli protiv momčadi koja je ovu utakmicu doživjela na bitno drugačiji način. Treneru Malmöa, Nijemcu Uweu Rösleru, nekad igraču Manchester Cityja, ovaj je test poslužio kao generalna proba uoči nedjeljnog derbija protiv AIK-a, dok je iza Gorice svega desetak dana priprema. Za očekivati je zato bilo da će Malmö dominirati, da će domaćin kontrolirati ritam i dinamiku, no nisu ni crveni iz Velike Gorice bili bezopasni. Pokušao je glavom Zwolinski, pa Lovrić iz slobodnjaka, a s druge strane prijetio je Markus Rosenberg, 36-godišnja ikona švedskog nogometa, nekad igrač Ajaxa i Werdera…

A onda je, nakon uvodnog ispitivanja snaga, do te terenske nadmoći Malmöa i došlo. Isprekidane, naravno, opasnim situacijama koje bi Gorica kreirala onako kako njezin trener Sergej Jakirović najviše voli, iz brzih reakcija na akcije protivnika. Galamio je Rösler na svoje igrače, pokušavao ih “natjerati” da konačno stvore barem jednu pravu, zicer situaciju pred golom Kahline, ali nisu to dozvolili vrlo dobri Jovičić i Ćelić, kao i sam Kahlina… Jednu takvu zato je, u 33. minuti, stvorila Gorica. I povela!

Sjajno je na desnoj strani loptu iskontrolirao Juraj Spudić, prodao lažnjak lijevom beku švedske momčadi, pa poslao izvrsno ubacivanje na vrh peterca. Ondje je briljantno reagirao Lukasz Zwolinski, vinuo se u zrak i čelom poslao loptu u gol domaćina. Tribine su zanijemile od šoka, svih onih nešto manje od tisuću ljudi, jer nisu se baš nadali da će im “tamo neka Gorica” raditi tolike probleme, pogotovo u ovoj fazi priprema, na ovoj razini forme. Što znači samo da prošle sezone, prilično logično uostalom, nisu baš previše pratili HNL. Da jesu, znali bi koliko ozbiljan protivnik im je s druge strane…

Mogla je Gorica možda voditi i 2-0 nakon prvih 45 minuta, jer suđenje je bilo prilično domaćinsko, u što smo se posebno uvjerili kad je, na isteku posljednje minute poluvremena, Cherif primio loptu i jurnuo prema golu, da bi sudac – svirao kraj?! Društvo iz goričke delegacije samo se nasmijalo, svjesno da, eto, i sudac malo “čuva” Malmö.

Na poluvremenu je, prilično hrabro, trener Jakirović odlučio zamijeniti svih 11 igrača. U nastavku je tako Gorica igrala s Čovićem na golu, Igorom Blagojevićem, igračem na probi, na desnom boku, te s mladim Krizmanićem na lijevom. Ljubisavljević i Moro preuzeli su stoperske pozicije, u sredini su zaigrali Maloča, Ronaldo Deaconu i Dragan Gagulić, još jedan igrač na probi, dok su prema naprijed “ordinirali” Nizozemac Mathieu i još dvojica igrača na probi – Maks Slunjski iz Kurilovca i Kamerunac Jacques Haman. Kapetan te momčadi bio je 18-godišnji Krešimir Krizmanić, koji je posljednju utakmicu za Goricu odigrao nedavno, i to za – juniore! No ovakvu čast očito je zaslužio…

Malmö je nastavio u najjačem sastavu, bez ijedne promjene (?!), ali nije baš da su se još šareniji Goričani uplašili. Da, dominirao je domaćin, stvarao polu(šanse), ali dobro je naša momčad stajala na terenu. I držala vodstvo. Bilo je opasnih situacija pred golom Ivana Čovića, puno više nego na drugoj strani, borbeni Goričani bacali su se i na glavu ako je trebalo, očito odlučni u želju da se dokažu, pokažu, prezentiraju u što boljem svjetlu. I u tome su u velikoj mjeri i uspjevali.

Frustracije su na domaćoj klupi rasle iz minutu u minutu, pokušavao je trener Rösler s kombinacijom pokuda i pohvala, ali na terenu se nije previše toga mijenjalo. Jalova dominacija domaćina i u izlascima opasna Gorica, koja sad više nije imala problema ni s vrućinom, onakvom kakva je vladala u prvom dijelu, onakvom kakvu baš i ne očekuješ od Švedske… A onda, nakon 72 i pol minute besprijekorne partije, stigao je i gol za Malmö. Kapetan Rosenberg je nabacio s desne strane, a Marcus Antonsson glavom je poslao loptu u mrežu za 1-1.

Bilo bi nepošteno, nakon svega viđenog, reći da izjednačenje nije stiglo zasluženo, ali i dalje je bilo i više nego dovoljno razloga za zadovoljstvo načinom na koji se Gorica predstavila protiv jedne ozbiljne, prave europske momčadi. Uživali su u pogledu i galebovi, njih desetak letjelo je iznad igrališta tijekom cijele utakmice, očito je riječ o ponajvećim ljubiteljima nogometa u ptičjem svijetu… Oglasili su se i oni u 83. minuti, zajedno s cijelim stadionom, kad je Malmö pogodio stativu, a trener Jakirović i dalje je pokušavao uputama dirigirati svojim orkestrom pod nazivom “Nikad skupa”. Teško je, naime, vjerovati da će tih 11 igrača iz drugog poluvremena ikad više opet zaigrati u ovom sastavu…

Silno su Šveđani željeli pobjedu, igrali su maksimalno, puno snagom, sve do posljednje sekunde. Morao ih je sudac čak i smirivati žutim kartonima, očito frustrirane u nemoći da dođu do tog drugoga gola, do pobjede na koju su očito račnali pod normalno. No pitalo se nešto i Goricu, ovog poslijepodneva ponovno momčad na koju smo imali razloga biti ponosni. Daleko je to, naravno, od idealnog, ali borbenost, želja i trud ne mogu se osporiti niti jednom od igrača. Kao što, uostalom, i priliči pripremnoj utakmici, u kojoj se vodi žestoka borba za pozicije.

Samo pet sekundi nakon isteka 90. minute sudac je označio kraj, semafor je pokazivao konačnih 1-1, a tribine su obje momčadi nagradile pljeskom. Nije tu bilo razočaranja kod domaćina, u Skandinaviji i definitivno ne “briju” na euforije i depresije, a goričko društvo stadion je napustilo s osmijehom. Pripreme su tek počele, nedostajalo je pet prvotimaca, ali ovo je bilo – jako dobro!

16. MALONOGOMETNA LIGA VUKOMERIČKE GORICE 2019.

4. kolo

Subotnje olujno nevrijeme odgodilo je 3. kolo prvenstva u Novom Brdu za 25. lipnja. Već u nedjelju uz red sunca i red oblaka, no bez oborina nastavila se “breška” karavana odigravanjem 4. kola u Donjem Hruševcu.

Odigrano je zaista nekoliko vrlo neizvjesnih i tvrdih dvoboja. Velika Buna minimalnom pobjedom kontra Strezojeva zasjela je na vodeću poziciju sa utakmicom više od Kravarskog. Kravarsko pak nije igralo, odradili su slobodno kolo. Novo Brdo se bodovno diže, do bodova su došli preko Kozjače, teško stečeno vodstvo od 2:0 uspjeli su i nakon 2:1 sačuvati do kraja. Cerovski Vrh još uvijek traži prva tri boda, uzaludno su stvarali velike prilike protiv Opatije, dvojica opatijskih Šandora, Ivan i Stjepan su im presudili. Prvu pobjedu na domaćem terenu upisao je Donji Hruševec protiv Pokupskog, baš kao i Markuševec spram Gornje Opatije. Gornji Hruševec i Gladovec su neporažene momčadi, u međusobnom okršaju podijelili su bodove. Dubranec do prvog troboda dolazi protiv posljednje plasirane Hotnje. Šiljakovina za vrh uvjerljiva protiv Lučelnice.

Rezultati 4. kola: GORNJA OPATIJA – MARKUŠEVEC 0:2 (J. Brebrić, T. Brebrić), HOTNJA – DUBRANEC 0:3 (I. Petravić 2, Ž. Ceković), NOVO BRDO – KOZJAČA 2:1 (I. Kordić, D. Vujnović/J. Kovačić), CEROVSKI VRH – OPATIJA 3:5 (T. Grdenić 2,P.Galović/I. Šandor 3, S. Šandor 2), GORNJI HRUŠEVEC – GLADOVEC 1:1 (N. Kuzmić/P. Posavec), DONJI HRUŠEVEC – POKUPSKO 3:1 (M. Skrbin 2, Z. Matušin/K. Grahovac), VELIKA BUNA – STREZOJEVO 2:1 (T. Sremić, S. Cavrić ag/N. Skrbin), ŠILJAKOVINA – LUČELNICA 3:0 (J. Rak 2, K. Lučan).

Redoslijed:

1. VELIKA BUNA 7, 2. KRAVARSKO 6, 3.ŠILJAKOVINA 6, 4. NOVO BRDO 6, 5. GORNJI HRUŠEVEC 5, 6. GLADOVEC 5, 7. DUBRANEC 4, 8. DONJI HRUŠEVEC 4, 9. MARKUŠEVEC 4, 10. KOZJAČA 3, 11. OPATIJA 3, 12. GORNJA OPATIJA 3, 13. STREZOJEVO 3, 14. LUČELNICA 3, 15. POKUPSKO 3, 16. CEROVSKI VRH 2, 17. HOTNJA 0.

Ona je trenerica, ali i igračica Ženskog rukometnog kluba Gorica. Ona je fizioterapeutkinja u HNK Gorici, ali i ženskoj nogometnoj reprezentaciji. Ona je rekreativna boksačica, kći predsjednika ŽRK Gorice i sestra nogometaša Petra Lucijana. Ona je, po novome, i prvakinja Hrvatske u rukometu na pijesku. Ona je, ukratko, Lukrecija Čurek.

Taj rukomet na pijesku, sport koji posljednjih godina rapidno raste i razvija se, samo je jedna od aktivnosti kojima Lukrecija ispunjava svoje “lude” dane, ne baš tipične za djevojke u ranim dvadesetima… Ove sezone članica je ekipe Toyota MHC Dubrava, koja je prije državne završnice osvajala turnire u Zagrebu i Zaprešiću, da bi do titule prvakinja Hrvatske Lukrecija i njezine suigračice stigle na turniru u Ivanić Gradu.

– Već nakon dva turnira znale smo da smo prvakinje Hrvatske, budući da se rezultati zbrajaju, tako da nije bilo nekog velikog slavlja. Već pet godina igram za Dubravu, išle smo dvaput i na neslužbeno europsko prvenstvo na Kanare, osvajale smo peto i treće mjesto, a ove godine ćemo, u listopadu, ići na Siciliju, u Cataniju. I uživam u svemu tome, rekla bih čak da mi je veći gušt igrati rukomet na pijesku nego ‘obični’ rukomet. Puno je više adrenalina, atraktivnosti, mogućnosti za preokret… – javila nam se Lukrecija.

Sezona rukometa na pijesku, dakle, potrajat će sve do listopada, a u međuvremenu će se baviti ostalim svojim aktivnostima. Fizioterapijom u prvom redu, a onda svim ostalim.

– Željela sam upisati medicinu i baviti se liječenjem sportaša, ali na prijemnom mi je nedostajao jedan bod i nisam uspjela. Otišla sam u fizioterapiju i u tome se potpuno pronašla. Sjajan je osjećaj nekome moći pomoći na taj način, vratiti nekoga sportu nakon ozljede… – kazala nam je Lukrecija.

Taman pripremala za odlazak na posao, nema puno vremena za odmor kad ti je raspored toliko natrpan, ali ona u svemu tome uživa. U rukometu, na parketu i na pijesku, u pomaganju nogometašima i svima ostalima kojima je to potrebno, u treninzima boksa… I u nagradama koje dolaze u svemu tome. Kao što je, recimo, naslov prvakinja Hrvatske.