Poveži se s nama

Kultura

Anđeoski glas među anđelima: Preminula je Sandra Kulier…

Sandra Kulier, pjevačica koja je imala nekoliko hitova na prijelazu iz osamdesetih u devedesete, dobitnica najviše zahvalnica za pjevanje na bojištima tijekom rata, izgubila je bitku s bolešću…

Objavljeno

Na prvu njezino ime možda neće zazvučati do kraja poznato, jer ona nikad nije ni pokušavala biti dio bio kakvog “mainstreama”, ali iza Sandre Kulier ostaju velika djela. I priče koje govore da nas je napustila jedna posebna žena, osoba osebujnog duha i bogatoga glazbenog opusa. Borila se s bolešću već neko vrijeme, ovog ljeta bila je i na operaciji, ali ništa je nije moglo slomiti, uništiti taj njezin čuveni duh.

“Dobro se osjećam i rekla sam da ću riknuti ili na pozornici ili na nogama. Bilo je pjevača koji su na pozornici odapeli. To je baš lijepo, uzmeš zrak i… Divota, usred pjesme. Prije tri godine moj kolega je pjevao na zabavi i baš kad je pjevao ‘hajde, mala, dođi u moju sobu, imat ćemo privatan baaal’, otišao je. Žena ga gleda iz publike, odjednom se ljudi okupili. Ali ja joj kažem, pa vesna, on je otišao sretan. Kad bih mogla birati, onda bih voljela otići tako”, govorila je Sandra Kulier ovog ljeta u razgovoru za portal mirovina.hr.

“Recept za udvaranje”, “Živim svoj život” i “Uzmi me za ruku/ Jutro života” njezini su hitovi koji su se vrtjeli radijskim eterima krajem osamdesetih i devedesetih, ali karijeru joj je u prvom redu obilježio mjuzikl “Jalta, Jalta”, u kojem je nastupila više od 200 puta. Važan dio njezina opusa veže se uz domovinski rat, budući da je riječ o pjevačici s najviše zahvalnica zbog pjevanja na ratištima. I tu se brojka vrti oko 200.

“Bila sam ‘predpjevačica’ Miši Kovaču, Kići Slabincu, a četiri puta po tri mjeseca provela sam na turnejama u Rusiji. Imala sam turneje sa Šerfezijem, Novim Fosilima… Uvijek su im trebale mlade, vrckave pjevačice da skakuću sa strane. Kao i dečkima na frontu. Mene su zvali jer sam ih dobro zabavljala”, govorila je Sandra dok je vrtjela film svoje karijere.

Unatoč važnim pjevačkim uspjesima, Sandra Kulier nije živjela glamurozan život. Daleko od toga. Do novca je u umjetnosti uvijek bilo teško doći, pa je neko vrijeme čak i čistila, prala… I o tome je pričala bez imalo gorčine, svjesna da svatko piše svoju priču. Usporedno je i odgajala mlade pjevače u Velikoj Gorici, vodila različite zborove, družila se s prijateljima… Između ostalih i s Goranom Beusom Richembergom, koji se od nje oprostio emotivnim statusom na Facebooku:

“Otišla je Sandra Kulier. Živjela je glazbu čitav svoj život, isprva kao solo pjevačica zabavne glazbe i prateći vokal mnogim poznatijim pjevačima, dva desetljeća kao članica zbora kazališta Komedija, a posljednjih 15-ak godina i kao voditeljica više pjevačkih zborova u Velikoj Gorici. Zbogom, draga prijateljice. Hvala ti na potpori i povjerenju, ustrajnom zagovaranju i veselju koje smo dijelili. Počivala u miru.”

Kultura

Čudesni svijet društevnih igara izašao iz atomskog skloništa

U holu OŠ Eugena Kumičića, na eventu pod nazivom Male igre za Veliku Goricu, okupili su se ljubitelji društvenih igara svih uzrasta

Objavljeno

on

Šareno, veselo i razigrano izgledalo je ono što smo zatekli u holu osnovne škole Eugena Kumičića u subotu prijepodne. Na sve strane kockice, kartice, ploče… Bilo je važno pronaći pravog čovjeka da ponudi objašnjenje što se to događa.

– Ovo je event Male igre za Veliku Goricu u organitaciji udruge Talus, traje cijeli dan, od 10 do 20 sati, a namijenjen je za sve dobne uzraste. Možete upoznati cijeli niz društvenih igara, a pripremili smo i Yu-Gi-Oh! turnir, Magic turnir, Go turnir, a tu je i Escape room, u organizaciji Goričkog kluba mladih. Pred kraj eventa sisačka udruga Cube pripremit će i pub kviz o board gamingu i tome svijetu – uputio nas je u detalje Željko Nagy iz udruge Talus.

 

Na prvu ćete možda podići obrve, jer što sad odrasli ljudi imaju igrati igre, no u udruzi koja se bavi isključivo društvenim igrama imaju jako dobre argumente. I u sekundi shvatiš u čemu je stvar.

– društvene igre nisu samo Čovječe, ne ljuti se, Monopoly i Rizik nego puno više od toga. To je jedna kultura koja se jako razvila u svijetu, a mi pokušavamo da tako bude i kod nas. Među društvenim igrama mogu se pronaći sve tematike, igre mogu biti kraće ili duže, lakše ili teže… Sve što čovjek voli, što ga zanima, može se pronaći u društvenim igrama – uvjerava nas Željko.

Da bi probudili svijest o tome da društvene igre treba puno ozbiljnije doživjeti, Nagy i prijatelji osnovali su udrugu. A sve je krenulo prije tri godine.

– Svi smo mi odrasli na Čovječe, ne ljuti se i Monopolyju, ali normalo je da to brzo dosadi i čovjek se makne od društvenih igara. Međutim, par prijatelja i ja prije tri godine smo kupili jednu drukčiju igru, isprobali je, pa smo kupili još jednu, pa još jednu, pa još jednu… Na kraju je došlo do toga da nas je već bilo toliko da više nismo mogli stati u ničiju stan, odlučili smo osnovati udrugu – objašnjava Željko.

I tako se, pojavom udruge, hobi pretvorio u ozbiljnu stvar. Ljubav prema društvenim igrama održava se u točno određenim terminima. Koji se, naravno, ne propuštaju kad jednom uđeš u taj svijet…

– Prostor udruge je u Cvjetnom naselju, u atomskom skloništu, svake subote i nedjelje od 17 sati igramo društvene igre. Subotom imamo i GO turnire, nedjeljom Yu-Gi-Oh! turnire – završava Željko Nagy.

Nakon tri godine, eto, odlučilo je društvo iz Talusa izaći iz skloništa i pokazati široj javnosti čime se to oni zabavljaju. Spremaju već i nove projekte, priključuje im se sve više ljudi i čini se da plan popularizacije “gaminga” doista funkcionira.

 

 

 

 

Nastavi čitati

Kultura

Kirgistan, Ronaldo, propast, uspon i humanost u knjigama koje su – žive!

Živa knižnica ponudila je Goričanima priče o životu nogometaša, o tome kako se postane beskućnik, kako iz Kirgistana završiš u Gorici, kako izgleda život humanitarke…

Objavljeno

on

Na prvu je zvučalo neobično, nepoznato, nije bilo baš potpuno jasno što je to pripremio Gorički klub mladih, ali nakon prve večeri Žive knjižnice sve je jasno. Ta priča je – ludilo! Riječ je o projektu GKM-a koji je oduševio sve one koji su prepoznali o čemu se tu radi i došli u prostorije Turističke zajednice.

– Ideja se rodila nakon što smo na internetu vidjeli da to u svijetu jako dobro prolazi. Izvorni naziv je ‘Human library’, a ideja je da okupimo ‘knjige’ u živom obliku, ljude sa zanimljivim životnim pričama, koje sudionici eventa ‘posude’. Točnije, sjednu s njima za stol i razgovaraju. Organizirali smo ovo povodom Međunarodnog dana tolerancije, a ja se nadam da će postati i tradicija – objasnila nam je Lucija Lamešić iz Goričkog kluba mladih.

Konkretno, koncept je izgledao ovako… Postavljena su četiri stola, za jednim su sjedila tri nogometaša HNK Gorice – Goričanin Matija Dvorneković, Poljak Lukasz Zwolinski i Gruzijac Gigi Mchedlishvili – za drugim Mile Mrvalj, čovjek s višegodišnjim iskustvom života u beskućništvu, za trećim Zamira Djumashalieva, Kirgistanka s goričkom adresom, a za četvrtim naša poznata humanitarka Dalija Zubek. Posjetitelji sjednu za stol koji odaberu i imaju 15 minuta za razgovor sa sugovornicima. Odnosno, za živim knjigama. Kad 15 minuta prođe, prelazi se na sljedeći stol, a žive knjige ispočetka pričaju svoju životnu priču. I tako četiri puta, što je hodajućim knjigama možda bilo malo naporno, ali posjetiteljima je bilo, spomenuli smo već, ludilo.

– Ja sam iz poljskoga grada Sczeczina i Gorica je prvi inozemni klub i grad u mojoj karijeri… Mislim, ne u karijeri, jer karijere imaju Ronaldo i Messi, ovo moje je, rekao bih, nogometna avantura – govorio je skromni Zwolinski sa smiješkom, da bi nakon njega suigrač Mchedlishvili ispričao o životu u gruzijskoj metropoli Tbilisiju, a Dvorenković o svojim iskustvima iz Albanije, Rusije, s Islanda

Nakon 15 minuta nogometa, prebaciš se s nogometa na život jedne Kirgistanke u našem gradu, doznaš kako je naučila hrvatski, kako je promijenila vjeru, pa nakon još četvrt sata doznaš kako je to posvetiti život humanitarnom radu, pa onda za kraj čuješ iz prve ruke i kakav je osjećaj ostati bez doma.

– Najgore što se dogodi svakom čovjeku koji propadne je to što te svi ostave, odreknu te se, zaborave… Iskreno, ne znam nijednog beskućnika kojeg žena nije ostavila nakon što je propao – kazao je Mile Mrvalj iz udruge Fajter, koja se bavi pomaganjem beskućnicima.

– Nitko ne propadne preko noći, uvijek to ide postepeno, a kad shvatiš da si došao do ruba, osjećaš samo prazninu. I ništa više. Mučan je to život, spavaš uvijek s jednim okom otvorenim, u tom svijetu bude i tučnjava, i ubojstava, a posebna priča je život u kontejnerima. Skupljaš boce da bi preživio, ali često tu naletiš na sve drugo osim boca. Otvoriš vreću smeća pa ispadnu crkotine životinja, ljudski izmet, ostataci inzulina… A da ne pričam o štakorima, o nedostatku osobne higijene…. A opet, najvažnije u tome svemu je da, kad upadneš u živo blato, napraviš sve da se iz njega izbaviš. I da se ne prepuštaš, ne odustaješ od života – pričao je svoju potresnu priču Mrvalj.

I na kraju, kad sve završi, nakon nešto više od sat vremena, dođe ti žao što je gotovo. I jedva čekaš neku novu priliku da pročitaš žive knjige i doznaš njihove priče.

– Kažem, nadam se da ćemo nastaviti s ovim, sve dok nam ne ponestane životnih priča – kaže Lucija Lamešić, pa se već sljedeće sekunde složi da toga nikad ne može faliti.

Svaki čovjek nosi neku svoju priču, potencijalno vrlo zanimljivu i vrijednu pažnje, iz koje se može i štošta naučiti. Sve u svemu, ako nismo već spomenuli, ludilo od projekta… Čekamo novu rundu.

Nastavi čitati

Kultura

Kaj buš za Noć kazališta?

‘U staro vrime’, ‘Koja kokoš, crlena el bela?’ i ‘Hotel Promaja’

Objavljeno

on

Buševec će ove subote, u Noći kazališta, biti u znaku KAJ BUŠ festivala – susreta pučkih kazališta kajkavskog govornog područja. Ogranku Seljačke sloge Buševec  u goste dolaze skupine s otoka Ugljana, Kalinovca i Crne Gore.

“Vjerujem da će se ljudi dobro zabaviti i nasmijati, maknuti iz ovih svakodnevnih briga i uživati u Noći kazališta. Pozivamo sve da dođu u Buševec. Ulaz je besplatan”, kaže Nenad Rožić, predsjednik Ogranka seljačke sloge Buševec.

Udruga Điran s otoka Ugljana igrat će predstavu ‘U staro vrime’, Kulturna udruga ‘Tomislav Franjić’ iz Kalinovca nasmijat će vas predstavom ‘Koja kokoš, crlena el bela?’, dok će Teatar 303 iz Kotora predstaviti ‘Hotel Promaju’

Festival s predstavama počinje u 18 sati.

Nastavi čitati

Reporter 377 - 08.11.2018.

Facebook

Izdvojeno