Povežite se s nama

Sport

Zvonimir Kovačević: Doveo sam Goricu u prvu ligu, ali ne želim na tome stati

Objavljeno

na

Znam da se to ne čuje često, ali meni je bolje biti trener nego igrati, kaže trener KK Gorice Zvonimir Kovačević, koji je u prvoj prvoligaškoj sezoni izborio ostanak i ispunio cilj. Igrao je i ABA ligu, bio i na Cipru, zapamtio jednoga gospodina Browna i s 28 godina završio igračku karijeru. U ovoj novoj, trenerskoj, ma “bilićevski” pristup… 

Bila mu je 31 godina kad je Zvonimir Kovačević sjeo na klupu Gorice. Bivši igrač, jedan od najboljih velikogoričkih košarkaša u posljednjih 20-ak godina, odlučio je pokušati sjesti na klupu.

– Oduvijek me privlačio trenerski posao. I kao igrač sam, pogotovo u zadnje dvije godine, dok sam igrao u Sloveniji, razmišljao o tome. Naime, ondje je trener bio Gašper Potočnik, dečko koji je bio mlađi od mene. Imao je samo 25 godina. Puno vremena provodili smo zajedno, bio sam jedini stranac u klubu i družili smo se po cijele dane. Puno smo pričali o košarci, često je i uvažavao moje mišljenje, i tu se probudila želja. Dvije, tri godine sam se odmarao nakon karijere, no ta želja se vratila i rekao sam: ‘Idem probati’ – počeo je svoju priču trener goričkog prvoligaša.

Došao je na klupu i – ostao.

– Nisam zažalio što sam se ovoga primio, upravo suprotno. Pitao me baš nekidan jedan naš reprezentativac: ‘Što je bolje, biti igrač ili trener?’ Moj odgovor je da bih: ‘Uvijek bih radije bio trener’. Da, stotinu puta je teže biti trener, ali svejedno.

Došao je 2011., a četiri godine poslije klub je narastao sve do najvišeg ranga. U prvoj sezoni cilj je bio ostati u ligi, a tako je i bilo. Iza nas je lijepa sezona, košarka se vratila u grad…

– Ne mogu na ovu sezonu gledati izdvojeno, gledam na ono što radimo kroz četiri sezone, koliko sam na klupi. Klub je prije toga desetak godina bio u donjoj polovici druge lige, a mi smo vrlo brzo došli do toga da se tri godine borimo za ulazak u prvu ligu, pa konačno i uđemo u najviši rang. Prvi dio sezone bio je odličan, ali nije bilo realno da ostanemo u borbi za Ligu za prvaka. Na kraju smo ostali u ligi, a sve iznad toga nije bilo realno – uvjeren je Kovačević.

Domaći je dečko, odrastao u Velikoj Gorici, i danas s obitelji ovdje živi, a košarkaški počeci vežu se uz tadašnji Radnik. I jedno ime.

– Mirko Kovčalija, legendarni Bane! Bilo je to 1987. kad sam počeo, klub je još bio Radnik, a Bane je bio jedini koji ga je održavao na životu. Sam je vodio

sve selekcije i održavao klub na životu. Čak je i u ratno doba u uniformi znao dolaziti na trening – sjeća se Kovačević i nastavlja:

– Taj Banetov pedagoški i odgojni pristup bio je jedan od važnih razloga zašto sam zavolio košarku. On me zadržao u tom sportu i povratka više nije bilo.

Ubrzo je Radnik postao KK Media.

– U ljeto 1992. pojavio se Damir Pavličević, bivši košarkaš Cibone koji je preuzeo klub sa svojim privatnim kapitalom i preimenovao ga u Media. Tu je počeo taj uzlet goričke košarke. Iz treće lige ušlo se u drugu, tri godine zaredom igrale su se i kvalifikacije za prvu ligu, ali nažalost nije bilo interesa da u nju i uđe. Nikad klub nije bio bolje organiziran nego u to vrijeme, ali iznenada je došlo do prekida suradnje i klub je krenuo praktički ispočetka.

On je rastao kroz Mediju, došao i do seniorske momčad, pa “eksplodirao”. U drugoj ligi je zabijao 35 koševa po utakmici i uzeo ga je slovenski ABA ligaš Laško. No još jednu sezonu ostavio ga je u Velikoj Gorici, a glavni cilj je bio – udebljati se. Onako mršav i tanak teško je mogao na višu razinu. Odlazeći s treninga često je nosio kanticu posebnih preparata…

– Da, imao sam specijalan program prehrane, ali i cijeli mali tim koji je to pratio. U tih sam godinu dobio devet kilograma ‘dobrih’ mišića. Sve do tad je bila dječja košarka – nasmijao se Kovačević.

Proveo je u Sloveniji nekoliko godina, igrajući u Krškom, Laškom i Koperu, pa potom otišao na dvije godine u redove njemačkog prvoligaša Witzburga.

– Nakon toga sam imao i jednu godinu posvećenu egzotici, otišao sam na Cipar. Iako, tad se na Cipru igrala jako dobra košarka, s puno stranaca, čak i bivših NBA igrača.

Igrao je na Cipru i s jednim poznatim licem u domaćim košarkaškim krugovima. Jerel Blessingame, koji je sa Šarićem odvukao Cibonu do titule ABA lige, igrao je s Kovačevićem.

– Odličan dečko, pravi veseljak, sav zaigran, ali i sjajan igrač. Iako, više sam vremena na Cipru provodio s ‘balkanskom ekipom’.

Igrao je s Laškim i Eurokup, dijelio je svlačionicu s kasnije vrhunskim euroligaškim igračem Ermalom Kuqom, a u okršaju s Efes Pilsenom igrao je protiv najboljem igrača s kojim se ikad našao na parketu.

– Marcus Brown, Amerikanac iz Efesa, bio je nešto najjače što sam ikad vidio iz bliza. To je nešto strašno. Uostalom, dvije godine poslije bio je i najbolji igrač Eurolige. Jesam ga čuvao? Hm, probao sam ga čuvati… Ali zato je on mene vrlo uspješno čuvao, ha, ha.

Karijeru je Zvonimir završio s 28 godina, kad je shvatio da više nema smisla.

– Izvukao sam maksimum, prvenstveno iz svog tijela, koje nije bilo na razini košarke koja se danas igra. Nisam mogao to pratiti. Jednostavno rečeno, to je tijelo je bilo malo presporo. Procijenio sam u kojem smjeru ide košarka, koliko ja tu mogu dati, a na kraju krajeva i može li se od nje živjeti. Počeo sam sezonu u Škofjoj Loki, ali oko Nove godine sam otišao kući i rekao im: ‘Ne vraćam se’ – kaže Kovačević i dodaje:

– Iskreno, mislio sam da ću i više napraviti u karijeri kad sam bio klinac. No ispalo je da je ovo bilo maksimum.

Igračka priča tako je završila, a tri godine poslije započela je trenerska. Talent je tu, u to nema sumnje, puno promišlja i razmišlja o košarci, pokazao je da puno toga i zna. A sve sa stilom, kako sam kaže, karakterističnim za Slavena Bilića.

– Na njegovu primjeru pojavila se priča da, kao, Bilić ne može uspjeti zato što ima taj ‘frendly’ odnos s igračima. Ja mislim da to nije točno. Trenerski posao sve više ide u tom smjeru, gubi se onaj stari trenerski kov, strogih diktatora u svlačionici. Sve je važnija psihologija, sa svakim igračem moraš individualno ući u nekakav odnos i na osnovu toga graditi momčadski duh – opisao je svoje trenerske postulate Kova, uz obavezan dodatak:

– Kao igrač najlošiji sam bio u obrani, to mi je uvijek bilo problem, ali danas na njoj inzistiram. Prvo moraš posložiti obranu, pa onda graditi dalje.

Njegovi principi funkcioniraju jako dobro, s igračima zapravo živi u nekoj košarkaškoj simbiozi.

– Svi kažu da treneri stvaraju igrače, ali nije to baš tako jednostavno. To je obostrani proces, jer i igrači stvaraju trenera. Kad smo igali dobro u prvom dijelu sezone, bio sam najbolji trener, a čim je zaredalo par poraza, odmah sam najlošiji – primijetio je trener Gorice.

Kad ga se upita da pogleda prema naprijed, najčešće ćete čuti:

– Raditi dalje, samo raditi dalje!

Nekoliko je opcija u planovima o velikogoričkoj košarkaškoj budućnosti. Jedna od njih, vrlo ozbiljna i prilično primamljiva, suradnja s Cedevitom. Ne bi Gorica ni u kojem slučaju postala bilo čija filijala, ali suradnja bi bila obostrano korisna. Cedevita bi davala igrače na posudbu, pomagala Gorici, koja bi te igrače razvijala, na njima gradila rezultate.

– Uz to, naravno, radit ćemo i na razvoju naših mladih košarkaša – uskače trener Kovačević.

Postoje i neke druge varijante, jedna od njih je slična suradnja s Cibonom, a sad se pojavljuju i neke treće opcije, malo drukčije. No sve se svodi na to da…

– Gorica mora napraviti korak više. Otkad sam ja trener svake godine smo išli za stepenicu gore, a ove godine i dvije. Na tome ne smijemo stati. Uprava mora zauzeti čvrst stav, stabilizirati klub i financijski i infrastrukturno da bismo mogli postati jedan dobar prvoligaš – zaključio je “gorički Bilić”, uspješan trener sa samo 35 i čovjek s vizijom. Bilo bi šteta da se ne nastavi tim ritmom.

CityLIGHTS

FOTO Plamen Sportskih igara mladih stigao u Veliku Goricu

Suradnja Grada Velike Gorice i Sportskih igara mladih traje već godinama, a upravo se s državnih završnica gorički predstavnici redovito vraćaju s medaljama i vrijednim sportskim iskustvima.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Morena Martinović/Cityportal

Park dr. Franje Tuđmana danas je bio ispunjen dječjim smijehom, sportskim navijanjem i natjecateljskim duhom jer je Velika Gorica ponovno ugostila Telemach Dan sporta u sklopu Plazma Sportskih igara mladih, najveće amaterske sportske manifestacije u Europi koja ove godine obilježava 30. rođendan.

Mlade sportašice i sportaši natjecali su se u graničaru i atletici u dvije dobne kategorije – 2015. godište i mlađi te 2017. godište i mlađi – a najbolje ekipe i pojedinci izborili su plasman na Državnu završnicu Plazma Sportskih igara mladih koja će se krajem srpnja održati u Rijeci.

Posebno oduševljenje među djecom izazvao je dolazak Luke Lovre Klarice, hrvatskog rukometnog reprezentativca, dugogodišnjeg igrača RK Zagreb i bivšeg igrača HRK Gorica, koji je zajedno s djecom zapalio plamen Sportskih igara mladih. Na događanju je bio i Viktor Strašan Frajer, maskota Sportskih igara mladih, koji je dodatno podigao atmosferu među okupljenim sudionicima.

Suradnja Grada Velike Gorice i Sportskih igara mladih traje već godinama, a upravo se s državnih završnica gorički predstavnici redovito vraćaju s medaljama i vrijednim sportskim iskustvima.

– Hvala vam što ovo prijateljstvo Sportskih igara mladih i Velike Gorice traje već dugi niz godina. Danas igramo graničara, trčimo atletiku, igramo nogomet Coca-Cola Cup i igramo košarku Sprite, rekao je David Burburan, nekadašnji vaterpolist i današnji direktor razvoja Sportskih igara mladih.

Natjecatelji su tijekom dana pokazali sportski duh, zajedništvo i fair play, vrijednosti koje Sportske igre mladih kontinuirano promiču već tri desetljeća kroz besplatna sportska natjecanja za djecu osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta. Sudionicima se obratila i pročelnica za predškolski odgoj, školstvo i društvene djelatnosti Lana Krunić Lukinić.

– Dajte sve od sebe. Budite uporni, a najbolji će pobijediti! Samo tako budite u natjecanju i ja otvaram ove sportske igre. Sretno svima!, poručila je okupljenim natjecateljima.

Osim natjecanja u graničaru i atletici, Sportske igre mladih tijekom godine okupljaju djecu i mlade u brojnim disciplinama poput Coca-Cola Cupa u malom nogometu, HEP turnira u rukometu, 3×3 Sprite Cupa u košarci, odbojke, šaha, stolnog tenisa i tenisa.

Sudjelovanje na svim natjecanjima potpuno je besplatno, a Igre su otvorene za pojedince i slobodno formirane ekipe bez obzira na prethodno sportsko iskustvo. Organizatori očekuju kako će tijekom jubilarne 30. sezone u Hrvatskoj sudjelovati više od 140 tisuća djece i mladih.

Fotogalerija: Morena Martinović/Cityportal

Nastavite čitati

HOTNEWS

OŠ Šćitarjevo opet prvak Hrvatske! Finale odlučeno tek u trećem setu – “malo smo pribrali glave i pobijedili”

Do naslova su stigli nakon tri seta neizvjesnog finala protiv OŠ Marina Držića.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Matija Ribić/FB

Ekipa OŠ Šćitarjevo osvojila je naslov državnih prvaka na Državnom natjecanju u odbojci održanom od 26. do 28. svibnja u Vinkovcima. U konkurenciji osam ekipa do zlata su stigli nakon zahtjevnog finala protiv OŠ Marina Držića, koje je odlučeno tek u trećem setu. Ovo je drugi naslov državnih prvaka za OŠ Šćitarjevo u posljednje tri godine, a prvi put su ga osvojili 2023. godine.

Put prema naslovu otvorili su u polufinalu pobjedom protiv Osnovne škole Josipa Bečića rezultatom 2:0 u setovima, a završnica turnira ponudila je puno više neizvjesnosti. U finalu su igrali protiv ekipe OŠ Marina Držića, sastavljene od više igrača koji igraju za OK Dinamo, no učenici iz Šćitarjeva uspjeli su zadržati mirnoću kada je bilo najpotrebnije.

Prvi set pripao je Šćitarjevu rezultatom 26:24, drugi su istim rezultatom uzeli protivnici, dok je odlučujući treći set završio uvjerljivih 15:8 za novu titulu državnih prvaka.

“U trećem setu smo malo pribrali glave i uspjeli pobijediti”, rekao je profesor tjelesne i zdravstvene kulture OŠ Ščitarjevo, Matija Ribić.

Za OŠ Šćitarjevo nastupili su Ivano Ćosić, Teo Grbač, Alexandar Nesvanulica, Bruno Serdar, Jurica Trupčević, David Uroić, Patrik Urošević, Luka Vukadin, Jakov Martinović, Stjepan Malec, Adriano Svekrić i Benjamin Šibalić.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Velika Mlaka s jednim golom do 13. pobjede

Objavljeno

na

Objavio/la

Velika Mlaka je u odgođenoj utakmici 28. kola pobijedila Kupu minimalnim rezultatom 1:0, pogodak je postigao Ivan Čolić u 88. minuti.

Velika Mlaka, 27.05.2026. Jedinstvena 1.ŽŽNL-28.kolo: NK Velika Mlaka 1947 – NK Kupa 1:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Mlaka, 27.05.2026. Jedinstvena 1.ŽŽNL-28.kolo: NK Velika Mlaka 1947 – NK Kupa 1:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Visoka temperatura zraka ”usporila” je ritam utakmice u prvom poluvremenu u kojem su domaći očekivano imali nešto veću prevlast na terenu. Gosti su pokušavali protunapadima doći do povoljne šanse i završnog udarca, ali obrana domaćih je to pravovremeno zaustavljala.

Velika Mlaka, 27.05.2026. Jedinstvena 1.ŽŽNL-28.kolo: NK Velika Mlaka 1947 – NK Kupa 1:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Mlaka, 27.05.2026. Jedinstvena 1.ŽŽNL-28.kolo: NK Velika Mlaka 1947 – NK Kupa 1:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Susret je u drugom poluvremenu bio nešto dinamičniji, jer je kiša uvjete na terenu učinila povoljnijih za brže akcije. Ipak, u završnici su i jedni i drugi bili neprecizni, odnosno vratari su pravovremeno reagirali i sačuvali svoju mrežu.

Velika Mlaka, 27.05.2026. Jedinstvena 1.ŽŽNL-28.kolo: NK Velika Mlaka 1947 – NK Kupa 1:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Mlaka, 27.05.2026. Jedinstvena 1.ŽŽNL-28.kolo: NK Velika Mlaka 1947 – NK Kupa 1:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završnica je za goste iz Pokupskog bila kritična zbog pojačanog pritiska domaćih, koji su zasluženo stigli do vodstva. Ivan Čolić je u 88. minuti iskosa s desne strane visokom parabolom pogodio suprotne rašlje za – 1:0! Super pogodak!

Velika Mlaka, 27.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-28.kolo: NK Velika Mlaka 1947 – NK Kupa 1:0. Foto: David Joliæ/cityportal.hr

Velika Mlaka, 27.05.2026. Jedinstvena 1.ŽŽNL-28.kolo: NK Velika Mlaka 1947 – NK Kupa 1:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Mlaka, 27.05.2026. Jedinstvena 1.ŽŽNL-28.kolo: NK Velika Mlaka 1947 – NK Kupa 1:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Mlaka (28 13 3 12 56:54 42) je s 42 boda na 6. mjestu prvenstvene ljestvice, a Kupa (28 10 5 13 38:56 35) je s 35 bodova na 11. mjestu.

Galerija fotografija

Jedinstvena 1.ŽNL NSZŽ, 28. kolo

NK Velika Mlaka 1947 – NK Kupa (Pokupsko) 1:0 (0:0)

Velika Mlaka. Stadion: ŠRC Jure Mihalj – Đuro. Gledatelja: 60. Srijeda, 27.05.2026., 19 sati. Sudac: David Vrljić (Velika Gorica). Pomoćni suci: Marko Kovač (Velika Gorica) i Ema Kozarić (Gradići). Delegat: Ante Šapina (Zagreb). Strijelac: 1:0 – Čolić (88).

VELIKA MLAKA: Senica, Đenđinović (od 57, Cundeković), Plepelić (od 46. Mujkić), Zagorac (od 71. Lončarević), Božić (od 82. Jakovljević), Rendulić (od 71. Vlašić), Milanović (cap.), Vidović (od 46. Maloku), Čolić, Merlić, Marđetko (od 71. Radoš). Trener: Stjepan Đuračić.

KUPA: Tomislav Sečenj, M.Petković, Jankeš, Vranešić, I.Petković, Cavrić, Dojkovski, Rovišan, Tihomir Sečenj (cap.), Ilijević (od 85. L.Bašić), Pirša (od 64. R.Bašić). Trener: Josip Kraljević.

Nastavite čitati

Moja županija

Mraclin preko Poleta do novog finala s Kurilovcem

Objavljeno

na

Objavio/la

Mraclin je sigurnom predstavom izborio finale Kupa NSVG-e svladavši susjedni Polet iz Buševca rezultatom 3:1 na Novoj Grabi. Nekada veliki turopoljski derbi, koji je znao okupiti i nekoliko stotina gledatelja, ovoga je puta pratilo tek sedamdesetak ljubitelja nogometa. Domaćin je pitanje pobjednika praktički riješio već u uvodnim minutama susreta. Mraclin je poveo u 5. minuti kada je nakon asistencije Frana Krilića i pogreške Nike Šestaka, siguran realizator bio Igor Hajduk.

Samo dvije minute kasnije nova pogreška gostujuće obrane skupo je stajala Polet. Vratar Matija Halilić loše je reagirao prilikom istrčavanja i loptu praktički predao Kriliću, koji je s dvadesetak metara precizno pogodio za 2:0. Domaćini su nastavili kontrolirati utakmicu, a potvrda pobjede stigla je u 60. minuti. Toni Borovac ubacio je pred vrata gostiju, a Ivan Kos atraktivno petom pogodio za visokih 3:0 i izmamio pljesak okupljenih gledatelja. Polet je do kraja uspio tek ublažiti poraz. U 86. minuti počasni pogodak za goste postigao je Pavao Galović.

Finale velikogoričkog Kupa tako će, kao i prošle godine, igrati Mraclin i Kurilovec. Susret će se najvjerojatnije igrati u srijedu, 3. lipnja, na mraclinskoj Grabi, no konačnu potvrdu još treba dati vodstvo velikogoričkog Nogometnog saveza.

KUP NSVG – POLUFINALE

MRACLIN – POLET (B) 3:1

Stadion Nova graba. Gledatelja 70.
Sudac: Ivan Mirenić. Pomoćnici: Marko Matić i Danijel Zgurić.

STRIJELCI: 1:0 – Hajduk (5), 2:0 – Krilić (7), 3:0 – I. Kos (60), 3:1 – Galović (86).

MRACLIN: Zagorac (od 84. Matejčić), Marjanović (od 79. Hodalin), Smolković (od 46. Đurašić), J. Domitrović, Rajić, Brdek, Matić, Borovac (od 68. Tokić), I. Kos, Krilić, Hajduk (od 89. Kaurin). Trener: Marko Pancirov.

POLET (B): Halilić, Matković, Karaula (od 56. Dolački), B. Šestak (od 50. Dejanović), Kaurin, Jušić, N. Šestak, Raković (od 46. Galović), Stuparić (od 46. Debijađi, od 62. Kirin), Golubić, Ivkić (od 62. Roginić). Trener: Josip Rožić.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

Nastavite čitati

Sport

Ivan Grahovac – priča o talentu, radu i naslovu prvaka Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio/la

Kad se iz Kozjače, iz naših Vukomeričkih gorica, krene prema velikim sportskim snovima, put nikada nije lagan. No, za Ivana Grahovca nogomet je ljubav i način života.

Rođen 24. lipnja 2009. godine, Ivan će za mjesec dana proslaviti svoj 17. rođendan, a iza njega su već godine rada, odricanja i uspjeha kakve mnogi sportaši sanjaju cijelu karijeru. Njegova priča počinje na terenima NK Kurilovec, gdje je kao devetogodišnji dječak prvi put stao među vratnice. Već tada bilo je jasno da posjeduje nešto posebno što označava prave golmane.

Talent nije dugo ostao skriven. Godine 2022. stiže poziv iz HNK Gorice, jednog od najorganiziranijih hrvatskih prvoligaških klubova kada je riječ o radu s mladim igračima. Ivan tamo nastavlja svoj razvoj i vrlo brzo postaje jedan od ključnih igrača generacije 2009. Iste godine dolazi i prvi veliki trenutak. Na kultnom malonogometnom turniru tkz. „Mala Kutija šibica”, pioniri HNK Gorice osvajaju naslov pobjednika, a Ivan Grahovac proglašen je najboljim vratarom turnira. Bio je to trenutak kada je šira sportska javnost prvi put ozbiljno čula za tihog i skromnog dečka iz Vukomeričkih gorica. Pod vodstvom trenera Borisa Trivunova uslijedio je novi iskorak. Generacija HNK Gorice osvaja Prvenstvo Hrvatske u kategoriji starijih pionira, a Ivan svojim obranama potvrđuje status jednog od najperspektivnijih mladih golmana.


No, pravi sportaši ne boje se izazova. Upravo zato Ivan prihvaća poziv trenera Dine Kovača i odlučuje otvoriti novo poglavlje svoje karijere prelaskom u MNK Uspinjača Gimka. Odluka da veliki nogomet zamijeni futsalom pokazala se kao pun pogodak. Brži ritam igre i manji prostor  samo su dodatno naglasili njegove kvalitete. Ivan je iz utakmice u utakmicu rastao, a 2026. godina donijela je krunu svega uloženog truda — naslov prvaka Hrvatske u futsalu u kadetskoj konkurenciji.

Državna završnica u Gradskoj sportskoj dvorani Velika Gorica ostat će zauvijek upisana u povijest kluba. Uspinjača Gimka je osvojila naslove državnih prvaka u kadetskoj (U-17) i juniorskoj (U-19) konkurenciji, u obje finalne utakmice svladali su gradskog rivala Futsal Dinamo.

U spektakularnom finalu kadeta protiv MNK Futsal Dinamo, momčad Uspinjača Gimko slavila je rezultatom 3:2, a Ivan Grahovac još jednom bio je jedan od junaka susreta.

Dok je sigurnim obranama zaključavao svoja vrata, publika je posebno ostala bez daha u trenutku kada je „Grah”, kako ga suigrači od milja zovu, postigao nevjerojatan pogodak s gotovo 30 metara udaljenosti. Bio je to trenutak koji se ne zaboravlja — gol koji je podigao dvoranu na noge i simbolično pokazao koliko daleko može dosegnuti dječak iz Kozjače kada vjeruje u sebe.


Na kraju prvenstva stiglo je i novo veliko priznanje — nagrada za najboljeg vratara Hrvatske u svojoj igračkoj kategoriji. No, ono što Ivana razlikuje od mnogih nije samo talent, nego i skromnost. Dok je ponosno držao trofej u rukama, njegove riječi pokazale su koliko čvrsto stoji na zemlji:

“Prije svega želim zahvaliti svojoj obitelji, suigračima i trenerima koji su mi bili najveća podrška i velika pomoć u mom napretku. Ova nagrada mi iznimno puno znači jer osjećam da je odraz mog truda, rada i odricanja tijekom cijele sezone. Ali ovo ne doživljavam samo kao individualan uspjeh, nego kao uspjeh cijelog kluba Uspinjača Gimka. Ponosan sam što predstavljam ovaj klub i što sam dio ove ekipe. Vjerujem da je ovo tek početak još većih uspjeha i dodatna motivacija da nastavim još jače raditi i napredovati”.

Dok gradi ozbiljnu sportsku karijeru i polako ulazi u svijet ozbiljnijeg sporta, Ivan nikada nije zaboravio svoj kraj i svoje ljude. Proteklih godina branio je i za svoju Kozjaču na kultnoj Breškoj ligi. Ipak, kako obveze i profesionalni zahtjevi postaju sve veći, ove godine Ivan neće stati među vratnice svoje momčadi. U Kozjači nitko ne sumnja da će njihov „Grah” uvijek ostati jedan od njih, bez obzira na to kamo ga nogometni put odvede.

Na njegovu sportskom putu posebno mjesto pripada i osobnom treneru Tihomiru Perekoviću, koji je uz Ivana od njegovih prvih igračkih dana. Kroz godine rada, treninga i odricanja bio mu je velika podrška u razvoju, a upravo su predanost, disciplina i kontinuiran rad dodatno oblikovali Ivana u jednog od najperspektivnijih mladih vratara svoje generacije.

Fotografije: obiteljska arhiva

Nastavite čitati

Reporter 460 - 28.05.2026.

Facebook

Izdvojeno