Povežite se s nama

Sport

Zvonimir Kovačević: Doveo sam Goricu u prvu ligu, ali ne želim na tome stati

Objavljeno

na

Znam da se to ne čuje često, ali meni je bolje biti trener nego igrati, kaže trener KK Gorice Zvonimir Kovačević, koji je u prvoj prvoligaškoj sezoni izborio ostanak i ispunio cilj. Igrao je i ABA ligu, bio i na Cipru, zapamtio jednoga gospodina Browna i s 28 godina završio igračku karijeru. U ovoj novoj, trenerskoj, ma “bilićevski” pristup… 

Bila mu je 31 godina kad je Zvonimir Kovačević sjeo na klupu Gorice. Bivši igrač, jedan od najboljih velikogoričkih košarkaša u posljednjih 20-ak godina, odlučio je pokušati sjesti na klupu.

– Oduvijek me privlačio trenerski posao. I kao igrač sam, pogotovo u zadnje dvije godine, dok sam igrao u Sloveniji, razmišljao o tome. Naime, ondje je trener bio Gašper Potočnik, dečko koji je bio mlađi od mene. Imao je samo 25 godina. Puno vremena provodili smo zajedno, bio sam jedini stranac u klubu i družili smo se po cijele dane. Puno smo pričali o košarci, često je i uvažavao moje mišljenje, i tu se probudila želja. Dvije, tri godine sam se odmarao nakon karijere, no ta želja se vratila i rekao sam: ‘Idem probati’ – počeo je svoju priču trener goričkog prvoligaša.

Došao je na klupu i – ostao.

– Nisam zažalio što sam se ovoga primio, upravo suprotno. Pitao me baš nekidan jedan naš reprezentativac: ‘Što je bolje, biti igrač ili trener?’ Moj odgovor je da bih: ‘Uvijek bih radije bio trener’. Da, stotinu puta je teže biti trener, ali svejedno.

Došao je 2011., a četiri godine poslije klub je narastao sve do najvišeg ranga. U prvoj sezoni cilj je bio ostati u ligi, a tako je i bilo. Iza nas je lijepa sezona, košarka se vratila u grad…

– Ne mogu na ovu sezonu gledati izdvojeno, gledam na ono što radimo kroz četiri sezone, koliko sam na klupi. Klub je prije toga desetak godina bio u donjoj polovici druge lige, a mi smo vrlo brzo došli do toga da se tri godine borimo za ulazak u prvu ligu, pa konačno i uđemo u najviši rang. Prvi dio sezone bio je odličan, ali nije bilo realno da ostanemo u borbi za Ligu za prvaka. Na kraju smo ostali u ligi, a sve iznad toga nije bilo realno – uvjeren je Kovačević.

Domaći je dečko, odrastao u Velikoj Gorici, i danas s obitelji ovdje živi, a košarkaški počeci vežu se uz tadašnji Radnik. I jedno ime.

– Mirko Kovčalija, legendarni Bane! Bilo je to 1987. kad sam počeo, klub je još bio Radnik, a Bane je bio jedini koji ga je održavao na životu. Sam je vodio

sve selekcije i održavao klub na životu. Čak je i u ratno doba u uniformi znao dolaziti na trening – sjeća se Kovačević i nastavlja:

– Taj Banetov pedagoški i odgojni pristup bio je jedan od važnih razloga zašto sam zavolio košarku. On me zadržao u tom sportu i povratka više nije bilo.

Ubrzo je Radnik postao KK Media.

– U ljeto 1992. pojavio se Damir Pavličević, bivši košarkaš Cibone koji je preuzeo klub sa svojim privatnim kapitalom i preimenovao ga u Media. Tu je počeo taj uzlet goričke košarke. Iz treće lige ušlo se u drugu, tri godine zaredom igrale su se i kvalifikacije za prvu ligu, ali nažalost nije bilo interesa da u nju i uđe. Nikad klub nije bio bolje organiziran nego u to vrijeme, ali iznenada je došlo do prekida suradnje i klub je krenuo praktički ispočetka.

On je rastao kroz Mediju, došao i do seniorske momčad, pa “eksplodirao”. U drugoj ligi je zabijao 35 koševa po utakmici i uzeo ga je slovenski ABA ligaš Laško. No još jednu sezonu ostavio ga je u Velikoj Gorici, a glavni cilj je bio – udebljati se. Onako mršav i tanak teško je mogao na višu razinu. Odlazeći s treninga često je nosio kanticu posebnih preparata…

– Da, imao sam specijalan program prehrane, ali i cijeli mali tim koji je to pratio. U tih sam godinu dobio devet kilograma ‘dobrih’ mišića. Sve do tad je bila dječja košarka – nasmijao se Kovačević.

Proveo je u Sloveniji nekoliko godina, igrajući u Krškom, Laškom i Koperu, pa potom otišao na dvije godine u redove njemačkog prvoligaša Witzburga.

– Nakon toga sam imao i jednu godinu posvećenu egzotici, otišao sam na Cipar. Iako, tad se na Cipru igrala jako dobra košarka, s puno stranaca, čak i bivših NBA igrača.

Igrao je na Cipru i s jednim poznatim licem u domaćim košarkaškim krugovima. Jerel Blessingame, koji je sa Šarićem odvukao Cibonu do titule ABA lige, igrao je s Kovačevićem.

– Odličan dečko, pravi veseljak, sav zaigran, ali i sjajan igrač. Iako, više sam vremena na Cipru provodio s ‘balkanskom ekipom’.

Igrao je s Laškim i Eurokup, dijelio je svlačionicu s kasnije vrhunskim euroligaškim igračem Ermalom Kuqom, a u okršaju s Efes Pilsenom igrao je protiv najboljem igrača s kojim se ikad našao na parketu.

– Marcus Brown, Amerikanac iz Efesa, bio je nešto najjače što sam ikad vidio iz bliza. To je nešto strašno. Uostalom, dvije godine poslije bio je i najbolji igrač Eurolige. Jesam ga čuvao? Hm, probao sam ga čuvati… Ali zato je on mene vrlo uspješno čuvao, ha, ha.

Karijeru je Zvonimir završio s 28 godina, kad je shvatio da više nema smisla.

– Izvukao sam maksimum, prvenstveno iz svog tijela, koje nije bilo na razini košarke koja se danas igra. Nisam mogao to pratiti. Jednostavno rečeno, to je tijelo je bilo malo presporo. Procijenio sam u kojem smjeru ide košarka, koliko ja tu mogu dati, a na kraju krajeva i može li se od nje živjeti. Počeo sam sezonu u Škofjoj Loki, ali oko Nove godine sam otišao kući i rekao im: ‘Ne vraćam se’ – kaže Kovačević i dodaje:

– Iskreno, mislio sam da ću i više napraviti u karijeri kad sam bio klinac. No ispalo je da je ovo bilo maksimum.

Igračka priča tako je završila, a tri godine poslije započela je trenerska. Talent je tu, u to nema sumnje, puno promišlja i razmišlja o košarci, pokazao je da puno toga i zna. A sve sa stilom, kako sam kaže, karakterističnim za Slavena Bilića.

– Na njegovu primjeru pojavila se priča da, kao, Bilić ne može uspjeti zato što ima taj ‘frendly’ odnos s igračima. Ja mislim da to nije točno. Trenerski posao sve više ide u tom smjeru, gubi se onaj stari trenerski kov, strogih diktatora u svlačionici. Sve je važnija psihologija, sa svakim igračem moraš individualno ući u nekakav odnos i na osnovu toga graditi momčadski duh – opisao je svoje trenerske postulate Kova, uz obavezan dodatak:

– Kao igrač najlošiji sam bio u obrani, to mi je uvijek bilo problem, ali danas na njoj inzistiram. Prvo moraš posložiti obranu, pa onda graditi dalje.

Njegovi principi funkcioniraju jako dobro, s igračima zapravo živi u nekoj košarkaškoj simbiozi.

– Svi kažu da treneri stvaraju igrače, ali nije to baš tako jednostavno. To je obostrani proces, jer i igrači stvaraju trenera. Kad smo igali dobro u prvom dijelu sezone, bio sam najbolji trener, a čim je zaredalo par poraza, odmah sam najlošiji – primijetio je trener Gorice.

Kad ga se upita da pogleda prema naprijed, najčešće ćete čuti:

– Raditi dalje, samo raditi dalje!

Nekoliko je opcija u planovima o velikogoričkoj košarkaškoj budućnosti. Jedna od njih, vrlo ozbiljna i prilično primamljiva, suradnja s Cedevitom. Ne bi Gorica ni u kojem slučaju postala bilo čija filijala, ali suradnja bi bila obostrano korisna. Cedevita bi davala igrače na posudbu, pomagala Gorici, koja bi te igrače razvijala, na njima gradila rezultate.

– Uz to, naravno, radit ćemo i na razvoju naših mladih košarkaša – uskače trener Kovačević.

Postoje i neke druge varijante, jedna od njih je slična suradnja s Cibonom, a sad se pojavljuju i neke treće opcije, malo drukčije. No sve se svodi na to da…

– Gorica mora napraviti korak više. Otkad sam ja trener svake godine smo išli za stepenicu gore, a ove godine i dvije. Na tome ne smijemo stati. Uprava mora zauzeti čvrst stav, stabilizirati klub i financijski i infrastrukturno da bismo mogli postati jedan dobar prvoligaš – zaključio je “gorički Bilić”, uspješan trener sa samo 35 i čovjek s vizijom. Bilo bi šteta da se ne nastavi tim ritmom.

Sport

Dvostruki trijumf za USPON, Lučić i Sečenj briljirale u Podgorici

Članice parastolnoteniskog kluba Uspon, Mirjana Lučić i Marija Sečenj, ostvarile su zapažene rezultate na turniru ITTF Para Challenger.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Parastolnoteniski klub USPON/Facebook

Na međunarodnom stolnoteniskom turniru ITTF World Para Challenger, održanom u Podgorici, članice parastolnoteniskog kluba Uspon iz Velike Gorice, Mirjana Lučić i Marija Sečenj, osvojile su srebrnu i brončanu medalju, ostvarivši tako izniman uspjeh za svoj klub.

Mirjana Lučić dominirala je turnirom, upisavši tri uvjerljive pobjede. Vrhunac njezina nastupa bila je pobjeda rezultatom 3:0 protiv Mađarice Alexe Szvitacs, aktualne broj 1 na svjetskoj rang ljestvici. U finalu se susrela s Poljakinjom Pek, zlatnom paraolimpijkom iz Pariza, protiv koje je izgubila rezultatom 1:3, čime je natjecanje zaključila na visokom drugom mjestu.

Foto: Parastolnoteniski klub USPON/Facebook.com

Marija Sečenj također je ostvarila zapažen rezultat. Nakon što je prošla grupnu fazu kao drugoplasirana, u polufinalu ju je rezultatom 3:0 svladala Helena Dretar Karić, njezina kolegica iz reprezentacije. Time je Sečenj osvojila brončanu medalju.

Ovaj sjajan nastup u Podgorici potvrđuje ne samo njihovu individualnu kvalitetu, već i snagu cijelog tima. Pobjeda protiv najbolje svjetske igračice i dvije medalje s jakog međunarodnog turnira snažna su poruka da ovaj klub ima ozbiljne adute za najveća svjetska natjecanja.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Klas izgubio od Save iz Drenja

Objavljeno

na

Objavio/la

Klas je u 26. kolu Premier lige NSZŽ-e izgubio rezultatom 0:2 od Save iz Drenja, strijelac oba pogotka bio je Matija Šoštarić.

Mičevec, 30.04.2025. Premier liga-26.kolo: NK Klas-NK Sava (Drenje) 0:2. Foto: David Jolić/cityportal

Mičevec, 30.04.2025. Premier liga-26.kolo: NK Klas-NK Sava (Drenje) 0:2. Foto: David Jolić/cityportal

Gosti, trećeplasirana momčad Lige, došli su u vodstvo u uvodnoj fazi utakmice nakon što je zadnji čovjek u obrani domaćih grubo pogriješio, a hitri Šoštarić je sigurno realizirao veliku prigodu za 0:1. Sava je otraga igrala vrlo oprezno, a napadala je preko bočnih pozicija.

Mičevec, 30.04.2025. Premier liga-26.kolo: NK Klas-NK Sava (Drenje) 0:2. Foto: David Jolić/cityportal

Mičevec, 30.04.2025. Premier liga-26.kolo: NK Klas-NK Sava (Drenje) 0:2. Foto: David Jolić/cityportal

Domaći su teško povezivali akcije i obrana Save je lako rješavala visoko ubačene lopte pred njena vrata. Samo je dva puta Leonardo Mikić imao izglednu situaciju za realizaciju, jednom je blokiran, a drugi put vratar Leon Suljić je izbacio loptu za udarac iz kuta.

Mičevec, 30.04.2025. Premier liga-26.kolo: NK Klas-NK Sava (Drenje) 0:2. Foto: David Jolić/cityportal

Mičevec, 30.04.2025. Premier liga-26.kolo: NK Klas-NK Sava (Drenje) 0:2. Foto: David Jolić/cityportal

Kada je u nastavku susreta u 64. minuti Šoštarić poentirao za 0:2 bilo je očito da su gosti usmjerili utakmicu prema pobjedonosnom završetku.

Galerija fotografija

Premier liga NSZŽ 2024./2025., 26. kolo

NK Klas – NK Sava (Drenje) 0:2 (0:1)

Mičevec. Stadion: ŠRC Mičevec. Gledatelja: 40. Srijeda, 30.04.2025., 17:30 sati. Glavni sudac: Ante Capan. Pomoćni suci: Srećko Jantoljak i Blaž Crnoja (svi iz Vrbovca). Delegat: Tomislav Šabić (Jastrebarsko). Strijelci: 0:1 – Šoštarić (4), 0:2 – Šoštarić (64).

KLAS: Mujkić, Kovačić, Perša (od 75. Gusak), Petir (cap.), Mikić, Jambrišak (od 27. Derbuc), M.Tadić (od 75. Matić), Kulušić (od 51. Orlović), Zirdum, Maričević, Celčić. Trener: Josip Tadić.

SAVA: Suljić, Matejaš, M.Šoštarić (od 84. Bašimamović), Lenić, Brezni (od 46. Brezni), Frkanec (od 87. Jozić), Devunić, Preskar (cap.), T.Šoštarić, Fistrić, Kurtanjek (od 46. Jurić). Trener: Davor Bagarić.

Nastavite čitati

Sport

Kurilovec preokrenuo Petrinju na Udarniku: ‘A kaj ako uspijemo?’

Tajna je u tortici…, tajnovito poručuju iz Kurilovca nakon pobjede 3-1 protiv petrinjske Mladosti na domaćem terenu, u ranije odgođenoj utakmici. U subotu je u Kurilovcu Sava iz Strmca, a Lučko ide kod Ravnica…

Objavljeno

na

Objavio/la

Samo četiri dana nakon bolnog poraza u Lučkom, bolnog prije svega zbog načina na koji je stigao, jer gosti s Udarnika zaslužili su puno više, nogometaši Kurilovca imali su pred sobom novi zadatak. Dan uoči Praznika rada trebalo je raditi za nova tri boda, i to u ranije odgođenoj utakmici protiv petrinjske Mladosti. I dalje su živjele uspomene na jesenski ogled u Petrinji, na utakmicu koja je bila sve prije nego ugodan sportski događaj, ali malo je tko razmišljao o tome.

U prvom je planu, naime, bilo ono što je stajalo i u objavi na društvenim mrežama kad je sve završilo:

“A kaj ako uspijemo?”

Fora je odlična, poveznica i više nego jasna, a i situacija je bila slična onoj u kojoj je donedavno bio klub iz Maksimira. Kurilovčani su, naime, uoči ove utakmice imali jednu utakmicu i čak sedam bodova manje od vodećeg Lučkog, pa je osnovni preduvjet za početak bio – pobijediti Petrinju! Zaboraviti sve što se događalo u Lučkom, ostaviti to iza sebe i odigrati još jednu pravu utakmicu, kakvih je Kurilovec ove sezone već odigrao jako puno.

Iako, bila je ovo za Kurilovčane neobična utakmica. Iz njihove perspektive, ispalo je da je ovo bio pravi festival golova, jer odavno već nisu pala četiri gola u utakmici u kojoj je nastupao sastav kojeg vodi Senad Harambašić. Trener koji izvlači maksimum iz ove momčadi, čovjek koji je ovu momčad i slagao i sjajno vodio cijele sezone, strateg koji je ovoga puta čak i uspio napuniti klupu…

A onda je, kad se sve činilo idealno za povratak na pobjedničke staze, već u četvrtoj minuti stigao – šok. Petrinjac Marin Gulin umaknuo je pažnji kurilovečke obrane i poslao loptu iza leđa Leona Išeka. Nije bilo lako vratiti se nakon toga, ali Kurilovčani su već toliko puta pokazali da ne odustaju tek tako, pa nisu odustali ni ovoga puta. Gradili su put do izjednačenja sljedećih pola sata, pa ga u 36. minuti i izgradili. Kad je najteže, tu je obično kapetan, pa je i ovoga puta stvari na početak vratio Stjepan Završki.

Na tih 1-1 ostalo je sve do posljednjih 15-ak minuta, kad su konačno stigli trenuci za odluku. U 76. minuti dosuđen je jedanaesterac za Kurilovec, kojeg je za svoj jedanaesti gol u sezoni realizirao prvi klupski topnik Luka Sedlaček. Dovelo je to do promjene u pristupu gostiju, što su Kurilovčani iskoristili već nakon tri minute. Dario Banić u toj je 79. minuti pogodio za konačnih 3-1, odnosno za već 14. pobjedu kluba s Udarnika ove sezone.

Već u subotu slijedi novi izazov, na Udarnik dolazi Sava Strmec, a istoga dana Ravnice će na svom travnjaku dočekati Lučko. I, bilo bi lijepo, pomoći Kurilovcu da još malo smanji zaostatak za vodećim klubom… Opet će se igrati i sljedeće srijede, kad je na redu gostovanje kod Vrapča.

Stvarno, kaj ako uspiju?

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Treba li Gorica reagirati? Kiki Lovrić raskinuo s Turcima i slobodan je igrač…

Nešto više od tri godine nakon što je u bogatom transferu napustio Gradski stadion, Kristijan Lovrić (29) u potrazi je za novom destinacijom. Turska epizoda neslavno je završila, bit će zanimljivo vidjeti što slijedi…

Objavljeno

na

Objavio/la

Cijeli je niz igrača koji su ostavili dubok trag u prvoligaškim godinama HNK Gorice, puno je onih koje navijači našega kluba pamte i dugo nakon njihova odlaska iz srca Turopolja, ali učinak na terenu govori da je Kristijan Lovrić – nešto posebno! Kad je odlazio iz Gorice u Osijek, iza sebe je ostavio 120 nastupa, čudesna 54 gola i jednako impresivnih 28 asistencija, što ga čini najučinkovitijim igračem “ponosa grada” u prvoligaškoj povijesti. Bez konkurencije.

Međutim, nakon što je sredinom veljače 2022. godine otišao iz goričke svlačionice, u lukrativnom transferu, malo se toga u njegovoj karijeri razvijalo onako kako je želio i zamišljao. Epizoda u Osijeku nije protekla u skladu s očekivanjima, kumovale su tome i ozljede, i promjene koje su se događale u klubu u to vrijeme, pa je rastanak s Osijekom nakon završetka prošle sezone djelovao kao najbolja moguća opcija i za klub i za igrača.

Sreću je Kiki tako otišao potražiti u Tursku, na svoju prvu “pravu” inozemnu destinaciju, jer imao je kratku epizodu u slovenskoj Beloj Krajini i još kraću u talijanskoj Bologni, još tamo u tinejdžerskim godinama. Odabrao je ponudu ambicioznog drugoligaša Amed SK, kluba koji je mogao platiti ozbiljan novac za igrača u najboljim godinama, što je nudilo nadu da će ovoga puta upaliti.

Međutim, ništa od toga…

Lovrić je s Turcima potpisao dvogodišnji ugovor, no on je raskinut već tijekom prve sezone suradnje. Posljednji put Kiki je nastupio u dresu svoga kluba još 25. siječnja, odigrao je posljednjih pola sata u porazu 1-0 od Istanbulspora, nakon čega je – prekrižen. Nikad više nakon toga nije bio ni na klupi, pa je njegova turska epizoda zapela na 13 nastupa i tri gola. Pritom niti jedanput nije odigrao svih 90 minuta, da bi krajem prošlog tjedna objavio emotivnu oproštajnu poruku:

“Zaljubio sam se u ove časne ljude. Hvala na svemu i sretno.”

Kristijan Lovrić, dakle, opet je na svome novom početku. S navršenih 29 godinama, spreman ponuditi još jako puno toga, krenuo je u potragu za novim klubom, a prva nagađanja kažu da bi se mogao vratiti u hrvatski nogomet. Za neslužbena šuškanja nisu ga povezali niti s jednim našim konkretnim klubom, ali logičnim se čini zaključiti da bi i Gorica mogla biti zainteresirana. Riječ je o igraču koji je klupska legenda, koji je ostavio iznimno dubok trag u ovome klubu, pa će biti zanimljivo vidjeti kako će struka razmišljati kad se i ako se pokrene ova tema.

Određenih opcija da se Lovrić vrati u Goricu bilo je i ove zime, jer već tad je bujalo nezadovoljstvo statusom i razvojem situacije u Turskoj, ali to nije bilo moguće realizirati. Sad je to puno realnije, no sve će u tom smislu ovisiti o planovima kluba, kao i igrača. Hoće li se želje i ambicije preklopiti, ostaje da vidimo u naredim tjednima i mjesecima, ali svakako zanimljivo zvuči mogućnost da Kiki opet navuče dres s brojem 44 i zauzme svoju poziciju na lijevome krilu.

Naravno, važno je u svemu tome i u kakvom je Lovrić psihofizičkom stanju, može li i od ljeta 2025. biti barem približno onakav kakav je bio u razdoblju od ljeta 2018. do zime 2022… Gorica je njegovo mjesto sreće, možda ne bi bilo loše pokušati?

Nastavite čitati

Sport

Dečki koji su klupska zlatnina: Zablistali u kockastom, sad je Gorica na potezu!

Mihael Kelava, Juraj Frigan i Francis Chinedu Echue postigli su po dva gola za U-16 reprezentaciju na Uefinom razvojnom turniru i opet potvrdili izniman potencijal. Sve su to 16-godišnjaci, a to otvara opcije i klubu…

Objavljeno

na

Objavio/la

Hrvatska U-16 reprezentacija posljednjih je dana sudjelovala na razvojnom turniru pod pokroviteljstvom Uefe, u sklopu kojega su mladi igrači predvođeni izbornikom Marijanom Budimirom igrali protiv vršnjaka iz Litve, Izraela i Slovenije. U tom su se društvu našla i tri igrača Gorice; Mihael Kelava, Juraj Frigan i Francis Chinedu Echue.

Prvi ispit bio je ogled s mladim Litavcima, protiv kojih su u prvih 11 krenuli Echue i Kelava, dok je Frigan ušao s klupe. Na stadionu u Samoboru završilo je bez pobjednika, rezultatom 1-1, nakon čega je Litva bila uspješnija u izvođenju jedanaesteraca.

Do prve pobjede Hrvatska je stigla u sudaru s Izraelom, također u Samoboru, a tu se krenuo utiskivati i vrlo snažan gorički pečat na cijelu ovu priču. Naime, ovoga puta od prve minute krenuo je Frigan, koji je na terenu ostao sve do 70. minute, dok su na početku drugog poluvremena priliku dobili Kelava i Echue. Dobili i maksimalno je iskoristili, jer Hrvatska je do pobjede 2-0 došla golovima Mihaela Kelave! Prvog je zabio u 63., drugog u 90. minuti, čime je bez ikakve dvojbe prisvojio titulu igrača utakmice.

Svidjelo je to što je Kelava učinio protiv Izraela njegovim klupskim suigračima, pa su ga obojica odlučila “iskopirati” u posljednjoj utakmici protiv Slovenije. Hrvatska je tu bila vrlo uvjerljiva, slavila je rezultatom 5-0, a gorički pečat bio je još duplo snažniji nego u utakmici ranije. Juraj Frigan je pogodio za 1-0 u desetoj minuti, kao i za 3-0 u 45. minuti, dok je Francis Chinedu Echue svoje odradio na početku nastavka. Posljednja dva gola njegovo su djelo, pogađao je u 50. i 55. minuti.

U prijevodu, gorički klinci bili su fenomenalni! Još jedanput. Dečki su to koji su prošle sezone bili dio šampionske pionirske generacije 2009., klupska zlatnina, velika vrijednost za budućnost, i na njih će trebati obratiti posebnu pozornost. Ne samo ova trojica, jer na pretpozivu u reprezentaciju bio je i Elisandro Aranha Kožina, ali ni tu ne završava niz iznimno talentiranih klinaca iz ove generacije.

Francis i Elisandro već su navršili 16 godina, Juraj će ih navršiti 16. svibnja, a Mihael 29. svibnja, a mladi nogometaši s navršenih 16 godina mogu igrati i seniorski nogomet. Naravno, radit će se procjena o tome kad je najbolji trenutak da se to i dogodi, kao i o načinu na koji to izvesti, ali logično bi bilo zaključiti da se ozbiljno razmišlja o budućnosti ovih mladih nogometaša.

Gledajući sa strane, logičnim djeluje da se najbolje među njima već ovog ljeta uključi u neku vrstu trenažnog procesa s prvom momčadi, da prođu barem dio priprema sa seniorima, da se i na taj način traži prostor za njihov napredak. Svi će oni sljedeće sezone biti izlazni kadeti, ali logika nalaže da bi već sad neki od njih trebali iskoračiti, ako ne u seniorski, onda barem u juniorski nogomet.

Hoće li se nešto od toga i dogoditi, ostaje da vidimo…

Nastavite čitati

Reporter 447 - 17.04.2025.

Facebook

Izdvojeno