Sport

Zvonimir Kovačević: Doveo sam Goricu u prvu ligu, ali ne želim na tome stati

Objavljeno

prije 10 godina

5. lipnja 2015.

Objavio/la

Željka

Znam da se to ne čuje često, ali meni je bolje biti trener nego igrati, kaže trener KK Gorice Zvonimir Kovačević, koji je u prvoj prvoligaškoj sezoni izborio ostanak i ispunio cilj. Igrao je i ABA ligu, bio i na Cipru, zapamtio jednoga gospodina Browna i s 28 godina završio igračku karijeru. U ovoj novoj, trenerskoj, ma “bilićevski” pristup…

Bila mu je 31 godina kad je Zvonimir Kovačević sjeo na klupu Gorice. Bivši igrač, jedan od najboljih velikogoričkih košarkaša u posljednjih 20-ak godina, odlučio je pokušati sjesti na klupu.

– Oduvijek me privlačio trenerski posao. I kao igrač sam, pogotovo u zadnje dvije godine, dok sam igrao u Sloveniji, razmišljao o tome. Naime, ondje je trener bio Gašper Potočnik, dečko koji je bio mlađi od mene. Imao je samo 25 godina. Puno vremena provodili smo zajedno, bio sam jedini stranac u klubu i družili smo se po cijele dane. Puno smo pričali o košarci, često je i uvažavao moje mišljenje, i tu se probudila želja. Dvije, tri godine sam se odmarao nakon karijere, no ta želja se vratila i rekao sam: ‘Idem probati’ – počeo je svoju priču trener goričkog prvoligaša.

Došao je na klupu i – ostao.

– Nisam zažalio što sam se ovoga primio, upravo suprotno. Pitao me baš nekidan jedan naš reprezentativac: ‘Što je bolje, biti igrač ili trener?’ Moj odgovor je da bih: ‘Uvijek bih radije bio trener’. Da, stotinu puta je teže biti trener, ali svejedno.

Došao je 2011., a četiri godine poslije klub je narastao sve do najvišeg ranga. U prvoj sezoni cilj je bio ostati u ligi, a tako je i bilo. Iza nas je lijepa sezona, košarka se vratila u grad…

– Ne mogu na ovu sezonu gledati izdvojeno, gledam na ono što radimo kroz četiri sezone, koliko sam na klupi. Klub je prije toga desetak godina bio u donjoj polovici druge lige, a mi smo vrlo brzo došli do toga da se tri godine borimo za ulazak u prvu ligu, pa konačno i uđemo u najviši rang. Prvi dio sezone bio je odličan, ali nije bilo realno da ostanemo u borbi za Ligu za prvaka. Na kraju smo ostali u ligi, a sve iznad toga nije bilo realno – uvjeren je Kovačević.

Domaći je dečko, odrastao u Velikoj Gorici, i danas s obitelji ovdje živi, a košarkaški počeci vežu se uz tadašnji Radnik. I jedno ime.

– Mirko Kovčalija, legendarni Bane! Bilo je to 1987. kad sam počeo, klub je još bio Radnik, a Bane je bio jedini koji ga je održavao na životu. Sam je vodio

sve selekcije i održavao klub na životu. Čak je i u ratno doba u uniformi znao dolaziti na trening – sjeća se Kovačević i nastavlja:

– Taj Banetov pedagoški i odgojni pristup bio je jedan od važnih razloga zašto sam zavolio košarku. On me zadržao u tom sportu i povratka više nije bilo.

Ubrzo je Radnik postao KK Media.

– U ljeto 1992. pojavio se Damir Pavličević, bivši košarkaš Cibone koji je preuzeo klub sa svojim privatnim kapitalom i preimenovao ga u Media. Tu je počeo taj uzlet goričke košarke. Iz treće lige ušlo se u drugu, tri godine zaredom igrale su se i kvalifikacije za prvu ligu, ali nažalost nije bilo interesa da u nju i uđe. Nikad klub nije bio bolje organiziran nego u to vrijeme, ali iznenada je došlo do prekida suradnje i klub je krenuo praktički ispočetka.

On je rastao kroz Mediju, došao i do seniorske momčad, pa “eksplodirao”. U drugoj ligi je zabijao 35 koševa po utakmici i uzeo ga je slovenski ABA ligaš Laško. No još jednu sezonu ostavio ga je u Velikoj Gorici, a glavni cilj je bio – udebljati se. Onako mršav i tanak teško je mogao na višu razinu. Odlazeći s treninga često je nosio kanticu posebnih preparata…

– Da, imao sam specijalan program prehrane, ali i cijeli mali tim koji je to pratio. U tih sam godinu dobio devet kilograma ‘dobrih’ mišića. Sve do tad je bila dječja košarka – nasmijao se Kovačević.

Proveo je u Sloveniji nekoliko godina, igrajući u Krškom, Laškom i Koperu, pa potom otišao na dvije godine u redove njemačkog prvoligaša Witzburga.

– Nakon toga sam imao i jednu godinu posvećenu egzotici, otišao sam na Cipar. Iako, tad se na Cipru igrala jako dobra košarka, s puno stranaca, čak i bivših NBA igrača.

Igrao je na Cipru i s jednim poznatim licem u domaćim košarkaškim krugovima. Jerel Blessingame, koji je sa Šarićem odvukao Cibonu do titule ABA lige, igrao je s Kovačevićem.

– Odličan dečko, pravi veseljak, sav zaigran, ali i sjajan igrač. Iako, više sam vremena na Cipru provodio s ‘balkanskom ekipom’.

Igrao je s Laškim i Eurokup, dijelio je svlačionicu s kasnije vrhunskim euroligaškim igračem Ermalom Kuqom, a u okršaju s Efes Pilsenom igrao je protiv najboljem igrača s kojim se ikad našao na parketu.

– Marcus Brown, Amerikanac iz Efesa, bio je nešto najjače što sam ikad vidio iz bliza. To je nešto strašno. Uostalom, dvije godine poslije bio je i najbolji igrač Eurolige. Jesam ga čuvao? Hm, probao sam ga čuvati… Ali zato je on mene vrlo uspješno čuvao, ha, ha.

Karijeru je Zvonimir završio s 28 godina, kad je shvatio da više nema smisla.

– Izvukao sam maksimum, prvenstveno iz svog tijela, koje nije bilo na razini košarke koja se danas igra. Nisam mogao to pratiti. Jednostavno rečeno, to je tijelo je bilo malo presporo. Procijenio sam u kojem smjeru ide košarka, koliko ja tu mogu dati, a na kraju krajeva i može li se od nje živjeti. Počeo sam sezonu u Škofjoj Loki, ali oko Nove godine sam otišao kući i rekao im: ‘Ne vraćam se’ – kaže Kovačević i dodaje:

– Iskreno, mislio sam da ću i više napraviti u karijeri kad sam bio klinac. No ispalo je da je ovo bilo maksimum.

Igračka priča tako je završila, a tri godine poslije započela je trenerska. Talent je tu, u to nema sumnje, puno promišlja i razmišlja o košarci, pokazao je da puno toga i zna. A sve sa stilom, kako sam kaže, karakterističnim za Slavena Bilića.

– Na njegovu primjeru pojavila se priča da, kao, Bilić ne može uspjeti zato što ima taj ‘frendly’ odnos s igračima. Ja mislim da to nije točno. Trenerski posao sve više ide u tom smjeru, gubi se onaj stari trenerski kov, strogih diktatora u svlačionici. Sve je važnija psihologija, sa svakim igračem moraš individualno ući u nekakav odnos i na osnovu toga graditi momčadski duh – opisao je svoje trenerske postulate Kova, uz obavezan dodatak:

– Kao igrač najlošiji sam bio u obrani, to mi je uvijek bilo problem, ali danas na njoj inzistiram. Prvo moraš posložiti obranu, pa onda graditi dalje.

Njegovi principi funkcioniraju jako dobro, s igračima zapravo živi u nekoj košarkaškoj simbiozi.

– Svi kažu da treneri stvaraju igrače, ali nije to baš tako jednostavno. To je obostrani proces, jer i igrači stvaraju trenera. Kad smo igali dobro u prvom dijelu sezone, bio sam najbolji trener, a čim je zaredalo par poraza, odmah sam najlošiji – primijetio je trener Gorice.

Kad ga se upita da pogleda prema naprijed, najčešće ćete čuti:

– Raditi dalje, samo raditi dalje!

Nekoliko je opcija u planovima o velikogoričkoj košarkaškoj budućnosti. Jedna od njih, vrlo ozbiljna i prilično primamljiva, suradnja s Cedevitom. Ne bi Gorica ni u kojem slučaju postala bilo čija filijala, ali suradnja bi bila obostrano korisna. Cedevita bi davala igrače na posudbu, pomagala Gorici, koja bi te igrače razvijala, na njima gradila rezultate.

– Uz to, naravno, radit ćemo i na razvoju naših mladih košarkaša – uskače trener Kovačević.

Postoje i neke druge varijante, jedna od njih je slična suradnja s Cibonom, a sad se pojavljuju i neke treće opcije, malo drukčije. No sve se svodi na to da…

– Gorica mora napraviti korak više. Otkad sam ja trener svake godine smo išli za stepenicu gore, a ove godine i dvije. Na tome ne smijemo stati. Uprava mora zauzeti čvrst stav, stabilizirati klub i financijski i infrastrukturno da bismo mogli postati jedan dobar prvoligaš – zaključio je “gorički Bilić”, uspješan trener sa samo 35 i čovjek s vizijom. Bilo bi šteta da se ne nastavi tim ritmom.

Povezane teme:

Sport

LC Gallina OPG Cvetnić zasluženo na tronu

Objavljeno

prije 5 sati

15. lipnja 2025.

Objavio/la

Vitomir Štuban

10. MALONOGOMETNI TURNIR “BLAŽ, ŽINA I GALE”

Mraclin slavi svog zaštitnika Svetog Vida, a povodom toga čitav tjedan u mjestu se održavaju kulturno-sportski događaji. Tradicionalno je subota dan kada se odigrava sada već 10. jubilarni noćni turnir u malom nogometu, u sjećanje na rano preminule mraclinske dečke Blaža, Žinu i Galeta.

U natjecanje je krenulo 12 momčadi koje su razigravale u četiri skupine. Nakon razigravanja po skupinama četvrtfinala su izborile dvije prvoplasirane momčadi u skupini. U četvrtfinalnim dvobojima zabilježeni su slijedeći rezultati: Pit stop autoservis – Ilbu graditeljstvo 1:1 (6:5), Kos usluge & BT servis – Iličić mont 0:2, LC Gallina OPG Cvetnić – Chill VG 1:0 i NK Turopolje – Elektroluč solar 0:3.
Polufinalni dvoboji bili su izuzetno napeti i borbeni. Prva polufinalna utakmica između Pit stop autoservisa i LC Galline završila je bez pobjednika i golova, nepopularnim rezultatom 0:0. Raspucavali su se sedmerci u kojima su slavili igrači LC Galline pobjedom 4:3, za koju je sedmerce uspješnije od protivnika raspucavao Damir Matković. Drugo polufinale između Iličić monta i Elektroluč solara također neizvjesno i napeto do samo kraja. Elektroluč je poveo golom Škojca, poravnao je Perić, a pobjedu Elektroluču je iz kaznenonog udarca donio Josip Rovišan za konačnih 2:1.
Za 3. mjesto izvodili su se sedmerci, u tri serije postignut je samo jedan gol, vratari na nivou, a taj jedini ušao je u mrežu Pit stop autoservisa, a u korist momčadi Iličić monta za njihovo 3. mjesto.

Moramo priznati da se očekivalo neizvjesnije finale, ali bilo je suprotno jer u finalnoj utakmici momčad LC Galline je nakon samo šest minuta igre stvorila prednost od 3:0 golovima Matkovića i dva puta Matića, a u drugom dijelu rezultat je smanjio Petković za konačnih 3:1. Nagrade su bile novčane, ali i podijeljeni su pehari za tri prvoplasirane momčadi. Kipićima su nagrađeni također i najbolji pojedinci – najbolji vratar je Ivan Zagorac, najbolji igrač Domagoj Matić iz pobjedničke momčadi, a najbolji strijelac je Marjan Petković iz Elektroluča.

Nagrade su uručivane od strane najbliže rodbine pokojnih mladića po kojima turnir nosi ime. Organizaciju turnira i ove je godine sjajno odradio Nogometni klub Mraclin, uz večer punu uzbudljivog nogometa, dobre zabave, hrane i osvježenja – sve do nedjeljnih ranih jutarnjih sati.

Nastavite čitati

Sport

FOTO – Startala 11. MNL Turopolja i Posavine!

Objavljeno

prije 6 sati

15. lipnja 2025.

Objavio/la

Vitomir Štuban

U Mraclinu je započela 11. sezona tradicionalne MNL Turopolja i Posavine. Ligu ove godine obogaćuje nova momčad Pešćenice iz Sisačko-moslavačke županije, čime se zemljopisni okvir natjecanja širi prema Lekeniku, na granici s Velikom Goricom. Prvo kolo prošlo je bez većih iznenađenja na terenu. Donosimo rezultate: Mraclin – Pešćenica 0:2, Jagodno – Čička Poljana 0:2, Kuče – Ribnica 4:2, Turopolje – Lazina 2:3, Novo Čiče – Okuje 0:3, Rakitovec – Drnek 1:2.
Sezona je otvorena uz dobru posjećenost i fer natjecateljski duh, a u narednim kolima očekuje se nastavak uzbudljivih susreta i lokalnog rivalstva.

Nastavite čitati

Sport

Kako se Vukovinom zaorilo “Ja sam Varaždinec”…

U Vukovini je održano 14. izdanje Trofeja Ban Jelačić, a bolji od ostalih na kraju su bili klinci iz NK Varaždina

Objavljeno

prije 20 sati

14. lipnja 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Na igralištu u Vukovinu, u domu NK Bana Jelačića, odigrano je 14. izdanje turnira za djecu koji nosi ime kluba – Trofej Ban Jelačić. Sustav je ponovno bio zanimljiv, ne samo po nazivima, jer u Vukovini se igra Liga prvaka, Europa liga i Konferencijska liga, nego i po uzbuđenjima na terenu.

Na kraju, pobjednik 14. po redu turnira Trofej Ban Jelačić bio je Varaždin! U napetom finalu Lige prvaka, u kojem su igrali Varaždin i Jarun, uvijek veseli Varaždinci su odnijeli pobjedu. Njihovoj sreći nije bilo kraja, a pjesma “Ja sem Varaždinec” je još dugo odjekivala Vukovinom, izvijestili su iz kluba.

U Europa ligi zlato su odnijeli Šibenčani iz Nk Mihovil, dok su u Konferencijoj ligi najbolji bili klinci iz zagrebačkog HAŠK-a.
– Čestitamo svim trenerima i ekipama na osvojenim odličjima, a svim natjecateljima čestitamo na sudjelovanju i doprinosu kako bi ova sportska manifestacija prošla u sportskom i prijateljskom ozračju! Zahvaljujemo našim volonterima – roditeljima i članovima obitelji naših igrača te prijateljima kluba – koji su kao i uvijek dali sve od sebe i danima pomagali u pripremama, a subotu i nedjelju doslovno ‘izgorili’ od posla! Svaka čast! – objavili su iz kluba, uz dodatak da su ponosni što se tradicija Trofeja i dalje nastavlja i što svake godine više od tisuću ljudi prođe Vukovinom i Velikom Goricom i ode kući zadovoljno!

Poredak:

Liga prvaka
1. Varaždin
2. ⁠Jarun
3. ⁠Hajduk i Gorica

Europa liga
1. Mihovil
2. ⁠Olimpija
3. ⁠Rijeka i Kustošija

Konferencijska liga
1. HAŠK 1903
2. ⁠Mladost Buzin
3. ⁠Gorica 2016. i Velika Mlaka 1947

Nastavite čitati

Sport

KAMP Plivanje za sve! – za djecu s teškoćama i osobama s invaliditetom

Plivački kamp: Prilika za učenje, druženje i osnaživanje!

Objavljeno

prije 2 dana

13. lipnja 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

U želji da plivanje i sve njegove dobrobiti učine dostupnima svima, Parasportski savez grada Velike Gorice u suradnji s Paraplivačkim klubom Kai organizira plivački kamp namijenjen djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom.

Kamp je besplatan i održavat će se u Velikoj Gorici, od 23. lipnja do 4. srpnja na Gradskom bazenu, a cilj mu je kroz stručno vođene aktivnosti pružiti sudionicima priliku za stjecanje plivačkih vještina, jačanje samopouzdanja i uživanje u sigurnom i inkluzivnom okruženju.

Program će voditi educirani instruktori plivanja, treneri s iskustvom u radu s djecom i u parasportu, a program je prilagođen individualnim potrebama sudionika u kojem djecu čeka puno zabave i lijepih trenutaka u opuštenoj atmosferi.

–Prema našem iskustvu, roditelji djece s teškoćama često su sramežljivi oko uključivanja u programe, ili ne znaju gdje bi se obratili i našli nešto prikladno za njihovu djecu, i zato smo mi tu za njih. Nadam s da će javiti što više djece i mladih i otkriti cijeli jedan svijet za koji nisu znali da postoji, a koji im diže kvalitetu života na viši nivo. Ovim kampom želimo poslati jasnu poruku: sport je za sve, a zajednica postaje jača kada njeguje uključivost, razumijevanje i podršku. Poručila je Josipa Nuić, predsjednica kluba i jedna od trenerica.

Prijavni obrazac ispunite OVDJE i omogućite vašoj djeci nezaboravnu plivačku avanturu!

Nastavite čitati

Sport

PEVIJEV OKRUGLI Ivan Mišerić proslavio 80. rođendan, pa i uz svoje Radnikovce

Za istim stolom bili su Dobrić, Plepelić Prco, Danilović, Hrkovac Hrki, Rajko Paviša, Anđelko Lažnjak…

Objavljeno

prije 2 dana

13. lipnja 2025.

Objavio/la

Mato Paviša

Nogometni klub Radnik bio je ponos Velike Gorice od 1945. do 2009. godine, nakon čega ga je naslijedila današnja HNK Gorica.

Ako je danas Neno Črnko teško ponovljiv “alfa i omega” naše HNK Gorice, a to jest, onda je za Radnik isto to bio legendarni Ivan Mišerić Pevi.

Gotovo da nije postojala funkcija u Radniku koju Pevi nije obnašao.

Bio je beskompromisan vratar u stilu Gordana Irovića iz Dinama Zagreb šezdesetih minulog stoljeća kad je ovaj osvajao prvenstva, bio je Pevi trener juniora i seniora u legendarnoj Kolarevoj na starom igralištu gdje je danas park Franjo Tuđman, tajnik, vodio izgradnju današnjeg stadiona, predsjednik u vremenu prvoligaških dana Radnika, napisao vrlo vrijednu i bogatu knjigu monografiju o NK Radniku…

Foto: Monografija o Radniku autora Ivana Mišerića Pevija

Pevi je u utorak 10. lipnja u krugu obitelji proslavio već 80. rođendan a tri dana kasnije sjedio je za stolom i s nekoliko svojih nogometnih prijatelja iz negdašnjeg NK Radnika: Anđelkom Lažnjakom, Rankom Dobrićem, Milom Danilovićem, Nikolom Plepelićom Prcom, Dubravkom Hrkovcem Hrkijem, potpisnikom ovih redaka, Rajkom Paviša (tim redom na uvodnoj fotografiji s lijeva, Pevi je četvrti s lijeva).

Foto: Monografija o Radniku autora Ivana Mišerića Pevija

Slavljeniku su prisutni poželjeli najprije puno zdravlja a onda i još puno rođendana, najprije uz svoje najbliže iz obitelji ali i uz prijatelje. Za one kojima to nije poznato, Mišerićeva supruga Verica, inače je sestra legendarnog turopoljskog nogometnog majstora, nažalost prerano preminulog Željka Plepelića Beloga.

Po tko zna koji put opet su osvježene uspomene na davno minula, a tako lijepa nogometna vremena iz Kolarove i starog igrališta, gotovo u centru Velike Gorice.

Foto: Monografija o Radniku autora Ivana Mišerića Pevija

Dubravko Hrkovac je među prisutnim čestitarima bio najmlađi i jedini predstavnik novije povijesti Radnika iz prvoligaških dana na tada novom stadionu, jasno uz predsjednika Pevija. Hrki je kroz drugoligaško natjecanje i izborio tadašnju Prvu HNL uz suigrače Dalibora Župetića, Željka Domitrovića, Damira Dittricha, Marija Štoosa, Zorana Tomčića, Zorana Zebeca, Sinišu Klafurića, Dražena Knapića (na fotografiji dolje s lijeva stoje uz trenera Ivicu Poljaka i predsjednika Ivana Mišerića Pevija).

S lijeva pak na stadionu Dinama u Maksimiru čuče: Dean Klafurić, Dinko Livada, Branko Sambolić, Igor Terseglav, Alen Pek, Damir Cvetko, Dubravko Hrkovac, Krešimir Marušić i trener Ivica Senzen.

Foto: Monografija o Radniku autora Ivana Mišerića Pevija

Prisjetile su se nogometne legende i mnogih kojih više nama, a dali su tako puno za gorički Radnik, kao gore već spomenuti Željko Plepelić Beli koji je preminuo prije 10 godina, 14. Travnja, zatim Željko Domitrović Beli, Alen Pek, Stjepan Mesarić Čapa, Vlado Črnjak Jerac koji je igrao i u Austriji gdje je oformio obitelj te također puno prerano preminuo i tamo sahranjen, pa i Mirko Babić, Stjepan Kovačić Pero, Silvio Kranjac, Ivan Graber Boys, Zdravko Zobec Žaga, Marin Stević, Franjo Berković Zvonar...

Bili su to sve vrsni nogometaši koji su živjeli u Velikoj Gorici ili širom našeg Turopolja a uglavnom su tu i rođeni kao i slavljenik jubilarnog 80. rođendana – Ivan Mišerić Pevi!