Sport

Zvonimir Kovačević: Doveo sam Goricu u prvu ligu, ali ne želim na tome stati

Objavljeno

prije 10 godina

5. lipnja 2015.

Objavio/la

Željka

Znam da se to ne čuje često, ali meni je bolje biti trener nego igrati, kaže trener KK Gorice Zvonimir Kovačević, koji je u prvoj prvoligaškoj sezoni izborio ostanak i ispunio cilj. Igrao je i ABA ligu, bio i na Cipru, zapamtio jednoga gospodina Browna i s 28 godina završio igračku karijeru. U ovoj novoj, trenerskoj, ma “bilićevski” pristup…

Bila mu je 31 godina kad je Zvonimir Kovačević sjeo na klupu Gorice. Bivši igrač, jedan od najboljih velikogoričkih košarkaša u posljednjih 20-ak godina, odlučio je pokušati sjesti na klupu.

– Oduvijek me privlačio trenerski posao. I kao igrač sam, pogotovo u zadnje dvije godine, dok sam igrao u Sloveniji, razmišljao o tome. Naime, ondje je trener bio Gašper Potočnik, dečko koji je bio mlađi od mene. Imao je samo 25 godina. Puno vremena provodili smo zajedno, bio sam jedini stranac u klubu i družili smo se po cijele dane. Puno smo pričali o košarci, često je i uvažavao moje mišljenje, i tu se probudila želja. Dvije, tri godine sam se odmarao nakon karijere, no ta želja se vratila i rekao sam: ‘Idem probati’ – počeo je svoju priču trener goričkog prvoligaša.

Došao je na klupu i – ostao.

– Nisam zažalio što sam se ovoga primio, upravo suprotno. Pitao me baš nekidan jedan naš reprezentativac: ‘Što je bolje, biti igrač ili trener?’ Moj odgovor je da bih: ‘Uvijek bih radije bio trener’. Da, stotinu puta je teže biti trener, ali svejedno.

Došao je 2011., a četiri godine poslije klub je narastao sve do najvišeg ranga. U prvoj sezoni cilj je bio ostati u ligi, a tako je i bilo. Iza nas je lijepa sezona, košarka se vratila u grad…

– Ne mogu na ovu sezonu gledati izdvojeno, gledam na ono što radimo kroz četiri sezone, koliko sam na klupi. Klub je prije toga desetak godina bio u donjoj polovici druge lige, a mi smo vrlo brzo došli do toga da se tri godine borimo za ulazak u prvu ligu, pa konačno i uđemo u najviši rang. Prvi dio sezone bio je odličan, ali nije bilo realno da ostanemo u borbi za Ligu za prvaka. Na kraju smo ostali u ligi, a sve iznad toga nije bilo realno – uvjeren je Kovačević.

Domaći je dečko, odrastao u Velikoj Gorici, i danas s obitelji ovdje živi, a košarkaški počeci vežu se uz tadašnji Radnik. I jedno ime.

– Mirko Kovčalija, legendarni Bane! Bilo je to 1987. kad sam počeo, klub je još bio Radnik, a Bane je bio jedini koji ga je održavao na životu. Sam je vodio

sve selekcije i održavao klub na životu. Čak je i u ratno doba u uniformi znao dolaziti na trening – sjeća se Kovačević i nastavlja:

– Taj Banetov pedagoški i odgojni pristup bio je jedan od važnih razloga zašto sam zavolio košarku. On me zadržao u tom sportu i povratka više nije bilo.

Ubrzo je Radnik postao KK Media.

– U ljeto 1992. pojavio se Damir Pavličević, bivši košarkaš Cibone koji je preuzeo klub sa svojim privatnim kapitalom i preimenovao ga u Media. Tu je počeo taj uzlet goričke košarke. Iz treće lige ušlo se u drugu, tri godine zaredom igrale su se i kvalifikacije za prvu ligu, ali nažalost nije bilo interesa da u nju i uđe. Nikad klub nije bio bolje organiziran nego u to vrijeme, ali iznenada je došlo do prekida suradnje i klub je krenuo praktički ispočetka.

On je rastao kroz Mediju, došao i do seniorske momčad, pa “eksplodirao”. U drugoj ligi je zabijao 35 koševa po utakmici i uzeo ga je slovenski ABA ligaš Laško. No još jednu sezonu ostavio ga je u Velikoj Gorici, a glavni cilj je bio – udebljati se. Onako mršav i tanak teško je mogao na višu razinu. Odlazeći s treninga često je nosio kanticu posebnih preparata…

– Da, imao sam specijalan program prehrane, ali i cijeli mali tim koji je to pratio. U tih sam godinu dobio devet kilograma ‘dobrih’ mišića. Sve do tad je bila dječja košarka – nasmijao se Kovačević.

Proveo je u Sloveniji nekoliko godina, igrajući u Krškom, Laškom i Koperu, pa potom otišao na dvije godine u redove njemačkog prvoligaša Witzburga.

– Nakon toga sam imao i jednu godinu posvećenu egzotici, otišao sam na Cipar. Iako, tad se na Cipru igrala jako dobra košarka, s puno stranaca, čak i bivših NBA igrača.

Igrao je na Cipru i s jednim poznatim licem u domaćim košarkaškim krugovima. Jerel Blessingame, koji je sa Šarićem odvukao Cibonu do titule ABA lige, igrao je s Kovačevićem.

– Odličan dečko, pravi veseljak, sav zaigran, ali i sjajan igrač. Iako, više sam vremena na Cipru provodio s ‘balkanskom ekipom’.

Igrao je s Laškim i Eurokup, dijelio je svlačionicu s kasnije vrhunskim euroligaškim igračem Ermalom Kuqom, a u okršaju s Efes Pilsenom igrao je protiv najboljem igrača s kojim se ikad našao na parketu.

– Marcus Brown, Amerikanac iz Efesa, bio je nešto najjače što sam ikad vidio iz bliza. To je nešto strašno. Uostalom, dvije godine poslije bio je i najbolji igrač Eurolige. Jesam ga čuvao? Hm, probao sam ga čuvati… Ali zato je on mene vrlo uspješno čuvao, ha, ha.

Karijeru je Zvonimir završio s 28 godina, kad je shvatio da više nema smisla.

– Izvukao sam maksimum, prvenstveno iz svog tijela, koje nije bilo na razini košarke koja se danas igra. Nisam mogao to pratiti. Jednostavno rečeno, to je tijelo je bilo malo presporo. Procijenio sam u kojem smjeru ide košarka, koliko ja tu mogu dati, a na kraju krajeva i može li se od nje živjeti. Počeo sam sezonu u Škofjoj Loki, ali oko Nove godine sam otišao kući i rekao im: ‘Ne vraćam se’ – kaže Kovačević i dodaje:

– Iskreno, mislio sam da ću i više napraviti u karijeri kad sam bio klinac. No ispalo je da je ovo bilo maksimum.

Igračka priča tako je završila, a tri godine poslije započela je trenerska. Talent je tu, u to nema sumnje, puno promišlja i razmišlja o košarci, pokazao je da puno toga i zna. A sve sa stilom, kako sam kaže, karakterističnim za Slavena Bilića.

– Na njegovu primjeru pojavila se priča da, kao, Bilić ne može uspjeti zato što ima taj ‘frendly’ odnos s igračima. Ja mislim da to nije točno. Trenerski posao sve više ide u tom smjeru, gubi se onaj stari trenerski kov, strogih diktatora u svlačionici. Sve je važnija psihologija, sa svakim igračem moraš individualno ući u nekakav odnos i na osnovu toga graditi momčadski duh – opisao je svoje trenerske postulate Kova, uz obavezan dodatak:

– Kao igrač najlošiji sam bio u obrani, to mi je uvijek bilo problem, ali danas na njoj inzistiram. Prvo moraš posložiti obranu, pa onda graditi dalje.

Njegovi principi funkcioniraju jako dobro, s igračima zapravo živi u nekoj košarkaškoj simbiozi.

– Svi kažu da treneri stvaraju igrače, ali nije to baš tako jednostavno. To je obostrani proces, jer i igrači stvaraju trenera. Kad smo igali dobro u prvom dijelu sezone, bio sam najbolji trener, a čim je zaredalo par poraza, odmah sam najlošiji – primijetio je trener Gorice.

Kad ga se upita da pogleda prema naprijed, najčešće ćete čuti:

– Raditi dalje, samo raditi dalje!

Nekoliko je opcija u planovima o velikogoričkoj košarkaškoj budućnosti. Jedna od njih, vrlo ozbiljna i prilično primamljiva, suradnja s Cedevitom. Ne bi Gorica ni u kojem slučaju postala bilo čija filijala, ali suradnja bi bila obostrano korisna. Cedevita bi davala igrače na posudbu, pomagala Gorici, koja bi te igrače razvijala, na njima gradila rezultate.

– Uz to, naravno, radit ćemo i na razvoju naših mladih košarkaša – uskače trener Kovačević.

Postoje i neke druge varijante, jedna od njih je slična suradnja s Cibonom, a sad se pojavljuju i neke treće opcije, malo drukčije. No sve se svodi na to da…

– Gorica mora napraviti korak više. Otkad sam ja trener svake godine smo išli za stepenicu gore, a ove godine i dvije. Na tome ne smijemo stati. Uprava mora zauzeti čvrst stav, stabilizirati klub i financijski i infrastrukturno da bismo mogli postati jedan dobar prvoligaš – zaključio je “gorički Bilić”, uspješan trener sa samo 35 i čovjek s vizijom. Bilo bi šteta da se ne nastavi tim ritmom.

Povezane teme:

Sport

Pozdrav sa stadiona: Vrata koja se ne javljaju, teren kao tepih i bauštela pod istokom

Radovi su na Gradskom stadionu u punom tijeku: na terenu radi i gradi trener Carević s igračima, uz rub igrališta rade i planiraju ljudi iz škole nogometa, ispod tribine se postavlja keramika, a teren se uređuje i kosi. I sve to iza jednih neobičnih vrata…

Objavljeno

prije 18 sati

3. travnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Budući da proljeću očito još nitko nije javio da je stiglo, jer ovih se dana baš i ne ponaša u skladu sa svojom reputacijom, slabo smo se u posljednje vrijeme mogli nauživati sunca. Ovog četvrtka ipak se pojavljivalo, pa se logičnom činila odluka provjeriti što se događa u dijelu grada u kojem vlada – zelenilo. Odnosno, na našem Gradskom stadionu…

I već po dolasku sve govori da su ovdje radovi u tijeku. Gdje god pogledaš, kamo god se okreneš. Na prvom pomoćnom terenu svoje je odrađivala prva momčad, trener Carević i njegov stožer nisu pretjerivali s naporima dan uoči Varaždina, ali svejedno se žestoko radilo. Svoje su dotad već odradili i klinci, nakon čega su se treneri iz škole nogometa okupili na kavi kod Peveca i zadržali u analizi aktualnog trenutka.

Kavu kuha i na stol donosi vedeta NK Vrbovca, srednji Pevecom sin Đuka, koji se usput bavi i tehnološkim iskoracima.

– Stari moj, dokle smo mi došli… – gunđa “Brozović z Kozjače” dok uzima mobitel u ruke i gleda prema vratima ograde.

– Evo, upravo sam nazvao vrata! Evo, imam broj upisan u imenik, lijepo piše “vrata”, ja nazovem i ona se otvore – objašnjava Đuka situaciju u kojoj se našao otkad su zamijenjena vrata na ulasku u kompleks stadiona.

Doduše, dotična vrata nisu baš raspoložena za priču, u slušalicu se čuje samo “korisnik ne može odgovoriti na vaš poziv”, ali zato rade. I otvaraju se brzo i lako, elegantno i šutke. Dovoljno je upisati svoj broj mobitela u sustav i svaki sljedeći poziv širom otvara vrata…

Nedaleko od omiljenoga gradskog nogometnog okupljališta odvija se i druga vrsta posla, i to ispod istočne tribine. Građevinski radovi su ovih dana znali biti i bučni, ali tako to i izgleda kad se radi punom parom. Za početak se uređuju sanitarni čvorovi, uređivat će se i dnevni boravak za igrače, a u sljedećoj fazi i restoran za zajedničke obroke, uredski prostori… Planovi su veliki i ozbiljni, radi se vrlo konkretno i ozbiljno, a ništa drukčije nije ni nekoliko desetaka metara dalje, na samom terenu.

Odmah nakon utakmice protiv Slaven Belupa, a bilo je to još 5. ožujka, krenuli su radovi na sanaciji travnjaka, koji je bio u jako lošem stanju. Nepunih mjesec dana poslije slika je potpuno drukčija.

Proces ide tako da se dijelovi na kojima trave nije bilo, ili je nije bilo dovoljno, doslovno izrežu iz travnjaka. Iskopaju se i pripreme, zemlja se vadi i radi se odgovarajuća podloga, na što dolazi nova trava, koja je naručena od specijalizirane tvrtke. Nakon što se to odradi, potrebna su dva do tri tjedna da trava “odleži” i da se u potpunosti primi. Od početka radova prošla su gotovo četiri tjedna, a to se i vidi.

– Teren je sad top! – zadovoljni su i dečki koji rade na održavanju travnjaka.

Kosilica je u pogonu, jer trava je ponovno gusta i kvalitetna, a to i ne čudi s obzirom na vremenske prilike. Podsijano je dodatnih 150 kilograma trave po cijelome terenu i taman nakon toga krenule su obilne kiše, što je u kombinaciji s povremenim pojavljivanjima sunca bilo sjajno za bujanje vegetacije. Kad se spoji puno vlage i toplije vrijeme, znat će oni koji imaju dvorišta, trava “ludo” raste…

Slijedom svega toga, travnjak će utakmicu protiv Istre 1961 sljedećeg vikenda, cijelih pet tjedana nakon sanacije, biti nešto potpuno drugo od onoga što smo imali dosad. Pa će valjda prestati i priče o “livadi” i “krumpirištu” u Velikoj Gorici. Kad se teren pripremi za utakmicu, bit će to potpuno drukčiji vizualni dojam, ali još je važnije da će teren biti idealan za nogomet.

Vidjevši sve to, sjećajući se ne tako davne prošlosti, sa stadiona smo mogli otići zadovoljni. I preostalo je odraditi samo još jedno.

– Ej, Pevi, odoh ja, daj samo nazovi vrata!

– Evo, opet se ne javljaju… – progunđao je Đuka, ali svejedno su se i ovoga puta širom otvorila.

Nastavite čitati

Sport

Gorica u Varaždinu: ‘Baš su dobri! Moramo tamo biti na milijun posto…’

Nogometaši Gorice u petak u 18 sati gostuju u Varaždinu, na otvaranju prvoga kola četvrtoga kruga prvenstva. U momčad se vraća Ante Erceg, a osnovni cilj je prvi put u sezoni povezati dva gostovanja bez poraza…

Objavljeno

prije 19 sati

3. travnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Ako je netko u posljednje vrijeme upitao nekog igrača Gorice ono mladenačko “di se izlazi petkom”, velika je vjerojatnost da je odgovor glasio: “Izlazi se iz presinga!” Goričani su se, naime, pretplatili na HNL petke u posljednjih mjesec dana, počevši od onih 0-3 doma sa Slaven Belupo, nastavno na to i onih 1-1 kod Lokomotive minulog petka, zaključno s gostovanjem kod Varaždina ovoga petka…

Riječ je o terminu u koji najčešće upadaju utakmice “drugog razreda zanimljivosti”, pa se klubove iz velike četvortke bitne rijeđe može vidjeti u programu petkom, ali ne postoji tu razlog za pomisliti da tu netko podcjenjuje važnost utakmica našega kluba. Jednostavno se tako posložilo, o čemu će najviše reći podatak da je Gorica u prvih 25 kola u petak igrala samo tri puta. Pa još tri puta u ova zadnja tri.

Uglavnom, Gorica će od utakmice do utakmice imati punih tjedan dana. Sasvim dovoljno za kvalitetnu pripremu za iznimno zahtjevnu utakmicu, koja kreće u petak u 18 sati. S druge strane bit će momčad koja je na istome mjestu prije koji dan nadigrala Dinamo.

– Da, spremni smo – kaže uvodno trener Mario Carević.

– Imali smo normalan tjedan, već dan nakon remija kod Lokomotive potpuno smo se okrenuli sljedećoj utakmici, jer znamo da nas čeka jako dobar protivnik. Vidjelo se to jako dobro i u prošlom kolu protiv Dinama, iznimno su dobra momčad. Znamo da love Europu, imaju ogroman motiv, ali imamo i mi ogroman motiv, iako se mi, nažalost, borimo za nešto drugo. Izgubili su dosta igrača, ali to se uopće ne osjeti, imaju dobre mehanizme, jasnu ideju i morat ćemo biti na “milijun posto” da uzmemo tamo nešto – svjestan je strateg Gorice.

Gorica je ove sezone uzela samo dva od mogućih 39 bodova na gostovanjima, daleko je najlošiji gost u ligi, a Varaždin je doma izgubio samo dvije od 13 utakmica cijele sezone

– Imamo neke ideje, radili smo stvari za koje mislimo da će nam pružiti šansu. Ja vjerujem da možemo biti jako opasni ako se nametnemo, ali moramo popraviti neke stvari, pogotovo iz prošle utakmice. Moramo donositi malo bolje odluke. Suočio sam igrače sa situacijama, a bilo ih je jako puno, u kojima smo s boljom reakcijom mogli doći u izglednu situaciji. Međutim, ili smo donosili pogrešne odluke, ili tehnička obrada nije bila na nivou. Tu moramo biti bolji, igrači su toga svjesni, radili smo baš na tome i nadam se da ćemo već u ovoj utakmici pokazati da smo to iskorigirali – optimističan je Carević.

Optimizam će i biti potreban, jer dug je još put do kraja. Gostovanje u Varaždinu bit će otvaranje posljednje, četvrte četvrtine prvenstva, ali planovi se ne vežu za tako duga i kompleksna razdoblja.

– Ne gledam toliko daleko. Jednostavno, moramo biti živi i zdravi, da nema puno izostanaka… Momci treniraju dobro, ali moramo ostati motivirani i fokusirani u svakoj sljedećoj utakmici. Već sam rekao da ova momčad može svakome uzeti bodove, ali samo ako bude na nivou što se tiče tih elementarnih stvari poput fokusa i motivacije. Napadački gledano, imamo širok roster, različite profile igrača i s tom kombinacijom možemo biti uspješni na duži period – zaključio je Carević.

U kadar se vraća Ante Erceg, koji je ovoga puta odradio žute kartone, a spreman i dalje neće biti Dino Mikanović. Nažalost, i dalje nema pravih pomaka po pitanju Jurice Pršira, kapetana i dalje nema na treningu zbog problema s leđima… Prvih 11 moglo bi izgledati ovako nekako:

Banić – Bralić, Krešić, Krizmanić – Majstorović, Halilović, Pajaziti, Sikošek – Elezi, Ndockyt – Erceg

Nastavite čitati

Sport

Kreću radovi na kampu HNS-a! Zna se i točan datum za prve lopate i bagere…

Nakon brojnih propalih pokušaja gradnje kampa HNS-a u prošlosti, postojale su sumnje i po pitanju onoga u Velikoj Gorici. Međutim, dvojbi tu više nema, gradnja kampa u našem gradu kreće idućeg petka!

Objavljeno

prije 21 sat

3. travnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Prošao je točno 21 mjesec od tog 3. srpnja 2023. godine, dana kad je premijer Plenković došao u Veliku Goricu potpisati ugovor o darovanju zemljišta za nacionalni nogometni kamp u našem gradu. Bio je to korak koji je dao određene garancije kako ova priča o kampu HNS-a neće završiti kao sve one prethodne, na slučajeve koji su doveli do toga da ni ovoga puta ne vjeruju da će se takvo nešto dogoditi.

Cijeli proces, kao dodatna hrana za skeptike, išao je svojim uobičajenim tijekom, koji se zna činiti sporijim… No išao je korak po korak, od natječaja do natječaja, od žalbenog roka do žalbenog roka, od odabira jednog izvođača za jedan, pa onda i drugog za drugi dio radova… A onda je ovog četvrtka stigla poruka koja se čekala.

“Kamp HNS-a, početak radova, petak, 11. travnja, u 9 sati!”

Dolaze bageri, kreću pripremni radovi, ali naravno da će prije svega doći i ljudi u odijelima, oni koji stoje iza svega ovoga. Zasad nije poznato hoće li nam ponovno u goste doći premijer, samo koji dan nakon što je ovdje okupio gradonačelnike velikih gradova, ali puno važnije od toga je da se pojave lopate, bageri, ljudi koji će se baciti na posao.

Posljednje najave govorile su o početku radova tijekom travnja, to će se i dogoditi, a za sve nas ovo je jako dobra vijest. Baš kao i za hrvatski nogomet, koji će za nekih godinu i pol dana dobiti svoje centralno mjesto. Baš ovdje, baš u našem gradu, što će trebati samo znati pametno iskoristiti, izvući što više benefita iz cijele priče.

U prvoj fazi kamp će dobiti tri terena i upravnu zgradu sa skladištem, u drugoj će se raditi još jedan teren i dvorana za reprezentacije u momčadskim sportovima, a štošta bi se moglo događati i u bližoj okolici kampa.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Lomnica ‘petardom’ izbacila Gradiće iz Kupa

Objavljeno

prije 22 sata

3. travnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica se pobjedom 5:1 protiv Gradića plasirala u slijedeće kolo Kupa Grada Velike Gorice 2025. Domaći su u početnoj fazi susreta došli u vodstvo pogotkom Leona Garvanovića, koji je nakon ubačaja Josipa Grdenića s desne strane loptu pospremio u bliži kut za 1:0. Iza toga Lomnica je još dva puta ozbiljno zaprijetila, ali izostala je realizacija.