Srebrni nakit s vremenom gubi sjaj zbog oksidacije i kontakta s kemikalijama, vlagom ili kožom. No dobra vijest je da se uz nekoliko jednostavnih metoda može uspješno očistiti i vratiti u prvotno stanje i to kod kuće, piše Net.hr. U nastavku donosimo pregled najučinkovitijih načina čišćenja srebra, uključujući i osjetljive komade poput pozlaćenog i filigranskog nakita.

Postoji više jednostavnih metoda koje možete primijeniti kod kuće. Ključno je odabrati onu koja odgovara vrsti srebra i stupnju zaprljanosti.

• Sapun i voda – idealno za blago potamnjenje. Nakit se potopi u toplu vodu s nekoliko kapi blagog sapuna, zatim nježno očisti mekanom krpicom i osuši.
• Limun i sol – prirodna metoda. Smjesa limunovog soka i soli nanosi se na srebro i lagano trlja dok ne zablista.
• Soda bikarbona i aluminijska folija – za temeljitije čišćenje. Nakit se stavi na aluminijsku foliju, pospe sodom i prelije kipućom vodom. Nakon 5–10 minuta ispere se i osuši.
• Pasta za zube – djelotvorna za jače tamnjenje, ali ne preporučuje se za osjetljive ili pozlaćene komade. Koristi se obična, neabrazivna pasta s mekanom četkicom.
• Kečap (Da, kečap) – kiselina iz njega uklanja tamne naslage, a nakit se potom ispere i posuši.
• Sredstvo za dezinfekciju ruku – praktična opcija u nuždi. Mala količina sredstva se nanese na krpicu i prebriše nakit.

Pozlaćeni srebrni nakit zahtijeva nježniji tretman zbog tankog sloja zlata. Izbjegavaju se abrazivna sredstva, potapanje i grubo trljanje.

• Blagi sapun i voda – umjesto potapanja, površina se nježno briše krpicom namočenom u sapunicu.
• Krpica od mikrovlakana – idealna za svakodnevno održavanje i uklanjanje otisaka.
• Medicinski alkohol (70 %) – nježno čišćenje uz pomoć štapića za uši i kratko ispiranje.

Kada je riječ o filigranskom srebru, ono zbog svoje delikatne strukture tankih srebrnih žica traži nešto pažljivije čišćenje. Najsigurnija metoda uključuje medicinski alkohol i dječji puder: Nakit se namače u alkoholu, lagano suši, posipa puderom i četka mekanom četkicom. Puder upija vlagu i uklanja nečistoće bez oštećenja fine strukture.

Sve što vam treba već se vjerojatno nalazi u vašem kućanstvu, a uz malo pažnje, vaš će nakit ponovno izgledati kao nov.

Čišćenje ribeža nakon ribanja sira često se pretvara u mukotrpan zadatak. Sir se zavuče u sitne rupice i stvrdne, pa ga je teško ukloniti. No, jednostavan trik može uvelike olakšati ovaj proces, prenosi Index.hr.

Naime, rješenje se krije u neobičnom, ali svima dostupnom sastojku, ulju. Prije nego što započnete s ribanjem, dovoljno je lagano premazati površinu ribeža s nekoliko kapi biljnog, maslinovog ili ulja u spreju. Najjednostavnije je to učiniti papirnatim ručnikom. Na taj se način stvara zaštitni sloj koji sprječava sir da se lijepi za metal.

Rezultat je sir koji klizi niz ribež, a ostatke je nakon toga moguće očistiti u svega nekoliko sekundi. Autor popularnog videa na Tiktoku koji prati ovu tehniku preporučuje upravo ulje u spreju kao najpraktičniju opciju, a iako je takav proizvod češći na američkom tržištu, moguće ga je nabaviti i kod nas.

Još jedan koristan savjet odnosi se na mekše vrste sireva poput mozzarelle. Ako ih planirate ribati, stavite ih u zamrzivač 10 do 15 minuta prije upotrebe. Time će sir postati čvršći i manje ljepljiv, što dodatno olakšava proces.

Stručnjaci također preporučuju da ribež operete odmah nakon korištenja, pod mlazom tople vode i uz pomoć četkice ili grube strane spužve. Sir se najlakše uklanja dok je još svjež. Ako se osuši, čišćenje postaje znatno zahtjevnije.

Stoga, uz svega nekoliko jednostavnih koraka i jedan neočekivani sastojak, dosadna kuhinjska obaveza može postati znatno lakša. Sljedeći put kad posegnete za ribežom, sjetite se ulja, a vaša kuhinja (i vaši živci) bit će vam zahvalni.

Redovita tjelesna aktivnost ključna je za zdrav život, a čučnjevi su jedna od najsvestranijih i najosnovnijih vježbi koje možete uključiti u svoju rutinu, prenosi Večernji.hr. Osim što doprinose snazi nogu, gluteusa i corea, pomažu i u svakodnevnim aktivnostima poput ustajanja sa stolice, ulaska u automobil ili penjanja uz stepenice. Prema riječima fitness trenerice Kristin Collins, čučnjevi su „vjerojatno najosnovniji obrazac pokreta koji koristimo“.

No, nije dovoljno samo raditi čučnjeve već je važno znati i koliko ih trebate moći izvesti kako biste održali funkcionalnu kondiciju. Collins ističe kako broj izvedenih čučnjeva može biti dobar pokazatelj opće tjelesne spremnosti i neovisnosti, osobito u starijoj dobi.

Koliko čučnjeva trebate moći napraviti? Kriteriji se razlikuju ovisno o dobi i razini opterećenja:

• 20-e godine: 50 čučnjeva bez prekida s vlastitom težinom ili 10 s opterećenjem od 40–50 % tjelesne mase.
• 30-e i 40-e: 50 čučnjeva bez prekida ili 10 s opterećenjem od 50–60 % tjelesne mase.
• 50-e: 40 čučnjeva bez prekida ili 10 s 40–50 % tjelesne mase.
• 60-e: 30 čučnjeva bez prekida ili 10 s 30 % tjelesne mase.
• 70-e i više: 20 čučnjeva bez prekida ili 10 s 20 % tjelesne mase.

Naravno, ovo su prosječne vrijednosti, a stvarne mogućnosti ovise i o spolu, zdravstvenom stanju, sportskom iskustvu, trudnoći ili menopauzi.

Osim jačanja mišića, pravilno izvedeni čučnjevi poboljšavaju ravnotežu, pokretljivost i stabilnost zglobova. Kako pojašnjava Collins, čučnjevi s vlastitom težinom savršeni su za početnike i ne zahtijevaju dodatnu opremu, a kada tijelo postane dovoljno snažno, vježba se može nadograditi uvođenjem utega, odnosno dodatne težine.

„Vašem tijelu trebaju novi podražaji da bi prevladalo platoe i nastavilo graditi mišiće i kosti“, kaže Collins, naglašavajući važnost postepenog povećanja opterećenja kroz vrijeme.

Nedostatak sposobnosti izvođenja čučnjeva može ukazivati na razne probleme u tijelu. Na primjer, ako pete tijekom čučnja počinju padati prema naprijed, to može značiti slabe gležnjeve i ograničenu pokretljivost. Ako vam se prsa pretjerano naginju prema naprijed, moguće je da su vaši leđni mišići i gluteusi preslabi.

Također, ako imate problema s osnovnim čučnjevima i manjim volumenom opterećenja, to povećava rizik od ozljeda te usporava oporavak u slučaju istezanja, padova ili drugih tjelesnih izazova. Visoki ljudi, dodaje Collins, često imaju duži femur (bedrena kost), što može otežati postizanje dubine čučnja i uzrokovati pad prema naprijed, no male prilagodbe mogu značajno poboljšati formu.

Kod osoba sa slabijom stabilnošću koljena, preporučuje se korištenje traka za otpor. One, prema riječima Collins, pomažu u poravnanju i dodatno jačaju tetive i zglobove oko koljena.Bez obzira na vašu dob, čučnjevi su univerzalni alat za očuvanje zdravlja, mobilnosti i neovisnosti. Ako ih pravilno i redovito izvodite, možete dugoročno poboljšati svoju fizičku spremnost i smanjiti rizik od ozljeda. Važno je prilagoditi vježbu vlastitim sposobnostima i slušati signale tijela, jer kako pokazuju praksa i istraživanja razina kondicije više ovisi o vašim svakodnevnim navikama nego o godinama.

Iako brojke variraju ovisno o dobi i fizičkoj spremi, redovita praksa i postupno povećanje opterećenja mogu pomoći u održavanju funkcionalne kondicije. Umjesto da se uspoređujete s drugima, korisnije je pratiti vlastiti napredak i raditi na održavanju osnovne tjelesne sposobnosti jer to, u konačnici, čini razliku u svakodnevnom životu.

Iako većina ljudi poznaje vitamin K kao ključan za zgrušavanje krvi, najnovija istraživanja upućuju na njegov znatno širi značaj, prenosi 24sata.hr. Posebno važan postaje njegov oblik – vitamin K2 – koji ima potencijal usporiti starenje, ojačati kosti i zaštititi srce.

Vitamin K nije jedan spoj, već skupina vitamina topivih u mastima. U prehrani se najčešće susreću dvije forme. One su vitamin K1 (filokinon), prisutan u zelenom lisnatom povrću, te vitamin K2 (menakinon), koji se nalazi u fermentiranoj hrani i namirnicama životinjskog podrijetla. Iako tijelo može pretvoriti K1 u K2, taj proces nije uvijek učinkovit, pa se unos K2 izravno iz prehrane smatra važnijim.

Znanstvena istraživanja pokazuju da osobe s većim unosom vitamina K2 imaju manji rizik od kalcifikacije arterija i smrti od srčanih bolesti. U jednom istraživanju, osobe s najvišim unosom vitamina K imale su 36 % manju vjerojatnost smrti od bilo kojeg uzroka u odnosu na one s najnižim unosom.

Osim toga, vitamin K2 igra ključnu ulogu u zdravlju kostiju. Aktivira protein osteokalcin koji pomaže vezivanju kalcija za kosti, čineći ih jačima i otpornijima. Posebno su značajni učinci kod žena u postmenopauzi, kod kojih suplementacija K2 može smanjiti rizik od osteoporoze i prijeloma.

Nadalje, vitamin K2 djeluje i kao snažan antioksidans, što znači da štiti stanice od oštećenja uzrokovanih slobodnim radikalima. Neka istraživanja čak sugeriraju da je učinkovitiji od vitamina E i koenzima Q10 u zaštiti kože, mozga i drugih tkiva od starenja.

Premda je klinički manjak vitamina K rijedak, mnogi ljudi ne unose dovoljne količine potrebne za optimalnu zaštitu organizma. Razlozi uključuju prehranu siromašnu K2, fokus javnosti i prehrambenih smjernica na K1, te djelovanje određenih lijekova (antibiotici, antikoagulansi) koji ometaju proizvodnju ili funkciju vitamina K.

Još jedan izazov je moderna prehrana. Fermentirana hrana i iznutrice, bogate vitaminom K2, rijetko se konzumiraju. Uz to, mnogi procesi prerade hrane mogu negativno utjecati na dostupnost ovog vitamina.

Za unos vitamina K1 preporučuje se zeleno lisnato povrće poput kelja, špinata, blitve i brokule. Vitamin K2, s druge strane, najviše se nalazi u fermentiranim proizvodima poput nattōa, guščjoj jetri, tvrdim sirevima (Gouda, Brie), te u žumanjcima, maslacu, piletini i govedini.

S obzirom na to da unos optimalne količine K2 kroz prehranu može biti izazovan, osobito kod starijih osoba ili onih s povećanim kardiovaskularnim rizikom, stručnjaci preporučuju razmatranje dodataka prehrani, posebno oblika MK-7, koji se dulje zadržava u organizmu. Prije upotrebe savjetuje se konzultacija s liječnikom.

Što napraviti kada pronađete krpelja na koži? Kada je vrijeme za posjet liječniku? Gdje ga baciti nakon uklanjanja? Odgovore na ta pitanja donose stručnjaci, uz upozorenje da mnogi još uvijek koriste neučinkovite ili opasne metode uklanjanja ovih potencijalno opasnih nametnika, a njihovo mišljenje prenosi Večernji.hr.

Krpelji su česti pratioci boravka u prirodi, osobito u proljeće i ljeto. Iako mnogi posežu za narodnim metodama poput spaljivanja, gušenja uljem ili čupanja prstima, liječnici upozoravaju da postoji samo jedan ispravan i siguran način za njihovo uklanjanje, s pomoću špičaste pincete.

Kako pravilno ukloniti krpelja?

Stručnjaci savjetuju sljedeće korake:

• Najprije očistite mjesto uboda alkoholom.
• Pincetu s tankim vrhom prislonite uz samu kožu, što bliže glavi krpelja.
• Polako i ravnomjerno povucite, bez trzanja.
• Nakon vađenja, ponovno očistite kožu i ruke alkoholom ili sapunom i vodom.

„Ako se dio glave krpelja odlomi i ostane u koži, možete ga pokušati izvaditi pincetom, ali ako to ne uspijete – nema razloga za paniku”, pojašnjava dr. Carol DerSarkissian za WebMD.

Što učiniti s uklonjenim krpeljem?

Idealno bi bilo krpelja poslati na analizu kako bi se utvrdilo je li zaražen, što može pomoći u pravodobnom liječenju i, po potrebi, uključivanju antibiotske terapije. Ako se odlučite na to, stavite ga u zatvoreni spremnik s vlati trave kako bi ostao živ do analize.

U slučaju da ga želite sami zbrinuti, možete ga:

• utopiti u alkoholu,
• baciti u zahod,
• zamotati u ljepljivu traku i baciti u smeće,
• spaliti.

„Važno je izbjegavati gnječenje krpelja prstima jer se tako može prenijeti zaraza”, upozorava dr. DerSarkissian.

Nakon ugriza krpelja, pažljivo pratite svoje zdravstveno stanje. Ako se pojave simptomi poput zimice, vrućice, glavobolje, bolova u mišićima ili osipa, nužno je što prije potražiti liječničku pomoć. Ti znakovi mogu ukazivati na lajmsku bolest, jednu od najčešćih bolesti koje prenose zaraženi krpelji u Hrvatskoj, uz krpeljni meningoencefalitis.