Sport
‘Znam točno kad sam shvatio da ćemo uspjeti, ali idemo dalje s nogom na gasu!’
Predsjednik HNK Gorice i dopredsjednik HNS-a Nenad Črnko gostovao je na City radiju, u emisiji “Prva liga”, a u fokusu su bile dvije teme. Danas čitajte što je govorio o aktualnom trenutku Gorice, a sutra slijedi nastavak o HNS-ovu kampu u našem gradu…
Za većinu praznični, opušteni prvi dan svibnja za sve uključene u svijet HNK Gorice bio je itekako radan, dinamičan, stresan… Pravi “rollercoaster” emocija priuštio nam je prvomajski sudar Lokomotive i Gorice u Kranjčevićevoj ulici, nogometni show koji je završio podjelom bodova u dramatičnoj završnici, ali i ljudski teške trenutke koji su bacili neku drugu sjenu na cijeli taj ponedjeljak.
Već dan poslije igrači su u prijepodnevnom terminu bili na treningu, počele su već pripreme za Slaven Belupo u subotu, a predsjednik kluba je nakon (ne)prospavane noći sjeo pred mikrofon u studiju City radija, gostujući u tjednoj sportskoj emisiji “Prva liga”.
Prvo pitanje, naravno, moralo se odnositi na Ivana Banića i njegovo stanje…
– Hvala Bogu što u ovom trenutku mogu reći da je Banić dobro – rekao je Nenad Črnko uvodno pa nastavio:
– Zadobio je dosta težak potres mozga, a to je ozljeda koja zahtjeva detaljan monitoring u bolnici, zbog čega je zadržan u Vinogradskoj. Najvažnije je da je nalaz CT-a glave, napravljen već sinoć, uredan. Naravno, svi smo uz njega, stalno smo bili u kontaktu, uključili se u cijeli proces… I moram zahvaliti kompletnom osoblju Vinogradske bolnice, svima koji su sudjelovali u tome. Nogomet je takav, ozljede se događaju i sad je najvažnije to preboljeti i što prije dočekati Ivana ponovno na treningu. Ako sve bude u redu, to bi se trebalo dogoditi za desetak dana.
Kad je došao sebi, kad je prošlo malo vremena, bio je i Bane sretan što su njegovi suigrači uspjeli zabiti u 98. minuti za vrijedan bod.
– Ozljede su jedan od pratećih dijelova sporta, u tom smislu sportaši su na neki način i pripremljeni na takve stvari, ali kad do toga dođe, naravno da nije lako ni njima na terenu, ni nama na tribini… Apsolutno je to šok za momčad i mogu samo skinuti kapu svima. Teško se nakon toga vraćati, a mi smo u tome uspjeli dvaput ovog proljeća. Sjetimo se samo utakmice protiv Istre, kad je Ante Matej Jurić slomio ruku, igrači su također bili u šoku, ali nakon toga su se uspjeli vratiti s 1-3 na 4-3 i na kraju dobiti utakmicu također u zadnjim trenucima – kazao je Črnko.
Posebna priča je slovački bek Matuš Vojtko. Kad je ulazio u igru u 88. minuti, netko je dobacio: “A kaj on sad može napraviti u dve minute?!” Ispalo je da se itekako može utjecati na konačan ishod utakmice, zaključno s tim slobodnjakom vrijednim boda u posljednjim sekundama.
– Baš sam komentirao, Vojtko je u tih desetak minuta napravio je sve što treba i ne treba napraviti u nogometu. Pogriješio je, dao loptu Tuciju, nokautirao Banića, pa na kraju zabije taj fenomenalan gol. To je ta igra sudbine, jer da se sve to nije dogodilo, tko zna bi li uopće pao gol za 2-2 – govori predsjednik kluba, uz dodatak:
– Nama na tribini je najteže. Igrači i treneri to gledaju s druge strane, pogotovo oni koji su na terenu, a to sam rekao i Fućku nakon ove utakmice: “Eto, vidiš sad kako je meni svaki vikend’.
U cijeloj priči oko Banića nekako je u drugi plan događalo ono nogometno ludilo koje su u nastavku ponudili Lokomotiva i prije svega Gorica.
– U situaciji smo da moramo vjerovati u sebe, u ono što radimo. Ušli smo dobro u utakmicu, u tih uvodnih 20-ak minuta bili smo toliko sigurni da smo se možda malo i uljuljali, a iz toga je došla i pogreška kod primljenoga gola. Na početku nastavka poklonili smo im i drugi gol, nakon čega je slijedila “run&gun” utakmica, u kojoj smo promašili jako puno toga, uključujući i penal… Ali evo, kad vjeruješ do kraja, kad si sto posto unutra, stigne nagrada. To su te posebne utakmice, baš kao i ona protiv Istre. Tad smo se, nakon što smo preokrenuli na 4-3, sportski direktor Brkljača i ja pogledali i gotovo u glas rekli: “Ako ovo dobijemo, ostajemo u ligi!” Takve utakmice grade homogenost i vjeru u sebe u svlačionici, one ti potvrđuju da je sve moguće ako dovoljno vjeruješ – zadovoljan je Črnko, uz dodatak:
– Iz ove utakmice moramo izvući puno pouka, a ova momčad je takva da će to sigurno i učiniti. I izaći ćemo iz ovoga svega još jači.
Malo je još utakmica ostalo do kraja, samo još četiri, a nakon posljednje u tom nizu moći ćemo, uvjereni smo, konačno odahnuti. I zaključiti sezonu koja će trebati arhivirati i u budućnosti raditi sve da se ne ponovi. Jer, u završnici smo užasno teške goričke sezone…
– Kad je dobro, svi te tapšaju po leđima, a kad je loše, mnogi ti okrenu leđa. Pa krenu sugeriranja sa strane, razna mišljenja. I u tim trenucima, tamo negdje sredinom studenog, odlučio sam da moramo stvoriti neku vrstu ograde oko sebe. I ne komunicirati s ljudima koji daju takozvane dobronamjerne savjete. Novi korak napravili smo dovođenjem Marija Brkljače za sportskog direktora, a onda i zajedničkom komunikacijom Željka Sopića za trenera, uz napomenu da smo u tim trenucima valjda samo nas trojica, uz još nekoliko ljudi iz uprave kluba, vjerovali da se možemo spasiti. U tim trenucima bilo nam je važno sačuvati momčad od svih tih vanjskih utjecaja, što snažnije ujediniti momčad, a znali smo da će Sopić sa svojim stožerom biti u stanju unijeti tu vjeru u uspjeh među igrače – kazao je Črnko, čiju vjeru nije pretjerano poljuljao ni neuvjerljiv start u proljeće.
– U nogometu se ne okreće sve na prvu, i trenerima i igračima treba dati određeno vrijeme da se integriraju u sredinu. Jer bilo je već poziva, prijedloga da se mijenja trenera nakon lošijeg razdoblja na početku proljeća, pa se propitivalo zašto Fućak igra od početka… A to su sve detalji koje se iznutra mora znati prepoznati, u čemu smo mi i uspjeli.
Nakon što je Sergej Jakirović odlučio otići drugim putem, prvi izbor čelnika Gorice bio je – Željko Sopić… Foto: Goran Kovačić/PIXSELL
Dovođenje Željka Sopića mnoge je tog studenog iznenadilo, izazvalo ogromnu dozu skepse, ali ta se odluka pokazuje dobrom, ispravnom, pametnom.
– Svi znaju da smo željeli vratiti Sergeja Jakirovića, da je on bio prva želja, ali u glavi smo odmah imali i jedino ime i prezime koje je u stanju donijeti ono što želimo, a to je Željko Sopić. Od starta smo znali da Rijeka želi Sergeja, da je to logičan slijed za njega i da ćemo teško uspjeti u namjeri da ga vratimo. Ipak smo odradili taj razgovor, da bismo ispoštovali i njega i sebe, ali već smo znali da Sopić ima ono što nam treba. Bio je neafirmiran trener u HNL okvirima, a znali smo i da je karakter koji se nikad ne predaje, ali i da ima mentalitet pobjednika. Znali smo i da je u Azerbajdžanu također preuzeo klub na zadnjem mjestu i uspio ga spasiti, i to je nešto govorilo, tako da je Sopa bio naš prvi izbor. Čim smo se dogovorili s njim, znali smo da smo napravili dobar posao.
I to se, evo, potvrđuje. Iako je bilo cijeli niz zainteresiranih, čak i u trenucima kad je Gorica bila na dnu.
– Ja u komunikaciji s trenerima imam jedan zakon: onoga tko se sam nudi, odmah prekrižim! Ako nudiš sam sebe, imaš neki problem. Ako tebe netko zove, znači da si negdje odradio dobar posao… Uvijek ima takvih stvari, poziva i poruka, a bilo je i tad. Evo, čak me i Vahid Halilhodžić tad dodao za prijatelja na društvenim mrežama, ha, ha. Naravno da su razlozi drukčiji, da je jasno da si mi ne možemo priuštiti takvog trenera, ali ispalo je zanimljivo – prisjeća se Črnko.
Na kraju je dobio trenera koji je promijenio mentalitet momčadi, počeo skupljati bodove i koračati prema happy engu, a dobio je i tipa koji će Gorici donijeti dodatnu pažnju u medijima.
– Kad se napravi nešto za što su svi mislili da je nemoguće, a Željko Sopić je to napravio, naravno da postoji povećan interes. Jako, jako je zanimljiv medijima, jer osoba je koja će sve reći ispravno, neće fantazirati, ali način i emocija koju stavi u izjave novinarima je vrlo zanimljiva. Međutim, mi moramo paziti na izvlačenje iz konteksta. Događalo se to već u nekoliko situacija, kad bi se izvlačile stvari koje nije ni rekao ni mislio. Zato i odbijamo neke intervjue, moramo se fokusirati sami na sebe i pokušati dobiti posljednje dvije domaće utakmice, a nešto uloviti i u gostima. I ostvariti svoj cilj – odlučan je prvi čovjek kluba.
Krenuli smo i nabrajati da Goricu do kraja čeka još Slaven doma, pa Istra vani, Varaždin doma i Dinamo u Maksimiru, pa onda i uspoređivati sa šibenskim rasporedom, koji donosi Varaždin i Osijek doma te Dinamo i Hajduk u gostima, ali prekinuo nas je predsjednik u jednom trenutku…
– I dalje gledamo isključivo i samo sebe. Svi zajedno vjerujemo da smo ravnopravni sa svima u HNL-u, ali i da moramo igrati iznad svog maksimuma da bi osvajali bodove. Ovisimo samo o sebi i mogu navijačima obećati da će se momčad u svakoj utakmici bacati na glavu, bez obzira na situaciju na tablici u tom trenutku. To je jedini put kojim možemo ići. Ne gledamo Šibenik, ne gledamo druge klubove, ne gledamo hoće li netko spuštati gas protiv nekoga… Mi moramo držati nogu na gasu do kraja i to će nam se vratiti – zaključio je Črnko.
U drugom dijelu emisije predsjednika HNK Gorice Nenada Črnka pred mikrofonom je zamijenio dopredsjednik HNS-a Nenad Črnko, u fokusu je bio nacionalni kamp u našem gradu, a o tome čitajte sutra…
Nakon Kupa 11. MNL Turopolja i Posavine odigranog u Turopolju (nedjelja, 06.07.2025.), utakmicama 07. kola (subota, 12.07.2025.) nastavlja se 11. Malonogometna liga Turopolja i Posavine na igralištu u Lazini Čičkoj.
Velika Gorica, 11.07.2025. Najava 07.kola 11.MNL Turopolja i Posavine. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 11.07.2025. Najava 07.kola 11.MNL Turopolja i Posavine. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Lazina kao domaćin brani prvo mjesto u trenutačnom poretku u susretu s Ribnicom. Pobjedom u Kupu Lazinci su najavili najozbiljniju kandidaturu za osvajanje prvog mjesta u ovogodišnjoj Ligi.
Galerija fotografija
11.Malonogometna liga Turopolja i Posavine 2025 – 07. kolo
Raspored 07. kola (Lazina Čička, 12.07.2025.): 17:30 Lazina – Ribnica, 18:10 Turopolje – Pešćenica, 18:50 Novo Čiče – Kuče, 19:30 Rakitovec – Jagodno, 20:10 Drnek – Mraclin, 20:50 Okuje – Poljana Čička.
Redoslijed: 1. Lazina 16 (6 5 1 0 26:6), 2. Poljana Čička 15 (6 5 0 1 22:5), 3. Kuče 15 (6 5 0 1 22:8), 4. Okuje 12 (6 4 0 2 15:11), 5. Pešćenica 12 (6 4 0 2 9:7), 6. Mraclin 10 (6 3 1 2 7:9), 7. Drnek 9 (6 3 0 3 8:7), 8. Ribnica 6 (6 2 0 4 14:19), 9. Jagodno 4 (6 1 1 4 4:14), 10. Rakitovec 3 (6 1 0 5 11:36), 11. Novo Čiče 2 (6 0 2 4 3:12), 12. Turopolje 1 (6 0 1 5 8:15).
Najbolji strijelci nakon 6. kola: 7 golova – Šutalo (Kuče), Žugaj (Lazina), V.Hemen (Poljana Čička); 6 golova – Milatović (Kuče), Sudar (Ribnica), Lozić (Turopolje); 4 gola – M.Ivančić (Pešćenica), Žarina (Drnek), L.Roginić, Slivak, P.Đurašić (Ribnica), Saraf (Kuče), …
Nakon pauze od dva tjedna utakmicama 04. kola biti će nastavljena 5.Malonogometna liga VG Sjever na SRC Udarnik u Kurilovcu.
Velika Gorica, 11.07.2025. Najava 04.kola 5.MNL VG Sjever. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 11.07.2025. Najava 04.kola 5.MNL VG Sjever. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Derbi 4. kola dva vodeća tima Šćitarjeva i Kurilovca je odmah na startu u 17 sati. Ishod ove utakmice mogao bi biti čak i odlučujući u utrci za konačnog pobjednika Lige.
Velika Gorica, 11.07.2025. Najava 04.kola 5.MNL VG Sjever
Organizatori obećavaju bogat program, ‘za velike i za male’, koji će započeti i prije prve utakmice.
Galerija fotografija
5.Malonogometna liga VG Sjever 2025., 04. kolo
Raspored 04. kola (Kurilovec, subota, 12.07.2025.): 17:00 Kurilovec – Šćitarjevo, 17:40 Petrovina – Kosnica, 18:20 Obrezina – Pleso, 19:00 Velika Mlaka – Mičevec, 19:40 Rakarje – Gradići.
Rezultati 03. kola (Obrezina, subota, 28.06.2025.): Mičevec – Obrezina 1:3 (Bedeković / S.Orešković 2, Leovac), Rakarje – Kurilovec 2:3 (Mikulin, Barišić / L.Klasnić 2, Trčak), Gradići – Velika Mlaka 0:5 (D.Banić 2, T.Beg, Cundeković, Lučić), Pleso – Petrovina 2:0 (Kovačić, Filep), Kosnica – Šćitarjevo 0:6 (Š.Matić 2, A.Smajić 2, M.Caganić 2).
Redoslijed: 1. Šćitarjevo 9 (3 3 0 0 14:1), 2. Kurilovec 9 (3 3 0 0 11:2), 3. Obrezina 6 (3 2 0 1 9:6), 4. Pleso 6 (3 2 0 1 4:7), 5. Velika Mlaka 4 (3 1 1 1 8:4), 6. Mičevec 3 (3 1 0 2 4:5), 7. Petrovina 3 (3 1 0 2 3:5), 8. Gradići 3 (3 1 0 2 5:9), 9. Rakarje 1 (3 0 1 2 4:7), 10. Kosnica 0 (3 0 0 3 0:16).
Sport
Mraclin pronašao rješenje: Biljana naslijedio bivši trener Turopoljca
Novi trener seniorske momčadi NK Mraclina je 46-godišnji Milan Marinić, koji je deset mjeseci svoje trenerske karijere već proveo u našim krajevima. Posljednji posao bio mu je u Kloštru
Nakon što je Marko Biljan odlučio prihvatiti poziv ŽNK Gorice i napustiti klupu NK Mraclina, bilo je jasno da će uprava kluba imati jako težak zadatak pronaći adekvatnu zamjenu. To se i potvrdilo u smislu trajanja cijelog procesa, jer tek smo desetog dana srpnja doznali ime Biljanova nasljednika.
“Milan Marinić novi je trener seniorske momčadi NK Mraclin. U svojoj karijeri vodio je Trešnjevku, Turopoljac, Špansko, Top i Kloštar. Vjerujemo u odličnu suradnju koja će nam i u novoj sezoni donijeti mnogo veselja i odličnih utakmica. Milane, dobrodošao!”, objavili su iz kluba.
Vodstvo kluba razgovaralo je u međuvremenu s nekoliko potencijalnih kandidata, zavrtjelo se tu i nekoliko imena s velikogoričkog područja, ali na kraju je izbor pao na čovjeka koji dolazi sa strane, ali zna gdje dolazi! Marinić je, naime, rođen u Sisku, nogometno odrastao u zagrebačkoj Trešnjevci, a kao trener u našem je kraju već radio, u Turopoljcu iz Kuča bio je u sezoni 2020./21. Iz turopoljskog nogometa nakon tih deset mjeseci otišao je zbog poziva iz NK Španskog, a sad se vraća kroz klupu Mraclina, kao iskusni 46-godišnjak.
Sportski direktor Luka Cvetnić pronašao je novog trenera u Milanu Mariniću… Foto: NK Mraclin
Marinić će se vrlo brzo uvjeriti da je došao u neobično dobro posložen “selski” klub, ali i da na raspolaganju ima vrlo zanimljiv kadar. Velikih promjena u svlačionici ne bi trebalo biti, svi najvažniji igrači sretni su i zadovoljni na Grabi, pa će Milan Marinić morati “samo” nastaviti ono što je Biljan započeo na klupi našeg jedinog predstavnika u petom rangu natjecanja.
Pripreme počinju 28. srpnja, odmor se polako bliži kraju, a za očekivati je i poneko osvježenje u igračkom kadru…
Sport
Vratio se Čabi! ‘Sretan sam što sam opet na meni dragome mjestu’
Marijan Čabraja vratio se u Goricu nakon četiri i pol godine. Od početka priprema je s momčadi, a sad je potpisao ugovor do ljeta 2027. godine
Kad je tog ljeta 2018. godine prvi put došao u naš klub, Marijan Čabraja bio je klinac na početku svog puta. Bilo mu je nepunih 20, imao je iza sebe Dinamovu školu, a ispred sebe priliku u Gorici. Priliku koju je zgrabio već tamo oko šestog ili sedmoga kola te prve prvoligaške sezone. Kako je upao u prvih 11, tako je Čabi u prvih 11 i ostao…
U sljedeće dvije godine s Goricom je vodio europske bitke, kroz 80 utakmica zabio tri gola i podijelio osam asistencija, da bi u zimu 2021., u paketu s Darijem Špikićem, preselio u Dinamo. Nogometni put vodio ga je potom preko mađarskog Ferencvarosa, slovenske Olimpije i škotskog Hiberniana sve do Rijeke, njegova posljednjega kluba prije povratka kući.
Sedam godina nakon što je prvi put došao, naime, Marijan Čabraja i drugi put je postao igrač Gorice.
– Sretan sam što sam se vratio na meni jako drago mjesto, u grad i klub u kojem sam proveo jako lijepe dane svoje karijere. Nadam se da ću ponovno pomoći Gorici da ostvari što bolje rezultate i vjerujem da nas čeka dobra sezona – rekao je Čabi.
Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica
Netom prije toga potpisao je dvogodišnji ugovor, i to nakon što je u prvoj fazi priprema uvjerio stručni stožer da je na dovoljno dobroj razini, unatoč pauzi od natjecateljskog nogometa. Ozljede su u velikoj mjeri usmjerile karijeru danas 27-godišnjeg lijevog beka, ali u Goricu se vraća potpuno spreman i odlučan da pokaže koliko vrijedi.
Odabrao je dres s brojem 19, što znači da će nositi isti broj kao i u prvom goričkom mandatu, pa preostaje jedino poželjeti mu da bude i jednako uspješno. Za početak, trebat će se izboriti za svoju poziciju, jer četvrtak je bio dan lijevih bekova, u ranijem terminu potpisao je i Elvir Duraković…
Priča iz kvarta
‘Ja sam spartanac Ivan. Skačem preko vatre, ronim u ledu, pužem kroz blato…’
Velikogoričanin Ivan Zvonar jedan je od pionira utrka s preprekama, fizički i mentalno iznimno zahtjevnog sporta koji u Hrvatskoj tek stječe svoju popularnost. U našem jutarnjem programu predstavio je sebe i svoj sport…
Skakanje preko vatre, ronjenje u ledenoj vodi i penjanje preko žičanih ograda samo je dio jednog običnog radnog dana Ivana Zvonara. Velikogorički Spartanac, kako se ljudi iz njegovog sporta nazivaju, gostovao je kod naše Gianne Kotroman u jutarnjem programu City radija i pojasnio što se to krije pod engleskim nazivom OCR, odnosno “Obstacle Course Racing”.
– Najjednostavnije rečeno, to su utrke s preprekama, drukčijeg naziva za to nemamo. Radi se o kombinaciji trčanja na stazi, od 100 metara pa sve do 50+ kilometara. Trči se s prirodnim ili umjetnim preprekama, od bodljikavih žica, iskopanog rova s blatom, gdje moramo puzati i do dvjestotinjak metara, preko penjanja po konopcima visokim po deset metara, plivanja u hladnoj vodi… – uvodi nas u priču Ivan Zvonar pa nastavlja:
– Glavni šef Spartana odlučio je napraviti format od stotinu metara s deset prepreka, s čim će se ovaj sport pojaviti u Los Angelesu 2028. godine. To bi bilo nešto slično onome što smo kao klinci gledali u showu “Nindža ratnici”. Tko najbrže stigne do gumba, on je pobjednik…
Postoje tu razne discipline, od onih “početničkih” do doslovno elitnih.
– Glavne discipline su sprint od 10 kilometara, u srednjoj kategoriji se prelazi 15 kilometara s najmanje 25 prepreka, a u kategoriji “beast” staza je duga najmanje 21 kilometar i ima najmanje 30 prepreka. Uz sve to, postoji i “ultra”, utrka na 50 kilometara s više od 40 prepreka. To još nisam probao, prvo se pripremam za srednju kategoriju… – kaže Ivan.
Počeo se ovim sportom baviti 2015. godine.
– Trčim već više od 20 godina, član sam Maraton kluba Velika Gorica, a trčao sam i za reprezentaciju u planinskom trčanju. Puno sportova sam prošao u životu, ali još u osnovnoj školi shvatio sam da mi trčanje ide najbolje, jer tad sam već pobjeđivao na školskim natjecanjima. Kroz nogomet, tenis i stolni tenis skužio sam da sam za individualni sport, a ova priča krenula je prije desetak godina… Na YouTubeu sam naišao na jedan zanimljiv video, pogledao kako funkcionira taj Spartan i rekao sam sebi: Ajmo probati! Brzo sam se zaljubio u taj sport, budući da je dinamičan, a i poseban je osjećaj svaki put kad pređeš prepreku. Čovjek se osjeća snažno, motivirano, ispunjeno pozitivnom energijom – priča Ivan, koji je vrlo brzo postao i prilično uspješan.
– Neću nikad zaboraviti, u drugoj Spartan utrci u životu trčao sam s najboljim Spartancem Petrom Žiškom rame uz rame, a na kraju sam bio treći. Iznenadio sam i samog sebe, tako da mi je žao što nisam ponio hrvatsku zastavu… Bila mi je čast natjecati se s ljudima kojima sam se vidio, gledao ih na YouTubeu, pogotovo kad su mi na kraju i čestitati, stisnuli ruku. Nevjerojatan osjećaj – prepričava Ivan i dodaje:
– Bio sam treći u Europi u sprintu, na natjecanju u Mađarskoj 2018. godine, nakon čega sam imao malo dužu stanku zbog nekih ozljeda. Sad se vraćam, u lipnju sam bio na utrci “Mountain Madness” i osvojio prvo mjesto, na stazi od osam kilometara sa 20 dosta teških prepreka. Planiram se vratiti dosta jako, sljedeće godine čak bih volio biti i prvak Hrvatske.
Jedan uspješan Spartanac, kaže, mora biti nekoliko sportaša u jednom čovjeku.
– Treninzi imaju tri segmenta, snagu, kondiciju i funkcionalne treninge. Kombiniramo teretanu, cross fit, street workout, trčanje u najvećoj mjeri… Pazim i na prehranu, jer bez toga ne ide. Jedem steakove, malo finije meso, sve što mi treba za regeneraciju, jer ipak treniram šest puta tjedno. U dane kad se utrka približava, malo smanjim taj volumen treninga, malo više odmaram, što je također dio cijelog procesa, jer organizam se mora i osvježiti.
Kad je Ivan Zvonar krenuo ovim sportom, te 2015. godine, u Hrvatskoj je malo tko i znao za ovaj sport. A u susjednom Mađarskoj se na utrkama okupljalo i po 10.000 natjecatelja! Prvi klubovi kod nas počeli su se osnivati tek prošle godine…
– U početku, kad sam se tek počeo baviti time, nitko mi nije pomagao jer nitko nije do kraja ni razumio što je to točno. Ljudi su mi se čak smijali kad bih znao trčati, pa se spustiti u stav za sklek i nastaviti puzati, mislili su da sam malo ćaknut, ali sve je to dio treninga. Tek od prošle godine se osnivaju klubovi u Hrvatskoj, a postoji i poligon u Kerestincu koji puno pomaže kod treninga – govori Ivan.
Trenira sam, bez trenera, brdske uvjete simulira u našem kraju, u Vukomeričkim goricama, ali svaka je utrka novo iznenađenje.
– Utrke budu najčešće u ski resortima, gdje su elevacije baš jake, a staze su svjesno napravljene tako da budu teške, uz ponešto ekstremnih uvjeta. Evo, na Mostecu u Ljubljani bila je utrka pod nazivom “Legionar”, na mjestu gdje se skaču skijaški skokovi. Popeli smo se na vrh i rekli su nam da se moramo spustiti dolje što brže. Jurili smo i do 90 na sat nizbrdo, kroz svu tu travu, pa kroz blato, preko zidova od dva metra, s balvanima od 20 kilograma na leđima, vreća s pijeskom, penjanja na užad, ponekad i gimnastičke karike, preko koji se moraš kretati desetak metara, otprilike kao Tarzan po lijanama… – nabraja Ivan i dodaje:
– Tijekom utrke svaka se prepreka mora proći i to označiti zvoncem. Ako to ne napraviš, slijedi kazna od 30 marinaca, što te jako usporava. Sve se snima kamerom i ako se utvrdi da si ih napravio 29, diskvalificiran si. To je taj spartanski moto, nema odustajanja, nema uzmaka… Na svakoj utrci prvih kilometar ili dva idu lakše prepreke, a kako utrka odmiče, to su prepreke teže. Na kraju zna biti vatra ispred samog cilja, to zna lijepo izgledati na fotkama.
Najčešće je na fotkama bez majice, ali ne zato da bi pokazao mišićavi torzo.
– Kod prelaženja prepreka često pucaju majice i zato je preporuka da se trči bez majice. Zato su sve slike bez majice – sa smiješkom kaže Zvonar.
Gianna ga je u njihovu radijskom druženju prozvala i “gorički Indiana Jones”.
– Ajde, ima nekih poveznica, pogotovo kad gledamo prvi film, u kojem Indiana Jones traži sveti gral, tako to nekako izgleda i kod nas. Jako je dinamično i zanimljivo, toliko da moraš potpisati da svaku utrku trčiš na vlastitu odgovornost, ali lako se zaljubiti u ovaj sport. Svatko tko voli adrenalin, tko misli da je psihički dovoljno jak, neka ode na stranicu ocr.hr i priključi nam se – pozvao je Ivan.
Planovi za nastavak njegova spartanskog puta već postoje.
– Pripremam se za utrku u Austriji u rujnu, natjecanje je opet u planinama, na Alpama, bit će jako teško, ali tu ću vidjeti gdje sam. I na čemu moram dodatno raditi. Nakon toga slijedi utrka u Pescari, u Italiji, koja će biti u listopadu – završio je velikogorički Spartanac.
-
Sportprije 2 danaČrnko: Ilija Karamatić bit će stopostotni vlasnik kluba, stadion ostaje Gradu!
-
CityLIGHTSprije 4 danaEKSKLUZIVNA FOTO GALERIJA! Poznati redatelj odabrao Veliku Goricu za snimanje povijesnog spektakla!
-
Kulturaprije 5 danaIz “osmog marta” otišao u Pokupsko i stvorio svoju bajku o Turopolju
-
Sportprije 1 danZlatko Petrac otišao iz NK Bune! ‘Ubila me ova sezona, moram misliti na zdravlje…’