Sport

Zlatni pir VG-košarke: Sve je počelo zbog vatrogasaca… I tako 50 godina!

Turnirom na kojem će u petak i subotu sudjelovati Cibona, Zadar i ruski prvoligaš Temp Sumz, košarkaški klub Gorica proslavit će 50 godina svog postojanja. S novim predsjednikom, s ambicioznim dugoročnim projektom, ali i s gomilom slika iz prošlosti…

Objavljeno

prije 6 godina

12. rujna 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Košarka se u Gorici počela igrati 1967., a prvi košarkaši u Velikoj Gorici bili su vatrogasci. Imali su neko svoje natjecanje u Zadru, koji je uvijek bio grad košarke, pa je jedna od disciplina bilo i ubacivanje lopte kroz obruč. Nakon toga su u centru Gorice, pokraj tadašnje Gasilane, postavili prvi koš. I počela se igrati ‘košarica’ u Gorici…, prepričava prve dodire košarke s Velikom Goricom Darko Ćopić, dugogodišnji igrač i tajnik kluba koji je dočekao svoj zlatni pir.

Dvije godine nakon što je na vatrogasnom domu osvanuo prvi koš, u Velikoj Gorici osnovan je i klub. Od te 1969. funkcionirati je počeo Gorički omladinski košarkaški klub, bili su dečki majstori za utakmice po kiši, pa sredinom 70-ih prešli u dvoranu današnje OŠ Eugena Kumičića, koja je zbog “grandioznosti” prozvana – Coloseum. I tako, godinu po godinu, desetljeće po desetljeće… I klub se danas, 50 godina poslije, hvala na pitanju, jako dobro drži. Evo, rođendan će KK Gorica, kako se klub zove posljednje 22 godine, proslaviti u velikom stilu. Na turnir dolaze Cibona i Zadar, uz njih i ruski prvoligaš Temp Sumz, bit će tu i naša Gorica, a igra se u petak i subotu.

– U petak u 17 sati igraju Zadar i Cibona, a od 19 Gorica i Temp Sumz. U subotu je u 15 sati utakmica za treće mjesto, a u 17 počinje finale. U subotu u 11 sati imat ćemo i Svečanu akademiju u dvorani POU-a – otkrio je raspored aktivnosti predsjednik kluba Duško Radović.

Relativno je novi na toj poziciji, posljednja tri mjeseca, ali u košarci i Gorici je toliko dugo da i sam pamti dio povijesne priče o goričkoj košarci.

– Prvi trener goričkih košarkaša bio je Momo Momčinović. Okupio je 20-ak dečki, krenuli su organizirano trenirati, a već godinu poslije klub je ušao u sportsko društvo Radnik i promijenio ime u KK Radnik. Tako je bilo do 1992., kad je klub postao prvi privatni klub u državi, nakon što ga je kupio Damir Pavličević. Promijenio je ime u Media i sljedećih pet godina ostvarivao je jako dobre rezultate. Bilo je uspjeha i ranije, ali tad je Media dva puta bila i u kvalifikacijama za prvu ligu, oba puta od najvišeg ranga odustajala odlukom vlasnika – vratio se još malo u prošlost Darko Ćopić, koji je bio među onima koji su uskočili kad je Pavličević, bivši igrač Cibone, odustao od svega.

– Bilo je to 1997., nas par bivših smo se okupili, preuzeli klub i nazvali ga KK Gorica, a predsjednik je postao Ivan Šuker. Krenuli smo praktički od nule, radili i borili se, da bi danas došli do statusa stabilnog prvoligaša. Evo, baš se ova slavljenička godina poklopila s najboljom sezonom u povijesti kluba, u kojoj smo igrali polufinale Kupa Krešimira Ćosića i bili šesti u prvenstvu. Za grad poput Gorice, koji možda nema košarkašku tradiciju kao neki drugi, to je sjajan uspjeh – završio je Ćopić svoje predavanje o povijesti.

Duško Radović predsjednik je postao prije tri mjeseca, klub je preuzeo na vrhu što se pogleda unatrag tiče, ali njegovi planovi su puno veći i opsežniji.

– Nemamo nikakav rezultatski imperativ ove sezone. Prioritet je da budemo jednako kvalitetni kao prošle godine, a napravit ćemo sve da budemo bolji. Svaki rezultat bolji od onog iz prošle sezone bit će uspjeh – rekao je predsjednik Radović pa dodao:

– Cijela ideja s kojom smo ušli u ovu sezonu je da na krilima tog lanjskog uspjeha, ali i ove proslave 50 godina kluba, napravimo temelje za budućnost košarke u Velikoj Gorici. Sve što budemo radili ove sezone bit će početak jednog dugoročnog projekta. Imamo puno posla s omladinskim pogonom, u koji možemo privući kvalitetniji kadar nego što smo imali proteklih godina, a zato smo doveli i pojačanje u stručnom radu, Ivana Perinčića.

Novi suradnik stajao je odmah pokraj njega, riječ je o nekadašnjem igraču Zadra i Zagreba, svojevremeno i reprezentativcu, a nakon karijere i vrlo dobrom treneru, potvrđenom pogotovo u radu s mlađim kategorijama. A upravo to je najveći problem KK Gorice u ovom trenutku. I segment na koji će se staviti poseban naglasak. Perinčić će imati ulogu pomoćnika Josipu Sesaru u seniorskoj momčadi, ali bit će i koordinator za omladinski pogon.

– Drago mi je što sam ovdje, a došao sam zato što sam od prvog trenutka osjetio veliku želju ljudi iz kluba da postanem dio njihova tima. Također, jako mi se svidjela ideja i projekt koji su mi predstavili predsjednik, direktor i trener, pravac u kojem žele da se klub u budućnosti razvija. Apsolutno podržavam svaki projekt rada s mladima, jer sve je to u interesu hrvatske košarke. Mislim da zajedničkim snagama ovdje možemo napraviti jako dobre i lijepe stvari, da možemo značajno popraviti rad u omladinskom pogonu, podići ga na puno viši nivo. S druge strane, drago mi je što su surađivati s Josipom u seniorskoj momčadi. Josip je moj prijatelj, a ja mislim da je i jedan od najboljih trenera u Hrvatskoj. Gorica je složila izuzetno zanimljivu momčad za sljedeću sezonu, može napraviti puno… – kazao je Perinčić, kojeg je predsjednik kluba opisao ovako:

– Vjerujem da će Ivan biti glavni motor u budućem razvoju kluba!

Bude li doista tako, a naznake su vrlo pozitivne, u budućnosti se više ne bi smjelo događati da gledamo svoj klub bez domaćih igrača. Kao što je, spletom okolnosti, slučaj u ovom trenutku.

– Iza nas je tri mjeseca napornog, svakodnevnog rada, sve sa željom da budemo spremni za sve što nas čeka. Nadam se da ćemo imati uspješnu sezonu, da ćemo se i malo presložiti u hodu, da ćemo s Ivanom Perinčićem napraviti pravi plan i program za mlađe kategorije i tako dobiti podlogu za daljnji napredak košarke u Velikoj Gorici. Uz to, Grad će nam osigurati tribine od 640 mjesta, trebali bismo dobiti i novu rasvjetu, zbog čega nas dosad nije bilo u TV prijenosima, radimo i galeriju na koju ćemo moći postaviti kameru za snimanje… Sve je to doprinos zajednice da pomogne razvoju košarke. Hvala čelnim ljudima grada što su prepoznali da radimo nešto kvalitetno i pozitivno. A ostalo je na nama. Želimo privući sponzore, ljubitelje košarke, da nam pomognu koliko mogu, da zajedno kreiramo kvalitetnije uvjete za buduće generacije. Ako se na to nalijepi i određeni pomak u financiranju sportskih klubova na razini države, sve to će biti još lakše izvesti. Ovako, rekao bih da će biti krv, znoj i suze. Ali spremni smo na to – istaknuo je predsjednik Radović.

Nova uprava krenula je ambiciozno, zatvorila sve minuse u poslovanju, poboljšala uvjete igračima koliko god je to bilo moguće, pa kad se još uključi i grad… Ovako gledajući, u rođendanskom raspoloženju, dojam je da velikogoričku košarku čeka puno ljepša budućnost.

– Financijski smo se stegli preko svih granica u želji da igračima omogućimo uvjete za normalan život, došli do razine preko koje ne smijemo ići. Hvala Gradu Velikoj Gorici, gradonačelniku i njegovim suradnicima treba skinuti kapu zbog svega što su učinili, ali to, nažalost, nije dovoljno. Trebalo bi nam dvaput ili triput toliko sredstava da bismo mogli ležerno živjeti i funkcionirati. I izgraditi sve ono što smo u svojim idejama zacrtali. Trebat će zato jako krvavo raditi da bismo sve to mogli ispratiti sljedećih godina – svjestan je prvi čovjek kluba.

No dobro, za krv, znoj i suze ima vremena… Sad je vrijeme za turnir, za košarkašku feštu u našem gradu.

– Košarka se ovdje, dakle, počela igrati nakon što su vatrogasci bili u Zadru, ja sam počeo u Zadru, naš Ivan Perinčić isto, pa sam podigao slušalicu i nazvao Pina Gjergju i Zdravka Jeraka, koji su pristali biti naši gosti na turniru. Legende košarke na 50 godina kluba… I to je valjda potvrda našeg dobrog rada – zaključio je Duško Radović.

I još jedna poruka za kraj…

– Dali smo sve od sebe da ovu obljetnicu proslavimo na pravi način. Vjerujem da ćemo biti dobri domaćini, da će sve proći u najboljem redu. Turnir je na visokoj razini, ja bih rekao i jedan od najjačih u Hrvatskoj u posljednjih nekoliko godina, jer ipak imamo dva najbolja hrvatska kluba, ruskog prvoligaša… Mislim da je to dovoljno dobar mamac za ljude, razlog da dođu i vide kvalitetnu košarku. Pozivamo sve ljubitelje košarke da dođu u što većem broju. Pogotovo djecu, neke nove male košarkaše – kazao je sportski direktor kluba Ljubo Prgomet.

Bude li sve po planu, možda će i igrališta po gradu opet biti malo punija, možda će se opet krenuti “haklati” kao nekad. Znate ono, kad tvoja trojka ispadne, pa ti se ne isplati ni čekati sljedeću partiju, kolika je gužva… E, tek tad će Velika Gorica opet biti pravi grad košarke. Početak je dobar, energičan, samo naprijed!

Sport

Devet Goričana u hrvatskoj karate reprezentaciji – Katja Braica donijela srebro

Na Balkanskom prvenstvu u karateu održanom u Rijeci, Hrvatska je osvojila srebro u ekipnom dijelu natjecanja, a važnu ulogu u tome imala je Velikogoričanka Katja Braica.

Objavljeno

prije 9 sati

10. studenoga 2025.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Karate klub Velika Gorica (Katja Braica- prva zdesna)

Velikogoričanka Katja Braica, članica Karate kluba Velika Gorica, osvojila je srebrnu medalju s hrvatskom juniorskom reprezentacijom na Balkanskom prvenstvu u karateu održanom od 7. do 9. studenoga u Rijeci. Na natjecanju je sudjelovalo 1293 natjecatelja iz 13 zemalja, a Hrvatsku je predstavljalo devet boraca iz velikogoričkog kluba.

Balkansko prvenstvo okupilo je karatiste iz brojnih zemalja, a hrvatska reprezentacija ponovno je pokazala da može parirati najjačima. Karate klub Velika Gorica imao je čak devet reprezentativaca koji su izborili nastup kroz nacionalne kvalifikacije – Mia Čunčić, Franka Jerkin, Ema Jukić, Katja Braica, Matea Kordić, Antonio Brletić, Vito Hulina, Luka Lukačić i Nikola Huzjak.

U pojedinačnim nastupima Katja Braica i Franka Jerkin bile su najbliže medalji, obje osvojivši peta mjesta u svojim kategorijama. Katja je u juniorskoj konkurenciji -59 kg nizala pobjede protiv Turske, Rumunjske i Srbije, no nesretno je izgubila polufinale i borbu za broncu u zadnjim sekundama. Franka Jerkin, u kategoriji kadetkinja -54 kg, ostvarila je tri pobjede i dva tijesna poraza u konkurenciji od čak 53 natjecateljice.

Zapažen nastup imala je i Ema Jukić, koja je u prva dva kola slavila protiv predstavnica Rumunjske i Kosova, dok su Matea Kordić, Antonio Brletić, Vito Hulina, Luka Lukačić i Mia Čunčić također upisali vrijedne nastupe, ali bez plasmana na postolje.

Vrhunac je stigao posljednjeg dana natjecanja kada su održani ekipni mečevi. Hrvatsku su u juniorskim selekcijama predstavljali Katja Braica, Nikola Huzjak i Vito Hulina. Katja je u ženskoj ekipi nastupala u prvoj postavi i upisala sve pobjede u dvobojima protiv Cipra, Bugarske i Grčke, dok je u finalu od Bosne i Hercegovine poražena 0:2. Rezultat je Hrvatskoj donio srebro i naslov viceprvakinja Balkana.

U muškoj juniorskoj ekipi Nikola Huzjak nastupio je u prvoj postavi i otvorio pobjedom protiv Slovenije, dok su u konačnici hrvatski juniori zauzeli peto mjesto. Vito Hulina je u ekipnim mečevima bio zamjena.

Iako razloga za ponos ne nedostaje, vremena za odmor nema. Već idućeg vikenda velikogoričke karatiste očekuje međunarodni bodovni turnir u Osijeku, važan korak prema plasmanu na Europsko prvenstvo.

Nastavite čitati

Sport

Frajerčine s Udarnika! Lako za Istru, trebalo je izvući ovo s HAŠK-om…

Nogometaši Kurilovca samo 72 sata nakon najveće pobjede u klupskoj povijesti pobijedili HAŠK u prvenstvu 1-0, i to unatoč crvenom kartonu za Goziembaha već u četvrtoj minuti. Pobjeda je to i veća od najveće…

Objavljeno

prije 15 sati

10. studenoga 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Uh, što bi tek Kurilovec napravio Dinamu…

Takvi su se komentari, logično i očekivano, krenuli gomilati po bespućima interneta nakon što je u nedjelju sastav iz Pule još malo približio otkazu dobrog čovjeka Marija Kovačevića, i to u režiji Salima Faga Lawala, Nigerijca koji je i četiri dana ranije startao u Kurilovcu. Kušec, Vujnović, Šarić, Banić i društvo uspjeli su ga zaustaviti, napraviti ono što nisu znali i mogli McKenna, Dominguez i ostatak ekipe iz Dinama, ali tu negdje možemo se i zaustaviti s usporedbama.

Iako, postoji još jedna poveznica… Istra je, naime, u nedjelju igrala protiv momčadi iz Maksimira, a Kurilovec je dan ranije na svom igralištu ugostio momčad iz Dinamova susjedstva, s obližnje Pešćenice. Samo 72 sata nakon prvog zvižduka suca Zdenka Lovrića iz Đakova, u već opjevanoj pobjedi u osmini finala Kupa, na istome je mjestu svojim zviždukom sudac Karlo Šaško iz Siska označio početak utakmice između Kurilovca i HAŠK-a.

I ne spominjemo mladog Šaška bez razloga, jer utakmica koja je označena posebno opasnom otvorena je upravo njegovom intervencijom. Već u četvrtoj minuti, naime, nakon gužve koja je nastala na terenu, sudac iz Siska pokazao je crveni karton Maku Goziembahu, kurilovečkom Nigerijcu, što je ionako zahtjevan posao pretvorilo u još težu misiju. Kurilovec je tako morao 86 i nešto minuta igrati s čovjekom manje, i to u susretu u kojem su mnogi strahovali da će “Senad Boysi” poletjeti, uljuljati se u nekakvu euforiju…

Srećom, ništa od toga! Možda baš i zahvaljujući toj nepredviđenoj komplikaciji na startu, Kurilovčani su odbacili krila i krenuli – giljati. I boriti se kao što su se borili i tri dana ranije, u potpuno drukčijem okruženju, pred TV kamerama i punim tribinama. Ovoga puta pozornost je bila puno manja, glamur se izgubio u maglovitoj suboti, ali Kurilovec je ponovno bio – briljantan! Samo pravi frajeri mogu nadići sve što su doživjeli tih prethodnih dana i krvavih koljena krenuti u borbu za prvenstvene bodove s čovjekom manje.

A kad je tako, kad frajeri od srijede u subotu postanu frajerčine, cijela ta priča i ne može završiti drukčije nego pozitivno, pobjednički, slavljenički. HAŠK je pokušao sve da bi spustio na zemlju “zvijezde iz Kurilovca”, a podršku su gosti imali i u liku mladića iz Siska spomenutog u gornjim redovima ovoga teksta, no sve to bilo je nedovoljno. Čak i s čovjekom manje na terenu Kurilovec je u prvom dijelu bio bolja momčad, Senadovi junaci imali su nekoliko jako dobrih prilika, ali na odmor se otišlo s nulom. Bez golova.

U svlačionici je Mourinho iz Gradića, poznatiji kao Senad Harambašić, još malo posložio stvari, još malo galvanizirao svoje momke, a oni su mu vratili na najbolji mogući način. Svi odreda, uključujući i golmana Leona Išeka, koji je u nastavku imao pune ruke posla. HAŠK je počeo koristiti nagomilani umor Kurilovčana, stvarao šanse, a Išek je uporno slao svoju poruku: “No passaran!” Nema gola, zaboravite na to!

S druge strane, stvarao je svoje prilike i Kurilovec, a potez odluke povučen je u 58. minuti. Sve bolji Dominik Furmek, autor drugoga gola protiv Istre, zatresao je mrežu HAŠK-a, svojim drugim prvenstvenim golom donio prednost Kurilovčanima, a to kraja je to “samo” trebalo sačuvati. Uspjeli su u tome momci u crveno-crnim dresovima u prvom redu zahvaljujući momčadskoj igri, zajedništvu i rijetko viđenoj borbenosti, pa na kraju cijele priče ostaje zaključak da je ova pobjeda i više nego zaslužena.

Ujedno, ona je na neki način možda i vrednija nego ona u srijedu. Protiv Istre je bilo spektakularno, protiv HAŠK-a je bilo fascinantno. Ali tako to izgleda kad se frajeri pretvore u frajerčine i pokažu da im ne pada napamet poletjeti u nepotrebne visine. Skromno, ponizno, zajednički i fajterski, Kurilovec je nastavio graditi svoju bajku. Šesta pobjeda u prvenstvu nije pomaknula Kurilovec sa šestoga mjesta, ali ostane li ova momčad i dalje u istom “modeu”, nema dvojbe da će i taj dio ići samo prema naprijed, prema gore.

U sljedećem kolu, na prvom sljedećem koraku, slijedi gostovanje kod Ponikvi…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

FOTO Turopoljac izgubio bodove od Zrinskog u završnici utakmice

Objavljeno

prije 15 sati

10. studenoga 2025.

Objavio/la

David Jolić

Turopoljac je u 15. kolu Premier lige na domaćem terenu izgubio rezultatom 1:2 od Zrinskog iz Farkaševca, iako je do 87. minute imao minimalno vodstvo. Iako je momčad domaćih u gornjem dijelu prvenstvene ljestvice, a gosti pri kraju poretka to se u prvom poluvremenu na terenu i nije osobito primjećivalo.