Sport
Zlatni pir VG-košarke: Sve je počelo zbog vatrogasaca… I tako 50 godina!
Turnirom na kojem će u petak i subotu sudjelovati Cibona, Zadar i ruski prvoligaš Temp Sumz, košarkaški klub Gorica proslavit će 50 godina svog postojanja. S novim predsjednikom, s ambicioznim dugoročnim projektom, ali i s gomilom slika iz prošlosti…
Košarka se u Gorici počela igrati 1967., a prvi košarkaši u Velikoj Gorici bili su vatrogasci. Imali su neko svoje natjecanje u Zadru, koji je uvijek bio grad košarke, pa je jedna od disciplina bilo i ubacivanje lopte kroz obruč. Nakon toga su u centru Gorice, pokraj tadašnje Gasilane, postavili prvi koš. I počela se igrati ‘košarica’ u Gorici…, prepričava prve dodire košarke s Velikom Goricom Darko Ćopić, dugogodišnji igrač i tajnik kluba koji je dočekao svoj zlatni pir.
Dvije godine nakon što je na vatrogasnom domu osvanuo prvi koš, u Velikoj Gorici osnovan je i klub. Od te 1969. funkcionirati je počeo Gorički omladinski košarkaški klub, bili su dečki majstori za utakmice po kiši, pa sredinom 70-ih prešli u dvoranu današnje OŠ Eugena Kumičića, koja je zbog “grandioznosti” prozvana – Coloseum. I tako, godinu po godinu, desetljeće po desetljeće… I klub se danas, 50 godina poslije, hvala na pitanju, jako dobro drži. Evo, rođendan će KK Gorica, kako se klub zove posljednje 22 godine, proslaviti u velikom stilu. Na turnir dolaze Cibona i Zadar, uz njih i ruski prvoligaš Temp Sumz, bit će tu i naša Gorica, a igra se u petak i subotu.
– U petak u 17 sati igraju Zadar i Cibona, a od 19 Gorica i Temp Sumz. U subotu je u 15 sati utakmica za treće mjesto, a u 17 počinje finale. U subotu u 11 sati imat ćemo i Svečanu akademiju u dvorani POU-a – otkrio je raspored aktivnosti predsjednik kluba Duško Radović.
Relativno je novi na toj poziciji, posljednja tri mjeseca, ali u košarci i Gorici je toliko dugo da i sam pamti dio povijesne priče o goričkoj košarci.
– Prvi trener goričkih košarkaša bio je Momo Momčinović. Okupio je 20-ak dečki, krenuli su organizirano trenirati, a već godinu poslije klub je ušao u sportsko društvo Radnik i promijenio ime u KK Radnik. Tako je bilo do 1992., kad je klub postao prvi privatni klub u državi, nakon što ga je kupio Damir Pavličević. Promijenio je ime u Media i sljedećih pet godina ostvarivao je jako dobre rezultate. Bilo je uspjeha i ranije, ali tad je Media dva puta bila i u kvalifikacijama za prvu ligu, oba puta od najvišeg ranga odustajala odlukom vlasnika – vratio se još malo u prošlost Darko Ćopić, koji je bio među onima koji su uskočili kad je Pavličević, bivši igrač Cibone, odustao od svega.
– Bilo je to 1997., nas par bivših smo se okupili, preuzeli klub i nazvali ga KK Gorica, a predsjednik je postao Ivan Šuker. Krenuli smo praktički od nule, radili i borili se, da bi danas došli do statusa stabilnog prvoligaša. Evo, baš se ova slavljenička godina poklopila s najboljom sezonom u povijesti kluba, u kojoj smo igrali polufinale Kupa Krešimira Ćosića i bili šesti u prvenstvu. Za grad poput Gorice, koji možda nema košarkašku tradiciju kao neki drugi, to je sjajan uspjeh – završio je Ćopić svoje predavanje o povijesti.
Duško Radović predsjednik je postao prije tri mjeseca, klub je preuzeo na vrhu što se pogleda unatrag tiče, ali njegovi planovi su puno veći i opsežniji.
– Nemamo nikakav rezultatski imperativ ove sezone. Prioritet je da budemo jednako kvalitetni kao prošle godine, a napravit ćemo sve da budemo bolji. Svaki rezultat bolji od onog iz prošle sezone bit će uspjeh – rekao je predsjednik Radović pa dodao:
– Cijela ideja s kojom smo ušli u ovu sezonu je da na krilima tog lanjskog uspjeha, ali i ove proslave 50 godina kluba, napravimo temelje za budućnost košarke u Velikoj Gorici. Sve što budemo radili ove sezone bit će početak jednog dugoročnog projekta. Imamo puno posla s omladinskim pogonom, u koji možemo privući kvalitetniji kadar nego što smo imali proteklih godina, a zato smo doveli i pojačanje u stručnom radu, Ivana Perinčića.
Novi suradnik stajao je odmah pokraj njega, riječ je o nekadašnjem igraču Zadra i Zagreba, svojevremeno i reprezentativcu, a nakon karijere i vrlo dobrom treneru, potvrđenom pogotovo u radu s mlađim kategorijama. A upravo to je najveći problem KK Gorice u ovom trenutku. I segment na koji će se staviti poseban naglasak. Perinčić će imati ulogu pomoćnika Josipu Sesaru u seniorskoj momčadi, ali bit će i koordinator za omladinski pogon.
– Drago mi je što sam ovdje, a došao sam zato što sam od prvog trenutka osjetio veliku želju ljudi iz kluba da postanem dio njihova tima. Također, jako mi se svidjela ideja i projekt koji su mi predstavili predsjednik, direktor i trener, pravac u kojem žele da se klub u budućnosti razvija. Apsolutno podržavam svaki projekt rada s mladima, jer sve je to u interesu hrvatske košarke. Mislim da zajedničkim snagama ovdje možemo napraviti jako dobre i lijepe stvari, da možemo značajno popraviti rad u omladinskom pogonu, podići ga na puno viši nivo. S druge strane, drago mi je što su surađivati s Josipom u seniorskoj momčadi. Josip je moj prijatelj, a ja mislim da je i jedan od najboljih trenera u Hrvatskoj. Gorica je složila izuzetno zanimljivu momčad za sljedeću sezonu, može napraviti puno… – kazao je Perinčić, kojeg je predsjednik kluba opisao ovako:
– Vjerujem da će Ivan biti glavni motor u budućem razvoju kluba!
Bude li doista tako, a naznake su vrlo pozitivne, u budućnosti se više ne bi smjelo događati da gledamo svoj klub bez domaćih igrača. Kao što je, spletom okolnosti, slučaj u ovom trenutku.
– Iza nas je tri mjeseca napornog, svakodnevnog rada, sve sa željom da budemo spremni za sve što nas čeka. Nadam se da ćemo imati uspješnu sezonu, da ćemo se i malo presložiti u hodu, da ćemo s Ivanom Perinčićem napraviti pravi plan i program za mlađe kategorije i tako dobiti podlogu za daljnji napredak košarke u Velikoj Gorici. Uz to, Grad će nam osigurati tribine od 640 mjesta, trebali bismo dobiti i novu rasvjetu, zbog čega nas dosad nije bilo u TV prijenosima, radimo i galeriju na koju ćemo moći postaviti kameru za snimanje… Sve je to doprinos zajednice da pomogne razvoju košarke. Hvala čelnim ljudima grada što su prepoznali da radimo nešto kvalitetno i pozitivno. A ostalo je na nama. Želimo privući sponzore, ljubitelje košarke, da nam pomognu koliko mogu, da zajedno kreiramo kvalitetnije uvjete za buduće generacije. Ako se na to nalijepi i određeni pomak u financiranju sportskih klubova na razini države, sve to će biti još lakše izvesti. Ovako, rekao bih da će biti krv, znoj i suze. Ali spremni smo na to – istaknuo je predsjednik Radović.
Nova uprava krenula je ambiciozno, zatvorila sve minuse u poslovanju, poboljšala uvjete igračima koliko god je to bilo moguće, pa kad se još uključi i grad… Ovako gledajući, u rođendanskom raspoloženju, dojam je da velikogoričku košarku čeka puno ljepša budućnost.
– Financijski smo se stegli preko svih granica u želji da igračima omogućimo uvjete za normalan život, došli do razine preko koje ne smijemo ići. Hvala Gradu Velikoj Gorici, gradonačelniku i njegovim suradnicima treba skinuti kapu zbog svega što su učinili, ali to, nažalost, nije dovoljno. Trebalo bi nam dvaput ili triput toliko sredstava da bismo mogli ležerno živjeti i funkcionirati. I izgraditi sve ono što smo u svojim idejama zacrtali. Trebat će zato jako krvavo raditi da bismo sve to mogli ispratiti sljedećih godina – svjestan je prvi čovjek kluba.
No dobro, za krv, znoj i suze ima vremena… Sad je vrijeme za turnir, za košarkašku feštu u našem gradu.
– Košarka se ovdje, dakle, počela igrati nakon što su vatrogasci bili u Zadru, ja sam počeo u Zadru, naš Ivan Perinčić isto, pa sam podigao slušalicu i nazvao Pina Gjergju i Zdravka Jeraka, koji su pristali biti naši gosti na turniru. Legende košarke na 50 godina kluba… I to je valjda potvrda našeg dobrog rada – zaključio je Duško Radović.
I još jedna poruka za kraj…
– Dali smo sve od sebe da ovu obljetnicu proslavimo na pravi način. Vjerujem da ćemo biti dobri domaćini, da će sve proći u najboljem redu. Turnir je na visokoj razini, ja bih rekao i jedan od najjačih u Hrvatskoj u posljednjih nekoliko godina, jer ipak imamo dva najbolja hrvatska kluba, ruskog prvoligaša… Mislim da je to dovoljno dobar mamac za ljude, razlog da dođu i vide kvalitetnu košarku. Pozivamo sve ljubitelje košarke da dođu u što većem broju. Pogotovo djecu, neke nove male košarkaše – kazao je sportski direktor kluba Ljubo Prgomet.
Bude li sve po planu, možda će i igrališta po gradu opet biti malo punija, možda će se opet krenuti “haklati” kao nekad. Znate ono, kad tvoja trojka ispadne, pa ti se ne isplati ni čekati sljedeću partiju, kolika je gužva… E, tek tad će Velika Gorica opet biti pravi grad košarke. Početak je dobar, energičan, samo naprijed!
Tri dana nakon završetka odlično organiziranog tradicionalnog turnira 33. Kupa HVIDR-a (nedjelja, 11.01.2026.) i pobjede u finalu sastava Taxi Bračić, dojmovi su još uvijek svježi kod onih koji su to pratili uživo i uživali u malonogometnoj ljepotici. Neki posjetitelji, koji redovno prate godinama malonogometni turnir u organizaciji velikogoričke Udruge HVIDR-a, slažu se u procjeni da je ovogodišnji pobjednički sastav Taxi Bračić najbolja gorička momčad u povijesti turnira! Argumenti?
Velika Gorica, 11.01.2026. Taxi Bračić pobjednik 33. Kupa HVIDR-a 2025./2026. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kao prvo, pobjednički sastav činilo je 12 aktivnih nogometaša u ligaškim natjecanjima. Tjelesno i trkački bili su superiorni u duelima sa suparničkim ekipama. Taktički su se disciplinirano držali dogovora kako igrati odnosno kojim ritmom, a to je glasno naglašavao voditelj Antonio Ćosić. Još nešto, ne manje važno – oni se druže, oni su ”klapa”!
Velika Gorica, 11.01.2026. Taxi Bračić pobjednik 33. Kupa HVIDR-a 2025./2026. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Zanimljivo je da su se na parketu u jednoj od ”obrambeno-napadačkih” kombinacija skoro uvijek nalazila dva ”teškaša”, Dominik Smolković i Mato Barišić. Koliko je to bilo super uspješno dokaz su tri gola Barišića i dva Smolkovića. Ne samo to, Barišić je bio strijelac i u polufinalu i finalu.
Velika Gorica, 11.01.2026. Taxi Bračić pobjednik 33. Kupa HVIDR-a 2025./2026. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Nikola Lovrić i Filip Harambašić su se također upisali tri puta u listu strijelaca. Strijelac u finalu bio je i vratar David Buđak, uhvatio je svog kolegu na suprotnoj strani ”na spavanju”. Besprijekorni pobjednički niz Taxi Bračića nagrađen je, osim ekipnih nagrada, i s dvije pojedinačne nagrade: Domink Smolković je proglašan najboljim igračem turnira, a David Buđak je nagrađen titulom najboljeg vratara.
Taxi Bračić: David Buđak, Ante Banić, Dominik Smolković, Toni Borovac, Mato Barišić, Fran Vujnović, Domagoj Matić, Marko Preradović, Nikola Lovrić, Luka Sedlaček, Filip Harambašić, Filip Turkalj. Voditelj(i): Damir Bračić i Antonio Ćosić. Taxi Bračić 5 5 0 0 18:4. Strijelci: 3 gola – Nikola Lovrić, Filip Harambašić, Mato Barišić, 2 gola – Marko Preradović, Dominik Smolković, 1 gol – Domagoj Matić, Fran Vujnović, David Buđak; 2 autogola.
Galerija fotografija
33.Kup HVIDR-a 2025./2026. (28.12.2025. – 11.01.2026.)
1/16 finala Taxi Bračić – Oštri Ćošak 5:0 (Lovrić, Glavić-ag, Harambašić, Matić, Vujnović). 1/8 finala Taxi Bračić – Kos Prijevoz 3:1 (Preradović, Smolković, Barišić / Drezga). 1/4 finale Taxi Bračić – Agrad Projekt 5:0 (Preradović, Harambašić, Lovrić, Vukelić-ag, Smolković). Polufinale Taxi Bračić – Pizza Factory CB Concordia 2:1 (Lovrić, Barišić / Prugovečki). Finale: Taxi Bračić – Slane Srdele 3:2 (Barišić, Buđak, Harambašić / Grubeša 2).
Poredak: 1. mjesto – Taxi Bračić, prijelazni pehar, pehar i novčana nagrada 5.500,00 eura, 2. mjesto – Slane Srdele, pehar i 3.000,00 eura, 3. mjesto – Turbina, pehar i 1.000,00 eura, 4. mjesto – Pizza Factory CB Concordia, pehar i 500,00 eura. Najbolji igrač: Dominik Smolković (Taxi Bračić). Najbolji vratar: David Buđak (Taxi Bračić). Najbolji strijelac (7 golova): Josip Budeša (Slane Srdele).
Sport
Do pobjede u pet minuta: Debi za pamćenje, dva brza komada i jedna ozljeda
Nogometaši Gorice pobijedili su Radomlje 2-0 u drugoj pripremnoj utakmici u Umagu, a strijelci su bili Filip Čuić s bijele točke i Ivan Fiolić. Svoje prve seniorske minute u karijeri odigrao je 16-godišnji Mihael Kelava
Druga utakmica, prva pobjeda i nekoliko novih ideja. Tako bi se, u najkraćim crtama, mogla opisati utakmica između naše Gorice i slovenskog prvoligaša Radomlja na pripremama u Umagu. Tri dana nakon 1-1 s Koperom, Goričani su opet išli na megdan klubu iz najvišeg razreda slovenskog nogometa, ponovno se igralo na vrhunski pripremljenom travnjaku u Umagu, a najveća razlika je u konačnom ishodu…
Nakon što je u prvoj utakmici dao priliku Žarkovu i Došenu, ovaj ogled trener Mario Carević počeo je s Davorom Matijašem na golu i sa zanimljivim trojcem ispred njega: Jakovu Filipoviću i Mateu Lešu pridružio je mladog Zvonimira Josića. Budući da zbog crvenog kartona u Osijeku na otvaranju proljeća neće biti Stefana Perića, očito je da trener Carević testira mogućnosti 19-godišnjeg Zvone, dečka koji je dijete kluba u punom smislu te fraze.
Sredinu terena držali su Ognjen Bakić i Iker Pozo, na bokove su se smjestili Žan Trontelj i Elvir Duraković, a Jurica Pršir i Domagoj Pavičić smjestili su se iza leđa jedinog isturenog napadača – Vanje Pelka. I to je jedna od novih varijanti, jer gorički Zagorac dosad je korišten rijetko, a u samom vrhu napada praktički nikad…
Gorica u takvom sastavu nije izgledala loše, ali u prvih 45 minuta golova nije bilo ni na jednoj strani. Najbliže vodstvu Gorica je došla nakon pokušaja svoga kapetana Pršira, koji je pogodio stativu, no nakon svega se na predah otišlo s početnih 0-0.
Već s početkom drugog poluvremena krenule su i prve izmjene, a utakmica je riješena sredinom nastavka, u pet minuta. Prvo je u 67. minuti Bakić izborio jedanaesterac kojeg je u vodstvo Gorice s bijele točke pretvorio Filip Čuić, da bi u 72. minuti Stjepan Kučiš, Josićev vršnjak, još jedno dijete kluba, asistirao Ivanu Fioliću za konačnih 2-0.
Dao je Carević minutažu svim igračima osim trećem golmanu Franu Došenu, junioru Tomislavu Prgometu, lakše ozlijeđenom Luki Vrziću te Anti Ercegu, pri čemu su neki dobili 60, neki 45, a neki 30 minuta na terenu. A u svemu tome jedna se izmjena posebno izdvaja…
Naime, posljednjih dvadesetak minuta, ušavši umjesto Bakića, dobio je 16-godišnji Mihael Kelava, talentirani klinac i jedan od velikih klupskih projekata, pa će taj 13. siječnja 2026. jednoga dana možda postati i vrlo poseban datum. Kelava je, naime, baš ovog utorka odigrao svoje prve seniorske minute u karijeri koja ima sve predispozicije da bude lijepa i uspješna. Imao je Kelava priliku vidjeti gdje je u ovom trenutku u ovakvom društvu, nakon čega mu preostaje jedino – raditi dalje!
A dalje će raditi i Gorica, koja će u Umagu biti sve do subote. Ovaj dio priprema završit će se ogledom s mađarskim ZTE-om uoči polaska kući, a šest dana poslije već slijedi gostovanje u Varaždinu.
Loša vijest iz sudara s Radomljem je ozljeda Domagoja Pavičića, zbog koje je veznjak Gorice morao izaći iz igre, ali svi se u goričkom taboru nadaju da tu neće biti riječ o ozbiljnijem problemu…
Sport
Povratak u Vukovinu, drugi dio: Klepac opet čuva mreža Jelačića!
Nakon Antonija Ćosića i Antonija Prižmića, NK Ban Jelačić doveo je i trećeg novog igrača u svoju svlačionicu. Iz Rugvice se u Vukovinu nakon pola sezone vratio golman Leonardo Klepac
Ozbiljno i aktivno u Vukovini pristupaju zimskom prijelaznom roku. U niželigaškom svijetu nije lako bilo koga dovesti, pravila kažu da klubovi nisu dužni davati slobodne papire igračima koji su kod njih registrirani, a u tim je uvjetima komplicirano tražiti pojačanja. Unatoč tome, u agilnoj upravi NK Jelačića uspjeli su osnažiti momčad, razveseliti trenera Tomislav Škrinjarić i samim time reći ponešto o svojim ambicijama za proljeće.
Prvi je, još početkom prosinca, stigao Antonio Ćosić, u prvim danima nove godine u svoj se nekadašnji nogometni dom vratio Antoni Prižmić, a sad se njegovim primjerom poveo i 25-godišnji golman Leonardo Klepac.
“Sad je službeno – tko jednom proba Jelačić, kad-tad mu se vraća! Veselimo se još jednom povratniku, još jednom starom/novom igraču, čiji smijeh i neprestane šale u svlačionici i izvan nje jedva čekamo! To je naš vratar Leonardo Klepac, koji nam se vraća iz Rugvice, a kojeg je početkom sezone odlično zamijenio mladi Matej Vidić.
Nažalost, pred Matejom je trenutno oporavak neizvjesnog trajanja pa se tako pojavila potreba za novim vratarom, i ekspresnom reakcijom uprave, rodilo se ovo rješenje. Dobrodošao kući!! Jedva čekamo početak treninga i nove pobjede!”, objavili su iz Jelačića.
U njegovoj nogometnoj priči, koja je započela u Sesvetama, svoje mjesto imaju i Dugo Selo, i Trnje, i Zelina, i Kralj Tomislav, ali Jelačić je prvi klub u koji je Klepac poželio vratiti. A i to nešto govori o klubu, okruženju, ljudima…
Sport
Bivši igrač Gorice: ‘Prao sam automobile i raznosio pizze, a sad igram prvu ligu!’
Vanja Kulenović (22) nosio je dres juniora Gorice, ali priliku u seniorskoj momčadi nikad nije dobio. Svoj je put gradio preko Krapine, Samobora i Velenja, usput radio razne poslove, a sad je postao igrač slovenske Mure
Dok nogometaši Gorice nastavljaju sa svojim pripremama u Umagu i čekaju sljedeću prijateljsku utakmicu, koju će odigrati u utorak protiv slovenskog prvoligaša Radomlja, prva zimska pojačanja i dalje se čekaju. Novih igrača, međutim, zasad nema, pa se u pričama o transferima pojavljuju isključivo – bivši igrači Gorice.
Jakov Gurlica je tako, nakon što je prije nekoliko dana raskinuo ugovor s Goricom nakon jedne i pol sezone, potpisao ugovor s Vukovarom 1991. Ostat će Gurlica tako u najvišem razredu hrvatskog nogometa, Silvijo Čabraja vjeruje da će mu mladić iz Škabrnje biti od pomoći, pa će mu Goričani po novome biti suparnici, rivali u mogućoj borbi za ostanak.
“U redove Vukovara dolazi iz Gorice kao slobodan igrač, a prve nogometne korake napravio je u NK Škabrnja ‘91, zatim u NK Zadar i u Dinamovoj školi nogometa. Premijerni nastup u HNL-u upisao je 2023. godine u dresu modrih, nakon čega je dio sezone proveo na posudbi u slovenskom NK Bravo. Dobro došao u Vukovar, Jakove!”, objavili su Vukovarci, koji punom parom rade na osnaživanju momčadi.
Filmska priča mladog Kulenovića…
Za to vrijeme, iz susjedne Slovenije stiže još jedna vijest koja uključuje bivšeg igrača Gorice. Vanja Kulenović je 22-godišnji napadač koji je u Goricu došao kao junior, a otišao kao nerealizirani senior. Kad već prilika u Gorici nije stigla, Kulenović je krenuo okolnim putem. Prije samo godinu dana igrao je u dresu Samobora, uz to je i radio u praonici automobila i kao dostavljač pizze, ali san o uspješnoj nogometnoj karijeri nije se ugasio.
Danas je Vanja igrač slovenskog prvoligaša Mure, koji je svoju priču ispričao u velikom intervjuu za 24sata.
– Radio sam nekoliko poslova, tražio sam posao da mi prati nogomet jer mi je nogomet bio broj jedan. Nikad nisam odustao od sna, nisam se zadovoljio igrati u četvrtom rangu. Nije bilo lako, ali pomoglo mi je da sazrem, izrastem kao osoba – ispričao je Kulenović.
– Tražio sam poslove koje mogu raditi ujutro da popodne mogu ići na treninge. Prao sam automobile, dostavljao pizze, radio nekad i noćne smjene. Sve samo da mogu igrati nogomet. Jako puno igrača se izgubi kad odu u niže lige i kad krenu raditi. Izgube taj žar i glad za uspjehom, ali mene to nikada nije napustilo. To me guralo naprijed. No ovo je tek početak. Nisam ja još ništa napravio, tek sam došao ovdje i sad je vrijeme za još veći rad, još veće dokazivanje i traženje još većeg uspjeha – dodao je Vanja, koji je s Murom na pripremama u Turskoj.
A prije samo godinu dana njegov radni dan je izgledao ovako…
– Budio sam se oko 7 ujutro, a smjena bi bila od 9.30 do 16 sati. Došao bih doma, malo predahnuo, navečer bih imao trening, a prije njega bih odradio zagrijavanje u teretani. Vratio bih se doma oko 21 sat i pripremao bih se za sljedeći dan. I tako svaki dan. Kad se sjetim što sam sve prošao, a sad se probudim oko 9 ujutro, sve je servirano, dočeka me doručak i odem na trening. Tad sam sanjao ovo što imam sad, a sad sanjam još nešto više.
Važno je u svemu tome, kaže, bilo da odustajanje nikad nije opcija.
– Kada sam dostavljao pizze, mnogi bi mi rekli: ‘Još ganjaš nogomet ili je gotovo?’ Moj odgovor uvijek je bio isti: ‘Nikad nije gotovo’. Znao sam da ću se uvijek baviti nogometom, bila to prva, druga ili četvrta liga, jer meni je nogomet sve. Puno ljudi u Samoboru me zna, bilo je dosta podrške, ali bilo je i onih koji su mu uporno govorili da nikad neću postići ništa više od pizza i NK Samobora. No, sumnje su sumnje, a ja sam na terenu pokazao kako stvari stoje. Meni je nogomet život, ne može proći dan da ne pogledam rezultate, tko je s kim i kako igrao. Pratim sve lige i bivše suigrače, uvijek sam sanjao da ću ja biti u toj poziciji da igram prvu ligu. Eto, želja mi se ispunila – kaže Vanja.
Svoju nogometnu priču počeo je u NK Bregani, da bi je nastavio u Lokomotivi, a zatim i s Dinamom, nakon čega je završio u Gorici. Bio je i na pripremama sa seniorskom momčadi, no brzo je shvatio da prilika tu neće doći. Preko Zagorca iz Krapine završio je u Samoboru, a to se pokazalo ključnim.
– Da, ispostavilo se da je to najbolja stvar koju sam napravio. Igrali smo u Kupu protiv Lokomotive, izgubili smo 4-2, ali odigrao sam utakmicu života. Zapazili su me menadžeri Mario Musa, bivši igrač Dinama, i Dženis Mujičić, te su me uzeli pod svoje. Stvarno dobri ljudi, oni su mi jako puno pomogli u karijeri – kaže Kulenović.
Velika prilika otvorila se u slovenskoj drugoj ligi, u dresu Rudara iz Velenja minulog se proljeća prilagođavao, a minule jeseni – eksplodirao! Zabio je sedam golova i upisao sedam asistencija u 16 odigranih utakmica, čime je privukao pozornost Mure, kluba koji je 2020. pobijedio Tottenham u Europskoj ligi.
– Taman pred Božić sam potpisao, bolji poklon nisam mogao dobiti. Naplata je to truda i rada, ova godina nije mogla bolje početi. Super su me dočekali u klubu, tu su i trojica Hrvata. Mimoišao sam se s Robertom Murićem, on je baš otišao prije mog dolaska – kaže Vanja.
Dio snova, eto, postao je java, ali jedan san i dalje aktivno sanja:
– Zaigrati za Dinamo na krcatom Maksimiru! To je jedini san za koji želim da se ispuni.
Sport
Rukometaši u akciji: ‘Idemo se potući za Europu… A onda će doći i pojačanja!’
Rukometaši Gorice krenuli su s pripremama odmah nakon Tri kralja, a prvu utakmicu odigrat će ovog petka u Rudama. Pojačanja nema, neće ih vjerojatno ni biti, ali novim lica na treninzima ima…
Već više od dva desetljeća čuva se tradicija po kojoj se siječanj u Hrvata naziva i “mjesec rukometa”, što podrazumijeva praćenje hrvatske reprezentacije na velikim natjecanjima, često i velike i lijepe uspjehe koji se događaju… I ovoga puta ćemo se, naravno, nadati da naša reprezentacija može kreirati siječanjsku rukometnu euforiju, kao toliko puta do sad, ali jednim okom i dalje ćemo pratiti onaj dio rukometnog svijeta koji ovih dana odlazi u debelu zavjetrinu…
Dok su Dagurovi momci vodili pripremne bitke s Nijemcima, naime, u Velikoj Gorici je trener Matej Mišković okupio svoju ekipu. Dobro odmorenu, ali i dobro raspoloženu, jer završnica jeseni donijela je isključivo svijetle tonove. Za razliku od onog tragičnog raspleta iz prošle sezone, završnica 2025. godine donijela je povratak goričkog rukometa u gornji dom domaćeg prvenstva, među šest najboljih u državi, odnosno u – Ligu za prvaka!
Sveti cilj je ostvaren, dogodilo se to u dramatičnim okolnostima, trebalo se iscrpljivati i fizički i mentalno, a kad je sve konačno završilo, došao je idealan trenutak za odahnuti. I mirno krenuti u nastavak sezone, koja će nositi svoje vrste izazova.
– Želja i cilj nam je uključiti se u borbu za četvrto mjesto. Nećemo, naravno, unaprijed odustati ni od još viših pozicija, ali realnost kaže da su prva tri mjesta ipak rezervirana za Zagreb, Nexe i Sesvete. U borbi za to četvrto mjesto, koje vodi u Europu, mi ćemo se ravnopravno nadmetati s Dugim Selom i Trogirom, pri čemu ćemo napraviti sve što možemo da ponovno izborimo izlazak na europsku scenu – kaže Vlado Malbašić, direktor HRK Gorice.
Momčad koju vodi trener Mišković ostala je na okupu u stopostotnoj varijanti, odlazaka nema, a samim time nije se otvorila ni potreba za dolascima. Kako sad stvari stoje, ne postoje veliki izgledi da se to promijeni do početka drugog dijela sezone.
– Ne, nećemo nikoga dovoditi. Neke razgovore i pregovore vodimo, ali svi oni odnose se na sljedeću sezonu. Na ljeto će dolazaka svakako biti, ali i tu će nam temeljni cilj biti zadržati ovu momčad na okupu. Uz jedno, dva ili tri prava pojačanja, pogotovo uspijemo li izboriti Europu, imat ćemo sve što nam je potrebno da budemo još bolji – uvjeren je direktor Malbašić.
S pripremama za Ligu za prvaka Goričani su krenuli u srijedu, odmah nakon Tri kralja, ali zasad nisu kompletni. Marko Grubišić i Ante Lasan, naime, u sastavu su juniorske reprezentacije, dok u kadetskom uzrastu Goricu pod nacionalnim stijegom predstavlja Lucas Pitt. Međutim, dok njih nema, svoju priliku traže neki drugi klinci…
– Pripremama smo priključili nekoliko naših mladih igrača za koje smatramo kako imaju potencijal vrijedan pažnje. Takvih igrača u našem pogonu definitivno imamo i željeli smo da ti dečki osjete kako je biti dio prve momčadi, da ih polako uvodimo i u tu priču, računajući da će barem dio njih u godinama koje dolaze imati važne uloge u momčadi – ističe Malbašić.
Igrat će Goričani tijekom priprema i prijateljske utakmice, a prva u tom nizu odigrat će se u petak u Rudama, protiv momčadi s kojom se Gorica susrela dvaput tijekom jeseni iza nas.
-
Sportprije 3 danaTaxi Bračić pobjednik 33. Kupa HVIDR-a, Dominik Smolković najbolji igrač, David Buđak najbolji vratar
-
Sportprije 3 danaBivši igrač Gorice: ‘Prao sam automobile i raznosio pizze, a sad igram prvu ligu!’
-
Sportprije 5 danaNogometni tulum u Buni ide dalje: ‘Stiže nam fenomenalna generacija…’
-
Sportprije 6 danaTaxi Bračić u derbiju bolji od Kos Prijevoza za plasman u 1/4 finale 33. Kupa HVIDR-a