Sport
Zlatni pir VG-košarke: Sve je počelo zbog vatrogasaca… I tako 50 godina!
Turnirom na kojem će u petak i subotu sudjelovati Cibona, Zadar i ruski prvoligaš Temp Sumz, košarkaški klub Gorica proslavit će 50 godina svog postojanja. S novim predsjednikom, s ambicioznim dugoročnim projektom, ali i s gomilom slika iz prošlosti…
Košarka se u Gorici počela igrati 1967., a prvi košarkaši u Velikoj Gorici bili su vatrogasci. Imali su neko svoje natjecanje u Zadru, koji je uvijek bio grad košarke, pa je jedna od disciplina bilo i ubacivanje lopte kroz obruč. Nakon toga su u centru Gorice, pokraj tadašnje Gasilane, postavili prvi koš. I počela se igrati ‘košarica’ u Gorici…, prepričava prve dodire košarke s Velikom Goricom Darko Ćopić, dugogodišnji igrač i tajnik kluba koji je dočekao svoj zlatni pir.
Dvije godine nakon što je na vatrogasnom domu osvanuo prvi koš, u Velikoj Gorici osnovan je i klub. Od te 1969. funkcionirati je počeo Gorički omladinski košarkaški klub, bili su dečki majstori za utakmice po kiši, pa sredinom 70-ih prešli u dvoranu današnje OŠ Eugena Kumičića, koja je zbog “grandioznosti” prozvana – Coloseum. I tako, godinu po godinu, desetljeće po desetljeće… I klub se danas, 50 godina poslije, hvala na pitanju, jako dobro drži. Evo, rođendan će KK Gorica, kako se klub zove posljednje 22 godine, proslaviti u velikom stilu. Na turnir dolaze Cibona i Zadar, uz njih i ruski prvoligaš Temp Sumz, bit će tu i naša Gorica, a igra se u petak i subotu.
– U petak u 17 sati igraju Zadar i Cibona, a od 19 Gorica i Temp Sumz. U subotu je u 15 sati utakmica za treće mjesto, a u 17 počinje finale. U subotu u 11 sati imat ćemo i Svečanu akademiju u dvorani POU-a – otkrio je raspored aktivnosti predsjednik kluba Duško Radović.
Relativno je novi na toj poziciji, posljednja tri mjeseca, ali u košarci i Gorici je toliko dugo da i sam pamti dio povijesne priče o goričkoj košarci.
– Prvi trener goričkih košarkaša bio je Momo Momčinović. Okupio je 20-ak dečki, krenuli su organizirano trenirati, a već godinu poslije klub je ušao u sportsko društvo Radnik i promijenio ime u KK Radnik. Tako je bilo do 1992., kad je klub postao prvi privatni klub u državi, nakon što ga je kupio Damir Pavličević. Promijenio je ime u Media i sljedećih pet godina ostvarivao je jako dobre rezultate. Bilo je uspjeha i ranije, ali tad je Media dva puta bila i u kvalifikacijama za prvu ligu, oba puta od najvišeg ranga odustajala odlukom vlasnika – vratio se još malo u prošlost Darko Ćopić, koji je bio među onima koji su uskočili kad je Pavličević, bivši igrač Cibone, odustao od svega.
– Bilo je to 1997., nas par bivših smo se okupili, preuzeli klub i nazvali ga KK Gorica, a predsjednik je postao Ivan Šuker. Krenuli smo praktički od nule, radili i borili se, da bi danas došli do statusa stabilnog prvoligaša. Evo, baš se ova slavljenička godina poklopila s najboljom sezonom u povijesti kluba, u kojoj smo igrali polufinale Kupa Krešimira Ćosića i bili šesti u prvenstvu. Za grad poput Gorice, koji možda nema košarkašku tradiciju kao neki drugi, to je sjajan uspjeh – završio je Ćopić svoje predavanje o povijesti.
Duško Radović predsjednik je postao prije tri mjeseca, klub je preuzeo na vrhu što se pogleda unatrag tiče, ali njegovi planovi su puno veći i opsežniji.
– Nemamo nikakav rezultatski imperativ ove sezone. Prioritet je da budemo jednako kvalitetni kao prošle godine, a napravit ćemo sve da budemo bolji. Svaki rezultat bolji od onog iz prošle sezone bit će uspjeh – rekao je predsjednik Radović pa dodao:
– Cijela ideja s kojom smo ušli u ovu sezonu je da na krilima tog lanjskog uspjeha, ali i ove proslave 50 godina kluba, napravimo temelje za budućnost košarke u Velikoj Gorici. Sve što budemo radili ove sezone bit će početak jednog dugoročnog projekta. Imamo puno posla s omladinskim pogonom, u koji možemo privući kvalitetniji kadar nego što smo imali proteklih godina, a zato smo doveli i pojačanje u stručnom radu, Ivana Perinčića.
Novi suradnik stajao je odmah pokraj njega, riječ je o nekadašnjem igraču Zadra i Zagreba, svojevremeno i reprezentativcu, a nakon karijere i vrlo dobrom treneru, potvrđenom pogotovo u radu s mlađim kategorijama. A upravo to je najveći problem KK Gorice u ovom trenutku. I segment na koji će se staviti poseban naglasak. Perinčić će imati ulogu pomoćnika Josipu Sesaru u seniorskoj momčadi, ali bit će i koordinator za omladinski pogon.
– Drago mi je što sam ovdje, a došao sam zato što sam od prvog trenutka osjetio veliku želju ljudi iz kluba da postanem dio njihova tima. Također, jako mi se svidjela ideja i projekt koji su mi predstavili predsjednik, direktor i trener, pravac u kojem žele da se klub u budućnosti razvija. Apsolutno podržavam svaki projekt rada s mladima, jer sve je to u interesu hrvatske košarke. Mislim da zajedničkim snagama ovdje možemo napraviti jako dobre i lijepe stvari, da možemo značajno popraviti rad u omladinskom pogonu, podići ga na puno viši nivo. S druge strane, drago mi je što su surađivati s Josipom u seniorskoj momčadi. Josip je moj prijatelj, a ja mislim da je i jedan od najboljih trenera u Hrvatskoj. Gorica je složila izuzetno zanimljivu momčad za sljedeću sezonu, može napraviti puno… – kazao je Perinčić, kojeg je predsjednik kluba opisao ovako:
– Vjerujem da će Ivan biti glavni motor u budućem razvoju kluba!
Bude li doista tako, a naznake su vrlo pozitivne, u budućnosti se više ne bi smjelo događati da gledamo svoj klub bez domaćih igrača. Kao što je, spletom okolnosti, slučaj u ovom trenutku.
– Iza nas je tri mjeseca napornog, svakodnevnog rada, sve sa željom da budemo spremni za sve što nas čeka. Nadam se da ćemo imati uspješnu sezonu, da ćemo se i malo presložiti u hodu, da ćemo s Ivanom Perinčićem napraviti pravi plan i program za mlađe kategorije i tako dobiti podlogu za daljnji napredak košarke u Velikoj Gorici. Uz to, Grad će nam osigurati tribine od 640 mjesta, trebali bismo dobiti i novu rasvjetu, zbog čega nas dosad nije bilo u TV prijenosima, radimo i galeriju na koju ćemo moći postaviti kameru za snimanje… Sve je to doprinos zajednice da pomogne razvoju košarke. Hvala čelnim ljudima grada što su prepoznali da radimo nešto kvalitetno i pozitivno. A ostalo je na nama. Želimo privući sponzore, ljubitelje košarke, da nam pomognu koliko mogu, da zajedno kreiramo kvalitetnije uvjete za buduće generacije. Ako se na to nalijepi i određeni pomak u financiranju sportskih klubova na razini države, sve to će biti još lakše izvesti. Ovako, rekao bih da će biti krv, znoj i suze. Ali spremni smo na to – istaknuo je predsjednik Radović.
Nova uprava krenula je ambiciozno, zatvorila sve minuse u poslovanju, poboljšala uvjete igračima koliko god je to bilo moguće, pa kad se još uključi i grad… Ovako gledajući, u rođendanskom raspoloženju, dojam je da velikogoričku košarku čeka puno ljepša budućnost.
– Financijski smo se stegli preko svih granica u želji da igračima omogućimo uvjete za normalan život, došli do razine preko koje ne smijemo ići. Hvala Gradu Velikoj Gorici, gradonačelniku i njegovim suradnicima treba skinuti kapu zbog svega što su učinili, ali to, nažalost, nije dovoljno. Trebalo bi nam dvaput ili triput toliko sredstava da bismo mogli ležerno živjeti i funkcionirati. I izgraditi sve ono što smo u svojim idejama zacrtali. Trebat će zato jako krvavo raditi da bismo sve to mogli ispratiti sljedećih godina – svjestan je prvi čovjek kluba.
No dobro, za krv, znoj i suze ima vremena… Sad je vrijeme za turnir, za košarkašku feštu u našem gradu.
– Košarka se ovdje, dakle, počela igrati nakon što su vatrogasci bili u Zadru, ja sam počeo u Zadru, naš Ivan Perinčić isto, pa sam podigao slušalicu i nazvao Pina Gjergju i Zdravka Jeraka, koji su pristali biti naši gosti na turniru. Legende košarke na 50 godina kluba… I to je valjda potvrda našeg dobrog rada – zaključio je Duško Radović.
I još jedna poruka za kraj…
– Dali smo sve od sebe da ovu obljetnicu proslavimo na pravi način. Vjerujem da ćemo biti dobri domaćini, da će sve proći u najboljem redu. Turnir je na visokoj razini, ja bih rekao i jedan od najjačih u Hrvatskoj u posljednjih nekoliko godina, jer ipak imamo dva najbolja hrvatska kluba, ruskog prvoligaša… Mislim da je to dovoljno dobar mamac za ljude, razlog da dođu i vide kvalitetnu košarku. Pozivamo sve ljubitelje košarke da dođu u što većem broju. Pogotovo djecu, neke nove male košarkaše – kazao je sportski direktor kluba Ljubo Prgomet.
Bude li sve po planu, možda će i igrališta po gradu opet biti malo punija, možda će se opet krenuti “haklati” kao nekad. Znate ono, kad tvoja trojka ispadne, pa ti se ne isplati ni čekati sljedeću partiju, kolika je gužva… E, tek tad će Velika Gorica opet biti pravi grad košarke. Početak je dobar, energičan, samo naprijed!
Sport
Dinamo je za Goricu dugo bio bauk. Sad je Gorica za Dinamo – opasnost!
U prvih 18 međusobnih ogleda s Dinamom nogometaši Gorice ulovili su samo jedan jedini bod, a u posljednjih 12 poraženi su šest puta, uz tri remija i tri pobjede. Uključujući i dvije zaredom, proljetos i jesenas…
Nakon što u četvrtak navečer odrade europski okršaj s francuskim Lilleom, nogometaši Dinama okrenut će se prvom sljedećem izazovu – Gorici u Velikoj Gorici! Poznavajući Marija Kovačevića, nema dvojbe da će u izjavama nakon utakmice u Francuskoj, kako god ona završi, spomenuti i Goricu, pri čemu to ni u kojem slučaju neće biti samo pitanje skromnosti i posvećenosti svakom sljedećem protivniku, nego i pitanje opreza… Naime, u modrom taboru konačno imaju prave razloge za to.
Gorica će, za početak, imati čak osam dana vremena između pobjede nad Istrom i ogleda s Dinamom na svom stadionu. Momčad iz Maksimira, s druge strane, iz Francuske će se vratiti u noći na petak, sljedećeg dana odradit će regeneracijski trening, pa nakon toga imati jedan dan za ozbiljnu pripremu za Goricu i još jedan uoči same utakmice, koja je na rasporedu u ponedjeljak od 18 sati. Bez obzira na veliku razliku u kvaliteti, bit će to svakako faktor na kojeg će gosti iz Zagreba morati obratiti pozornost.
Međutim, i bez tog faktora umora, u Dinamu neće mirno spavati uoči dolaska u Turopolje. Na našem stadionu, naime, dočekat će ih protivnik koji ih je pobijedio dvaput zaredom! Doma je Gorica slavila 23. travnja, kad je Adrion Pajaziti pogodio za konačnih 1-0, a povijest je ispisana 14. rujna, kad su Pozo i Trontelj svojim golovima kreirali pobjedu 2-1, prvu goričku protiv Dinama u gostima. A ne tako davno činilo se gotovo nemogućim da Goričani “skinu” modre, pogotovo da to učine dvaput u nizu, što je treneru Mariju Careviću uspjelo…
Povijest međusobnih ogleda Dinama i Gorice, naime, dugo i predugo bila je potpuno jednostrana. Nakon što su Goričani ušli u HNL u ljeto 2018. godine, krenula je užasavajuća serija od sedam pobjeda Dinama zaredom. Bilo je tu i peha za Goričane, bilo je tu nesreće, ali bodova nije bilo. Pa je i tadašnji trener Gorice Sergej Jakirović, nakon posljednjeg u nizu poraza, duhovito ustanovio:
– Zovite me Agent 007!
Sergej Jakirović doživio je svih sedam poraza s Goricom od Dinama, ali i prvi poraz s Dinamom od Gorice… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL
Niz je konačno prekinut 23. svibnja 2020. godine, ali u prijateljskoj utakmici, u kojoj je Gorica slavila 3-2 u Maksimiru, pod vodstvom Valdasa Dambrauskasa. Zabijali su Suk, Ndiaye i Golubickas za Goricu, Ćuže i Majer za Dinamo, Cherif je još i promašio penal, ali tu utakmicu nećemo brojati u ovaj niz, jer nije se radilo o “pravoj” utakmici.
Prvi bod tako su Goričani protiv Dinama upisali nepunih mjesec dana poslije, jer 20. lipnja 2020. završilo je 0-0 na našem stadionu, u trenerskom okršaju Valdasa Dambrauskasa i Igora Jovićevića.
Nakon toga ponovno je krenula dominacija Dinama, koji je povezao deset uzastopnih pobjeda, u što ubrajamo i onih 4-1 u polufinalu Kupa nakon produžetaka. Nakon 90 minuta bilo je 1-1, možemo i to gledati kao pozitivan rezultat, ali konačan ishod ipak nije bio takav. I Gorica nije izborila finale Kupa u Velikoj Gorici, u kojem je Dinamo do trofeja došao protiv Istre 1961.
Seriju od deset pobjeda Dinama, koji je u prvih 18 službenih utakmica s Goricom upisao 17 pobjeda i jedan remi (!?!?) prekinuo je Željko Sopić, čija je momčad 21. siječanja 2023. na Maksimiru izborila novih 0-0 i otvorila godinu koja će ipak početi mijenjati stvari. Naime, u prvom sljedećem ogledu Gorica je ponovno uzela bod, na Gradskom stadionu Josip Mitrović je pogodio za konačnih 1-1 i poništio gol Roberta Ljubičića, da bi u zadnjem kolu prvenstva Bišćanov Dinamo slavio 4-1, što je bila i jedina pobjeda Dinama protiv Gorice u 2023. godini, i to u pet odigranih utakmica.
Željko Sopić pronašao je način kako s Goricom uzimati bodove Dinamu, ali prvu pobjedu nije dočekao… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL
Na otvaranju nove sezone, bilo je to 5. kolovoza 2023., Sopićeva Gorica opet je odigrala 0-0 na Maksimiru, no fakin s Rudeša ipak nije dočekao i povijesnu prvu pobjedu Gorice protiv Dinama. Ona se dogodila iz 23. pokušaja, a datum koji je ostao zapisan je 21. listopada 2023. Na klupi Gorice sjedio je Dinko Jeličić, prvi poraz Dinama potpisao je Sergej Jakirović, a navijači Gorice i dalje pamte kako je Ademi doveo modre u vodstvo, da bi Nikola Vujnović u 70. i Ante Matej Jurić u 94. minuti donijeli senzacionalni preokret.
Ante Matej Jurić u 94. minuti srušio je prvo Dinamo, a malo potom u 94. minuti srušio je i Hajduk… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL
Slijedio je nakon toga novi Dinamov niz, Zagrepčani su dobili četiri sljedeća ogleda s Goricom, a prvi sljedeći bod s Goricom je osvojio aktualni trener Mario Carević. Tog 9. studenog 2024. završilo je 2-2 u Velikoj Gorici, Banić je bio sjajan na vratima, a Krešimir Krizmanić i Marko Kolar zabijali su za domaćina. S druge strane, bod Dinamu donijeli su Dario Špikić i Nathaniel Mbuku.
Posljednja pobjeda Dinama protiv Gorice dogodila se 15. veljače ove godine, i to nakon što je Agon Elezi doveo Goricu u vodstvo na Maksimiru. Stvari su preokrenuli onaj simpatični Kanga te Pjaca i Kulenović, a takvo nešto modri nakon toga više nisu uspjeli ponoviti. Slijedile su u uvodu spomenute dvije vezane pobjede, ona iz travnja doma i ona iz rujna u gostima, što će poslužiti kao jako dobro upozorenje za Dinamo uoči novog dolaska u Turopolje.
09.11.2024., stadion Velika Gorica – 13. kolo SuperSport HNL-a: HNK Gorica – GNK Dinamo Zagreb. Kresimir Krizmanic, Sandro Kulenovic. Photo: Slavko Midzor/PIXSELL
Goričanima će, pak, te dvije utakmice poslužiti kao dokaz da se može, kao velik zalog za optimizam, kao recept kojim se može doći do uspjeha. Zastrašujuće je izgledalo onih 0-1-17 nakon prvih 18 međusobnih ogleda, ali nakon toga je omjer 3-3-6, što je dovelo do učinka od tri pobjede Gorice, četiri remija i 23 pobjede Dinama u ukupnom zbroju.
Trendovi se, eto, mijenjaju u posljednje vrijeme, bilo bi lijepo nastaviti u istom tonu. Ponovno će, naravno, na tribinama biti neusporedivo više poklonika Dinama nego Gorice, ali to su situacije na koje smo već naviknuti. I s kojima će se ova momčad znati nositi. Pogotovo bude li Dinamo malo umoran, ispuhan, a Gorica maksimalno motivirana i angažirana. A nema razloga da ne bude takva.
Gorica je do prve pobjede na Maksimiru došla 14. rujna ove godine, pet mjeseci nakon prethodne na svom stadionu… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL
Obrazovanje
Klinci iz Kvaternika i dalje nepobjedivi: Opet prvaci grada u graničaru
Nakon proljetnog osvajanja gradskog i županijskog natjecanja te trećeg mjesta na državnom natjecanju i ćetvrtog mjesta na završnici Sportskih igara mladih, još jedan lijep uspjeh u graničaru za OŠ Eugena Kvaternika
Graničar je, kaže definicija, ekipni sport u kojem igrači dviju protivničkih momčadi pokušavaju bacati loptu i pogoditi protivnike, izbjegavajući da i sami budu pogođeni. Cilj svakog tima je eliminirati sve članove protivničkog tima tako što će ih pogoditi bačenim loptama, uhvatiti loptu koju je protivnik bacio ili navesti protivnika da počini prekršaj, kao što je izlaženje izvan terena.
Graničar je, kažu naša najranija sjećanja, igra kojom smo se zabavljali na satovima tjelesnog, a posljednjih godina u tom se sportu natječu i učenici velikogoričkih osnovnih škola. I u kojem dominira OŠ Eugena Kvaternika, koja je svih tih godina – nepobjediva. Ništa se nije promijenilo ni ove godine, jer na gradskom natjecanju u graničaru pobjednik je ponovno bio isti.
Sudjelovalo je pet školskih ekipa, podijeljenih u dvije skupine, pri čemu su u skupini A bili OŠ Eugena Kvaternika, OŠ Novo Čiče i OŠ Šćitarjevo, a u skupini B sudarili su se OŠ Eugena Kumičića i OŠ Jurja Habdelića. U jedinoj utakmici skupine B klinci iz Kumičića bili su bolji od vršnjaka iz Habdelića (2-0), dok je u skupini A nedodirljiva ekipa OŠ Eugena Kvaternika pobijedila i OŠ Šćitarjevo (2-1) i OŠ Novo Čiče (2-0), dok je u posljednjoj utakmici po skupinama Novo Čiče bilo bolje od OŠ Šćitarjeva.
U borbi za treće mjesto OŠ Eugena Kumičića došla je do pobjede protiv OŠ Novo Čiče (2-0), dok je OŠ Eugena Kvaternika istim rezultatom pobijedila OŠ Jurja Habdelića. Konačni poredak na kraju je izgledao ovako:
1. OŠ Eugena Kvaternika
2. OŠ Jurja Habdelića
3. OŠ E. Kumičića
4. OŠ Novo Čiče
5. OŠ Šćitarjevo
Pobjednička ekipa nastupila je u sljedećem sastavu: Grgur Zuanović 4.a, Damjan Zrinski 4.a, Ivan Prahir 4.a, Borna Piličić 4.a, Paula Juranović 4.a, Maya Orozović 4.a, Una Komosar 4.a, Alan Mate Hadžić 4.b, Marko Budak 4.b, Matea Pavunčec 4.b i Katja Čavar 4.b. Voditelj i trener: profesor Ivica Herceg.
Ženska ekipa Šahovskog kluba Polet iz Buševca osvojila je prvo mjesto na ekipnom prvenstvu Hrvatske, koje je odigrano u Velom Lošinju od 14. do 23. studenoga 2025. godine. Podsjećamo, šahistice Poleta su u srpnju 2025. godine osvojile i Kup Hrvatske te su tako dva najvrjednija trofeja u ženskom šahu Hrvatske završila u Buševcu.
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Foto: K Polet
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Foto: K Polet
Polet je osvojio prvo mjesto s 15 meč bodova, druga je bila ekipa ŠK Draga iz Rijeke s 13 bodova, treći ŠK Amater iz Strizivojne s 12 bodova. Iako je Polet završio ligu s dva meč boda prednosti, prvak se ipak odlučivao u posljednjem kolu.
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Ena Cvitan. Foto: K Polet
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Mirjana Medić. Foto: K Polet
Polet je u prvom kolu igrao protiv prvog favorita prvenstva (prema ukupnom rejtingu igračica) ekipe Draga i pobijedio 2.5:1.5! Na prve tri ploče remizirale su Ena Cvitan, Mirjana Medić i Petra Kejžar, pobijedila je Mihaela Blažeka na četvrtoj ploči. Draga u 3. kolu pobjeđuje ekipu Amatera, a u 8. kolu Polet je igrao protiv Amatera i pobijedio 3:1. Ena Cvitan remizirala je na prvoj ploči s drugom nositeljicom Poljakinjom Cyfkom Karinom, a na drugoj ploči remizirala je i Medić, tako da su o ishodu susreta odlučivali mečevi na trećoj i četvrtoj ploči. Tereza Dejanović, najmlađa članica u Poletu, pobijedila je na četvrtoj ploči, a iza toga cijeli poen je osvojila i Petra Kejžar (nakon 5 sati igre) na trećoj ploči za veliku pobjedu – 3:1!
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Petra Kejžar. Foto: K Polet
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Mihaela Blažeka. Foto: K Polet
Polet je u zadnjem kolu igrao protiv ekipe Ravne Gore, s napomenom da je u ovoj ekipi na prvoj ploči igrala Rumunjka Irina Bulmaga, prema rejtingu najbolja igračica na prvenstvu. Cvitan je redukcijom materijala na prvoj ploči protiv Rumunjke izborila remi poziciju, a remizirala je i Medić na drugoj ploči. Nešto kasnije, na četvrtoj ploči pobjedu je izborila Blažeka za 2:1, a Kejžar je remizirala za ukupnu pobjedu 2.5:1.5. Ovaj rezultat je donio titulu prvakinja u Buševec!!
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Tereza Dejanović. Foto: K Polet
Pojedinačni učinak prvakinja: FM Ena Cvitan je na prvoj ploči osvojila 5,5 bodova iz 8 partija, WGM Mirjana Medić 3,5 boda, WFM Petra Kejžar je osvojila 6,5 bodova i dobila plaketu kao najbolja šahistica na trećoj ploči, a na 4. ploči izvrsno su igrale Mihaela Blažeka, koja je ostvarila 3 pobjede i jedan remi, a najmlađa Tereza Dejanović ostvarila je 4 pobjede u 4 meča!
Galerija fotografija
Sport
Taekwondo se vraća u Goricu! Rekordan broj natjecatelja dolazi na 18. prvenstvo županije
Natjecatelji dolaze iz svih dijelova Zagrebačke županije.
Sport
Litavci na našem stadionu, treći put: Ovo će nam iskustvo ostati u magli…
Velika Gorica bila je domaćin ogleda U-21 reprezentacija Hrvatske i Litve, što je donijelo određene poveznice s nekim prošlim vremenima. Jedna od njih smještena je u 1987. godinu, a druga je ipak nešto novija…
Magla u turopoljskom kraju vrlo je česta i ima nekoliko specifičnih obilježja zbog lokalne geografije i klime. Turopolje je potpuno ravničarski kraj. Zrak se slabije miješa, a hladan i vlažan zrak lakše se “zadržava” pri tlu, što pogoduje stvaranju radijacijske magle. Uz to, veliki su izvori vlage, posebno uz rijeku Odru, njezine rukavce i poplavno područje, kao i brojne kanale i potoke. Uz to, u jesen i zimu vrlo često dolazi do temperaturne inverzije; hladan zrak se “zaključa” u nizini, topliji zrak iznad njega sprječava dizanje vlage i stvaraju se dugotrajne magle koje se mogu zadržati i cijeli dan. Uostalom, ne ponavlja lokalno stanovništvo uzalud već generacijama: “U Turopolju magle uvijek ima…”
Tako nekako maglu u našem kraju objašnjava struka. I baš iz svih tih razloga magle je bilo i u četvrtak, 13. listopada. Guste magle, koja je bila sve prije nego dobrodošla u jednom ovakvom danu, u kojem je trebao dominirati nogomet. Hrvatska U-21 reprezentacija, odlukom stožera na čelu s izbornikom Ivicom Olićem, odabrala je baš u Velikoj Gorici igrati svoj kvalifikacijski ogled protiv vršnjaka iz Litve, ali netko je u toj cijeloj priči zaboravio na sve ono iz uvoda. I na sve one utakmice koje su se ranije igrale na našem stadionu u neviđenom izdanju. Pamtimo tako poraz Gorice od Dinama 3-0, o kojem ni danas ne znamo previše, jer igralo se u oblaku guste magle, a pamtit ćemo i ovo iskustvo.
U još jednoj neviđenoj utakmici Hrvatska je pobijedila Litvu 4-0, selekcija u kojoj su i naš dečko Josip Cundeković te igrač HNK Gorice Ante Kavelj i u takvim je uvjetima uspjela potvrditi svoj potencijal, ali i još jedanput pokazati kolika je razlika između hrvatskog i litavskog nogometa.
– Cilj je ostvaren, tri boda su nam bila najvažnija. Igrali su sa svim našim protivnicima, tako da smo imali jasnu sliku što očekivati od Litve, niski blok, beskonačno mnogo duela i prekršaja, pokušavaju što više ležati na terenu, koristiti vrijeme i čekati svoju priliku kroz kontru i polukontru. Nama je bio cilj ostati strpljiv i pokušati protivniku zabiti pogodak što prije jer time si olakšavamo posao. Isto se na kraju i ispostavilo, nakon 1-0 su oni možda malo ofenzivnije krenuli igrati i ostavljali nam velike prostore za polukontre i kontre. Prije 2-0 imali smo dvije sjajne situacije koje smo mogli puno bolje odigrati i doći do pogotka i ranije – rekao je izbornik Olić pa se osvrnuo na uvjete:
– Uvjeti su za ljude na tribini sigurno su bili teški, jer ništa se nije vidjelo. Ja sam uz liniju u prvom poluvremenu vidio slabije, ali u drugom poluvremenu se moglo vidjeti bolje, barem s moje točke. Puno jasnija slika, tako da su uvjeti bili takvi kakvi jesu, ali sudac je odlučio da će se utakmica igrati. Vidio je koliko mu je trebalo, htjeli su da se utakmica završi, a meni je drago da se nije prekinula ili odgodila za sutra. Taj jedan dan više ili odgoda nosi napetost i iščekivanje, tako da mi je drago da se završilo i upisali smo ta tri boda koja su nam bila jako važna.
Objasnio je i zašto je domaćin bila baš Velika Gorica.
– Problem je u tome što nekoliko tjedana ranije moraš prijaviti i satnicu. Kad smo bili svjesni toga, više se nije moglo promijeniti. Praktički se u pet minuta magla spustila, a neke stvari ne možeš iskontrolirati ni predvidjeti. Svi smo se radovali lijepom vremenu i ugodnoj temperaturi. Žao mi je zbog gledatelja na tribinama, ali i putem televizije – rekao je izbornik.
Neobična povezanost našega grada tako je dobila novu epizodu, koja će ostati u magli, ali i novu poveznicu. Manje je poznat podatak da su se u ljeto 1987. godine, u prvoj utakmici u povijesti na našem stadionu, susrele studentske reprezentacije Brazila i SSSR-a, pri čemu su boje sovjeta branili isključivo igrači Žalgirisa iz Kaunasa, najboljeg litavskoga kluba. I došli su do visoke pobjede 6-0 u tom povijesnom ogledu…
Godinama poslije, točnije u jesen 2018. godine, u velikogorički nogomet opet su stigli Litavci. Ovoga puta u ulozi investitora, na čijem je čelu bio bivši litavski košarkaš Gintaras Staniulis, a njihov čovjek bio je Mindaugas Nikoličius. Kao sportski direktor, Niko je pomogao da HNK Gorica postane prvoligaš, ali i da se etablira u društvu najboljih. U međuvremenu je doveo i trenera iz Litve, nezaboravnog Valdasa Dambrauskasa, najuspješnijeg trenera Gorice u prvoligaškoj povijesti, kao i igrača Pauliusa Golubickasa, koji na kraju nije ostavio posebno dubok trag.
Sportski direktor Mindaugas Nikoličius u Goricu je doveo trenera Valdasa Dambrauskasa… Foto: Ivo Čagalj/PIXSELL
Svi su oni u međuvremenu otišli, neki malo ružnije, neki malo ljepše, pa smo prvi sljedeći “link” s litavskim nogometom čekali do tog maglovitog 13. studenog. Pri čemu se nadamo da Olićeva vrsta neće odustati od svog omiljenog stadiona zbog te male temperaturne inverzije koja je ovom prilikom ukrala utakmicu gledateljima na stadionu i pred TV ekranima. Važnije je da se u Gorici u ovoj turi – pobjeđuje!
-
Vijestiprije 3 danaIN MEMORIAM NK Kurilovec se oprašta od nekadašnjeg centarfora Baje…
-
Sportprije 4 danaBravo za sve: Snijeg zajedno očistili klinci, direktori, bivši predsjednik i navijači!
-
Sportprije 5 danaSport nedjeljom i City Radio okupili rekordan broj hrvatske sportske kreme! Maja Šuput oduševila nastupom
-
Najaveprije 3 danaAdvent pred vratima! Otvorenje s Vannom, paljenje lampica u Božićnom selu uz panoramski kotač i 600 kvadrata klizališta