Povežite se s nama

Kultura

Životni put Mladena Mikulina: Od djetinjstva u kuriji do priznatog kipara

Rano je ostao bez oca, a kako nije imao ni stipendiju, zarađivao je klesanjem slova kod klesara Jovičića. Ali nije odustao od svog talenta. Autor je više od 30 javnih skulptura, a njegova bista Jima Morrisona vjerojatno je najposjećenije djelo nekog hrvatskog kipara u svijetu.

Objavljeno

na

U Galeriji Galženica u tijeku je retrospektivna izložba najpoznatijeg kipara našeg kraja, Mladena Mikulina, a prilikom svečanog otvorenja u samoj Noći muzeja održana je i promocija njegove monografije. Izloženo je 15-tak, javnosti manje poznatih, Mikulinovih skulptura, koje su većinom u vlasništvu autora, a posebnost ove izložbe je i u tome što je izišla iz samog izložbenog prostora, pa i slučajni prolaznici Radićevim trgom mogu uživati u njegovim monumentalnim skulpturama.

S umjetnikom, autorom brojnih javnih skulptura poznatih puno dalje od granica našega grada, popričali smo o njegovim počecima, odrastanju, inspiraciji, Jimu Morrisonu, Kuriji Alapić, te daljnjim planovima.

Mladen Mikulin, Goričanin je od samog rođenja i to doslovno, jer rođen je 1958.godine upravo u velikogoričkom rodilištu. Čitav život je u Vukovini, u Kuriji Alapić, gdje i danas živi i radi. Prolazeći Velikom Goricom zasigurno ste zapazili bar neke od njegovih radova, Kalvariju, Stjepana Radića, dr.Franju Tuđmana, Franju pl.Lučića, Pticu na zemlji ili pak jedan od najupečatljivijih, Golubicu-spomenik palim braniteljima Velike Gorice, koja se smjestila ispred Gradskog groblja. U Zagrebu su se pak smjestila također neka od njegovih najprepoznatljivijih djela – spomenik fra Grgi Martiću, Hrvatski sokol u Maksimiru i Čovjek s kolutom. Autor je više od 30 javnih skulptura, među ostalim i Dragutina Tadijanovića, Miroslava Krleže, kardinala Alojzija Stepinca, gradonačelnika Zagreba Većeslava Holjevca.

Njegove skulpture doista su zaživjele s prostorima u kojima su postavljene, no posebno se uklapaju u pomno uređen perivoj oko Kurije Alapić, koji je uz odobrenje Ministarstva kulture kipar Mikulin sam zasadio 1989. godine. Sama kurija i okoliš zaštićeni su spomenik kulture od 1965.godine.

– To je nasljeđe od pradjeda Stjepana, koji je to kupio 1913. godine, a izgrađena je 1770.godine. Moji su se preci bavili poljoprivredom, pa je plemićki okoliš nestao, sve je bilo puno štala, kokošinjaca. Sve je bio podijeljeno u brojne manje komade, pa sam maknuo sve te ograde i 1989.godine objedinio i zasadio perivoj uz upute konzervatora Ministarstva kulture. Perivoj naglašava samu kuriju, daje joj na značaju, a ujedno je i prostor za moje skulpture – objasnio je Mikulin.

Odrastao je s majkom Barom, a otac mu je umro dok je pohađao osnovnu školu. Zato nije bilo puno premišljanja oko srednje škole, podrazumijevala se strukovna škola, elektrometalska, kako bi čim prije završio i počeo raditi i zarađivati.

– Trebalo je još izdržati i 15 mjeseci vojske, nikad kraja. Bila su to ta, vrlo gruba vremena. Danas djeca žive u pelenama do 25 godina – kazao je naš kipar.
Njegov se umjetnički talent počeo pokazivati još u osnovnoj školi, a za odluku da se posveti kiparstvu bio je ključan i jedan trenutak sa srednjoškolske prakse kraj Mirogojskih arkada.

– Imao sam krasnu učiteljicu likovnog, gospođa Ljiljana Dević. Znala je uzimati moje radove i nosila na izložbe gradske, županijske, pa mi donosila nagrade. Onda sam početkom srednje škole, s nekih 14 godina imao praksu pokraj Mirogojskih arkada i u jednom trenu se odlučio zaviriti iza njih. Kad sam vidio monumentalne Frangešove Stare oce, skulpturu u bronci, kako je to dobro, dan danas mi je jedna od najboljih koje sam vidio. I onda se uspostavi to neko magnetsko polje, od te osnovne škole, ali onda sto problema – kako ćete to? Od znanja, materijala, treba vam novaca, svi to smatraju hobijem, od čega ćeš živjeti, na selu, Bože sačuvaj… To je za elitu, nije to za tebe mali, tako su mi govorili. Ono što ja volim reći je da morate imati svoj talent, viziju, svoju ekonomiju. Meni je to dalo klesanje slova, kod klesara Jovičića. Nisam imao ni oca, ni stipendiju, majka se jako protivila. Puno sam radio i dobro sam radio, to me održalo na životu. Uz taj sam posao upoznao i jako ugledne i bitne ljude, sve se na kraju poklopilo. Krajem 70-tih kad sam počeo slušati ‘Doorse’, dobio sam hrabrost. Ako toga nemate, nemojte se ni upuštati. To je taj peti element koji je neophodan – ističe Mikulin.

Priča o mladom kiparu, koji je i prije upisa na Akademiju likovnih umjetnosti izradio bistu jednog od najpopularnijih glazbenika svih vremena, Jima Morrisona, te ju uz silna odobrenja i potrebne dozvole, postavio na njegovo posljednje počivalište na groblju Pere Lachaise 1981. jasno opisuje njegovu upornost, motiviranost i emociju. A tada je imao tek 22 godine. No, kako kaže ‘život nije generalna proba, nema reprize’.

 

– Bistu sam isklesao iz mramora koji se vadi u Prilepu, a bila je teška 138 kila. Kad je nestala mislio sam da je na restauraciji, no onda su mi javili kako je ukradena, naravno da me rastužilo, bila je tamo sedam godina. I sad je nakon 30 godina nađena, a jedan od kradljivaca je rekao kako nisu htjeli prodavati, nego nisu mogli gledati tu devastaciju, htjeli su je zaštititi. Na to groblje prosječno godišnje dolazi tri milijuna turista, a njih 80 posto ide na Jimov grob – ispričao je autor biste.

Sudeći po brojkama, moglo bi se reći da je Mikulinov Morrison zasigurno bio najposjećenije djelo nekog hrvatskog kipara. No, kako nam kaže, sad se više ne zna ni što je s lopovom probuđene savjesti, kao ni sa Jimom. Možda će nove horde turista ipak u skoroj budućnosti na legendarnoj lokaciji ponovo ugledati Morrisona u nekoj novoj Mikulinovoj izvedbi.

– Nova posmrtna maska Jima Morrisona je u bronci, veličine 40 centimetara i predstavljena je Francuzima, upraviteljima tog groblja, oni bi to htjeli, no sad treba ishoditi suglasnosti nasljednika, zasad se ne javljaju. Konzervator se slaže s tim, možemo pohraniti u njihovom arhivu, čime će postati vlasništvo Grada Pariza – priča Mladen Mikulin.

Nakon toga je i upisao Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je diplomirao 1986., na katedri za kiparstvo.

Osoba koju će zauvijek pamtiti i koja je na njega imala veliki utjecaj je popularni velikogorički učitelj Kazimir Šipušić Kazo.

– Učitelj je onaj koji uči svoje znanje i iskustvo, nastavnik samo nastavlja predavati naučeno znanje drugima. E, Kazo je bio pravi učitelj! Odmah smo se složili kako je za đaka najteži razred prvi osnovne. On je dovodio pune autobuse ljudi, turista, koji su uz oronulu kuriju vidjeli pomno uređeni perivoj s finim vrstama drveća – libanonski cedar, viseći jasen, breze, lipe, platana, pa onda vide skulpture, atelje i sve se to zaokruži kao jedinstveni doživljaj. I na tome sam mu zahvalan – kazao je.

Kako je i sam dragovoljac Domovinskog rata i nositelj Spomenice Domovinskog rata, jedan dio priče oko spomenika poginulim braniteljima u Domovinskom ratu ‘Golubica’ koji je nezaobilazni dio vizure Gradskog groblja, posebno mu je bio bitan.

– Ispred spomenika postavljen je monolit od granita na kojem su uklesana imena 121 poginulog branitelja. Najduže je izrađivao Golubicu spomenik palim braniteljima, pola godine. Taj popis je bio jako bitan, to je radio i Grad i Županija i Udruga udovica, velika je to odgovornost. Ja sam taj njihov popis nosio dvije godine. Jer kad ja to isklešem, to je to. Bilo je sve u redu. Golubicu sam napravio u vrijeme pada Berlinskog zida, a nakon priznanja Hrvatske 1992. već idućeg mjeseca sam s četiri slikara bio na Svjetskoj izložbu u Parizu na Salonu mladih, bio sam s četvero slikara kao prvi umjetnici koji su predstavljali Hrvatsku – prisjetio se.

Mikulin je umjetnik koji je isključivi izvođač svojih radova, a ne možemo ne primijetiti kako za njihovu izradu, obzirom da mu je glavni materijal željezni lim, zasigurno mora biti u dobroj fizičkoj kondiciji.

– Trebate biti zdravi i iz dana u dan se boriti s tim materijalom. E onda su tu u igri čekići od kile do osam kila dok ne dobijete što ste željeli, onda je sreća najveća. Kad radite skulpturu sebi to je jedna neopisiva radost. Uglavnom radim u željezu, a hrđavo željezo ima svoju iskonsku patinu, sa željezom se bavim još od srednje škole – kaže Mikulin.

Inspiraciju opisuje kao jedan fluid, svilenu nit koje ima ili nema…

– Pa kad je ima treba odmah uzeti bilo kakav komad papira, pa bio to i račun iz dućana, i na poleđini nacrtati skicu, da se ne zaboravi. I sve u fascikl, imam puno takvih fascikala – priča naš umjetnik.

Nakon izložbe u Galeriji Galženica, koja je otvorena do 24.ožujka, njegovih se 15-tak skulptura vraća u perivoj Kurije Alapić u Vukovinu, a kipar priznaje kako je osobno više poklonik stalnih postava u javnom prostoru. No, ističe kako je ova izložba jedno veliko hvala Gradu Velikoj u Gorici koji je financirao izdavanje monografije. Postoje inicijative da se u samom gradu također pronađe javni prostor koji bi bio oplemenjen Mikulinovim skulpturama.

Mikulin je od 2006. zaposlen i na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, na Katedri za kiparstvo, no iako će iz profesure jednog dana u penziju, ne vidi mogućnost neke mirovine u tradicionalnom smislu. Puno je pred njim još posla.

– Za umjetnike nema penzije. Atelje je širom otvoren, a među planovima je taj moj grunt, kurija, to iziskuje tri radnika, ja sam zasad jedini radnik, nikad ne znate tko će doći, koga baš to zanima. Moja je želja da to bude otvorena galerija mojih skulptura, koje su u enciklopediji već skoro tri desetljeća, kao poklon mom gradu. Uz moje radove, tu je i dvorana gdje mogu biti gostujuće izložbe, već sad dolaze školarci i studenti. Ja nemam vrata na dvorištu, jer ona bi se od upotrebe, tolikih posjetitelja već razlohala. Vjerujem kako će u budućnosti Povjerenstvo za obnovu kurije prepoznati vrijednost ove priče – kaže Mikulin i dodaje:”Umjetnici koje ja smatram ozbiljnim umjetnicima imaju samo jednu želju. Nisu to nikakvi milijuni, niti da ste ne znam gdje zapisani, nego da im barem jedna skluptura uđe u povijest umjetnosti. Samo to. Znate li što to znači? Da se za vas zna i za tri tisuće godina, kao najveća djela iz povijesti. Jesam li već takvo djelo napravio to će reći oni koji još nisu rođeni, još je rano za takav sud.”

Naslovna i fotografije u članku: G. Kiš/cityportal.hr

Kultura

Dojdete u Mraclin! – Stižu 20. Dani svetog Vida

Dučec kroz sedam dana pripremio izložbu poculica, kazališnu predstavu, tematsku priču o 800. godina Plemenite opčine turopoljske, promociju „Bakinih priča iz Mraclina“, zabavu na otvorenom…

Objavljeno

na

Objavio/la

Pred nama su jubilarni, 20. Dani svetog Vida u Mraclinu, koje od 9. do 15. lipnja organizira Kulturno-umjetničko društvo Dučec.

– Vidovi dani započeli su 2006. godine na inicijativu uprave i tadašnjeg predsjednika KUD-a Dučec Vjekoslava Kovačića Kove i od tada svake godine bilježi sve veći broj posjetitelja iz Mraclina, cijelog Turopolja, ali i šire, a u realizaciji sudjeluju sve mraclinske udruge. I ove godine smo pripremili niz kulturnih, zabavnih i sportskih događanja, od vatrogasnog vikenda, izložbe poculica, kazališne predstave, priču o 800. godina Plemenite opčine turopoljske, do zabave na otvorenom – najavio je predsjednik Dučeca Matija Kos, podsjetivši na veliku završnicu – nedjeljno proščejne i svečana sveta misa.

Program obilježavanja zaštitnika Mraclina 9. lipnja u 20 sati otvara kazališna predstava  “I to ti je život”,  zelinskog amaterskog kazalištea “Zamka“.

  1. lipnja slijedi natjecanje u dječjim igrama na Jančetovom gruntu, a dan kasnije je Izlaganje o „800 godina Plemenite opčine turopoljske” na Zgradi u 20 sati u sklopu čega će biti i postavljena izložba grbova mraclinskih plemenitaša.
  2. lipnja na istome mjestu u organizaciji Društva žena „Anđela Lovreković“, promociju svoje knjige “Bakine priče iz Mraclina”održat će Božica Krznarić uz izložbu KUD-a Čiče „Turopoljska plemenitaška poculica – povijest, sadašnjost i budućnost“ I prikazivanje filma Romane Rožić o izradi poculica.
  3. lipnja od 20 sati u Društvenom domu Mraclin, Tamburaški sastavi Dobre duše, Modra Galica, Alibi, Lajbeki, I Dučecovi tamburaši pozivaju na tamburašku večer “Vjekoslav Kovačić Kova”. Bit će ovo prvi Vidovi bez Vjeke, a njegovi tamburaši će mu se zahvaliti onime što najbolje znaju – pjesmom.
  4. lipnja ispred Vatrogasnog doma „Ivan Galeković – Gale“ u 9 sati kreće dječje vatrogasno natjecanje 10. Memorijal “Tomislav Hrkovec” i Dan otvorenih vrata DVD-a Mraclin, kao I otvaranje sezone malonogometne lige Turopolja I Posavine na „Novj grabi” u 15.30 sati.
  5. lipnja je završnica manifestacije uz Proščejne, procesiju od kapele sv. Vida do Parka u 9.15 sati, svečanu svetu misu u 9.30 sati te završni koncert KUD-a Dučec u Društvenom domu s početkom u 18 sati.

Nastavite čitati

Kultura

“Hassanovi ratovi” vraćaju se doma – prva od sedam projekcija u Velikoj Gorici

Priča o čovjeku koji je svoj život stavio na kocku u potrazi za istinom dirnula je publiku diljem regije…

Objavljeno

na

Objavio/la

Prošla je godina dana otkako je dokumentarni film “Hassanovi ratovi” prvi put ugledao svjetlo dana. U međuvremenu, priča o čovjeku koji je svoj život stavio na kocku u potrazi za istinom – o novinaru i ratnom reporteru Večernjeg lista, političkom komentatoru Hassanu Haidaru Diabu – dirnula je publiku diljem regije.

Film je već nagrađen s dvije prestižne nagrade, u Vukovaru i Tuzli, a sada se vraća kući – u Veliku Goricu.

Foto: Vukovar film festival

Film redatelja Roberta Bubala i producenta Marija Vukadina ne ostavlja ravnodušnim. “Hassanovi ratovi” nisu samo priča o sukobima Bliskog istoka – oni su priča o unutarnjim borbama čovjeka koji je prošao put od borca s kalašnjikovom do novinara s perom.

Nekada pripadnik Palestinske oslobodilačke organizacije, Hassan je odlučio reći “dosta” ratovi i nasilju. Istupio je iz militantnih struktura, odbacio oružje i istinu stavio ispred svega – čak i vlastite sigurnosti.

Prva od sedam posebnih projekcija održat će se 5. lipnja u 20 sati u Pučkom otvorenom učilištu Velika Gorica.

Foto: Vukovar film festival

Danas, Hassan živi u Velikoj Gorici, pod stalnom policijskom zaštitom – zbog prijetnji radikalnih islamista i ruskih agenata, Ipak, ni to ga nije zaustavilo da ustraje u onome što smatra svojom misijom: biti svjedok, prenijeti priču, govoriti ono što drugi šute.

“Hassanovi ratovi” nisu samo dokumentarni film – to je ispovijest, suočavanje, ali i posveta životu ispunjenom rizicima, idealima i neugasivom željom da se u svijetu tame pronađe tračak svjetla. A upravo to svjetlo ponovno dolazi među njegove sugrađane, u grad koji danas naziva svojim domom.

Proživite ovu snažnu, istinitu i duboko ljudsku priču – godinu dana nakon prve projekcije. Jer neke borbe nikad ne prestaju. Ali vrijedi ih ispričati.

Nastavite čitati

Kultura

Kerekesh teatar u Buševec dovodi “Babinjak”

Ispod trač partije krije se priča o međusobnoj podršci žena.

Objavljeno

na

Objavio/la

U novoj predstavi Ljubomira Kerekeša, “Babinjak” čine Kata, Seka, Ružica i Boža, članice Udruge žena “Moramo”, koje imaju puno većih problema od običnog uživanja u traču, a koji su to, doznajte u nedjelju, 08. lipnja u Domu kulture Buševec.

Najproduktivnije putujuće kazalište u Hrvatskoj “Babinjakom” daje novu perspektivu odnosa mežu ženama, koje ne spaja nužno trač partija ili razmjena recepata.

Naime, odlučne u svojoj nakani da opljačkaju lokalnu mesnicu  jer im je bahati mesar prodao staro i pokvareno meso zbog kojega je smrtno stradao Katin pas, počinju pripreme za dugo očekivanu osvetu kako bi se konačno zauzele za sebe i pomogle u humanitarnoj akciji.

Uz stalno preispitivanje svojih odluka i borbe sa strahom od neuspjeha ova predstava će govoriti o problemima nasilja nad ženama, o problemima etiketiranja i omalovažavanja žena u društvu, kao i o empatiji i međusobnoj pomoći koje danas u društvu ima sve manje.

Tekst i režiju potpisuje Ljubomir Kerekeš, glumački genijalac u sferi komedije, a u predstavi glume Isidora Ferenčina, Mirna Medaković Stepinac, Zdenka Šustić i Lana Gojak Bajt.

Početak je u 19 sati, prilog za ulaz je 10 eura, a svoje mjesto potrebno je rezervirati na broj telefona 098 829 907 (Nenad).

Nastavite čitati

Kultura

„Dođite na makarune – Pogrebni običaji u Turopolju“

Muzej Turopolja istražio i arhivirao običaje s kraja 19. i početka 20. stoljeća.

Objavljeno

na

Objavio/la

Sprovod Bare Galeković Barberice, 1959. Godine, arhiva Nadice Zorc

„Dođite na makarune – Pogrebni običaji u Turopolju“, naziv je nove izložbe koja će sutra biti otvorena u Muzeju Turopolja. Rezultat je to terenskog istraživanja koje je trajalo nekoliko godina.

– Vodili smo se mišlju kako je ta scena vrlo malo obrađena, a uvijek prisutna. Većinom se dokumentiraju događaji poput svatova ili blagdana, pa smo napravili istraživanje o običajima našeg kraja vezane uz pogrebe – objasnila je kustosica Josipa Matijašić.

Izložba prikazuje kako su izgledali običaji s kraja 19. i početka 20. stoljeća, kad još nije bilo mrtvačnica, nego je pokojnik do sprovoda ležao u kući na odru.

– Izložba nas vodi od posljednjih pokojnikovih dana, trenutka smrti, priprema za pogreb i običaja tijekom pogreba, te ljudi koji su u tom trenutku došli izraziti sućut. Riječ je o vrlo kratkom periodu, od svega nekoliko dana, no kronološki pokazuju kako se nekada obitelji pripremale za posljednji ispraćaj – dodala je Matijašić.

Otvorenje izložbe je u 18 sati, a razgledati je možete sve do početka rujna.

Nastavite čitati

Kultura

FOTO Održan koncert Puhačkog orkestra DVD-a Velika Gorica

Objavljeno

na

Objavio/la

Puhački orkestar DVD-a Velika Gorica održao je jučer (utorak, 27. svibnja 2025., početak u 21 sat) samostalni jednosatni koncert u okviru ”Goričke večeri 16.-28.05.2025.”. Na početku je dirigent Miro Taradi posjetiteljima obećao raznovrstan koncert sa više muzičkih žanrova, od Ludwiga van Beethovena, Carlosa Santane, popularnih filmskih hitova pa sve do mega zvijezde Taylor Swift.

Velika Gorica, 27.05.2025. Koncert Puhačkog orkestra DVD-a Velika Gorica. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 27.05.2025. Koncert Puhačkog orkestra DVD-a Velika Gorica. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 27.05.2025. Koncert Puhačkog orkestra DVD-a Velika Gorica. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Prije izvedbe Beethovene skladbe komponirane za violinu, dirigent je napomenuo da orkestar nema violinu, ali ”to za nas nije problem, u izvedbi će je zamijeniti truba mladog Stefana Georgieva!”

Velika Gorica, 27.05.2025. Koncert Puhačkog orkestra DVD-a Velika Gorica. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 27.05.2025. Koncert Puhačkog orkestra DVD-a Velika Gorica. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 27.05.2025. Koncert Puhačkog orkestra DVD-a Velika Gorica. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Posjetitelji su pljeskom pratili i nagradili orkestar, koji je bio kompletan i bina je bila skoro tijesna za raspoložene izvođače.

Velika Gorica, 27.05.2025. Koncert Puhačkog orkestra DVD-a Velika Gorica. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 27.05.2025. Koncert Puhačkog orkestra DVD-a Velika Gorica. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 27.05.2025. Koncert Puhačkog orkestra DVD-a Velika Gorica. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Puhački orkestar DVD-a Velika Gorica ima tridesetak članova, među kojima su uglavnom djeca i mladi. Orkestrom u ulozi dirigenta ravna profesor Miro Taradi. Njegovim dolaskom muziciranje Puhačkog orkestra DVD-a Velika Gorica poprimilo je novu razinu kvalitete, a repertoar obogaćuje raznovrsnim djelima domaćih i stranih skladatelja te raznih žanrova. Godine 2017. orkestar je organizirao svoj prvi samostalni Božićno-novogodišnji koncert i od tada ga održava svake godine.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Reporter 448 - 14.05.2025.

Facebook

Izdvojeno