Sport

Željko Pavković: Trenirali su me legendarni Jerković i Đalma

Objavljeno

prije 8 godina

15. veljače 2018.

Objavio/la

Nedavno me nazvao jedan dobri stari nogometni prijatelj i pitao ima li u Turopolju trenutno nezaposlen, a dobar i iskusan trener. Odgovor kao iz puške glasio je: “Ima, Željko Pavković”. Dan prije sreli smo Pavkovića na pripremnoj utakmici trećeligaša Kurilovca i drugoligaša Hrvatskog dragovoljca u razgovoru sa kolegom mu Igorom Pamićem, strategom kluba iz Sigeta. Dakako, dobro pamtimo Pavkovića i iz dana dok je nosio dres i bio kapetan Zagreba iz prvoligaških dana ondašnje kvalitetne Jugo lige, a dok su “bijeli” iz Kranjčevićeve na dresovima još nosili plavi grb najdražeg grada. Tako se rodila ideja i nije mnogo trebalo da popijemo piće u društvu negdašnjeg stasitog stopera Željka Pavkovića i odradimo razgovor.

Pavković u srednjem redu drugi s desna, Željko Župetič sjedi drugi s lijeva. foto: privatna arhiva

“Stariji ljubitelji nogometa znaju da živim u Velikoj Gorici (potvrdili su to i negdašnji renomirani velikogorički nogometaši Silvio Kranjac i Nikola Plepelić koji su naišli i srdačno pozdravili našeg sugovornika). Za one mlađe, igrao sam za Zagreb sedam godina (1980-1987) u društvu Šarovića, Godinića Jagode iz Odre, Tkaleca, Valeca, Lipovca, Perića, Rukljača, pokojnog Smoleka Koke, Kovačića, Čopora, Čopa, Tipurića, Antolića, Uljana, Koljanina, Petravića, Kurbaše, Nikole Jurčevića, Čeke, Željka Župetića u mlađim danima.. Trenirali su nas, nogometna legenda i ikona Dražan Jerković, zatim Ivo Šušak, Stanko Bubanj, Mladen Wacha, Mirko Bazić.. Bila su to zlatna nogometna vremena što se našeg podneblja tiče. Nogometaši tada nisu tako mladi odlazili u inozemstvo pa je konkurencija bila strašna a i liga je bila formirana iz današnjih šest država (Hrvatska, Slovenija, BiH, Srbija, Crna Gora, Makedonija). Gledatelji su hrlili na stadione i teško je sada i zamisliti da je nas u Kranjčevićevoj znalo gledati i 15-20 tisuća, kada se tražila ulaznica više” – prisjeća se Pavković.

Pavković u dresu Zagreba. Foto: privatna arhiva

Zanimljivo, Pavković je prve nogometne korake napravio na stadionu Dinama u Maksimiru. “Pa ne samo prve, igrao sam u mlađim kategorijama plavih punih šest godina. Bili su to također nezaboravni dani u društvu Marka Mlinarića, Stjepana Deverića, Duška Popovskog, Tomislava Ivkovića i drugih iz generacije. Trenirali su nas Zdenko Kobeščak, majstor za tehničku doradu mladih igrača, Ivan Đalma Marković koji je bio nogometna enciklopedija i znao je sve o nogometu. Mislim da su Jerković i Đalma bili mnogo godina ispred svojeg vremena i bez problema bi egzistirali i danas. U Dinamu su me školovali još i Šušak, Antolković i Rudolf Belin. Igrati tada u Dinamu bila je privilegija. Nije se plaćala članarina, a igrati su mogli zaista samo oni vrhunski talenti jer nije bilo ni toliko selekcija a za pojedine igrali su igrači iz nekoliko uzrasta (godišta). Kasnije sam pod vodstvom Đalme i Bazića igrao i u Kanadi” – otkrio je Pavković a s oduševljenjem je govorio i o tri godine igranja za tada vrlo snažnu i kvalitetnu Mladost iz Petrinje u 2. Jugoslavenskoj ligi.

“Zagreb je prije toga igrao protiv Mladosti dvije kvalifikacijske utakmice, u Petrinji 1:0 za domaće, u Kranjčevićevoj 0:0. Nisam igrao ni jednu zbog ozljede ali sam na kraju kao igrač završio u Petrinji i to tri godine. Kao obrambeni igrač bio sam najbolji strijelac kluba”.

Pavković u dresu Potepuha stoji prvi s desna, do njega Pero Močibob – foto: privatna arhiva

Bio je Pavković i vrsni španer malog nogometa i rado se prisjetio igranja na “Kutiji šibica”. “Žao mi je to reći ali i na “Kutiji” su tada 80-tih bila neka druga vremena. Znalo se prijaviti i nekoliko stotina kvartovskih momčadi pa je vladalo zimsko Božićno ludilo a u dvoranu je bilo umjetnost ući. Igrao sam za momčad Potepuh koju je vodio prije vođa napada Zagreba Pero Močibob, pravi pravcati zagrebački potepuh (i danas ima prestižni lokal na Dolcu tog imena). Pero je i sam igrao a posebno se sa sjetom prisjećam suigrača pokojnog Josipa Kužea ali i ostalih malonogometnih majstora grada Zagreba. Jedne godine dogurali smo do polufinala”.

Igrao je Pavković i za veterane Hrvatske u Brazilu kontra tamošnjih svjetski poznatih vedeta a posjetio je i čuveni stadion Marakana koja je svojevremeno mogla primiti 200 tisuća gledatelja. Čime se danas bavi Pavković?

“Imam na Kvarneru privatni posao koji traje dok i turistička sezona. Ostale mjesece sam slobodan i volim se baviti trenerskim poslom. Vodio sam seniore Udarnika, Gradića, Dinama iz Odranskog Obreža. Posjedujem UEFA “A” licencu, nažalost zbog viška godina više ne mogu do još kvalitetnije. Želio bi raditi ozbiljnije u nogometu jer nogomet mi je ispunio veliki dio života. Ne libim se trenerskog posla ni u manjoj sredini ako je klub imalo ozbiljan i ambiciozan”– uvjetuje Željko Pavković.

Željko Pavković lijevo u društvu Kreše Marušića i Dubravka Hrkovca (snimio Mato Paviša)

Dok ovo pišemo, nismo saznali je li moj frend iz uvoda teksta pronašao trenera za svoj klub. Nije ni tako važno jer ovaj tekst nije “mercato” za Pavkovića. Ovo je jedna skromna priča o odličnom nogometašu iz njegove mladosti ali i o mladim danima dolje potpisanog koji je bio gotovo inventar kluba i stadiona iz ulice pjesnika. Tamo gdje su se nekada iz razglasa puštali samo šlageri uglavnom o hrvatskoj metropoli kao “Zagreb, Zagreb”, “Zagreb je najljepši grad”, “Golubovi”, “Zagreb moj rodni grad”, “Tebi grade moj” i drugi a na istoku se zdušno skandiralo ono: Himalaj-tres!, Himalaja-tres!, Himalaj-tres, tres, Trešnjevka!!

Povezane teme:

Sport

Kloštar preokretom i hat-trickom Kristiana Uzelca slomio Bunu

Objavljeno

prije 6 sati

17. svibnja 2026.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Lider Kloštar napravio je veliki korak prema naslovu prvaka Premier lige NSZŽ uvjerljivom 1:4 pobjedom na gostovanju kod Bune u 29. kolu prvenstva. Domaćin je odlično otvorio utakmicu i poveo već u 8. minuti kada je Matija Čumpek glavom pogodio nakon kornera za 1:0. Ipak, vodstvo Bune trajalo je kratko. U 16. minuti Kristian Uzelac, također nakon ubačaja iz kuta, glavom poravnava rezultat na 1:1. Ključni trenuci dogodili su se početkom drugog poluvremena. Uzelac je u 48. minuti preciznim udarcem s lijeve strane pogodio dalji kut domaćeg vratara Vidovića za preokret i vodstvo Kloštra 1:2. Samo tri minute kasnije isti igrač ponovno se upisao među strijelce i kompletirao hat-trick za 1:3 gostiju. Konačnih 1:4 postavio je Sandi Zulić u 75. minuti nakon asistencije s lijeve strane. Kloštar je do kraja kontrolirao susret i zasluženo stigao do nove pobjede. Pet kola prije kraja prvenstva Kloštar se tako učvrstio na vrhu ljestvice s četiri boda prednosti ispred drugoplasirane Sutle-Laduč.

PREMIER LIGA NSZŽ, 29. kolo

BUNA – KLOŠTAR 1:4

Igralište u Maloj Buni. Gledatelja 100.
Sudac: Mihael Krvarić (Vrbovec). Pomoćnici: Juraj Mikšec i Vito Baša.

STRIJELCI: 1:0 – M. Čumpek (8), 1:1 – Uzelac (16), 1:2 – Uzelac (48), 1:3 – Uzelac (51), 1:4 – Zulić (75).

BUNA: Vidović, Jukić (od 80. J. Čumpek), Žlebečić, Stipančić (od 74. Zlodi), Đurašin, Gorenc (od 64. Kalisar), Huđber, Đuretić, M. Čumpek (od 60. Justin), Đurašić (od 60. Mrkonjić), Vukašinec (od 74. Škojc). Trener: Mario Đuretić.

KLOŠTAR: Tokić, Bukvašević, Mosković, Jagodin (od 72. R. Agatić), Dodić, Brkić (od 77. Jelavić), Zulić (od 77. Pagadur), Uzelac (od 61. Prelec), Pavlović (od 77. Zelić), Čačić, I. Agatić. Trener: Emanuel Benković.

Nastavite čitati

Sport

Gorički mat u dva poteza, oproštaj od kapetana i pozdrav novom klincu

Nogometaši Gorice pobijedili su Osijek 2-0 u posljednjoj domaćoj utakmici ove sezone, ujedno i posljednjoj utakmici kapetana Jurice Pršira u dresu njegova kluba. Debitirao je 16-godišnji Mihael Kelava…

Objavljeno

prije 18 sati

17. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Vremenske prilike bile su puno više jesenske nego proljetne, kiša je pljuštala cijeli dan, pa je ispalo da posljednja domaća utakmica nogometaša Gorice u ovoj sezoni nije imala prikladan dekor. Ono malo gledatelja okupljenih ispod krova zapadne tribine imalo je tako priliku u miru vidjeti koliko se novi travnjak dobro nosi s velikom količinom padalina, ali i koliko dobro Gorica može igrati samo tjedan dana nakon možda i najlošije partije u sezoni.

Pobjeda protiv Osijeka može se promatrati na taj način, kao potvrda logičnog, da Goričani mogu puno bolje nego u prošlom kolu u Koprivnici, kao pokazatelj vrijednosti ovoga kadra, ali i kao nova potvrda da Osijek definitivno nije što je nekad bio. Možda i nikad lakše razigrani i motivirani Goričani došli su do pobjede u sudaru s klubom sa Opus Arene, pri čemu je sve bilo gotovo – brzopotezno.

Trener Carević najavio je uoči utakmice kako na raspolaganju neće imati Leša, Filipovića i Perića, kako mu iz uže obrane preostaje jedino Čabraja, a na kraju je ispalo da je ispred Matijaša postavio upravo Perića, dok je Čabija ostavio na klupi. U zadnji red gurnuo je tako debitanta Issu Moustaphu, kamerunskog debitanta, ali i veznog igrača Antu Kavelja, koji je dobio prednost ispred mladog stopera Zvonimira Josića. Trontelj i Bogojević držali su bokove, Bakić i Pozo sredinu igrališta zajedno s Prširom i Pavičićem, dok je Ante Erceg zauzeo svoje mjesto u vrhu napada.

I bila je to – dobitna kombinacija. Već u petoj minuti Trontelj je ubacio iz kornera, a Bruno Bogojević lijepo je reagirao na vrhu peterca. Lopta se odbila od Vrbančića, prevarila Malenicu i Gorica je ekspresno povela 1-0.

Već u 12. minuti bilo je i 2-0, i to nakon još jedne sjajne partiture dobrog starog Ante Ercega. Ostalo je puno prostora za njega u jednoj polukontri, a Erca je to mirno i rutinirano pretvorio u povećanje prednosti na, pokazalo se, konačnih 2-0.

Moglo je u nastavku utakmice biti i promjena na semaforu, najbliže smo joj došli u završnici prvog poluvremena, kad je Jelenić pogodio za smanjenje goričke prednosti, no taj je gol poništen nakon intervencije iz VAR sobe. Realno gledajući, ni dan poslije nije potpuno jasno zbog čega je taj gol točno poništen, ali za Goricu je ispalo jako dobro…

U nastavku je Gorica čuvala svoju prednost s velikom razinom sigurnosti i mirnoće, pa je prostora bilo i za neka nova lica, za nekolicinu mladih igrača, počevši od Luke Vrzića, koji je ušao u 64. minuti. U posljednjih desetak minuta priliku je konačno dobio i Josić, koji je u igru ušao zajedno sa svojim najboljim prijateljem Stjepanom Kučišem, i to zamijenivši – Juricu Pršira! Bio je to poseban trenutak, jer sve govori da je to bio posljednji put kad smo kapetana Juru, sad već klupsku legendu, vidjeli u dresu Gorice. Dobio je, naime, četvrti žuti karton, pa će gostovanje na Rujevici u zadnjem kolu propustiti, a zatim će Goricu napustiti… Ugovor istječe, Jura ide dalje.

Jedna priča tako je završila, a druga je malo potom počela. U 89. minuti, naime, uz Francuza Epaillyja ušao je i Mihael Kelava. Klinac kojem je tek 16 godina, dečko koji je nekoliko dana ranije doživio veliko razočaranje nakon što nije pozvan u U-17 reprezentaciju za Euro u Estoniji, ali i talent o kojem će se još pričati. Njegov vršnjak Juraj Frigan debitirao je godinu dana ranije, sad je došao red i na Kelavu.

– Što se tiče mentaliteta i karaktera izgledali smo puno bolje nego u Koprivnici. Teško je, pogotovo u završnoj fazi prvenstva, motivirati ekipu kad se praktički ne boriš za nešto više. Jako dobro prvo poluvrijeme, zabili smo dva pogotka, ali imali smo situacija za povećati vodstvo – rekao je Carević.

Ostalo je, dakle, još 90 minuta ove sezone, još treba odraditi gostovanje kod Rijeke, pa će doći vrijeme za odmor.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

FOTO Klas izgubio od drugoplasirane Sutle-Laduč

Objavljeno

prije 19 sati

17. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 29. kolu Premier lige izgubio od Sutle-Laduč rezultatom 1:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad rezultatsku prednost zabilježila u prvom poluvremenu. Za vodstvo je strijelac bio Martin Jakovina u 16. minuti. Domaći su u otvorenoj igri propustili dvije velike šanse za izjednačenje, a onda su gosti udvostručili prednost.