Sport

Željko Pavković: Trenirali su me legendarni Jerković i Đalma

Objavljeno

prije 8 godina

15. veljače 2018.

Objavio/la

Nedavno me nazvao jedan dobri stari nogometni prijatelj i pitao ima li u Turopolju trenutno nezaposlen, a dobar i iskusan trener. Odgovor kao iz puške glasio je: “Ima, Željko Pavković”. Dan prije sreli smo Pavkovića na pripremnoj utakmici trećeligaša Kurilovca i drugoligaša Hrvatskog dragovoljca u razgovoru sa kolegom mu Igorom Pamićem, strategom kluba iz Sigeta. Dakako, dobro pamtimo Pavkovića i iz dana dok je nosio dres i bio kapetan Zagreba iz prvoligaških dana ondašnje kvalitetne Jugo lige, a dok su “bijeli” iz Kranjčevićeve na dresovima još nosili plavi grb najdražeg grada. Tako se rodila ideja i nije mnogo trebalo da popijemo piće u društvu negdašnjeg stasitog stopera Željka Pavkovića i odradimo razgovor.

Pavković u srednjem redu drugi s desna, Željko Župetič sjedi drugi s lijeva. foto: privatna arhiva

“Stariji ljubitelji nogometa znaju da živim u Velikoj Gorici (potvrdili su to i negdašnji renomirani velikogorički nogometaši Silvio Kranjac i Nikola Plepelić koji su naišli i srdačno pozdravili našeg sugovornika). Za one mlađe, igrao sam za Zagreb sedam godina (1980-1987) u društvu Šarovića, Godinića Jagode iz Odre, Tkaleca, Valeca, Lipovca, Perića, Rukljača, pokojnog Smoleka Koke, Kovačića, Čopora, Čopa, Tipurića, Antolića, Uljana, Koljanina, Petravića, Kurbaše, Nikole Jurčevića, Čeke, Željka Župetića u mlađim danima.. Trenirali su nas, nogometna legenda i ikona Dražan Jerković, zatim Ivo Šušak, Stanko Bubanj, Mladen Wacha, Mirko Bazić.. Bila su to zlatna nogometna vremena što se našeg podneblja tiče. Nogometaši tada nisu tako mladi odlazili u inozemstvo pa je konkurencija bila strašna a i liga je bila formirana iz današnjih šest država (Hrvatska, Slovenija, BiH, Srbija, Crna Gora, Makedonija). Gledatelji su hrlili na stadione i teško je sada i zamisliti da je nas u Kranjčevićevoj znalo gledati i 15-20 tisuća, kada se tražila ulaznica više” – prisjeća se Pavković.

Pavković u dresu Zagreba. Foto: privatna arhiva

Zanimljivo, Pavković je prve nogometne korake napravio na stadionu Dinama u Maksimiru. “Pa ne samo prve, igrao sam u mlađim kategorijama plavih punih šest godina. Bili su to također nezaboravni dani u društvu Marka Mlinarića, Stjepana Deverića, Duška Popovskog, Tomislava Ivkovića i drugih iz generacije. Trenirali su nas Zdenko Kobeščak, majstor za tehničku doradu mladih igrača, Ivan Đalma Marković koji je bio nogometna enciklopedija i znao je sve o nogometu. Mislim da su Jerković i Đalma bili mnogo godina ispred svojeg vremena i bez problema bi egzistirali i danas. U Dinamu su me školovali još i Šušak, Antolković i Rudolf Belin. Igrati tada u Dinamu bila je privilegija. Nije se plaćala članarina, a igrati su mogli zaista samo oni vrhunski talenti jer nije bilo ni toliko selekcija a za pojedine igrali su igrači iz nekoliko uzrasta (godišta). Kasnije sam pod vodstvom Đalme i Bazića igrao i u Kanadi” – otkrio je Pavković a s oduševljenjem je govorio i o tri godine igranja za tada vrlo snažnu i kvalitetnu Mladost iz Petrinje u 2. Jugoslavenskoj ligi.

“Zagreb je prije toga igrao protiv Mladosti dvije kvalifikacijske utakmice, u Petrinji 1:0 za domaće, u Kranjčevićevoj 0:0. Nisam igrao ni jednu zbog ozljede ali sam na kraju kao igrač završio u Petrinji i to tri godine. Kao obrambeni igrač bio sam najbolji strijelac kluba”.

Pavković u dresu Potepuha stoji prvi s desna, do njega Pero Močibob – foto: privatna arhiva

Bio je Pavković i vrsni španer malog nogometa i rado se prisjetio igranja na “Kutiji šibica”. “Žao mi je to reći ali i na “Kutiji” su tada 80-tih bila neka druga vremena. Znalo se prijaviti i nekoliko stotina kvartovskih momčadi pa je vladalo zimsko Božićno ludilo a u dvoranu je bilo umjetnost ući. Igrao sam za momčad Potepuh koju je vodio prije vođa napada Zagreba Pero Močibob, pravi pravcati zagrebački potepuh (i danas ima prestižni lokal na Dolcu tog imena). Pero je i sam igrao a posebno se sa sjetom prisjećam suigrača pokojnog Josipa Kužea ali i ostalih malonogometnih majstora grada Zagreba. Jedne godine dogurali smo do polufinala”.

Igrao je Pavković i za veterane Hrvatske u Brazilu kontra tamošnjih svjetski poznatih vedeta a posjetio je i čuveni stadion Marakana koja je svojevremeno mogla primiti 200 tisuća gledatelja. Čime se danas bavi Pavković?

“Imam na Kvarneru privatni posao koji traje dok i turistička sezona. Ostale mjesece sam slobodan i volim se baviti trenerskim poslom. Vodio sam seniore Udarnika, Gradića, Dinama iz Odranskog Obreža. Posjedujem UEFA “A” licencu, nažalost zbog viška godina više ne mogu do još kvalitetnije. Želio bi raditi ozbiljnije u nogometu jer nogomet mi je ispunio veliki dio života. Ne libim se trenerskog posla ni u manjoj sredini ako je klub imalo ozbiljan i ambiciozan”– uvjetuje Željko Pavković.

Željko Pavković lijevo u društvu Kreše Marušića i Dubravka Hrkovca (snimio Mato Paviša)

Dok ovo pišemo, nismo saznali je li moj frend iz uvoda teksta pronašao trenera za svoj klub. Nije ni tako važno jer ovaj tekst nije “mercato” za Pavkovića. Ovo je jedna skromna priča o odličnom nogometašu iz njegove mladosti ali i o mladim danima dolje potpisanog koji je bio gotovo inventar kluba i stadiona iz ulice pjesnika. Tamo gdje su se nekada iz razglasa puštali samo šlageri uglavnom o hrvatskoj metropoli kao “Zagreb, Zagreb”, “Zagreb je najljepši grad”, “Golubovi”, “Zagreb moj rodni grad”, “Tebi grade moj” i drugi a na istoku se zdušno skandiralo ono: Himalaj-tres!, Himalaja-tres!, Himalaj-tres, tres, Trešnjevka!!

Povezane teme:

Sport

Drama sa sretnim završetkom: Gorica šokirala Sesvete i ostala u borbi za kup!

Rukometaši Gorice odigrali su 33-33 u gostima kod Sesveta u četvrtfinalu Kupa Hrvatske, nakon čega je odluka morala pasti kroz sedmerce. Sesvećani su pogriješili jedanput, a to je Goričanima bilo dovoljno za veliki trijumf!

Objavljeno

prije 3 dana

23. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nije situacija izgledala idealno u srijedu poslijepodne, u trenucima kad su rukometaši Gorice krenuli na kratak put do Jelkovca, gdje su ih u četvrtfinalu Kupa Hrvatske čekale favorizirane Sesvete. Iza njih bila su tri vezana poraza, uključujući i onaj posljednji, na gostovanju kod Dugog Sela, koji je možda i bio poziv na buđenje. Srećom, to buđenje dogodilo se već u prvoj sljedećoj utakmici, u 60 i nešto minuta s posebnom težinom.

Ulog je, naime, bio plasman na završni turnir Kupa, na kojem su Sesvećani svakako isplanirali biti, budući da su već nekoliko godina treća snaga hrvatskoga klupskog rukometa, odmah do Zagreba i Nexea. Međutim, i Goričani žele biti što bliže vrhu, u tom smislu Sesvete su uvijek poseban izazov, a bilo je tako i ovoga puta.

U utakmicu su igrači Mateja Miškovića ušli s golemom željom i motivom, s energijom na koju Sesvete u prvom poluvremenu nisu imale odgovor. Bilo je tako u prvih 30 minuta u nekoliko navrata i šest golova prednosti u korist Gorice, koja je do odmora sačuvala solidan kapital od četiri gola. Međutim, odmah je bilo jasno da protiv ovakvog suparnika, pred gotovo tisuću gledatelja u dvorani u Jelkovcu, neće biti nimalo jednostavno sačuvati tu prednost.

Momčad koju vodi Igor Vori sve je pokušavala u nastavku da se vrati u egal, a u tome su sredinom nastavka i uspjeli, kad su prišli na samo gol zaostatka. Opet se nije dala Gorica, u posljednjih desetak minuta naši su rukometaši ušli sa četiri gola viška, no posao je i tu bio daleko od završenog. U samom finišu zabio je prvo Lulić, a potom i Baković, kojem je Sorić obranio sedmerac, no lopta mu se odbila u ruke i pogodio je za 33-33. Imala je Gorica i zadnji napad za pobjedu, no domaći vratar obranio je pokušaj Marka Karaule.

Odluka je tako morala pasti nakon izvođenja sedmeraca, a tu je drama dosegla svoj vrhunac. Dumenčić, Ivanišević i Tomić zabili su u prve tri serije za Sesvete, a za Goricu su precizni bili Ceković, Grubišić i Karaula. Ključni trenutak tako je ispao pokušaj bivšeg igrača Gorice Mateja Svržnjaka, koji je naciljao stativu i ponudio veliku priliku svojoj bivšoj momčadi. Pogodio je nakon njega mladi Goričanin Lucas Pitt, pogodio je i Baković za Sesvete, pa je loptu odluke uzeo Andro Lopac. Uzeo i zabio za Final Four!

Goričani su, naravno, vrlo emotivno proslavili ovaj uspjeh, jer ugurali su se u elitno društvo u ovom natjecanju, zajedno sa Zagrebom i Nexeom, ali i drugoligašem Ribolom Kaštela. Marin Sorić u ovu je pobjedu ugradio 14 obrana, uključujući i četiri sedmerca, po sedam komada zabili su Karaula i Grubišić, pet Lopac, po četiri Mlakar i Komljenović…

I sad je preostalo jedino nadati se sreći u ždrijebu. Festival hrvatskog rukometa u Poreču traje od 18. do 24. svibnja, a idealno bi bilo da Gorica u polufinalu izvuče Kaštelane. Na završnici Kupa bila je Gorica i prošle sezone, ali u finalu ni lani, a ni u davnom prvom pokušaju, zasad nije uspjela doći.

Vrijeme je.

Nastavite čitati

Sport

Pobjeda za mir i spokoj: Sjajni Pozo režirao, Gorica otišla na plus 11!

Nogometaši Gorice pobijedili su Vukovar na Gradskom vrtu 2-1, uz golove Žana Trontelja i Ante Ercega, ali i uz novu fenomenalnu partiju Ikera Poza, koji je imao prste u oba gola za važnu pobjedu

Objavljeno

prije 3 dana

23. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon nekoliko teških dana, jer slaba partija protiv Lokomotive imala je svoje posljedice unutar planete HNK Gorice, na red je došlo vrlo važno gostovanje kod Vukovara na osječkom Gradskom vrtu. Bila je to utakmica uoči koje nije bilo razloga za dramatiziranje, ali svjesni su bili u goričkoj ekspediciji da bi eventualni poraz doveo do bitno kompliciranije situacije u završnici sezone. I zato su Goričani napravili sve da se to ne dogodi…

Bolje su u ovu utakmicu krenuli Vukovarci, imali su i jedan solidan pokušaj, ali nakon toga je stvar u svoje ruke preuzela Gorica. Podigla se cijela momčad nakon tog uvoda, ali režiserska palica pripala je poslovično izvrsnom Ikeru Pozu. Španjolac je u posljednjih desetak dana imao problema s ozljedom, malo se usput i odmorio, a kad se vratio, zablistao je punim sjajem. Pa je, za početak, u 19. minuti fenomenalno proigrao Žana Trontelja, koji je snažnim udarcem u bliži kut “probio” domaćega golmana Marina Bulata.

I nakon vodećega gola Gorica je držala stvari pod kontrolom, bila bolja momčad, mogla i povećati svoju prednost, no umjesto toga se dogodilo ono što se zna događati kad je naš klub u pitanju… Nepodnošljiva je lakoća dosuđivanja neobičnih penala protiv Gorice, a u tu kategoriju spada i ono što se dogodilo u sudačkoj nadoknadi prvog poluvremena.

Jakov Filipović išao je na loptu glavom, Enis Shaabani nogom, igrač Vukovara došao je do lopte milisekundu prije braniča Gorice, nakon čega je došlo do sudara, što sudac Mateo Erceg na prvu nije smatrao problematičnim. Međutim, u VAR sobi su procijenili da je ovo “clear and obvious” situacija (?!?!), pa su pozvali Ercega da pogleda što se dogodilo. A on je pogledao, pa krenuo prvo kapetanu Prširu objašnjavati zašto će pokazati na bijelu točku prije nego što je to i učinio. Pomalo bizarno, ali Jakov Puljić nije mario, zabio je za 1-1, rezultat s kojim se otišlo na poluvrijeme.

Na otvaranju nastavka, u 54. minuti, Domagoj Pavičić naciljao je stativu, Gorica je i dalje izgledala kao bolja momčad na terenu, a potvrda je stigla u 66. minuti. I opet je u glavnoj ulozi Iker Pozo, koji je ušao u kazneni prostor, fintom prevario braniča Vlasenka, a zatim dobio po nogama. Ovoga puta penal je bio čist, školski, nedvojben, a Ante Erceg bio je siguran realizator za 2-1.

Do kraja Gorica praktički ništa nije dozvolila Vukovaru, imao je domaćin jednu nešto opasniju priliku, ali tri boda zapravo nisu dolazila pod ozbiljan znak pitanja. Gorica je sačuvala svoju prednost i uzela tri boda s kojima se ponovno odvojila na 11 bodova više od posljednjeg Vukovara. Pet kola prije kraja to bi po svim mogućim parametrima moralo biti dovoljno za ostanak u ligi, što je od početka i osnovni cilj, a već u sljedećem kolu moglo bi to biti i matematički riješeno.

Gorica će, naime, na svom terenu dočekati Istru 1961, dok će Vukovarci u goste kod Slaven Belupa. Dođe li Gorica do pobjede, a Vukovar istovremeno ne uspije pobijediti, nestat će i posljednje, čak i teoretske dvojbe. Gorica će, sad to možemo konstatirati, biti u elitnom razredu i devetu sezonu zaredom!

– Jako bitna utakmica za nas jer da smo je izgubili Vukovar bi nam se približio na pet bodova zaostatka, što je scenarij koji smo htjeli izbjeći. Ujedno smo i odgovorili na prošlu utakmicu i poraz od Lokomotive, te pokazali da imamo karakter i mentalitet. Kontrolirali smo utakmicu u prvom dijelu, mogli otići i na 2-0 preko Pršira, ali ipak nas je poremetio taj kazneni udarac i izjednačenje na kraju – rekao je trener Gorice Mario Carević i dodao:

– U drugom poluvremenu opet smo poveli, a težili smo kreaciji i kombinatorici, kao i kada smo nakon lijepe akcije postigli prvi gol preko Žana Trontelja. Ogroman je bio ulog i ponosan sam kako su moji igrači odigrali. Liga je takva da te dvije pobjede u nizu mogu dovesti u borbu za četvrto ili peto mjesto, iako će tek završna tablica reći gdje smo. Učinit ćemo sve da u sljedećem kolu svladamo doma i Istru.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Za potvrdu ostanka: ‘Svatko od nas mora preuzeti odgovornost…’

Nogometaši Gorice u srijedu u 15.30 sati gostuju kod Vukovara na osječkom Gradskom vrtu. Pobjeda ili remi praktički bi riješili Goričane svih briga oko ostanka, eventualni poraz bi puno toga zakomplicirao…

Objavljeno

prije 4 dana

22. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Pet dana nakon razočaravajućeg poraza od Lokomotive na domaćem terenu, u jednoj od najslabijih partija ove sezone, nogometaši Gorice imaju priliku za iskupljenje. Ova će srijeda, naime, ponuditi šansu da s tri boda osvojena u sudaru s posljednjim Vukovarom i definitivno osiguraju ostanak u ligi. Neće biti ni lako ni jednostavno, budući da su i Vukovarci dobili dodatnu dozu elana pobjedom u gostima kod Istre, ali eventualni poraz ozbiljno bi zakomplicirao stvari.

– Imali smo zgusnut raspored, potrošile su nas te utakmice protiv Dinama i Hajduka, u kojima su moji igrači uložili golemi mentalni i tjelesni napor. No, to je sad iza nas i više nema nikakvog alibija. U Osijeku moramo pokazati da smo prava momčad – jasan je trener Gorice Mario Carević uoči ovog važnoga gostovanja.

Nakon one fenomenalne pobjede protiv Rijeke, nakon impresivnih 4-0 protiv prvaka, pogledi su krenuli i prema gore, prema eventualnoj borbi za Europu, no u sljedeće četiri utakmice Gorica nije uspjela pobijediti. I zato je ovo idealan trenutak za prekid crne serije.

– Ovo je za nas iznimno važna utakmica. Naravno, svaka je važna, ali kad ne odradiš dobro posao i izgubiš, onda jedva čekaš sljedeću utakmicu da dobrom igrom i rezultatom vratiš samopouzdanje. Mi smo sad u takvoj situaciji i vjerujem da će dečki dobro reagirati. Znamo da neće biti lako, čeka nas motivirani Vukovar, koji je pobjedom u Puli opet ‘oživio’. Domaćin ima kvalitetnu momčad, pogotovo u napadačkom dijelu i morat ćemo biti vrlo oprezni i koncentrirani. Vukovar ima glavu i rep, zna se dobro braniti i potom krenuti u protunapad – ističe Carević.

Triput su ove sezone igrali Gorica i Vukovar, triput su podijelili bodove, bilo je i 0-0, i 1-1, i 2-2, a takav ishod ovoga bi puta bio puno bolji za Goričane. Osam bodova iznosi prednost u odnosu na Vukovarce, ne bi bilo ugodno da se pet kola prije kraja spuste na minus pet… Ostane li plus osam, odnosno ode li Gorica na plus 11, stvar će biti riješena.

– Bit će to zahtjevna utakmica, ali očekujem da moji igrači budu na osjetno višoj razini nego što je to bilo u dvoboju s Lokomotivom. Moramo pokazati pobjednički mentalitet i zajedništvo, taj momčadski duh treba biti maksimalno izražen, svaki igrač mora na sebe preuzeti odgovornost kako bismo nametnuli naš način igre. I bude li tako, onda ćemo dobro izgledati na travnjaku i možemo se, uz sav respekt domaćinu, nadati i dobrom rezultatu – zaključio je Carević.

Nastavite čitati

Sport

Tmurno i kišovito, ali staza puna – održano treće kolo Turopoljske lige cestovnog trčanja

Više od 50 natjecatelja izašlo je na start trećeg kola.

Objavljeno

prije 4 dana

22. travnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: AK Turopolje/FB

Unatoč kiši i sivom vremenu, treće kolo Turopoljske lige cestovnog trčanja održano je u ponedjeljak 21. travnja uz odličan odaziv. Na startu se okupilo više od pedeset natjecatelja. Trčalo se na dvije dionice, kratkoj od 4 kilometra i dugoj od 8 kilometara, a najbrži su na kraju odnijeli bodove i pobjede u obje konkurencije.

Na dugoj stazi (8 km) u muškoj konkurenciji slavio je Vedran Planinšek s vremenom 31:11, ispred Krune Štrige (31:40) i Josipa Martinovića (32:50). U ženskoj konkurenciji na istoj dionici najbrža je bila Luca Žagar, koja je utrku završila za 39:02, dok su iza nje u cilj stigle Jasna Mikulić (40:41) i Valerija Prpa (47:43).

Na kratkoj stazi (4 km), u muškoj konkurenciji pobjedu je odnio Zvonimir Brkić (16:31). Danijel Trgovac bio je drugi (16:40), dok je treće mjesto pripalo Sanelu Fazliću (16:52). Kod žena je najbrža bila Pia Teskera s vremenom 18:00, ispred Matee Pokas (18:57) i Jasminke Zvonar (19:13).

I najmlađi su trčali svoju utrku, na 500 metara, gdje je najbrži bio Marko Terzić (2:12), ispred Roze Biškup (2:21) i Eve Biškup (2:29).

Nastavite čitati

Sport

FOTO Velika Mlaka u golijadi pobijedila Dinamo

Objavljeno

prije 5 dana

21. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) nastavljena je utakmicama 17. kola u kojem je bilo nekoliko iznenađujućih rezultata. Lukavec je s 3:2 pobijedio VG Boys, Gradići su odigrali neodlučeno s vodećim Klasom, u derbiju kola Vatrogasac i Kurilovec odigrali su neodlučeno bez golova.