Povežite se s nama

Sport

‘Želim istetovirati cijelo tijelo, možda i HNK Gorica dobije svoje mjesto…’

Joey Suk (29) kralj je tetovaža u Prvoj HNL, Nizozemac indonezijskih korijena privlači pažnju gdje god se pojavi, a na terenu je – sve bolji! Ispričao nam je svoju priču; o tetoviranju, želji da zaigra za reprezentaciju Indonezije, životu u Gorici, supruzi i kćeri…

Objavljeno

na

Ako bi trebalo u jednoj rečenici opisati Joeyja Suka, to bi vjerojatno najtočnije bilo učiniti ovako: on je jedan od onih likova za koje ti vlastita žena kaže ‘uf, koji frajer’, a ti se na to – ni ne naljutiš!

Suk, 29-godišnji vezni igrač HNK Gorice, kombinacija je nizozemskih i indonezijskih krvnih zrnaca, odličan nogometaš i lice s naslovnica. Cijeli istetoviran, s očitim afinitetom za modu pri odjevanju, izvan terena definitivno izaziva pažnju. A na terenu, srećom, igra sve bolje. Zabio je opet Istri, započeo posao koji je dovršio Cherif Ndiaye, u pobjedi 3-0 koja je poslužila kao idealna najava za Dinamo doma. Protiv “modrih”, nažalost, nije išlo, ali i ta je utakmica potvrdila da Suk trenutačno igra najbolji nogomet otkad je došao prošlog ljeta…

Joey Suk je vodio borbe s Ivanom Šunjićem, Gorica je izgubila 2-1… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

– Sretan sam i zadovoljan ovdje, sa mnom su i supruga i četverogodišnja kćer, što mi je izuzetno važno, tako da uživamo. Kćer ide u vrtić, supruga je često u teretani… Ona je Turkinja, zove se Cansu, a zajedno smo već deset godina, od moje 19, upoznali smo se u mom rodnom gradu Deventeru. Moja majka je iz Indonezije, tata je Nizozemac, a supruga je Turkinja. Totalni smo miks – kaže Suk sa smiješkom.

Zasad ima samo nizozemsko državljanstvo, ali…

– Nemam još državljanstvo Indonezije, ali nadam se da ću ga uskoro imati. Proces je u tijeku, možda ću jednom i zaigrati za reprezentaciju Indonezije, nadam se da hoću…Bio sam u Indoneziji samo jednom u životu, još kao klinac, jer je ipak je to jako daleko, ali nadam se da ću u budućnosti češće ići tamo – govori Suk, čija je baka iz Indonezije doselila u Nizozemsku.

Foto: Igor Šoban/PIXSELL

Triput je Suk u karijeri igrao za nizozemski Go Ahead Eagles, nosio je još dres NAC Brede i belgijskog Beerschota, a dolazak u Goricu, debitanta u prvoj hrvatskoj ligi, za njega je bio dolazak u nepoznato.

– Prije nego što sam došao, nisam znao previše o Hrvatskoj kao državi, znao sam samo da ovdje ljudi dolaze na odmor. Nisam bio upoznat ni s ligom, pa sam malo istraživao prije odluke da dođem. Vidio sam da ljudi pričaju jako lijepo o Hrvatskoj, a takvi su bili i komentari o hrvatskoj nogometnoj ligi. Brzo sam shvatio da je riječ o jakoj ligi, u kojoj su igrači fizički vrlo snažni, a problem je jedino što nema puno navijača. Ja sam navikao na pune stadione u Nizozemskoj… – kazao je Suk pa usporedio hrvatsku i nizozemsku ligu:

– Ha, rekao bih da u Nizozemskoj ima više nogometa, a ovdje je puno više fizičke snage, trke… Ali dobro, ja sam snažan, ima me, pa mi je to zapravo idealno. Borben sam, momčadski igrač, tako da je ovo stvarno dobro okruženje za mene. Jednako tako mislim i o Hrvatskoj kao zemlji. Za mene i moju obitelj ovdje je savršeno! Ljudi su jako opušteni, a to mi se najviše sviđa. Sprijateljili smo se sa susjedima, iako živimo u Zagrebu, svi su već i počeli pratiti i navijati za Goricu…

Foto: Igor Šoban/PIXSELL

Obišli su Joey i njegove cure već Ljubljanu, Beč, Prag, Budimpeštu… Gotovo svaku stanku u prvenstvu iskoriste za kratko putovanje, s kojega onda stižu i objave na Instragrama. Na kojem Suk, usput budi rečeno, ima 27.000 pratitelja. I pregršt fotki na kojima pozira.

– Da, volim lijepu odjeću. Kad sam bio u Nizozemskoj, bio sam i model, a neke brendove promoviram i dalje. Ima ih više, najviše iz Nizozemske, neke iz Njemačke, tako da mi je sva odjeća besplatna. Oni mi pošalju, ja to odjenem, fotografiram se i stavim na društvene mreže. I to mi je super, barem ne trošim ništa novca na odjeću – smije se Suk, koji je brzo shvatio da je njegova sklonost modi pomalo neobična pojava u Hrvatskoj.

– Koliko mi se čini, ovdje kod vas moda zanima isključivo žene – čudi se Nizozemac.

Foto: Igor Šoban/PIXSELLPa kad je već model, zašto ne bi malo i pozirao… Nije ga se trebalo previše nagovarati da skine gornji dio odjeće i odradi snimanje. U prvom su planu, naravno, tetovaže.

– Iskreno, nemam pojma koliko ih točno imam. Jedino znam da želimo istetovirati cijelo tijelo. I noge, i ostatak leđa… Sve osim lica – otkrio nam je svoje planove Suk, pa krenuo pojašnjavati kako je ta priča s tetoviranjem krenula.

– Prvu tetovažu sam napravio kad mi je bilo 15 godina. Trojica prijatelja i ja stavili smo istu tetovažu, posvećenu našem rodnom gradu. I tu je krenulo. Jedna, druga, treća… I da, slažem se da čovjek može postati gotovo ovisan o tome. Naravno da je i bolno sve to skupa, iako sve ovisi na kojem se mjestu radi, ali kao da je nemoguće prestati. Uvijek želim još jednu tetovažu, planiram koja će biti sljedeća.. – kaže gorički Mr. Tattoo.

Foto: Igor Šoban/PIXSELLA kad bi trebao izabrati svoju omiljenu tetovažu…

– E, to bi bila ova… – rekao je Suk pa prstom pokazao na šaku lijeve ruke, na kojoj jasno piše “Jaylinn”.

– Imam i tetovaže posvećene ocu, majci, supruzi… Svemu onome što mi je važno u životu. Evo, ovo je lice moje supruge, tu na desnoj nozi, na vratu mi je majčino lice, imam i natpise “freedom”, “discipline”, “win some, lose some”… – provodi nas Joey kroz slikovnicu na svome tijelu, propuštajući dodati kako na leđima ima ispisano svoje ime i prezime, na mjestu kao na dresu…

Suk je ove sezone zabio četiri gola, a ima i dvije asistencije… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Na mjestu gdje je na dresu Gorice njegov broj 8, u varijanti bez majice nalazi se križ, oko kojega tek dolazi sljedeća, i sljedeća, i sljedeća…

– Već znam što ću raditi na leđima, samo moram pričekati da završi sezona – kaže Suk.

Kako je krenulo, mogla bi i HNK Gorica dobiti svoje mjesto, jednu malu tetovažu…

– Ha, ha, ha, vidjet ćemo, tko zna, sve je moguće.

Sport

VIDEO Priča o nogometu i prijateljstvu: Joske i Štef skupa odrasli, skupa debitirali!

U prvome kolu nove sezone HNL-a za Goricu su debitirali Zvonimir Josić i Stjepan Kučiš. Obojica domaći dečki, Goričani, u klubu od svoje pete godine, Joske sa dva dana više staža od Štefa. Jedan su drugoga su od tad sve do debija…

Objavljeno

na

Evo, tu je sve počelo, na ovom igralištu, u Šenoinoj… Tu su nas tate obojicu dovodili, tu smo počeli zajedno trčati za loptom. Imali smo četiri godine. Godinu dana poslije prebacili smo se u klub, prvi ja, a dva dana poslije i Štef. I evo nas, zajedno smo dogurali do seniora, čak samo i debitirali na isti dan. Super je ispalo…, priča Zvonimir Josić, 19-godišnji stoper HNK Gorice, koji dan nakon što je upisao seniorski debi.

Ušao je u igru u Varaždinu u 78. minuti, nekih 13 minuta prije nego što je to učinio njegov najbolji prijatelj Stjepan Kučiš. Četiri mjeseca mlađi i otprilike 23 centimetra niži Štef živi dvije ulice dalje, u kvartu.

– Da, živimo stvarno blizu, jako puno vremena provodimo zajedno, a tako je to oduvijek. Na treningu, prije treninga, poslije treninga, baš smo se puno družili i naravno da mi je posebno drago što smo uz sve ostalo i debitirali u istoj utakmici. Zapravo je i nevjerojatno da smo obojica uspjeli od ovog betonskog igrališta doći do ovoga gdje smo danas. A pogotovo je nevjerojatno da se poklopilo da debitiramo isti dan – kaže Stjepan Kučiš, drugi dio ovog mladog dvojca.

Doslovno su odrasli zajedno, jer išli su i u istu osnovnu školu, razred do razreda, a u srednjoj školi u isti razred. Sudbina je htjela da Joske pričeka Štefa s tim debijem.

– Tako nekako ispada. Ovo su mi bile četvrte pripreme sa seniorima, ali nikad ranije nisam došao u priliku da upišem poneku minutu. Očito sam stvarno morao pričekati da Štef dođe u seniore – sa smiješkom kaže Josić.

Njihova priča o nogometu, prijateljstvu i velikim trenucima zabilježena je i u video obliku. Joske i Štef u svom su predstavljanju za klupski kanal ispričali sve o svojim počecima, zajedničkim godinama i prvim seniorskom minutama…

Nastavite čitati

Sport

Došao utabanim putem: Ognjen Bakić peti bivši igrač Šibenika u Gorici

Ognjen Bakić (22), vezni igrač koji je prošao sve mlađe selekcije reprezentacije Crne Gore, novo je ime u rosteru HNK Gorice. Bakić je prošle sezone bio u Šibeniku, baš kao i Perić, Kavelj, Duraković i Pozo

Objavljeno

na

Objavio/la

Serija se nastavlja, i to iz dvije perspektive. Serija dolazaka u Goricu, jer Ognjen Bakić jubilarni je deseti novi igrač u svlačionici HNK Gorice ovoga ljeta, a ujedno je i već peti bivši igrač Šibenika koji je stigao u Turopolje. Nakon Stefana Perića, Ikera Poza, Ante Kavelja i Elvira Durakovića, Šubićevac je našim Gradskim stadion zamijenio i 22-godišnji vezni igrač iz Kotora u Crnoj Gori.

– Prvi dojmovi su odlični, sretan sam što sam potpisao za klub poput Gorice. Naravno, zahvaljujem stručnom stožeru i Upravi na povjerenju, a ja ću napraviti sve da ispunim njihova očekivanja. U ovoj sezoni očekujem dobru i stabilnu Goricu, koja može igrati protiv svakog kluba u HNL-u. Nadam se da ćemo ostvariti što bolji plasman, a možda i “zgrabiti” mjesto koje nosi nešto više – rekao je Bakić nakon što je potpisao ugovor do ljeta 2028. godine.

U hrvatski nogomet mladi je Crnogorac stigao u siječnju 2022. godine, kad je potpisao za Osijek. Kadetski i juniorski staž odradio je u crnogorskom Grbalju i ljubljanskoj Olimpiji, da bi nakon 20-ak mjeseci u Osijeku završio u turskom Trabzonsporu. Povratak u HNL dogodio se kroz Šibenik, čije je boje branio cijele prošle sezone, u kojoj je na kraju njegov klub ispao iz najvišeg ranga.

Sljedeća postaja na njegovu putu je Gorica, svlačionica u kojoj mu je poznat i trener i dio igrača. Dočekat će ga i ozbiljna konkurencija, budući da u veznom redu, na pozicijama na kojima se najbolje osjeća, svoje minute traže i Pršir, Pavičić, Kavelj, Kapulica, Kučiš, Pozo… Istovremeno, poziciju desnog beka popunjava samo junior Kasumović, no i to bi se uskoro trebalo promijeniti. Možda već u subotu, na dan polaska za Split, gdje će u nedjelju Gorica gostovati kod Hajduka.

Nastavite čitati

Sport

Žućo iz back! ‘Čvrsto sam se držao odluke da neću više igrati. Sve do sad…’

Damir Žutić nedavno je navršio 32 godine, a uskoro će se navršiti i četiri godine od njegova posljednjeg doticaja s nogometom. Bio je uvjeren da je epizoda u Rudešu i posljednja, ali iz NK Rakovca su ga uspjeli “slomiti”…

Objavljeno

na

Objavio/la

Dugi je niz godina ime Damira Žutića imalo svoje težinu u svijetu nogometnom Turopolja. Lijevi bek koji je nogometno odrastao na Gradskom stadionu svoj je put na istome mjestu gradio sve do prve prvoligaške sezone. Za Goricu II igrao je u petoj ligi, za Kurilovec je nastupao u četvrtoj u trećoj, a za prvu momčad Gorice u drugoj i prvoj. Uvijek je bio tu negdje, u goričkom nogometnom điru, čak i u trenucima kad je otišao na inozemnu pečalbu u nogometu nesklonu Litvu.

Nakon epizode u Atlantasu iz Klaipede uzeo je polusezonu odmora od nogometa, pa se od jeseni 2021. pokušao vratiti kroz tadašnjeg drugoligaša Rudeš. I to je potrajalo jako kratko, novo razočaranje dovelo je do odluke da se u tom trenutku 28-godišnji Žutić ostavi nogometa.

– I čvrsto sam se držao te odluke! Sve do nedavno… – javio se Žućo iz godinama poslije.

Točnije, nepune četiri godine nakon što ih je okačio o njega, Damir Žutić svoje je kopačke ponovno odlučio staviti u pogon. Kad su iz NK Rakovca, člana 1. ŽNL, odnosno sedmoga ranga, objavili kako će ih pojačati “iskusni lijevi bočni s bogatim nogometnim stažem, koji u našu svlačionicu donosi iskustvo iz najviših rangova hrvatskog i litvanskog nogometa”, na trenutak se učinilo da se ovdje radi o čovjeku koji neodoljivo podsjeća na Dadu Žutića, no ta poneka sijeda u kosi poslužila je samo kao dekor koji potvrđuje ranije spomenuto iskustvo…

– Da, vraćam se nogometu. Kažem još jedanput, bio sam siguran da se to više neće dogoditi, ali evo, stvari su se posložile. Svih ovih godina otkad ne igram, doslovno svako ljeto i zimu pojavio bi se neki klub s idejom da se vratim, ali sve sam te opcije u startu odbacivao. I govorio da nikad više neću igrati nogomet. Međutim, predsjednik Rakovca bio je baš uporan. Traje do već nekoliko godina, praktički otkad sam se doselio u Vrbovec, znamo se privatno i stalno me “cimao”, a sad sam konačno pristao. Priključilo im se nekoliko mojih prijatelja, složila se dobra ekipa i pokušat ću im pomoći da ostvare ono što žele, a to je ulazak u viši rang – priča nam Dado Žutić.

Oženio se u Vrbovec, pronašao posao u jednoj telekomunikacijskoj tvrtki, posložio si život, pa je došlo vrijeme i za još malo nogometa. Uostalom, tek su mu 32 godine, a sad je očito i prošlo dovoljno vremena da neke rane na duši zacijele.

– Zašto sam se ostavio nogometa? Iskreno, zbog ljudi u nogometu! Iz te priče izuzimam Goricu, tu stvarno nikad nije bilo nikakvih problema, ali sve nakon toga je bilo mučenje. Puno puta sam se razočarao u ljude, dogovori se u pravilu nisu poštovali i sve se svodilo na nekakva navlačenja. A ja za to više nisam imao snage – otvoreno kaže Žutić.

Od nogometa se ipak nije potpuno odmaknuo, iako je odmak bio značajan. Gorica je bila i ostala njegov klub, tu je odigrao čak 147 utakmica, uključujući i onih pet u prvoj sezoni u SuperSport HNL-u, a polako se počeo okretati i vrbovečkom nogometu.

– Goricu pratim cijelo vrijeme, unutra sam koliko god mogu biti ovako iz daljine, a znao sam ići pogledati i NK Vrbovec, u prvom redu zbog prijatelja Jurice Kovačića. Iako, da sam nešto pretjerano bio u nogometu i oko njega, baš i nisam… – priznaje Dado.

Bilo je ovog ljeta i drugih ponuda, nije Rakovec jedini.

– Je, bilo je, zvali su me iz Velike Mlake, ali morao sam i njima zahvaliti na ponudi. Doma sam u Vrbovcu i to bi mi bilo previše putovanja, zato sam morao reći ne, iako su ljudi iz Mlake bili jako korektni, pogotovo trener. Zahvaljujem mu i ovim putem, ali vjerujem da razumiju zašto sam izabrao ovu opciju, jer Rakovec mi je na par minuta vožnje – govori lijevi bek koji to više neće biti.

Trener Rakovca, kaže, vidi ga u ulozi stopera, sigurnost i stabilnost koju je tražio pronašao je upravo u Dadi Žutiću.

– Tu me vidi, a ja nemam problem s tim, dapače. Trenirat ću kad budem mogao i stigao, vjerujem da ću moći pomoći Rakovcu. Skupila se baš zanimljiva ekipa, na momčad koja je lani bila treća u toj ligi, iza Lonje i Bune, sad su se priključili i jedan igrač iz Mladosti Ždralova, jedan koji se vratio iz Austrije, sad i ja… Idemo probati zajedno ostvariti cilj!

Na putu do tog cilja stajat će Rakovčanima i brojno društvo iz naših krajeva. Dio 1. ŽNL ove će sezone, naime, biti Meštrica, Turopolje, Dinamo Hidrel, Posavec, Velika Mlaka…

– Veselim se svim tim gostovanjima. Nisam dosad previše pratio tu ligu, ali znam da u svim tim klubovima igraju dečki s kojima sam odrastao, s kojima sam igrao tijekom svog nogometnog puta i siguran sam da će biti jako zanimljivo. Igrao sam dosad prvih pet rangova, sad ću pokušati iz sedmoga ući u šesti – zaključio je Žućo.

O da, čudni su putevi nogometni…

Nastavite čitati

Sport

FOTO HSTK Velika Gorica – posjeta trenera iz HSTS-a

Objavljeno

na

Objavio/la

Prema riječima Marka Habijanca, glavnog trenera Hrvatskog stolnoteniskog kluba Velika Gorica, klub je aktivan preko cijelog ljeta, bez pauze. Vrijedne trenerice Ida Jazbec i Nataša Skočilović zajedno s trenerom Habijancem su zaslužne za  klupsku aktivnost tijekom ljetnih mjeseci.

Velika Gorica, kolovoz 2025. Hrvatski stolnoteniski klub Velika Gorica – regionalni razvoj. Foto: David Jolić/cityportal.hr

 Foto: David Jolić/cityportal.hr

U sklopu obilaska regionalnih centara i klubova te praćenja regionalnog razvoja stolnog tenisa, trener Zvonimir Korenić iz Hrvatskog stolnoteniskog saveza (HSTS) krajem prošlog tjedna posjetio je klub iz Velike Gorice i odradio treninge s grupom talentiranih najmlađih članova. Na jednom od probnih treninga uz trenera Korenića trenirali su Pavel Ljubek, Josip Pavlinić, Vita i Petar Knežević.

Foto: David Jolić/cityportal.hr

Foto: David Jolić/cityportal.hr

Djeca su dobro odradila trening, savezni trener bio je zadovoljan prikazanim, pohvalio je mlade igrače odnosno njihovu spremnost da redovno treniraju u vrijeme školskih ferija.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

NK Posavec krenuo s pripremama: ‘Uskoro predstavljamo i pojačanja…’

Nogometaši Posavca okupili su se na prvom treningu uoči nove sezone, u kojoj će mali i ambiciozni klub iz općine Orle ponovno bodove skupljati u okviru jedinstvene 1. ŽNL, sedmog ranga natjecanja

Objavljeno

na

Objavio/la

Zahuktava se polako nogometni svijet i u onom najromantičnijem obliku, jer s pripremama za novu sezonu s početkom kolovoza kreće i društvo iz najnižih rangova. Konkretno, počele su pripreme i u NK Posavcu, klubu iz općine Orle. Nastao ne tako davne 2018. godine, na temeljima nekadašnje NK Slobode iz Bukevja, klub je to koji već godinama pokazuje ambicije na početku sezone, ali zasad se proboju u županijsku “premijerku” Posavec nije uspio ozbiljno približiti.

Prošlu sezonu Posavec je završio na šestome mjestu, sa solidnih 14 pobjeda u 30 kola, ali od prvoplasirane Lonje ostao je na minus 23, dok je drugoplasirana Buna osvojila 22 boda više. Međutim, Buna je i jedini turopoljski predstavnik koji je bio ispred Posavca u 1. ŽNL, jer još manje bodova osvojili su i Dinamo Hidrel, i Turopolje, i Kupa, i Vatrogasac, kojeg više neće biti u ovom društvu. U sedmi rang odozgo je stigla Meštrica, a iz najnižeg ranga probila se Velika Mlaka…

U takvom će okruženju Posavec imati velik broj lokalnih derbija, ali i težak zadatak da pokuša nadmašiti konkurenciju. U tu su misiji nogometaši Posavca krenuli predvođeni dobro poznatim lice, jer trener je i dalje Nino Matković, dobro poznato ime u turopoljskim nogometnim krugovima. Prvu prozivku organizirao je u ponedjeljak, dan prije praznika, a na njoj se pojavilo 17 igrača.

“Na prvi trening se treneru Matkoviću odazvalo 17 igrača, što je više nego zadovoljavajuće s obzirom da je vrijeme godišnjih odmora!”, zadovoljni su u klubu početnim odazivom.

Bilo je tu nekih dobro poznatih lica, igrača koji već godinama nose dres kluba iz Orla, ali bilo je i nekih novosti.

“U narednim danima ćemo vam predstaviti igrače koji su pojačali našu momčad”, najavili su iz Posavca.

Nastavite čitati

Reporter 451 - 31.07.2025.

Facebook

Izdvojeno