Sport

‘Želim istetovirati cijelo tijelo, možda i HNK Gorica dobije svoje mjesto…’

Joey Suk (29) kralj je tetovaža u Prvoj HNL, Nizozemac indonezijskih korijena privlači pažnju gdje god se pojavi, a na terenu je – sve bolji! Ispričao nam je svoju priču; o tetoviranju, želji da zaigra za reprezentaciju Indonezije, životu u Gorici, supruzi i kćeri…

Objavljeno

prije 6 godina

19. ožujka 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Ako bi trebalo u jednoj rečenici opisati Joeyja Suka, to bi vjerojatno najtočnije bilo učiniti ovako: on je jedan od onih likova za koje ti vlastita žena kaže ‘uf, koji frajer’, a ti se na to – ni ne naljutiš!

Suk, 29-godišnji vezni igrač HNK Gorice, kombinacija je nizozemskih i indonezijskih krvnih zrnaca, odličan nogometaš i lice s naslovnica. Cijeli istetoviran, s očitim afinitetom za modu pri odjevanju, izvan terena definitivno izaziva pažnju. A na terenu, srećom, igra sve bolje. Zabio je opet Istri, započeo posao koji je dovršio Cherif Ndiaye, u pobjedi 3-0 koja je poslužila kao idealna najava za Dinamo doma. Protiv “modrih”, nažalost, nije išlo, ali i ta je utakmica potvrdila da Suk trenutačno igra najbolji nogomet otkad je došao prošlog ljeta…

Joey Suk je vodio borbe s Ivanom Šunjićem, Gorica je izgubila 2-1… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

– Sretan sam i zadovoljan ovdje, sa mnom su i supruga i četverogodišnja kćer, što mi je izuzetno važno, tako da uživamo. Kćer ide u vrtić, supruga je često u teretani… Ona je Turkinja, zove se Cansu, a zajedno smo već deset godina, od moje 19, upoznali smo se u mom rodnom gradu Deventeru. Moja majka je iz Indonezije, tata je Nizozemac, a supruga je Turkinja. Totalni smo miks – kaže Suk sa smiješkom.

Zasad ima samo nizozemsko državljanstvo, ali…

– Nemam još državljanstvo Indonezije, ali nadam se da ću ga uskoro imati. Proces je u tijeku, možda ću jednom i zaigrati za reprezentaciju Indonezije, nadam se da hoću…Bio sam u Indoneziji samo jednom u životu, još kao klinac, jer je ipak je to jako daleko, ali nadam se da ću u budućnosti češće ići tamo – govori Suk, čija je baka iz Indonezije doselila u Nizozemsku.

Foto: Igor Šoban/PIXSELL

Triput je Suk u karijeri igrao za nizozemski Go Ahead Eagles, nosio je još dres NAC Brede i belgijskog Beerschota, a dolazak u Goricu, debitanta u prvoj hrvatskoj ligi, za njega je bio dolazak u nepoznato.

– Prije nego što sam došao, nisam znao previše o Hrvatskoj kao državi, znao sam samo da ovdje ljudi dolaze na odmor. Nisam bio upoznat ni s ligom, pa sam malo istraživao prije odluke da dođem. Vidio sam da ljudi pričaju jako lijepo o Hrvatskoj, a takvi su bili i komentari o hrvatskoj nogometnoj ligi. Brzo sam shvatio da je riječ o jakoj ligi, u kojoj su igrači fizički vrlo snažni, a problem je jedino što nema puno navijača. Ja sam navikao na pune stadione u Nizozemskoj… – kazao je Suk pa usporedio hrvatsku i nizozemsku ligu:

– Ha, rekao bih da u Nizozemskoj ima više nogometa, a ovdje je puno više fizičke snage, trke… Ali dobro, ja sam snažan, ima me, pa mi je to zapravo idealno. Borben sam, momčadski igrač, tako da je ovo stvarno dobro okruženje za mene. Jednako tako mislim i o Hrvatskoj kao zemlji. Za mene i moju obitelj ovdje je savršeno! Ljudi su jako opušteni, a to mi se najviše sviđa. Sprijateljili smo se sa susjedima, iako živimo u Zagrebu, svi su već i počeli pratiti i navijati za Goricu…

Foto: Igor Šoban/PIXSELL

Obišli su Joey i njegove cure već Ljubljanu, Beč, Prag, Budimpeštu… Gotovo svaku stanku u prvenstvu iskoriste za kratko putovanje, s kojega onda stižu i objave na Instragrama. Na kojem Suk, usput budi rečeno, ima 27.000 pratitelja. I pregršt fotki na kojima pozira.

– Da, volim lijepu odjeću. Kad sam bio u Nizozemskoj, bio sam i model, a neke brendove promoviram i dalje. Ima ih više, najviše iz Nizozemske, neke iz Njemačke, tako da mi je sva odjeća besplatna. Oni mi pošalju, ja to odjenem, fotografiram se i stavim na društvene mreže. I to mi je super, barem ne trošim ništa novca na odjeću – smije se Suk, koji je brzo shvatio da je njegova sklonost modi pomalo neobična pojava u Hrvatskoj.

– Koliko mi se čini, ovdje kod vas moda zanima isključivo žene – čudi se Nizozemac.

Foto: Igor Šoban/PIXSELLPa kad je već model, zašto ne bi malo i pozirao… Nije ga se trebalo previše nagovarati da skine gornji dio odjeće i odradi snimanje. U prvom su planu, naravno, tetovaže.

– Iskreno, nemam pojma koliko ih točno imam. Jedino znam da želimo istetovirati cijelo tijelo. I noge, i ostatak leđa… Sve osim lica – otkrio nam je svoje planove Suk, pa krenuo pojašnjavati kako je ta priča s tetoviranjem krenula.

– Prvu tetovažu sam napravio kad mi je bilo 15 godina. Trojica prijatelja i ja stavili smo istu tetovažu, posvećenu našem rodnom gradu. I tu je krenulo. Jedna, druga, treća… I da, slažem se da čovjek može postati gotovo ovisan o tome. Naravno da je i bolno sve to skupa, iako sve ovisi na kojem se mjestu radi, ali kao da je nemoguće prestati. Uvijek želim još jednu tetovažu, planiram koja će biti sljedeća.. – kaže gorički Mr. Tattoo.

Foto: Igor Šoban/PIXSELLA kad bi trebao izabrati svoju omiljenu tetovažu…

– E, to bi bila ova… – rekao je Suk pa prstom pokazao na šaku lijeve ruke, na kojoj jasno piše “Jaylinn”.

– Imam i tetovaže posvećene ocu, majci, supruzi… Svemu onome što mi je važno u životu. Evo, ovo je lice moje supruge, tu na desnoj nozi, na vratu mi je majčino lice, imam i natpise “freedom”, “discipline”, “win some, lose some”… – provodi nas Joey kroz slikovnicu na svome tijelu, propuštajući dodati kako na leđima ima ispisano svoje ime i prezime, na mjestu kao na dresu…

Suk je ove sezone zabio četiri gola, a ima i dvije asistencije… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Na mjestu gdje je na dresu Gorice njegov broj 8, u varijanti bez majice nalazi se križ, oko kojega tek dolazi sljedeća, i sljedeća, i sljedeća…

– Već znam što ću raditi na leđima, samo moram pričekati da završi sezona – kaže Suk.

Kako je krenulo, mogla bi i HNK Gorica dobiti svoje mjesto, jednu malu tetovažu…

– Ha, ha, ha, vidjet ćemo, tko zna, sve je moguće.

Sport

Krizmanić: Konačno sam zabio u HNL-u, neka sad zezaju nekog drugog…

Gol protiv Dinama, u tom trenutku za vodstvo 2-1, bio je prvi gol Krešimira Krizmanića (24) za svoj klub u 139. nastupu u HNL-u. Nije još stigao počastiti suigrače, ali barem se riješio “titule” koju nitko ne želi u svojim rukama…

Objavljeno

prije 21 sat

12. studenoga 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godine prolaze, izmjenjuju se ljeta, jeseni, zime i proljeća, a u svijetu HNK Gorice neke se stvari ne mijenjaju. Predsjednik kluba uporno je Nenad Črnko, direktor kluba od prvoga dana je Darko Blažinčić, oružar je bio i ostao Franjo Kovačić zvani Pevec, a na terenu je – Krešimir Krizmanić. Prošao je put od talentiranog juniora, preko klinca koji izrasta u ozbiljnog igrača, sve do ovoga što je danas. A danas je jedna od najčvršćih karika kluba, igrač bez kojeg je teško zamisliti početnih 11, iako su pojedinci nedavno imali i takvu ideju…

Do subote navečer Krizma je u dresu Gorice skupio ukupno 138 nastupa, a rubrika “golovi” i dalje je bila prazna. Potrajalo je to i 61 minutu ogleda s Dinamom na Gradskom stadionu, a onda je Jurica Pršir izveo korner, a Krešo Krizmanić naletio na tu loptu i probio golmana Zagorca. Emotivno je proslavio svoj prvi HNL gol u dresu svoga kluba, ukupno drugi, a tim je potezom i prestao biti igrač s najviše nastupa u HNL-u bez ijednoga gola. Od subote je tu ulogu preuzeo Lokomotivin stoper Jon Mersinaj.

– Da, znao sam za taj podatak… Evo, sad neka malo zezaju Mersinaja, ha, ha… – rekao je Krizmanić u razgovoru za 24sata, koji dan nakon što se riješio neslavne titule.

Nije baš da je Krizma svojim potezom izazvao euforiju na stadionu, jer tribine su i ovoga puta bile priklonjene gostima iz Zagreba, a čak je i naljutio konobara iz lokalnoga kafića, koji je žestoko psovao igrače kluba iz svoga grada.

– Je*eš takav klub, za Dinamo zabije dečko iz Gorice, a u Gorici nema nijednog igrača iz Gorice… – lupetao je bijesni konobar, misleći na Darija Špikića, a nemajući pojma da je gol upravo zabio dečko koji cijeli život živi jedva stotinjak metara od njegova radnog mjesta.

Krizma je, naime, domaći dečko, doduše jedan od rijetkih koji su nosili dres našega kluba u prvoligaškim godinama iza nas, ali i izuzetak koji potvrđuje pravilo da nije nimalo jednostavno iz svoje škole izbaciti domaćeg prvoligaškog igrača.

Gorica je u 28 utakmica protiv Dinama izborila jednu pobjedu i doživjela 22 poraza, a u subotu je došla do petog remija… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

– Nisam nikome posebno posvetio gol, čak nisam još stigao ni počastiti suigrače – rekao je Krešo pa dodao:

– Sretni smo zbog boda, ali prevelikog slavlja u svlačionici nije bilo. Bod protiv Dinama uvijek je dobar, ali svejedno ostaje žal što smo ostali bez pobjede, budući da smo taj gol za 2-2 primili u 86. minuti. S druge strane, Mbuku je zabio stvarno fantastičan gol, tako da si nemamo previše toga za zamjeriti.

Otkad je ušao u seniorski nogomet, Krizmanić je obrambeni igrač, time se može objasniti činjenica da je toliko dugo čekao na prvi gol u HNL-u, ali tijekom svog nogometnog puta nazabijao se on golova.

– Počeo sam u Kurilovcu, u Udarniku, budući da je tamo krenuo i moj stariji brat. Išao sam s tatom na njegove treninge, pratio ga, pa i sam počeo trenirati s nekih sedam godina. Bio sam tamo dvije godine, zatim jednu u Hrvatskom dragovoljcu, a u Goricu sam došao 2010. na poziv tadašnjeg trenera Perice Vidaka, s deset godina. Igrao sam u to vrijeme desno krilo, zabijao golove, pa onda naglo izrastao, završio prvo na beku, a onda i na stoperu. I evo me, tu sam i sad – prepričao je Krizma svoju karijeru u nekoliko rečenica.

U posljednjih nekoliko prijelaznih rokova pričalo se o njegovu odlasku, spominjali su se u tim pričama i njemački Mainz, i ukrajinski velikan Dinamo Kijev, kao i još neki klubovi, ali Krizma je i dalje tu.

– Prije nekoliko godina službenu ponudu je poslao francuski Saint-Etienne, ali klub me nije pustio. Bilo je i ljetos upita iz nekih klubova, ali još sam tu. Iako, lagao bih kad bih rekao da želim cijelu karijeru provesti u Gorici, naravno da bih se volio okušati u jačoj sredini – priznaje Krešo, koji ne dvoji previše kad treba odabrati s kim se najteže nositi na terenu.

– Najteže je čuvati Petkovića i Livaju, a od onih koji više nisu u HNL-u izdvojio bih Miereza, Drmića i Gavranovića. Što se klubova tiče, najteže je igrati protiv Dinama. Mislim da su, bez obzira na sve poteškoće, daleko najjača momčad lige. Pa pogledajte samo kakve igrače imaju na klupu. Taj Mbuku, koji je nama zabio, došao je iz Augsburga, a u Bundesligu se baš i ne može zalutati… – ističe Krešo.

Trenutačno je lijevi bek, iako se najbolje osjeća na poziciji stopera, no i sam će reći da je spreman zaigrati gdje god ga trener vidi. I bit će tako sve dok i sam ne završi na nekoj ekskluzivnijoj, ali i lukrativnijoj adresi. Nakon šest i pol prvoligaških sezona, zaslužio je…

Nastavite čitati

Sport

Vrti se HNL vrtuljak: Rajko Vidović preuzima klupu Šibenika?!

Bivši trener Gorice, kojeg je naslijedio bivši trener Šibenika, postat će novi trener Šibenika. U HNL-u će Rajko Vidović debitirati, pogađate, protiv Gorice, u prvom povratku Marija Carevića u Šibenik…

Objavljeno

prije 22 sata

12. studenoga 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, sad bi najbolja fora bila da Šibenik uzme Rajka Vidovića…, glasila je poruka koja je stigla nakon što je Gorica imenovala dotadašnjeg trenera Šibenika Marija Carevića nasljednikom Rajka Vidovića. Bilo je to popraćeno i s nekoliko “smajlića”, jer to bi baš bilo fora, ali manje od mjesec dana kasnije upravo to će se i dogoditi. Nije šala, nego je vrtuljak koji se zanimljivo zavrtio u svijetu HNL-a…

Čeka se još službena potvrda, ali vijesti iz Dalmacije kažu kako je stvar riješena, sportski direktor Mario Brkljača odabrao je svog prijatelja Vidovića za trećeg trenera Šibenika ove sezone, nepunih osam mjeseci nakon što je dotadašnjem treneru trećeligaša Kustošije u ruke dao klupu kluba u kojem je u to vrijeme provodio sportsku politiku. Carević je započeo sezonu, naslijedio ga je Marko Kartelo, koji će se sad vratiti na mjesto voditelja nogometne škole, a Vidović će dobiti drugu priliku u HNL-u.

I da nije tih trenerskih rošada, prva sljedeća prvenstvena utakmica Gorice bila bi posebna, jer sjećamo se i dalje svi onog ludog proljeća 2023., kad je Željko Sopić sa svojim igračima u jurišu za pamćenje prestigao upravo Šibenčane i poslao ih u drugi rang natjecanja. Samo jedna sezona bila je potrebna Šibenčanina da se vrate u najviši rang, pa je zanimljivo bilo vidjeti i prvi sljedeći okršaj ovih dvaju klubova ove sezone, u kojem je Carevićev Šibenik zapucao dva zicera na otvaranju, a Vidovićeva Gorica to iskoristila i došla do prve pobjede u sezoni.

Nepuna tri mjeseca poslije, Gorica će se vratiti na Šubićevac prvi put nakon onih čudesnih 4-0 iz proljeća 2023., pobjede koja je utabala put prema ostanku u ligi, a uloge će biti zamijenjene. Carevićeva Gorica doći će u goste Vidovićevom Šibeniku, što će od te utakmice učiniti teški nogometni “rollercoaster”. Kao da nije bilo dovoljno zabavno što se Carević vraća na stadion na kojem je donedavno bio doma, sad će još i Vidović biti na drugoj strani.

Međutim, neće to biti i prva sljedeća utakmica Gorice, ima do tog trenutka još posla, jer ovog četvrtka će Goričani igrati utakmicu osmine finala Kupa Hrvatske, u gostima kod Varaždina. Nekome se učinilo da je logična odluka pozicionirati ovu utakmicu usred reprezentativne stanke, pa će Carević svoju momčad povesti u goste klubu kojeg je također vodio u jednom razdoblju svoje karijere u reduciranom izdanju. Manje će tu Gorici nedostajati mladi reprezentativci Ante Sušak i Luka Vrzić, puno više reprezentativac Konga Merveil Ndockyt, koji će s afričkoga kontinenta na aplikacijama pratiti što njegovi suigrači rade u baroknom gradu. U kojem je Carević nedavno i debitirao, i to porazom 2-1.

Ukratko, ništa na svijetu nije bolje od HNL-a…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac deklasiran na domaćem terenu

Objavljeno

prije 1 dan

12. studenoga 2024.

Objavio/la

David Jolić

Vatrogasac je u 13. kolu Jedinstvene 1.ŽNL visoko poražen (0:6) u susretu s trenutačno trećeplasiranom Lonjom i tako nastavio poražavajući niz u jesenskoj polusezoni 2024.