Vijesti
Zdravlja, više zagrljaja, osmijeha, mira, manje stresa novogodišnje su želje naših sugrađana
“Budite pažljivi kad nešto poželite. Može se ostvariti.”
Početak svake godine uvijek je vrijeme kad si svi nešto poželimo, i nadamo se da će se barem dio toga ostvariti. Kako je prošla godina bila nepredvidiva i prepuna neugodnih iznenađenja, svi nekako najviše priželjkujemo zdravlje i mir.
Nakon što je za svoj roman “Slava” u 2019. dobio nagradu “Albatros”, prošla godine za Stipu Bilića, u poslovnom svijetu, bila je još jedan korak naprijed, postao je novi voditelj izdavačke djelatnosti u Pučkom otvorenom učilištu. Čovjek koji je odrastao s desetero braće i sestara, te je prošao u životu puno toga za ovu godinu nema puno želja.
-Nakon ove neizvjesne i turbulentne godine neka 2021. svima donese puno mira i radosti, a najvažnije neka nam svima podari puno zdravlja i empatije jednih prema drugima, ali ne samo u ovim teškim vremenima. Postanimo bolji ljudi po svojoj ljudskosti. – ističe Bilić.
Naša uspješna judašica i osnivačica Judo kluba za osobe s invaliditetom Fuji, Marina Drašković iza sebe je imala privatno tešku godinu, a zbog epidemioloških mjera ni sa svojim Fujijevcima nije mogla biti kao inače.
-Želje su mi ustvari velike, ali i najosnovnije… Želim manje tužnu godinu. S obzirom da sam ostala bez tate ove godine, a mjesec dana nakon njega otišla je i baka, želim da mi obitelj ostane zdrava i živa. I želim da Fuji preživi iduću godinu koja neće biti nimalo laka ali vjerujem da ćemo uspjeti! Idemo dan po dan… – kaže Marina.
Uvijek vesela, djevojka koja širi pozitivu gdje god se pojavi, nesigurne novinarske vode zamijenila je ulaskom u svijet “sama svoja šefica” i nastala je Plartforma. Ana Katulić nanizala je niz predstava, projekata, vodila mnoge gradske manifestacije, a onda je došla 2020. godina, vrlo malo mogućnosti za rad, ali njen optimizam je i dalje tu, evo što je poželjela za ovu godinu.
-U idućoj godini želim manje straha, više zagrljaja i puno sunčanih dana. Želim da oni koje volimo budu zdravi, da mi kao društvo budemo bolji i svjesniji, da sve ono čemu nas je naučila ova godina prigrlimo, osvjestimo i primijenimo. Neka nas to ojača i vodi. Hvala joj što se dogodila jer mene je naučila kako je to kad svakodnevica koju sam do sad poznavala više ne postoji, naučila me što znači samoća, strah, tjeskoba i koliko je važno imati oko sebe puno ljubavi. Želim nam svima u idućoj godini prvo puno puno ljubavi prema sebi samima, da se njegujemo s pažnjom; svoje misli, svoje srce i svoje tijelo, da budemo nježni i ljubavni prema drugima, prema svim bićima, a posebno prema prirodi, da primimo pod ruku svoje strahove i prošetamo ih ponosno. Ja sebi želim da hrabro kročim u novu godinu. Za početak. Hrabrost i ljubav. To su moje male, velike želje u 2021. – kaže Ana.
Još jedna gorička umjetnica, i još jedna Ana, izgurala je prošlu godinu najbolje što je znala i kako kaže 2020. smo više puta nazvali apokaliptičnom.
-Doista smo se često osjećali bespomoćno i pitali se: Dobro, jel dosta ili će sutra počet padati žabe s neba? U najtežim trenucima onemogućen nam je bliski, ljudski kontakt. Ali sve ove nedaće, pa i ova posljednja i najtragičnija, u Petrinji i okolici, pokazala je da unatoč svemu imamo veliko srce. U 2020. sam više nego ikada bila svjesna ljubavi – moje ljubavi prema drugima – mojoj obitelji, djeci u sirotištu u kojem volontiram a koju ove godine zbog epidemiološke situacije ne mogu zagrliti, sjetim ih se svakog poimence, pa i ljubavi prema životinjama – pridružili smo se udruzi LePas pa sada udomljavamo i čuvamo mace; i ljubavi koju primam – od vlastitih roditelja i roditelja polaznika Anine glazbaonice. Toliko sam podrške i divnih, toplih mailova primila da sam gotovo nad svakim zaplakala. Ne veličam time 2020., i dalje mi je omražena, premda je prema meni još bila blaga u usporedbi s time kakva je bila drugima. Čak i u profesionalnom smislu. Malo je muzičara koji mogu reći da su ove godine radili. Ja sam, eto, imala tu sreću. – kaže Ana Lovrenčić, i nastavlja sa svojim pogledom prema ovoj godini.
-Što želim u 2021.? Spokoj. Želim nam da bezbrižno spavamo. Želim nam svima još više empatije i da čuvamo druge bez obzira na to smatramo li da trebamo čuvati sebe. Profesionalno, želim stati pred svoju publiku, želim zagrliti dječicu u Kući ljubavi, želim provesti sve projekte i svoju školu mjuzikla, koji čekaju u ladici bolju epidemiološku situaciju. I želim da me nađu oni kojima mogu pomoći. U Aninoj glazbaonici uvijek ima i bit će mjesta za one potrebite slabog imovinskog stanja. Svake godine 10% moga rada je dobrotvorni rad. Mnogo je djece ove godine doživjelo traume i potrebna im je sva psihološka podrška koju mogu dobiti, a ono što im ja mogu ponuditi je individualni pristup zasnovan na muzikoterapiji s ciljem osnaživanja djeteta i prevladavanja traume, pri čemu emocije koje dijete ne može izgovoriti može izraziti muzikom, u sigurnom okruženju. Toj su djeci vrata uvijek otvorena. Želim nam svima zdravlja, ljubavi prema drugima, ljubavi prema različitima, tolerancije, i čvrsto tlo pod nogama!- poručila je Lovrenčić.
S djecom u osnovnoj školi Eugena Kumičića radi i profesorica povijest i geografije Lada Rojc, koja kad nije u školi onda je najvjerojatnije na nogometnom terenu, ali ne kao igrač, nego kao sutkinja koja je 2017. godine postala instruktor za suđenje u FIFA-i. Dakle, stalno prenosi svoje bogato znanje! Prošla godina donijela je i za nju nove izazove, malo je vremena provela s djecom u učionici, više su se gledali preko ekrana, ali ostaje nada da se to više neće ponoviti.
-Svi imamo istu želju da se vratimo u normalu života, da se pandemija povuče, da nastavimo gdje smo stali u veljači prošle godine… Kao geograf želim također da se ovi rasjedi ispod nas umire, da nam ta silna energija Zemlje prestane demonstrirati svoju moć. Svim građanima našeg grada želim zdravlje, sreću i mir te manje stresa! Kao profesor u školi želim klincima povratak u normalu nastave, treninga i drugih aktivnosti. Želim im također odlaske na maturalac, do Vukovara na terensku nastavu i na sve ostale školske izlete koji nam toliko nedostaju! – kaže Rojc.
I na kraju, završit ćemo jednom kineskom poslovicom. “Budite pažljivi kad nešto poželite. Može se ostvariti.”
Vijesti
Interaktivne lektire goričkih gimnazijalaca u borbi za top 5! Evo kako ih možete podržati
Glasanje je otvoreno do 28. studenoga.
Sport
Bravo za sve: Snijeg zajedno očistili klinci, direktori, bivši predsjednik i navijači!
Desetak sati prije utakmica sa Istrom 1961 travnjak našeg stadiona bio je prekriven snježnim pokrivačem, a već malo nakon podne vrijedna ga je ekipa dovela u izvrsno stanje. U akciju su krenuli svi koji su mogli…
Kad je u subotu ujutro krenuo padati snijeg, pa kad je kasnije u subotu nastavio padati, a sve to događalo se dan prije dolaska Istre 1961 na Gradski stadion, prva pomisao mnogima je bila: “Ok, sad ćemo vidjeti kako radi to novo grijanje terena!” Međutim, s obzirom da i dalje nisu osigurani svi uvjeti da grijanje terena krene u pogon, preostalo je jedino pouzdati se u “old school” način rješavanja snijega – lopate u ruke!
Situacija je bila takva da se treba organizirati brzo, jer nije jednostavno očistiti više od sedam tisuća kvadrata snijega. I zato su u akciju pozvani svi koji su bili na raspolaganju!
Lopatu u ruke uzeo je tako i dojučerašnji predsjednik kluba Nenad Črnko, jednako kao i aktualni sportski direktor Boštjan Blažinčič te njegov prvi suradnik Luka Perić i tehnički direktor kluba Darko Blažinčić, a vlasnik kluba Ilija Karamatić pobrinuo se za čaj, koji se kuhao u dvije ogromne posude. Bio je tu i direktor Škole nogometa Slavko Perković, voditelj Škole Marko Radanić i gotovo svi treneri iz omladinskog pogona, ali i dvije momčadi: snijeg su čistili juniori 1 i juniori 2, i oni su dijelili dobro i zlo zajedno sa svima nabrojenima, kao i sa ostalim zaposlenicima kluba, ali i ljudima iz Ustanove.
Iako, nije tu bilo zla, vladalo je samo dobro. Klupski zaposlenik Filip Pazman s razglasa je puštao domoljubne pjesme, koje su se miješale s klupskim hitovima, a u svemu tome uživali su i – navijači! Neizostavni Bobi, naravno, ovo nije propustio, ali nije bio i jedini, jer uključilo se još nekoliko njegovih kolega s tribina. Ukupno je tu bilo nešto više od 50 ljudi, odreda mali heroji ove nogometne nedjelje…
– Malo iza devet sati počeli smo se skupljati na stadionu, prvo smo teren podijelili na četiri dijela, dali svakome njegova zaduženja i krenuli na posao. Snijeg smo prvo skupljali na cerade, pa ih izvlačili van, da bi ga na kraju Mario iz Ustanove ralicom odgurao dalje od ruba. Sve skupa ispalo je jako lijepo, baš pravo zajedništvo, dobro druženje, a mislim da smo i napravili dobar posao – zadovoljan je Slavko Perković, za kojeg kažu da je prvi stigao na snijegom prekriveni teren.
Sve skupa bilo je gotovo oko 12.20 sati, preostalo je nakon toga još samo popiti malo toplog čaja, dobro se ugrijati pa krenuti na odmor. Već od 18.15 sati, naime, kreće utakmica protiv Istre, koja će se igrati u gotovo idealnim uvjetima. Svaka čast svima, ovo je događaj za svaku pohvalu!
Povodom blagdana Sv. Cecilije održan je III. Susret crkvenih župnih zborova Velikogoričko-odranskog dekanata u Crkvi bl. Alojzija Stepinca, jučer (subota, 22.11.2025., početak u 18:30 sati).
Velika Gorica, 22.11.2025. III.Susret crkvenih župnih zborova Velikogoričko-odranskog dekanata. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 22.11.2025. III.Susret crkvenih župnih zborova Velikogorièko-odranskog dekanata. Foto: David Joliæ/cityportal.hr
Velika Gorica, 22.11.2025. III.Susret crkvenih župnih zborova Velikogoričko-odranskog dekanata. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Sudjelovalo je šest zborova (ovim redom): 1. Župni zbor ”Stepinac” župe bl. Alojzija Stepinca Velika Gorica (22 člana, zborom dirigira i zbor vodi Irena Markulin, korepetitorica je Andreja Markulin), 2. Župni zbor Barka župe sv. Barbare Velika Mlaka (Dirigentica/voditeljica je Lucija Guščić, korepetitorica je Josipa Kurilovčan), 3. Župni zbor župe sv. Martina Šćitarjevo (25 članova, predstavilo se 16), 4. Župni zbor župe Sv. Petra i Pavla Velika Gorica (14 članova, dirigentica/voditeljica Snježana Špehar), 5. Župni zbor župe Sv. Tri kralja, Donja Lomnica (16 članova), 6. Župni zbor župe Navještenja Blažene Djevice Marije Velika Gorica (30 članova, dirigent/voditelj Dražen Kurilovčan, korepetitorica Zrnika Cvetković).
Velika Gorica, 22.11.2025. III.Susret crkvenih župnih zborova Velikogoričko-odranskog dekanata. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 22.11.2025. III.Susret crkvenih župnih zborova Velikogoričko-odranskog dekanata. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 22.11.2025. III.Susret crkvenih župnih zborova Velikogoričko-odranskog dekanata. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Izvedeno je 12 skladbi, svaki zbor po dvije. Završnu riječ pozdrava i zahvale svim sudionicima, prije Svete Mise, uputio je župnik vlč. Luka Brešić.
Velika Gorica, 22.11.2025. III.Susret crkvenih župnih zborova Velikogoričko-odranskog dekanata. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 22.11.2025. III.Susret crkvenih upnih zborova Velikogoričko-odranskog dekanata. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Voditeljica programa bila je Tina Karlović Papak.
Galerija fotografija
Sport
Niz ide dalje: Dominirali, upali u probleme, izvukli se i – pobijedili!
Košarkaši Gorice do četvrte uzastopne pobjede došli su na gostovanju u Đakovu, momčad koju vodi bivši trener Gorice Miron Češkić pobijedili su 88-74 uz 26 koševa Nike Rimca i double-double učinak Filipa Kalajžića
Sport
Radnikovci u akciji: ‘Predlažemo da gorički stadion dobije ime NK Radnik!’
Bivši igrači, trener i klupski djelatnici NK Radnika okupili su se povodom 80 godina osnutka kluba. I ovoga puta evocirali su uspomene, prisjetili se brojnih dogodovština, ali ovoga puta krenuli i sa zanimljivom inicijativom
Točno na 80. rođendan svog nikad prežaljenoga kluba, nešto više do 16 godina otkad klub njihovih mladosti više ne postoji, okupili su se “radnikovci” svi generacija. Inicijator druženja i obilježavanja ove okrugle obljetnice bio je i ovoga puta Ivan Mikulčić, jedan od ljudi koje ne žele dozvoliti da povijest kultnog i uvijek nam dragog NK Radnika padne u zaborav.
– Nakon završetka drugog svjetskog rata velikogorička mladež pokrenula je snažnu inicijativu za obnovu sportskih aktivnosti na području Turopolja, a posebno nogometa, kao najpopularnijeg sporta. Tako je 21. studenog 1945. godine održana Glavna godišnja skupština Fiskulturnog društva Radnik Velika Gorica u prostorima stare pošte u Velikoj Gorici, na adresi Trg kralja Tomislava 41. Izabrana je Uprava Fiskulturnog društva, kao i kapetani sportskih sekcija, odnosno predsjednici sekcija-klubova. Tako je za prvog kapetana, odnosno predsjednika kluba NK Radnik izabran Vlado Sirovan, svestrani sportaš i poznati velikogorički krojački obrtnik – prepričao je Mikulčić.
Prisjetili smo se i da je prvi kapetan nogometne momčadi bio Kazimir Plepelić, rođen 1921. godine u Plesu. Igrao je desnog halfa, pričaju klupski kroničari, bio je temperamentan igrač i pravi vođa.
– Prvi trener momčadi bio je Dragutin Kršek, koji je stanovao u Zagrebu, a na treninge i utakmice u Veliku Goricu je putovao vlakom do željezničke stanice, a dalje do igrališta biciklom. Nikad nije propustio niti jedan trening niti utakmicu! – ističu “radnikovci”, dodajući kako je prvi nogometni sudac ponikao iz Radnika bio Vlado Kezić, poznati gorički brijač, u čijoj su se brijačnici okupljali brojni navijači i simpatizeri kluba.
Prvo igralište, možda je i nešto manje poznato, nalazilo se na tadašnjem sajmištu, odnosno na prostoru današnjeg Tržnog centra. Budući da su svlačionice bile u prostorima prizemlja tadašnjeg Doma kulture u Turopoljskom gradu, današnjem Muzeju Turopolja, trebalo je prošetati tih nekoliko stotina metara od svlačionice do igrališta… Međutim, nije to potrajalo predugo, jer već 1946. godine igralište se seli u Kolarevu ulicu, gdje su se gorički sportaši okupljali sve do 1987. godine, kad je došlo do selidbe na lokaciju današnjeg Gradskog stadiona.
Nabrajajući uspjehe i postignuća kroz klupsku povijest, ističu se ulazak u Zagrebačku zonu 1968., zatim kvalifikacije za drugu jugoslavensku ligu 1971., pa ulazak u Međurepubličku ligu 1988… Uspostavom samostalne Hrvatske, Radnik je već u drugoj sezoni postao prvoligaš (1992.) i u najvišem rangu zadržao se dvije sezone. Spomenuti su u tom nizu i uspjesi mlađih klupskih kategorija, od pionira do juniora, a posebno su “radnikovci” ponosni na to što su čak šestorica igrača poniklih u Radniku oblačili dres hrvatske reprezentacije: Pavličić, Panadić, Cvitanović, Butina, Župetić i Budimir.
– Osim toga, brojni su “radnikovci” postali poznati treneri i funkcioneri, političari, ali i poznati obrtnici, poduzetnici, znanstvenici i ugledni građani. Velik doprinos brojni “radnikovci” dali su i u Domovinskom ratu – ističe Mikulčić, dodajući kako o svemu tome gomilu informacija nudi monografija “NK Radnik 1945. – 2009.” autora Ivana Mišerića, koja kao vrijedan i trajan dokument čuva uspomenu na postignuća svih generacija.
Naravno da i šesnaest godina poslije “radnikovci” žale što više nema Radnika.
– Unatoč tome što se klub od 2009. više ne natječe, na nama je da od zaborava očuvamo naš Radnik družeći se redovito svake godine i evocirajući brojne uspomene. Podigli smo isključivo donacijama prekrasni spomenik na prostoru bivšeg igrališta u Kolarevoj ulic,i čiji je okoliš nedavno i hortikulturno uređen. Višak doniranih sredstava dodijeljen je sportašima s posebnim potrebama, te mlađim uzrastima klubova u sportovima od posebnog interesa za Grad Veliku Goricu. Isto tako, u sportskom domu Gradskog stadiona obnovljena je i novopostavljena galerija fotografija “Povijest Radnika u 13 slika”, donacijom ŠRC-a Velika Gorica – kazao je Mikulčić i dodao:
– Nećemo stati na tome. Svjedoci smo da brojni stadioni u Hrvatskoj i šire nose imena svojih zaslužnika. Smatram da bi i našem stadionu trebalo dati ime. Cijelo ovo vrijeme svi ga inercijom zovemo Radnik, ali on u nazivu ima samo Gradski stadion. Predlažem da do idućeg našeg druženja, za godinu dana, obavimo međusobne konzultacije i dogovore o imenu, pa da ga kao zajednički prijedlog usvojimo i uputimo u daljnju proceduru nadležnom Odboru Gradskog vijeća za imenovanje ulica i trgova te samom Gradskom vijeću na usvajanje. Tako bi 2027. godine, na 40 godišnjicu gradnje stadiona, isti dobio i ime!
Ideja zvuči jako dobro, povezuje dvije važne ere turopoljskog nogometa, a ne treba smetnuti s uma ni to da je svaki naziv bolji od ovog bezličnog “Gradski stadion”. A pogotovo ovaj: stadion NK Radnik!
-
HOTNEWSprije 5 dana152 MILIJUNA Novi gorički proračun uključuje izgradnju bolnice, vrtića i škola
-
Vijestiprije 3 danaSudar u Sisačkoj ulici dodatno usporio jutarnji promet
-
Vijestiprije 4 danaVelikogorička slikarica otvara atelje – 25 godina rada u jednoj večeri
-
Vijestiprije 4 danaNova akcija policije i USKOK-a – na meti tri grada, a među njima i Velika Gorica