Vijesti

Zdravlja, više zagrljaja, osmijeha, mira, manje stresa novogodišnje su želje naših sugrađana

“Budite pažljivi kad nešto poželite. Može se ostvariti.”

Objavljeno

prije 4 godine

1. siječnja 2021.

Objavio/la

Suzana Majstorović

Početak svake godine uvijek je vrijeme kad si svi nešto poželimo, i nadamo se da će se barem dio toga ostvariti. Kako je prošla godina bila nepredvidiva i prepuna neugodnih iznenađenja, svi nekako najviše priželjkujemo zdravlje i mir.

Nakon što je za svoj roman “Slava” u 2019. dobio nagradu “Albatros”, prošla godine za Stipu Bilića, u poslovnom svijetu, bila je još jedan korak naprijed, postao je novi voditelj izdavačke djelatnosti u Pučkom otvorenom učilištu. Čovjek koji je odrastao s desetero braće i sestara, te je prošao u životu puno toga za ovu godinu nema puno želja.

-Nakon ove neizvjesne i turbulentne godine neka 2021. svima donese puno mira i radosti, a najvažnije neka nam svima podari puno zdravlja i empatije jednih prema drugima, ali ne samo u ovim teškim vremenima. Postanimo bolji ljudi po svojoj ljudskosti. – ističe Bilić.

Naša uspješna judašica i osnivačica Judo kluba za osobe s invaliditetom Fuji, Marina Drašković iza sebe je imala privatno tešku godinu, a zbog epidemioloških mjera ni sa svojim Fujijevcima nije mogla biti kao inače.

-Želje su mi ustvari velike, ali i najosnovnije… Želim manje tužnu godinu. S obzirom da sam ostala bez tate ove godine, a mjesec dana nakon njega otišla je i baka, želim da mi obitelj ostane zdrava i živa. I želim da Fuji preživi iduću godinu koja neće biti nimalo laka ali vjerujem da ćemo uspjeti! Idemo dan po dan… – kaže Marina.

Uvijek vesela, djevojka koja širi pozitivu gdje god se pojavi, nesigurne novinarske vode zamijenila je ulaskom u svijet “sama svoja šefica” i nastala je Plartforma. Ana Katulić nanizala je niz predstava, projekata, vodila mnoge gradske manifestacije, a onda je došla 2020. godina, vrlo malo mogućnosti za rad, ali njen optimizam je i dalje tu, evo što je poželjela za ovu godinu.

-U idućoj godini želim manje straha, više zagrljaja i puno sunčanih dana. Želim da oni koje volimo budu zdravi, da mi kao društvo budemo bolji i svjesniji, da sve ono čemu nas je naučila ova godina prigrlimo, osvjestimo i primijenimo. Neka nas to ojača i vodi. Hvala joj što se dogodila jer mene je naučila kako je to kad svakodnevica koju sam do sad poznavala više ne postoji, naučila me što znači samoća, strah, tjeskoba i koliko je važno imati oko sebe puno ljubavi. Želim nam svima u idućoj godini prvo puno puno ljubavi prema sebi samima, da se njegujemo s pažnjom; svoje misli, svoje srce i svoje tijelo, da budemo nježni i ljubavni prema drugima, prema svim bićima, a posebno prema prirodi, da primimo pod ruku svoje strahove i prošetamo ih ponosno. Ja sebi želim da hrabro kročim u novu godinu. Za početak. Hrabrost i ljubav. To su moje male, velike želje u 2021. – kaže Ana.

Još jedna gorička umjetnica, i još jedna Ana, izgurala je prošlu godinu najbolje što je znala i kako kaže 2020. smo više puta nazvali apokaliptičnom.

-Doista smo se često osjećali bespomoćno i pitali se: Dobro, jel dosta ili će sutra počet padati žabe s neba? U najtežim trenucima onemogućen nam je bliski, ljudski kontakt. Ali sve ove nedaće, pa i ova posljednja i najtragičnija, u Petrinji i okolici, pokazala je da unatoč svemu imamo veliko srce. U 2020. sam više nego ikada bila svjesna ljubavi – moje ljubavi prema drugima – mojoj obitelji, djeci u sirotištu u kojem volontiram a koju ove godine zbog epidemiološke situacije ne mogu zagrliti, sjetim ih se svakog poimence, pa i ljubavi prema životinjama – pridružili smo se udruzi LePas pa sada udomljavamo i čuvamo mace; i ljubavi koju primam – od vlastitih roditelja i roditelja polaznika Anine glazbaonice. Toliko sam podrške i divnih, toplih mailova primila da sam gotovo nad svakim zaplakala. Ne veličam time 2020., i dalje mi je omražena, premda je prema meni još bila blaga u usporedbi s time kakva je bila drugima. Čak i u profesionalnom smislu. Malo je muzičara koji mogu reći da su ove godine radili. Ja sam, eto, imala tu sreću. – kaže Ana Lovrenčić, i nastavlja sa svojim pogledom prema ovoj godini.

-Što želim u 2021.? Spokoj. Želim nam da bezbrižno spavamo. Želim nam svima još više empatije i da čuvamo druge bez obzira na to smatramo li da trebamo čuvati sebe. Profesionalno, želim stati pred svoju publiku, želim zagrliti dječicu u Kući ljubavi, želim provesti sve projekte i svoju školu mjuzikla, koji čekaju u ladici bolju epidemiološku situaciju. I želim da me nađu oni kojima mogu pomoći. U Aninoj glazbaonici uvijek ima i bit će mjesta za one potrebite slabog imovinskog stanja. Svake godine 10% moga rada je dobrotvorni rad. Mnogo je djece ove godine doživjelo traume i potrebna im je sva psihološka podrška koju mogu dobiti, a ono što im ja mogu ponuditi je individualni pristup zasnovan na muzikoterapiji s ciljem osnaživanja djeteta i prevladavanja traume, pri čemu emocije koje dijete ne može izgovoriti može izraziti muzikom, u sigurnom okruženju. Toj su djeci vrata uvijek otvorena. Želim nam svima zdravlja, ljubavi prema drugima, ljubavi prema različitima, tolerancije, i čvrsto tlo pod nogama!- poručila je Lovrenčić.

S djecom u osnovnoj školi Eugena Kumičića radi i profesorica povijest i geografije Lada Rojc, koja kad nije u školi onda je najvjerojatnije na nogometnom terenu, ali ne kao igrač, nego kao sutkinja koja je 2017. godine postala instruktor za suđenje u FIFA-i. Dakle, stalno prenosi svoje bogato znanje! Prošla godina donijela je i za nju nove izazove, malo je vremena provela s djecom u učionici, više su se gledali preko ekrana, ali ostaje nada da se to više neće ponoviti.

-Svi imamo istu želju da se vratimo u normalu života, da se pandemija povuče, da nastavimo gdje smo stali u veljači prošle godine… Kao geograf želim također da se ovi rasjedi ispod nas umire, da nam ta silna energija Zemlje prestane demonstrirati svoju moć. Svim građanima našeg grada želim zdravlje, sreću i mir te manje stresa! Kao profesor u školi želim klincima povratak u normalu nastave, treninga i drugih aktivnosti. Želim im također odlaske na maturalac, do Vukovara na terensku nastavu i na sve ostale školske izlete koji nam toliko nedostaju! – kaže Rojc.

I na kraju, završit ćemo jednom kineskom poslovicom. “Budite pažljivi kad nešto poželite. Može se ostvariti.”

Vijesti

Vatrogaskinja Lea iz Ribnice obožava seosku kuhinju, a evo što će spremiti ekipi za večeru

Za svoju večeru Lea odabrala sljedeće sastojke: koprive, gljive, kruške, mascarponea, pljukanaca, teletine i crnog vina.

Objavljeno

prije 16 sati

21. studenoga 2024.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Ekonomistica Lea Hader (28) ugostit će ekipu ovotjedne ‘Večere za 5’ u svojoj kući u Ribnici pored Velike Gorice. Voli kuhati i družiti se, udana je i majka je djevojčice. Jednog dana voljela bi imati svoju slastičarnicu. Bavi se vatrogastvom i vrtom, a prije toga bavila se i folklorom. Omiljeno jelo joj je sarma te obožava tradicionalnu seosku kuhinju.

– Moju malu obitelj sačinjavaju suprug i kći, muž mi je velika podrška u svim segmentima. Držim se tog da mi je obitelj na prvom mjestu. Svakodnevno kuham, održavam dvorište i okućnicu, čistim kuću, svakodnevni dan jedne mame – rekla je Lea.

Foto: RTL.hr

– Ljudi me doživljavaju zločestom i drže distancu od mene, a kad me upoznaju kažu da nisam takva! Smatraju me strogom – ispričala je o sebi Lea.

– Natjecateljski sam tip, volim pobjedu i mislim da laže onaj koji to kaže – dodala je i otkrila da bi, ako pobijedi, odvela supruga na odmor.

Večeru je Lea odlučila spraviti od zanimljivih sastojaka – koprive, gljive, kruške, mascarponea, pljukanaca, teletine i crnog vina.

– Gljive obožavam u gulašu, u kajgani – ispričao je Zvonko!

– Neke stvari uopće ne znam što su, primjerice pljukanci, ne znam što je to – komentirala je Branka.

– Znamo napraviti salatu od koprive – dodao je Ivan.

Ekipa očekuje ukusnu hranu od Lee, a Branka je dodala i da smatra da ih očekuje luda atmosfera.

Foto/izvor: RTL

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Županijski vatrogasci studeni iskoristili za osposobljavanje i školovanje

Prema statistici oko 70 posto intervencija čine brojne tehničke intervencije, stoga županijski vatrogasci moraju biti spremni na sve.

Objavljeno

prije 16 sati

21. studenoga 2024.

Objavio/la

Petra Škrinjarić

Županijski vatrogasci studeni su posvetili učenju i osposobljavanju. Iako se vatrogastvo često percipira kroz gašenje požara, prema statistici oko 70 posto intervencija čine brojne tehničke intervencije kao što su prometne nesreće, spašavanje iz ruševina, intervencije s opasnima tvarima ili spašavana s visina i dubina. Upravo kako bi vatrogasci bili spremni na sve i pomogli stanovništvu u nevolji, svakodnevno prolaze obuke, uvježbavaju različite scenarije te se školuju.

Tako je nedavno održano osposobljavanje županijskih vatrogasaca za 12 pripadnika iz šest Vatrogasnih zajecica, od kojih su Velika Gorica, Dugo Selo, Vrbovec, Samobor, Zaprešić i Jastrebarsko. Na lokaciji Javne vatrogasne postrojbe Velika Gorica vatrogasci su prolazili obuku za Spašavanje iz dubina i visina 2. stupanj. Osposobljavanje je provodio Marijo Paluh, inače pomoćnik glavnog vatrogasnog zapovjednika za kontinent.