Vijesti
Zdravlja, više zagrljaja, osmijeha, mira, manje stresa novogodišnje su želje naših sugrađana
“Budite pažljivi kad nešto poželite. Može se ostvariti.”
Početak svake godine uvijek je vrijeme kad si svi nešto poželimo, i nadamo se da će se barem dio toga ostvariti. Kako je prošla godina bila nepredvidiva i prepuna neugodnih iznenađenja, svi nekako najviše priželjkujemo zdravlje i mir.
Nakon što je za svoj roman “Slava” u 2019. dobio nagradu “Albatros”, prošla godine za Stipu Bilića, u poslovnom svijetu, bila je još jedan korak naprijed, postao je novi voditelj izdavačke djelatnosti u Pučkom otvorenom učilištu. Čovjek koji je odrastao s desetero braće i sestara, te je prošao u životu puno toga za ovu godinu nema puno želja.
-Nakon ove neizvjesne i turbulentne godine neka 2021. svima donese puno mira i radosti, a najvažnije neka nam svima podari puno zdravlja i empatije jednih prema drugima, ali ne samo u ovim teškim vremenima. Postanimo bolji ljudi po svojoj ljudskosti. – ističe Bilić.
Naša uspješna judašica i osnivačica Judo kluba za osobe s invaliditetom Fuji, Marina Drašković iza sebe je imala privatno tešku godinu, a zbog epidemioloških mjera ni sa svojim Fujijevcima nije mogla biti kao inače.
-Želje su mi ustvari velike, ali i najosnovnije… Želim manje tužnu godinu. S obzirom da sam ostala bez tate ove godine, a mjesec dana nakon njega otišla je i baka, želim da mi obitelj ostane zdrava i živa. I želim da Fuji preživi iduću godinu koja neće biti nimalo laka ali vjerujem da ćemo uspjeti! Idemo dan po dan… – kaže Marina.
Uvijek vesela, djevojka koja širi pozitivu gdje god se pojavi, nesigurne novinarske vode zamijenila je ulaskom u svijet “sama svoja šefica” i nastala je Plartforma. Ana Katulić nanizala je niz predstava, projekata, vodila mnoge gradske manifestacije, a onda je došla 2020. godina, vrlo malo mogućnosti za rad, ali njen optimizam je i dalje tu, evo što je poželjela za ovu godinu.
-U idućoj godini želim manje straha, više zagrljaja i puno sunčanih dana. Želim da oni koje volimo budu zdravi, da mi kao društvo budemo bolji i svjesniji, da sve ono čemu nas je naučila ova godina prigrlimo, osvjestimo i primijenimo. Neka nas to ojača i vodi. Hvala joj što se dogodila jer mene je naučila kako je to kad svakodnevica koju sam do sad poznavala više ne postoji, naučila me što znači samoća, strah, tjeskoba i koliko je važno imati oko sebe puno ljubavi. Želim nam svima u idućoj godini prvo puno puno ljubavi prema sebi samima, da se njegujemo s pažnjom; svoje misli, svoje srce i svoje tijelo, da budemo nježni i ljubavni prema drugima, prema svim bićima, a posebno prema prirodi, da primimo pod ruku svoje strahove i prošetamo ih ponosno. Ja sebi želim da hrabro kročim u novu godinu. Za početak. Hrabrost i ljubav. To su moje male, velike želje u 2021. – kaže Ana.
Još jedna gorička umjetnica, i još jedna Ana, izgurala je prošlu godinu najbolje što je znala i kako kaže 2020. smo više puta nazvali apokaliptičnom.
-Doista smo se često osjećali bespomoćno i pitali se: Dobro, jel dosta ili će sutra počet padati žabe s neba? U najtežim trenucima onemogućen nam je bliski, ljudski kontakt. Ali sve ove nedaće, pa i ova posljednja i najtragičnija, u Petrinji i okolici, pokazala je da unatoč svemu imamo veliko srce. U 2020. sam više nego ikada bila svjesna ljubavi – moje ljubavi prema drugima – mojoj obitelji, djeci u sirotištu u kojem volontiram a koju ove godine zbog epidemiološke situacije ne mogu zagrliti, sjetim ih se svakog poimence, pa i ljubavi prema životinjama – pridružili smo se udruzi LePas pa sada udomljavamo i čuvamo mace; i ljubavi koju primam – od vlastitih roditelja i roditelja polaznika Anine glazbaonice. Toliko sam podrške i divnih, toplih mailova primila da sam gotovo nad svakim zaplakala. Ne veličam time 2020., i dalje mi je omražena, premda je prema meni još bila blaga u usporedbi s time kakva je bila drugima. Čak i u profesionalnom smislu. Malo je muzičara koji mogu reći da su ove godine radili. Ja sam, eto, imala tu sreću. – kaže Ana Lovrenčić, i nastavlja sa svojim pogledom prema ovoj godini.
-Što želim u 2021.? Spokoj. Želim nam da bezbrižno spavamo. Želim nam svima još više empatije i da čuvamo druge bez obzira na to smatramo li da trebamo čuvati sebe. Profesionalno, želim stati pred svoju publiku, želim zagrliti dječicu u Kući ljubavi, želim provesti sve projekte i svoju školu mjuzikla, koji čekaju u ladici bolju epidemiološku situaciju. I želim da me nađu oni kojima mogu pomoći. U Aninoj glazbaonici uvijek ima i bit će mjesta za one potrebite slabog imovinskog stanja. Svake godine 10% moga rada je dobrotvorni rad. Mnogo je djece ove godine doživjelo traume i potrebna im je sva psihološka podrška koju mogu dobiti, a ono što im ja mogu ponuditi je individualni pristup zasnovan na muzikoterapiji s ciljem osnaživanja djeteta i prevladavanja traume, pri čemu emocije koje dijete ne može izgovoriti može izraziti muzikom, u sigurnom okruženju. Toj su djeci vrata uvijek otvorena. Želim nam svima zdravlja, ljubavi prema drugima, ljubavi prema različitima, tolerancije, i čvrsto tlo pod nogama!- poručila je Lovrenčić.
S djecom u osnovnoj školi Eugena Kumičića radi i profesorica povijest i geografije Lada Rojc, koja kad nije u školi onda je najvjerojatnije na nogometnom terenu, ali ne kao igrač, nego kao sutkinja koja je 2017. godine postala instruktor za suđenje u FIFA-i. Dakle, stalno prenosi svoje bogato znanje! Prošla godina donijela je i za nju nove izazove, malo je vremena provela s djecom u učionici, više su se gledali preko ekrana, ali ostaje nada da se to više neće ponoviti.
-Svi imamo istu želju da se vratimo u normalu života, da se pandemija povuče, da nastavimo gdje smo stali u veljači prošle godine… Kao geograf želim također da se ovi rasjedi ispod nas umire, da nam ta silna energija Zemlje prestane demonstrirati svoju moć. Svim građanima našeg grada želim zdravlje, sreću i mir te manje stresa! Kao profesor u školi želim klincima povratak u normalu nastave, treninga i drugih aktivnosti. Želim im također odlaske na maturalac, do Vukovara na terensku nastavu i na sve ostale školske izlete koji nam toliko nedostaju! – kaže Rojc.
I na kraju, završit ćemo jednom kineskom poslovicom. “Budite pažljivi kad nešto poželite. Može se ostvariti.”
CityLIGHTS
Andrejeva božićna čarolija – iz Ščitarjeva do kuće Djeda Božićnjaka!
Obitelj Gričar donosi zimsku bajku Arktičkog kruga
(Foto: Privatni album obitelji Gričar)
U periodu godine kada su noći duge, dani kratki, a hladnoća nas drži u zagrijanim domovima, božićno vrijeme svakako je jedno od najtoplijih u godini. Kršćanski blagdan slavlja rođenja “malogaBoga” tijekom stoljeća je poprimio zapadnjačku tradiciju, a dobroćudni djed duge bijele brade i crvenog odijela s vrećom poklona na leđima – svima se uvukao pod kožu.
U potrazi za zimskom avanturom i domom “pravog” Djeda Božićnjaka bila je obitelj Gričar iz Ščitarjeva, a vrlo lako su turopoljsku blagu zimu zamijenili s Laponijom – domovinom omiljenog božićnog lika i temperaturama 40 stupnjeva ispod nule.
Podijelili su svoje dojmove i razuvjerili nas da krajnji sjever i nije tako nedostižan, da Rovaniemi, glavni grad finske Laponije, skriva nevjerojatne atrakcije, ali i da hladni Arktički krug nije tako nemilosrdan i grub.
Iako to nije putovanje s etiketom “čas posla”, izravni charter let avionom iz Zagreba traje samo 3 i pol sata. Gričari su imali opciju presjedanja u Frankfurtu, pa je put bio nešto duži. No, nakon slijetanja na snježno-bijelu pistu – samo se treba dobro “zabundati”…
-Dojam tamo je jako poseban, priroda je predivna, sve je puno tiše i puno mirnije nego kod nas. Jako je hladno, ali ugodno hladno, većinom po danu je -25, iako dana baš nema dugo, većinom su noći, a noći su jako duge. Najhladniji dan koji smo tamo doživjeli imao je temperaturu zraka -39! Ali, snijeg i hladnoća uopće ne smetaju zato što su baš dio tog posebnog ugođaja. U biti svi tamo dolaze radi sela Djeda Božićnjaka i naravno, da vide “onog pravog” – kaže Andrej i priznaje kako mu je to bila velika želja još dok je bio mali.
-Ispunio sam si želju iako sam već prešao četrdesetu, a htio sam taj doživljaj priuštiti i svom sinu. Za njega je to bilo fenomenalno, a supruga je rekla da je to jedno od najboljih putovanja ikad, iako često putujemo na daleka putovanja, dva do tri puta godišnje. Njoj je to bilo baš onako wow i jedva čeka da se ponovno vratimo tamo, jer nismo uspjeli sve vidjeti. No, ono što smo vidjeli je fascinantno – Pošta Djeda Božićnjaka pred kojom su kolone do 50 metara, jer svi žele poslati razglednice svojim obiteljima, i to s posebnim pečatom od djeda. Iako pošta putuje na odredište od 2 do 3 tjedna, isplati se čekati kod pretinaca od svih država svijeta, pa tako i naše države, s natpisom Kroatija – prisjetio se Andrej.
Jedna od prepoznatljivih fenomena je polarna svjetlost, no kako nam je ispričao naš putoholičar, to je škakljiva stvar – treba ju uloviti!
-Dva puta smo je ganjali, nažalost nismo uspjeli vidjeti pravu polarnu svjetlost. Vidjeli smo nešto u obrisima, a fotografiju za uspomenu je slikao naš vodič dan prije nego što smo mi došli. Baš je bilo tmurno vrijeme i nažalost ne vidi se uvijek. To je jedan od razloga zašto bi se vratili opet. Možda uspijemo u trećem mjesecu kada ćemo ići u Reykjavik na Islandu, no Laponija nam je i dalje zemlja u koju bi se vratili. Ne samo zbog toga. Recimo, stanovnici Laponije Sammi su jako ljubazan narod, i ovako na cesti pozdravljaju, kao što se nekoć kod nas pozdravljalo, a i stvarno drže do čistoće i reda. Ceste se čiste i po noći i nema alkohola iza 10 sati, pogotovo ne u dućanu – ispričao je Andrej, a ono što ih je još fasciniralo je vožnja Haskijima.
-To je bilo mrak, meni je to bio najbolji dio! Imate raznih izleta, pa recimo možete birati vožnju sa sobovima, a mi smo imali laponsku utrku. Vozili smo naizmjence supruga i ja, a bilo je jako hladno, to je bio taj dan od –39 stupnjeva kada nam se i kosa smrzla. Bez obzira na toplu odjeću, grijače na rukama i nogama, stvarno je bilo jako hladno, priča Andrej i dodaje kako mrak pada jako rano, pa je noćna vožnja bila fenomenalna jer to dosad nisu imali priliku raditi u životu.
-Upravljaš saonicama koje vuče 5 do 7 haskija kojima ti upravljaš i imaš jednu oprugu za kočenje prije svakog zavoja! Ali nismo mi jedini na ruti, tako da treba držati razmak…Poslije toga smo se ugrijali uz vrući čaj, domaći kuhani rum i domaće slastice u iglu-kući. No, ipak, priča nam dalje Andrej, piće broj jedan je – Glogi.
-To je njihovo tradicionalno piće, porijeklom je u originalu iz Švedske i prodaje se na svakom ćošku. Jako je fin, a većinom je to crveno kuhano vino sa zvjezdicama i klinčićima, a dječja verzija je kuhani sok od jabuke s klinčićem i šećerom, i to je, priznaje Andrej, odlično za ugrijati se na 20 ili 30 stupnjeva u minusu.
Ali, glava atrakcija ipak je Djedica.
Iako je najpoznatiji zimi, Djed Božićnjak je u svom domu dostupan tijekom cijele godine, tako da je ovo putovanje na popisu svakog putoholičara “koji drži do sebe”. Jer, posjet pravom selu Djeda Božićnjaka, na čijem se ulazu čeka u dugačkom redu, čak više od sat i pol, nitko ne želi propustiti – svi žele sliku s Djedicom.
-Cijelo selo je stvarno mrak, svaka kućica nešto novo krije, poput kuće Djeda Mraza i kuće Bake Mraz, sve je puno ljudi i djece koja se igraju na svakom koraku. A također je i jako puno restorana s vrhunskom tradicionalnom hranom. Mi smo, uz prethodnu rezervaciju tjedan dana unaprijed, naručili soba u umaku sa pire krumpirom. Fenomenalno sporo kuhano meso kroz 12 sati i kod njih je to kao nama teletina – završio je priču ovaj svjetski putnik iz našeg susjedstva.
Putopis s potpisom obitelji Gričar odlična je ideja za putovanje, posebno sada, kada je u zraku božićna čarolija.
Inače, obitelj Gričar iz Ščitarjeva je već vidjela pola svijeta. Andrej je inače zapovjednik na velikoj super jahti koja plovi po cijelom svijetu, tako da ga u komadu nema doma 6 do 7 mjeseci. No, kad je “van dužnosti” ili uhvati malo lufta putuje sa suprugom Josipom i sinom Ianom. Tako da su bili na Karibima, Africi, Grčkoj, Turskoj, Španjolskoj, Kubi, Tajlandu, Kambođi, Dubaiju…U biti svaki slobodan trenutak idu na put.
(Razgovarala: Gianna Kotroman)
Vijesti
Veliko priznanje za goričkog liječnika – dr. Nikola Ivan Leder dobio Povelju Hrvatske obrtničke komore
Poznati gorički radiolog nagrađen je za doprinos razvoju obrtništva i komorskog sustava na svečanoj Skupštini Obrtničke komore Zagreb.
Vijesti
Zadnja kupnja prije Božića – provjerili smo radno vrijeme trgovina
Saznajte koje su trgovine otvorene, do kada rade i gdje ćete na blagdane naići na zaključana vrata.
-
Vijestiprije 2 danaZadnja kupnja prije Božića – provjerili smo radno vrijeme trgovina
-
Zanimljivostiprije 4 danaVelika Gorica i Zagreb uskoro povezani brzom željeznicom do Zračne luke Franjo Tuđman
-
Sportprije 4 danaBravo za Turopoljsko srce! Najbolju ekipu ove je godine složio gazda Krmpa
-
Sportprije 6 danaJoš Rijeka pa – kreće tržnica: Gorica bi mogla ostati bez cijelog veznog reda?!