Povežite se s nama

Vijesti

Zdravlja, više zagrljaja, osmijeha, mira, manje stresa novogodišnje su želje naših sugrađana

“Budite pažljivi kad nešto poželite. Može se ostvariti.”

Objavljeno

na

Početak svake godine uvijek je vrijeme kad si svi nešto poželimo, i nadamo se da će se barem dio toga ostvariti. Kako je prošla godina bila nepredvidiva i prepuna neugodnih iznenađenja, svi nekako najviše priželjkujemo zdravlje i mir.

Nakon što je za svoj roman  “Slava” u 2019. dobio nagradu “Albatros”, prošla  godine za Stipu Bilića, u poslovnom svijetu, bila je još jedan korak naprijed, postao je novi voditelj izdavačke djelatnosti u Pučkom otvorenom učilištu. Čovjek koji je odrastao  s desetero braće i sestara, te je prošao u životu puno toga za ovu godinu nema puno želja.

-Nakon ove neizvjesne i turbulentne godine neka  2021. svima donese puno mira i radosti, a najvažnije neka nam svima podari puno zdravlja i empatije jednih prema drugima, ali ne samo u ovim teškim vremenima. Postanimo bolji ljudi po svojoj ljudskosti. – ističe Bilić.

Naša uspješna judašica i osnivačica Judo kluba za osobe s invaliditetom  Fuji, Marina Drašković iza sebe je imala privatno tešku godinu, a zbog epidemioloških mjera ni sa svojim Fujijevcima nije mogla biti kao inače.

-Želje su mi ustvari velike, ali i najosnovnije… Želim manje tužnu godinu. S obzirom da sam ostala bez tate ove godine, a mjesec dana nakon njega otišla je i baka, želim da mi obitelj ostane zdrava i živa. I želim da Fuji preživi iduću godinu koja neće biti nimalo laka ali vjerujem da ćemo uspjeti! Idemo dan po dan… – kaže Marina.

Uvijek vesela, djevojka koja širi pozitivu gdje god se pojavi, nesigurne novinarske vode zamijenila je ulaskom u svijet “sama svoja šefica” i nastala je Plartforma. Ana Katulić nanizala je niz predstava, projekata, vodila mnoge gradske manifestacije, a onda je došla 2020. godina, vrlo malo mogućnosti za rad, ali njen optimizam je i dalje tu, evo što je poželjela za ovu godinu.

-U idućoj godini želim manje straha, više zagrljaja i puno sunčanih dana. Želim da oni koje volimo budu zdravi, da mi kao društvo budemo bolji i svjesniji, da sve ono čemu nas je naučila ova godina prigrlimo, osvjestimo i primijenimo. Neka nas to ojača i vodi. Hvala joj što se dogodila jer mene je naučila kako je to kad svakodnevica koju sam do sad poznavala više ne postoji, naučila me što znači samoća, strah, tjeskoba i koliko je važno imati oko sebe puno ljubavi. Želim nam svima u idućoj godini prvo puno puno ljubavi prema sebi samima, da se njegujemo s pažnjom; svoje misli, svoje srce i svoje tijelo, da budemo nježni i ljubavni prema drugima, prema svim bićima, a posebno prema prirodi, da primimo pod ruku svoje strahove i prošetamo ih ponosno. Ja sebi želim da hrabro kročim u novu godinu. Za početak. Hrabrost i ljubav. To su moje male, velike želje u  2021. – kaže Ana.

Još jedna gorička umjetnica, i još jedna Ana, izgurala je prošlu godinu najbolje što je znala i kako kaže  2020. smo više puta nazvali apokaliptičnom.

-Doista smo se često osjećali bespomoćno i pitali se: Dobro, jel dosta ili će sutra počet padati žabe s neba? U najtežim trenucima onemogućen nam je bliski, ljudski kontakt. Ali sve ove nedaće, pa i ova posljednja i najtragičnija, u Petrinji i okolici, pokazala je da unatoč svemu imamo veliko srce. U 2020. sam više nego ikada bila svjesna ljubavi – moje ljubavi prema drugima – mojoj obitelji, djeci u sirotištu u kojem volontiram a koju ove godine  zbog epidemiološke situacije ne mogu zagrliti,  sjetim ih se svakog poimence, pa i ljubavi prema životinjama – pridružili smo se udruzi LePas pa sada udomljavamo i čuvamo mace; i ljubavi koju primam – od vlastitih roditelja i roditelja polaznika Anine glazbaonice. Toliko sam podrške i divnih, toplih mailova primila da sam gotovo nad svakim zaplakala. Ne veličam time 2020., i dalje mi je omražena, premda je prema meni još bila blaga u usporedbi s time kakva je bila drugima. Čak i u profesionalnom smislu. Malo je muzičara koji mogu reći da su ove godine radili. Ja sam, eto, imala tu sreću.  – kaže Ana Lovrenčić, i nastavlja sa svojim pogledom prema ovoj godini.

-Što želim u 2021.? Spokoj. Želim nam da bezbrižno spavamo. Želim nam svima još više empatije i da čuvamo druge bez obzira na to smatramo li da trebamo čuvati sebe. Profesionalno, želim stati pred svoju publiku, želim zagrliti dječicu u Kući ljubavi, želim provesti sve projekte i svoju školu mjuzikla, koji čekaju u ladici bolju epidemiološku situaciju.  I želim da me nađu oni kojima mogu pomoći. U Aninoj glazbaonici uvijek ima i bit će mjesta za one  potrebite slabog imovinskog stanja. Svake godine 10% moga rada je dobrotvorni rad. Mnogo je djece ove godine doživjelo traume i potrebna im je sva psihološka podrška koju mogu dobiti, a ono što im ja mogu ponuditi je individualni pristup zasnovan na muzikoterapiji s ciljem osnaživanja djeteta i prevladavanja traume, pri čemu emocije koje dijete ne može izgovoriti može izraziti muzikom, u sigurnom okruženju. Toj su djeci vrata uvijek otvorena. Želim nam svima zdravlja, ljubavi prema drugima, ljubavi prema različitima, tolerancije, i čvrsto tlo pod nogama!- poručila je Lovrenčić.

S djecom u osnovnoj školi Eugena Kumičića radi i profesorica povijest i geografije Lada Rojc, koja kad nije u školi onda je najvjerojatnije na nogometnom terenu, ali ne kao igrač, nego kao sutkinja koja je 2017. godine postala instruktor za suđenje u FIFA-i. Dakle, stalno prenosi svoje bogato znanje! Prošla godina donijela je i za nju nove izazove, malo je vremena provela s djecom u učionici, više su se gledali preko ekrana, ali ostaje nada da se to više neće ponoviti.

-Svi imamo istu želju da se vratimo u normalu života, da se pandemija povuče, da nastavimo gdje smo stali u veljači prošle godine… Kao geograf želim također da se ovi rasjedi ispod nas umire, da nam ta silna energija Zemlje prestane demonstrirati svoju moć. Svim građanima našeg grada želim zdravlje, sreću i mir te manje stresa! Kao profesor u školi želim klincima povratak u normalu nastave, treninga i drugih aktivnosti. Želim im također odlaske na maturalac, do Vukovara na terensku nastavu i na sve ostale školske izlete koji nam toliko nedostaju! – kaže Rojc.

I na kraju, završit ćemo jednom kineskom poslovicom. “Budite pažljivi kad nešto poželite. Može se ostvariti.”

Vijesti

Prepoznavanje i pravovremena reakcija; Što je to urinarna inkotencija i zašto pogađa sve više žena?

Stručnjaci ističu da neliječena inkontinencija može ozbiljno narušiti socijalni, obiteljski i seksualni život, smanjiti samopouzdanje i dovesti do izolacije.

Objavljeno

na

Objavio/la

Inkontinencija urina prema Međunarodnom udruženju za kontinenciju definirana je kao bilo koji nevoljni bijeg urina, a predstavlja socijalni i higijenski problem.

Ovisno o težini problema može imati značajan utjecaj na fizičko i psihičko stanje osobe ometajući je u obavljanju svakodnevnih obaveza.

Iako čak do 65% pacijentica zbog inkontinencije izbjegava izlazak iz kuće, 45% javni prijevoz, a 60% spolne odnose, vrlo mali broj žena traži liječničku pomoć. Tako od prvih simptoma do liječenja često prođe i deset godina

Javlja se u žena svih dobnih skupina, ali češće u starijoj dobi te je problem tri puta češći kod žena nego kod muškaraca.

Rizični faktori uključuju stariju dob, pušenje, pretilost, vaginalne porode djece veće težine ili dugotrajne porode. Također i menopauzu, operativne zahvate poput histerektomije, te sve čimbenike koji povećavaju tlak u trbušnoj šupljini (težak fizički rad, nošenje tereta, opstipacija). Pojavu mogu potaknuti i urođene ili stečene abnormalnosti vezivnog tkiva.

Postoje tri glavna tipa urinarne inkontinencije:

Stresna inkontinencija – najčešći oblik (51%), javlja se prilikom kašljanja, kihanja, fizičkog napora ili seksualnog odnosa.

Urgentna inkontinencija – kod 10% pacijentica, karakterizira je iznenadna neodgodiva potreba za mokrenjem.

Miješani tip – 39% slučajeva, kombinacija stresnog i urgentnog oblika.

Prekomjerno aktivan mokraćni mjehur pogađa oko 17% europske populacije starije od 40 godina, uz simptome poput učestalog mokrenja, urgencije i nokturije. Kod žena ovaj problem često utječe i na seksualni život.

Liječenje počinje promjenom životnog stila: izbjegavanje alkohola, kave i kiselih sokova, prestanak pušenja. Izrazito je važna pravilna prehrana, vježbe zdjeličnog dna (Kegelove vježbe), ograničenje unosa tekućine prije spavanja i seksualnog odnosa.

Ako je potrebno, primjenjuju se medicinske metode: elektrostimulacija, pesari, farmakološka terapija, kirurški zahvati. Modernija metoda uključuje lasersku fototerapiju koja jača mišiće i vezivno tkivo. Također postoje i proizvodi za upijanje urina koji pomažu smanjiti nelagodu.

Stručnjaci ističu da neliječena inkontinencija može ozbiljno narušiti socijalni, obiteljski i seksualni život, smanjiti samopouzdanje i dovesti do izolacije. Zato je važno da žene problem prepoznaju i pravovremeno se obrate ginekolozima ili urologu.

 

Nastavite čitati

Vijesti

Nova akcija policije – vozači i dalje ignoriraju osnovna sigurnosna pravila

Ukupno 12 prekršaja…

Objavljeno

na

Objavio/la

Policija je u četvrtak, 26. veljače, od 7 do 15 sati, na području Velike Gorice provela prometnu akciju „Pojas, mobitel i dječje sjedalice“, tijekom koje je u samo osam sati nadzora utvrđeno 12 prometnih prekršaja, među kojima su najčešći bili nekorištenje sigurnosnog pojasa i nepropisno korištenje mobitela tijekom vožnje.

Policijski službenici pritom su zabilježili sedam ciljanih prekršaja, pet vozača nije koristilo sigurnosni pojas, dok su dva vozača zatečena u nepravilnom korištenju mobitela za vrijeme vožnje. Uz to, evidentirano je još pet drugih prometnih prekršaja, čime je ukupan broj utvrđenih prekršaja dosegao 12.

Iz policije ističu kako su upravo nevezanje sigurnosnog pojasa, nepravilno korištenje dječjih sjedalica te distrakcija zbog mobitela među čestim uzrocima najtežih prometnih nesreća, posebno u situacijama prevrtanja vozila i ispadanja putnika iz automobila.

Nastavite čitati

Vijesti

Županijska uprava za ceste poziva građane na uvid u geodetske elaborate! Nedolazak znači suglasnost

Županijska uprava za ceste Zagrebačke županije i geodetska tvrtka i KOTA GPN d.o.o. organiziraju niz javnih uvida i terenskih obilazaka kako bi vlasnici zemljišta mogli provjeriti granice uz nove ceste.

Objavljeno

na

Vlasnici zemljišta uz više županijskih cesta u Zagrebačkoj županiji tijekom ožujka će moći provjeriti i potvrditi granice svojih parcela. Sudjelovanje u javnom uvidu je važno jer oni koji ne dođu automatski se smatraju suglasnima s evidentiranim granicama, koje će se unijeti u katastarski operat i zemljišne knjige.

ŽC3017 (Marinovec Zelinski – Sveta Helena – Gračec) imat će dvodnevne terenske uviđaje 9. i 10. ožujka, oba dana od 09:00 do 13:00, a javni uvid održat će se 17. ožujka u Gradskoj vijećnici Grada Sveti Ivan Zelina, Trg Ante Starčevića 12, 10380 Sveti Ivan Zelina, podijeljen u dva termina. 09:00–10:00 i 10:00–11:00. ŽC3038 (Bukovec Zelinski – Donja Zelina) imat će terenski uviđaj 11. ožujka od 09:00 do 13:00, a javni uvid 17. ožujka od 13:00 do 14:00 u istoj Gradskoj vijećnici.

ŽC3014 (Gornje Psarjevo – Sv. Ivan Zelina) imat će terenski uviđaj 12. ožujka od 09:00 do 13:00, dok je javni uvid također 17. ožujka, od 12:00 do 13:00, u Gradskoj vijećnici Grada Sveti Ivan Zelina.

Cestu ŽC2218 (Stubička Slatina – Igrišće) vlasnici zemljišta mogu provjeriti na terenu 23. ožujka od 09:00 do 12:00, dok je javni uvid predviđen 26. ožujka od 13:00 do 14:00 u prostorijama općine Jakovlje, ulica Adele Sixta 2, 10297 Jakovlje.

Za cestu ŽC2211 (Cubinec – Poljana Križevečka – Cugovec – Dubrava) terenski uviđaj bit će 24. ožujka od 09:00 do 12:00, a javni uvid održat će se 27. ožujka od 13:00 do 14:00 u prostorijama općine Gradec, ulica Gradec 134, 10345 Gradec.

U cijelom postupku građanima će biti na raspolaganju stručna pomoć inženjera geodezije Marka Sikirića iz KOTA GPN d.o.o., koji je i izradio geodetske elaborata izvedenog stanja.

Nastavite čitati

Sport

Nogomet u blatu

Nogometni klubovi s našeg područja ove su zime muku mučili s terenima za treninge, ali i prijateljske utakmice, budući da blata ima “do koljena”. U nekim drugim sredinama rješenje u tereni s umjetnom travom…

Objavljeno

na

Objavio/la

Niželigaško proljeće krenulo je utakmicama velikogoričkoga kupa, vidjeli smo prve golove, prve naznake spremnosti naših klubova za sve ono što slijedi u drugoj polovici aktualne sezone, ali ova je zima donijela i neke nove spoznaje. Nogometne, klimatološke, infrastrukturne… A sve to moglo bi se odraziti i na rezultatima.

Riječ je, da skratimo priču, o blatu.

Svi koji imaju dvorišta, svi koji su pokušavali nešto posla po dvorištu odraditi u ovim zimskim mjesecima, mogli su se iz prve ruke uvjeriti da blata na svakom koraku ima više nego ikad. Zima je bila izrazito vlažna, sunce se pojavljivalo samo u iznimnim prilikama, klimatski uvjeti sve su specifičniji, a to ima i sve jači utjecaj na nogomet.

– Ovo je strašno, mi doslovno nemamo gdje trenirati, a pogotovo igrati utakmice – požalili su nam se iz jednog od naših klubova, a brza provjera stanja u ostalim sredinama kaže da je priča svudje otprilike jednaka.

Doznali smo tako u tom procesu da su neki naših klubovi, kao primjerice Buna i Polet iz Buševca, svoju prijateljsku utakmicu odigrali – u Zagrebu?! Našli se ljudi na Trešnjevci, na terenu s umjetnom travom, uredno platili traženi iznos i odigrali dogovorenu utakmicu. Koje se, zbog blata “do koljena” nije mogla igrati ni u Maloj Buni ni u Buševcu.

Takvih je priča najmanje nekoliko ove zime, pojedine prijateljske utakmice su se i odgađale iz blatnih razloga, a sve to će neizbježno utjecati i na način na koji se nogometaši iz našega kraja pripremaju za proljetne izazove. U niželigaškom svijetu često je problem nedostatak igrača na treninzima, s tim segmentom mnogi su se mučili svih ovih godina, a kad je to barem donekle riješeno, pojavila se ova, nova vrsta problema.

Krivca za takvo stanje, naravno, nema ni smisla ni potrebe tražiti, jer krivac se nalazi u oblacima, u zraku, u atmosferi… Međutim, rješenja bi se mogla pronaći. Ona imaju svoju cijenu, ali sve više imaju i svoju vrlo konkretnu svrhu. I ne treba pritom previše filozofirati, jer stvar je zapravo jednostavna: velikogoričkom području trebaju tereni s umjetnom travom!

Naravno da nije realno očekivati da će svaki naš klub dobiti teren s umjetnom travom, ali velik pomak bio bi dobiti i jedno igralište na četiri, pet ili šest klubova. Prevedeno u važeće brojke, dva, tri ili četiri terena s umjetnom travom, s dimenzijama za veliki nogomet, riješila bi jako puno problema u tom smislu. Većina klubova “kuburi” i s uvjetima za rad s mlađim kategorijama, a sad su se na to nadovezali i problemi sa seniorskim pogonima, što dovodi do jasnog zaključka u kojem smjeru bi trebalo djelovati.

Trenutačno je jedini teren s umjetnom travom na velikogoričkom području pomoćno igralište na Gradskom stadionu, no na njemu je tolika gužva da je i samoj HNK Gorici kapaciteta – puno premalo. I ne postoji opcija po kojoj bi se taj teren mogao ustupati ili iznajmljivati bilo kojem drugom klubu. Da je to moguće, zainteresiranih bi bilo jako puno, ali tu se ništa neće mijenjati sve dok u klubu ne krene u najavljenu izgradnju klupskoga kampa. A takvi projekti su uvijek vrlo dugoročni i u velikoj mjeri upitni, sve do trenutka kad gradnja konačno definitivno krene.

Grad je opterećen brojnim ulaganjima na sve strane, Grad ulaže i u sport koliko može, nitko iz klubova ni na trenutak nije pomislio bilo koga kritizirati zbog aktualnog stanja, ali zajednički je stav da treba sugerirati mjerodavnima u kojem smjeru razmišljati u budućnosti. Priprema se navodno i ujedinjena inicijativa naših klubova koja bi trebala ukazati na ovaj problem.

Diljem Turopolja, naime, postoje tereni koji su svih ovih godina jako dobro “pili vodu”, ali ove zime i te su lokacije okovane blatom. U iščekivanju sunca, koje je u ovim okolnostima jedino rješenje blatnih problema.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Potraga za Sivkom! Odlutala u centru Gorice, vlasnici traže pomoć

“Možda nekome izgleda kao „obična“ mačka, no za nas je ona neprocjenjiva. Ne tražimo krivca, samo želimo znati gdje je i je li živa i sigurna”

Objavljeno

na

Objavio/la

U centru Velike Gorice traje tiha, ali bolna potraga. U blizini Doma zdravlja, 18. veljače nestala je Sivka – mačka koja je vlasnicima puno više od kućnog ljubimca, ona je član obitelji..

Sivka je ženka stara oko pet godina, teška približno 4,5 kilograma, mršavije građe i plahe naravi. Ne prilazi nepoznatima, povučena je i oprezna. Sterilizirana je, ali u trenutku nestanka nije bila mikročipirana.

– Možda nekome izgleda kao „obična“ mačka, no za nas je ona neprocjenjiva. Udomljena je s ulice, prošla je mnogo nedaća, ali je unatoč svemu ostala nježna i privržena – poručuju shrvani vlasnici, kojima je svaka minuta potrage za njom dragocjena.

Nalazniku nude novčanu nagradu i, kako kažu, doživotnu zahvalnost.

Postoji mogućnost da ju je netko, iz dobre namjere, sklonio misleći da je napuštena. Ako je to slučaj, vlasnici mole da im se osoba javi bez straha i bez objašnjenja.

– Ne tražimo krivca, samo želimo znati gdje je i je li živa i sigurna – poručuju.

Obitelj je kontaktirala udruge i organizacije za zaštitu životinja, ali zasad nema novih tragova. Poseban apel upućuju veterinarima, veterinarskim tehničarima i volonterima na području Velike Gorice da obrate pažnju ako im bude dovedena mačka koja odgovara opisu.

Ako ste vidjeli Sivku ili imate bilo kakvu informaciju, ne oklijevajte. Jedan poziv može ovoj obitelji vratiti ono što im najviše nedostaje – njihovu Sivku.

 

Nastavite čitati

Reporter 457 - 26.02.2026.

Facebook

Izdvojeno