Vijesti
Zdravlja, više zagrljaja, osmijeha, mira, manje stresa novogodišnje su želje naših sugrađana
“Budite pažljivi kad nešto poželite. Može se ostvariti.”
Početak svake godine uvijek je vrijeme kad si svi nešto poželimo, i nadamo se da će se barem dio toga ostvariti. Kako je prošla godina bila nepredvidiva i prepuna neugodnih iznenađenja, svi nekako najviše priželjkujemo zdravlje i mir.
Nakon što je za svoj roman “Slava” u 2019. dobio nagradu “Albatros”, prošla godine za Stipu Bilića, u poslovnom svijetu, bila je još jedan korak naprijed, postao je novi voditelj izdavačke djelatnosti u Pučkom otvorenom učilištu. Čovjek koji je odrastao s desetero braće i sestara, te je prošao u životu puno toga za ovu godinu nema puno želja.
-Nakon ove neizvjesne i turbulentne godine neka 2021. svima donese puno mira i radosti, a najvažnije neka nam svima podari puno zdravlja i empatije jednih prema drugima, ali ne samo u ovim teškim vremenima. Postanimo bolji ljudi po svojoj ljudskosti. – ističe Bilić.
Naša uspješna judašica i osnivačica Judo kluba za osobe s invaliditetom Fuji, Marina Drašković iza sebe je imala privatno tešku godinu, a zbog epidemioloških mjera ni sa svojim Fujijevcima nije mogla biti kao inače.
-Želje su mi ustvari velike, ali i najosnovnije… Želim manje tužnu godinu. S obzirom da sam ostala bez tate ove godine, a mjesec dana nakon njega otišla je i baka, želim da mi obitelj ostane zdrava i živa. I želim da Fuji preživi iduću godinu koja neće biti nimalo laka ali vjerujem da ćemo uspjeti! Idemo dan po dan… – kaže Marina.
Uvijek vesela, djevojka koja širi pozitivu gdje god se pojavi, nesigurne novinarske vode zamijenila je ulaskom u svijet “sama svoja šefica” i nastala je Plartforma. Ana Katulić nanizala je niz predstava, projekata, vodila mnoge gradske manifestacije, a onda je došla 2020. godina, vrlo malo mogućnosti za rad, ali njen optimizam je i dalje tu, evo što je poželjela za ovu godinu.
-U idućoj godini želim manje straha, više zagrljaja i puno sunčanih dana. Želim da oni koje volimo budu zdravi, da mi kao društvo budemo bolji i svjesniji, da sve ono čemu nas je naučila ova godina prigrlimo, osvjestimo i primijenimo. Neka nas to ojača i vodi. Hvala joj što se dogodila jer mene je naučila kako je to kad svakodnevica koju sam do sad poznavala više ne postoji, naučila me što znači samoća, strah, tjeskoba i koliko je važno imati oko sebe puno ljubavi. Želim nam svima u idućoj godini prvo puno puno ljubavi prema sebi samima, da se njegujemo s pažnjom; svoje misli, svoje srce i svoje tijelo, da budemo nježni i ljubavni prema drugima, prema svim bićima, a posebno prema prirodi, da primimo pod ruku svoje strahove i prošetamo ih ponosno. Ja sebi želim da hrabro kročim u novu godinu. Za početak. Hrabrost i ljubav. To su moje male, velike želje u 2021. – kaže Ana.
Još jedna gorička umjetnica, i još jedna Ana, izgurala je prošlu godinu najbolje što je znala i kako kaže 2020. smo više puta nazvali apokaliptičnom.
-Doista smo se često osjećali bespomoćno i pitali se: Dobro, jel dosta ili će sutra počet padati žabe s neba? U najtežim trenucima onemogućen nam je bliski, ljudski kontakt. Ali sve ove nedaće, pa i ova posljednja i najtragičnija, u Petrinji i okolici, pokazala je da unatoč svemu imamo veliko srce. U 2020. sam više nego ikada bila svjesna ljubavi – moje ljubavi prema drugima – mojoj obitelji, djeci u sirotištu u kojem volontiram a koju ove godine zbog epidemiološke situacije ne mogu zagrliti, sjetim ih se svakog poimence, pa i ljubavi prema životinjama – pridružili smo se udruzi LePas pa sada udomljavamo i čuvamo mace; i ljubavi koju primam – od vlastitih roditelja i roditelja polaznika Anine glazbaonice. Toliko sam podrške i divnih, toplih mailova primila da sam gotovo nad svakim zaplakala. Ne veličam time 2020., i dalje mi je omražena, premda je prema meni još bila blaga u usporedbi s time kakva je bila drugima. Čak i u profesionalnom smislu. Malo je muzičara koji mogu reći da su ove godine radili. Ja sam, eto, imala tu sreću. – kaže Ana Lovrenčić, i nastavlja sa svojim pogledom prema ovoj godini.
-Što želim u 2021.? Spokoj. Želim nam da bezbrižno spavamo. Želim nam svima još više empatije i da čuvamo druge bez obzira na to smatramo li da trebamo čuvati sebe. Profesionalno, želim stati pred svoju publiku, želim zagrliti dječicu u Kući ljubavi, želim provesti sve projekte i svoju školu mjuzikla, koji čekaju u ladici bolju epidemiološku situaciju. I želim da me nađu oni kojima mogu pomoći. U Aninoj glazbaonici uvijek ima i bit će mjesta za one potrebite slabog imovinskog stanja. Svake godine 10% moga rada je dobrotvorni rad. Mnogo je djece ove godine doživjelo traume i potrebna im je sva psihološka podrška koju mogu dobiti, a ono što im ja mogu ponuditi je individualni pristup zasnovan na muzikoterapiji s ciljem osnaživanja djeteta i prevladavanja traume, pri čemu emocije koje dijete ne može izgovoriti može izraziti muzikom, u sigurnom okruženju. Toj su djeci vrata uvijek otvorena. Želim nam svima zdravlja, ljubavi prema drugima, ljubavi prema različitima, tolerancije, i čvrsto tlo pod nogama!- poručila je Lovrenčić.
S djecom u osnovnoj školi Eugena Kumičića radi i profesorica povijest i geografije Lada Rojc, koja kad nije u školi onda je najvjerojatnije na nogometnom terenu, ali ne kao igrač, nego kao sutkinja koja je 2017. godine postala instruktor za suđenje u FIFA-i. Dakle, stalno prenosi svoje bogato znanje! Prošla godina donijela je i za nju nove izazove, malo je vremena provela s djecom u učionici, više su se gledali preko ekrana, ali ostaje nada da se to više neće ponoviti.
-Svi imamo istu želju da se vratimo u normalu života, da se pandemija povuče, da nastavimo gdje smo stali u veljači prošle godine… Kao geograf želim također da se ovi rasjedi ispod nas umire, da nam ta silna energija Zemlje prestane demonstrirati svoju moć. Svim građanima našeg grada želim zdravlje, sreću i mir te manje stresa! Kao profesor u školi želim klincima povratak u normalu nastave, treninga i drugih aktivnosti. Želim im također odlaske na maturalac, do Vukovara na terensku nastavu i na sve ostale školske izlete koji nam toliko nedostaju! – kaže Rojc.
I na kraju, završit ćemo jednom kineskom poslovicom. “Budite pažljivi kad nešto poželite. Može se ostvariti.”
Sport
Nogometni tulum u Buni ide dalje: ‘Stiže nam fenomenalna generacija…’
Nogometaši Bune krenut će u pripreme za premijerligaško proljeće prvog dana veljače, kad će trener Đuretić okupiti praktički isti kadar kao i jesenas. Planova za budućnost ima, a imaju na bregima i dobar razlog za to…
Da postoji nagrada za najbolji nogometni tulum 2025. godine, velike su šanse da bi taj laskavi trofej otišao u Malu Bunu! U dom NK Bune, na naše živopisne i pitoreskne brege, u ruke družine koja je obilježila turopoljski nogometni univerzum u godini iza nas. Učinila je to Buna svojim rezultatima, uspjesima za povijest, ali i načinom na koji su se utakmice ovog posebnoga kluba pratile, proživljavale, zalijevale…
Bilo je tu i doze dramatike, neizostavne za svaku povijesnu priču poput ove naše, jer Buna u proljeće 2025. nije uspjela uzeti titulu u 1. ŽNL, već je plasman u najviši rang županijskog nogometa izborila kroz dodatne kvalifikacije. Organizirali su se autobusi za gostovanja, uključujući i to posljednje, presudno, mjesto i cijeli kraj živio je za uspjeh svoga kluba, a kad se on i dogodio, kad je NK Buna prvi put u povijesti izborila mjesto u županijskoj eliti, u čuvenoj “premijerki”, naravno da su Brežani to znali i proslaviti.
Međutim, kao i sve dobre stvari u životu, i ta 2025. godina nekako je proletjela, prošla, ostala iza nas, a s dolaskom nove godine pojavljuju se i novi izazovi. Odmor će potrajati sve do početka veljače, za kad je trener Mario Đuretić odredio datum prve prozivke, ali klupska uprava vrijedno je radila čak i u blagdansko vrijeme.
– Je, aktivno je u klubu, stalno nešto dogovaramo, planiramo… – javio se predsjednik NK Bune Josip Jerleković, prvi među jednakima u vodstvu kluba.
– Za početak, za seniorsku momčad doveli smo samo jednog novog igrača. Iz Buševca se vratio vratar David Petrac i to će vjerojatno ostati jedina prinova ove zime. Smatramo da nema potrebe dovoditi bilo koga samo da bismo doveli, budući da imamo 25 igrača u seniorskom kadru, da za svaku poziciju imamo po dvojicu igrača… Bilo je još nekih razgovora i dogovora, željeli smo dovesti tri igrača koja bi nam bila prava, velika pojačanja, ali niti jednog njihovi trenutačni klubovi nisu željeli pustiti, tako da smo njihove dolaske prolongirali za ljeto – upotpunjuje svoj izvještaj o aktualnostima presidente Joža.
Naravno da su u Buni zadovoljni učinjenim u prvoj polovici debitantske sezone u Premijer ligi Zagrebačke županije, drže sedmo mjesto sa 26 bodova, šest manje od vodećeg Poleta, no ambicije neće ići u nebeske visine.
– Zadovoljni smo i rezultatima i svime ostalim, zato smo i zaključili da nam nekakvi veliki dodaci nisu potrebni. Idemo mi lijepo odraditi dobre pripreme, dočekati nastavak sezone spremni i nastaviti skupljati bodove. Naš jedini cilj je da ostanemo stabilni, da se pokušamo zadržati u prvih deset momčadi lige, a onda ćemo dalje planirati. U tim planovima važno mjesto imaju i naši mladi igrači, naši sjajni juniori, koje ćemo polako uvoditi i u prvu momčad – otkriva planove Jerleković.
Ta juniorska momčad poseban je dio ove fenomenalne breške nogometne priče. Klinci su odradili vrhunsku jesen, trenutačno su prvi u svojoj ligi, što nije nimalo slučajno.
– Sve su to domaći dečki, iz našeg sela i okolice, a vodi ih Miro Lukinić, bivši trener seniorske momčadi. To je generacija koja je svojevremeno na Alpas Cupu igrala četvrtfinale, što je bio nevjerojatan rezultat za klub poput našega, a nakon toga su najbolje dečke uzeli veći klubovi iz našega kraja. Neki su bili u Gorici, neki u Kurilovcu, neki u Jelačiću… Prošlog ljeta dio ih se poželio vratiti u Bunu, samim time povukli su i neke druge, pa su se na kraju vratila njih čak sedmorica. Nadamo se da će baš ti klinci biti nositelji igre naše seniorske momčadi u godinama koje dolaze, to nam je želja i plan – ističe predsjednik kluba.
Agilna uprava planove radi i izvan samog travnjaka, a odnose se na infrastrukturu. Velika želja je uređenje pomoćnog igrališta na parceli odmah uz glavni teren, ali to se može dogoditi tek nakon što Grad zemljište prenamijeni iz poljoprivrednog u sportsko.
– To bi nam puno značilo, budući da sad treniramo u Šiljakovini, do koje ipak imamo četiri kilometra. Pomoćni teren donio bi nam i bolje mogućnosti za rad s mladima, ali to nije i jedina želja. Planiramo postaviti i male tribine, koje bismo podijelili u dva dijela, jednu za domaće, a drugu za gostujuće navijače. Tu bi bilo stotinjak sjedećih mjesta, jer vrijeme je da našim navijačima omogućimo ugodnije praćenje utakmica, da ne moraju svi biti na nogama cijelo vrijeme – zaključio je prvi čovjek NK Bune.
Nogometni tulum na bregima, prema svemu sudeći, nastavlja se u istom ritmu… I to je, realno, najbolja moguća vijest za turopoljski niželigaški svijet.
Vijesti
Velika Gorica prednjači u porastu broja građana! Više od tisuću novih stanovnika u jednoj godini
Velika Gorica je apsolutni rekorder rasta među hrvatskim gradovima.
Vijesti
Zbog prijetnje ledene kiše VG Komunalac izašao na ceste, počelo preventivno posipavanje
Oprezno i polako!
Uoči najavljenih nepovoljnih vremenskih prilika, dežurne ekipe zimske službe VG Komunalca započele su s preventivnim posipavanjem prometnica.
Reakcija dolazi nakon upozorenja Državnog hidrometeorološkog zavoda i Civilne zaštite o mogućnosti pojave ledene kiše i stvaranja poledice.
Cilj preventivnih mjera je smanjiti rizik od klizanja i povećati sigurnost sudionika u prometu, posebno u trenucima kada se vremenski uvjeti mogu brzo pogoršati.
Iz VG Komunalca poručuju kako su građanima u slučaju hitnih situacija na raspolaganju putem dežurnog telefona 099 609 0060.
Također, podsjećamo kako je sol učinkovita protiv poledice sve dok je prisutna na kolniku, no ako će padaline biti obilnije, sol će se ispirati, zato je i na kolniku u prometu vozila i pri kretanju pješaka na nogostupima potreban oprez!
Velika Gorica se polako oporavlja od nedavnog snježnog nevremena i promet se polako vraća u normalu. No, situacija s parkirnim mjestima za osobe s invaliditetom u nekim trgovačkim centrima pokazuje drukčiju sliku.
Dok je gradska mehanizacija odradila svoj dio posla, na nekoliko lokacija primijećeno je da parkirna mjesta za osobe s invaliditetom i dalje ostaju prekrivena snijegom, otežavajući pristup kupovini i svakodnevnim obavezama ljudima kojima je pomoć potrebna.
Iako snijeg nije velik problem za prolaznike ili one koji mogu pješačiti, za osobe s invaliditetom i dalje predstavlja prepreku. Jasno je da, pored gradskih službi, i privatni prostori trebaju osigurati da njihovi objekti budu pristupačni, posebno u ovakvim zimskim uvjetima.
Fotografije koje su nam poslali sami građani pokazuju stanje na terenu.
-
Vijestiprije 6 danaNovi raspored odvoza otpada – građanima stiže jedna važna promjena
-
Sportprije 2 danaWunderkid na pripremama! Carević u Umag poveo i kapetana reprezentacije
-
Sportprije 5 danaPet velikih pojačanja u Kurilovcu, a zasad nije došao – nitko!
-
Vijestiprije 3 danaDHMZ upozorava! Petak donosi opasne zimske uvjete u Zagrebačkoj županiji – upaljen narančasti alarm