Povežite se s nama

Kultura

ZDENKA MLINAR “Moja književna prekretnica je 18 strofa za 18. rođendan kćeri”

Nagrade nikada ne shvaća preozbiljno, one su joj slabiji ili jači vjetar u leđa i pokazatelj da se može i bolje i više te da ne treba odustajati.

Objavljeno

na

ZDENKA MLINAR

Imala je svega pet godina kad je počela pisati, i oduvijek je voljela pisanu riječ. Inspiraciju pronalazi posvuda oko sebe i danas je jedna od najpoznatijih književnica u Velikoj Gorici. Ona je Zdenka Mlinar, kako sama kaže, već pola životnog vijeka Velikogoričanka sa zagrebačkom adresom, na kojoj je ponosno i s puno ljubavi, sa svojom malom/velikom obitelji svila gnijezdo.

– Volim sve što je lijepo i čovječno, plemenito i humano te društvu i zajednici korisno. Zaljubljenica sam u cvijeće i prirodu, s visokim stupnjem osviještenosti prema očuvanju svega što ona jest, a bez čega u budućnosti nema ni života na našoj planeti – govori Zdenka na početku našeg razgovora.

Ističe da, uz obiteljsku sreću, njeguje i društvenu angažiranost kroz kulturna i humanitarna djelovanja jer ne želi biti pasivnom promatračicom zbivanja u životnim sredinama svoje djece i unuka, kao i djece u potrebi ili pak starijih i nemoćnih.

U darovima svoje svestranosti i najboljim godinama života, napušta mnoge hobije i okreće se iščitavanju “svega što joj dođe pod ruku” te pokušaju pisanja, zatomljenoj želji još u ranoj mladosti, kada se u kući svoje tek udane sestre poigravala starim pisaćim strojem.

– I ne bi mi teško jer u meni je vječno prisutan nauk života, ponesen iz roditeljskog doma, a koji poziva samo na red i rad. No, pisati sam počela već s pet godina tako da sam do polaska u školu s nepunih šest znala sva slova i skoro cijeli bratov Bukvar napamet.

Napamet je voljela učiti i sve stihove izvezene ili u printu sa zidnih krpa koje su u to vrijeme bile neizostavni dio ukrasa mnogih kuća.

– Potom su, u tinejdžerskoj fazi, na red došli spomenari, pa pučki napjevi, koje sam voljela zapisivati, a pjevali su se na svadbama, blagdanskim zabavama, zimskim sjelima (prelima) ili pri radovima na njivama. Pa ljubavna pisma, ha, ha, ha… Dakle, sve je krenulo od ljubavi prema pisanoj riječi.

Foto: Privatna arhiva

Zanimljiva je Zdenkina priča kad se okrenula prema poeziji.

– Za poeziju mogu reći da mi se “dogodila” u zreloj dobi. Naime, kada mi je kći stasala u punoljetnu osobu, za taj važni i veliki njen i obiteljski događaj poželjela sam joj pokloniti nešto što nema materijalnu vrijednost i što će joj možda biti draže i korisnije od bilo kakvog skupog nakita ili odjevne “krpice”. Točnije, željela sam joj pisanom rječju čestitati, odnosno izraziti svoje emocije i sreću, a ona se već pri prvom pokušaju, počela množiti u puno riječi, one pak prelijevati u stihove, a stihovi u strofe koje zajedno izrodiše jednu veliku pjesmu. Nanizala sam ih i više od osamnaest, koliko sam si u tom pokušaju “zacrtala”. Tako sam mogla raditi i odabir, odnosno ostaviti samo one koje su mi se činile najljepšim i najprikladnijim.

Tu je pak imala problem sa skrivanjem pisanja od svih ukućana jer se sramila napisanog, ali i željela da svima u obitelji, a pogotovo njenoj punoljetnoj djevojčici kojoj je i namijenjena, bude iznenađenje.

– Bilo je to vrijeme kada ne imadoh ni pisaću mašinu, a kamoli kompjutor. Taj jedinstveni, posebni i jako važan tekst, nosila sam u jedan od tada rijetkih ureda u gradu na strojno prepisivanje pa printanje s ukrasnim detaljima. Dakako, odnesoh ga i na uramljivanje jer sam željela da po svemu bude dostojan majčinog darivanja. Iznenađenje je u potpunosti uspjelo jer mi je kći, čitajući SVOJU PJESMU, i zaplakala.

Druga pjesma je nastala jer joj nisu vjerovali da je napisala prvu, treća zbog druge i tako dalje…

– Pisanje poezije mi je vjerojatno i obiteljsko naslijeđe jer moj djed je bio dobar u pučkom pjesništvu te sam pred sam kraj njegova života uspjela prikupiti neke njegove pjesme, složiti ih u knjigu “Bože, tebi hvala”, u kojoj sam i koautorica, ali i urednica.

Foto: Privatna arhiva

Po do sada objavljenim knjigama, reklo bi se da Zdenka piše samo poeziju raznolike tematike, što baš i ne stoji jer su je njen nemirni duh i znatiželja, iz zanesenosti stihovanja i traženja rime, odveli i u druge književne žanrove te je počela pisati i prozu (eseje i priče), minijaturnu liriku pa i haiku poeziju.

-Mnogi su eseji objavljeni na portalima ili u tiskanoj formi, priče isto tako, a najviše me je obradovala priča koja je prošle godine objavljena u Večernjakovu subotnjem prilogu “Obzor” te je samim tim ušla u konkurenciju za godišnju nagradu “Ranko Marinković”, koju Večernjak dodjeljuje od 1964. godine.

Haiku poeziju piše od 2014., a objavljuje je kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu te je tako 2020. objavila i svoju prvu haiku zbirku “OCEAN” u kojoj su samo haiku radovi objavljeni na Blogu američke haiku zaklade – Haiku Dialogue i radovi koji su osvojili neku nagradu ili su bili pohvaljeni od relevantnih imena u svijetu haiku poezije.

Uljuljkana u česte inozemne objave haikua, a nerijetko pohvaljene i nagrađene, zadnjih mjeseci je najviše u toj pisanoj formi. Njome se obično bavi, kaže, iza ponoći pa ne prođe ni jedan dan, odnosno rađanje novog dana, a da ne napiše nekoliko haikua. To joj, ističe dođe kao molitva prije odlaska na počinak.

foto:Privatna arhiva

– Inspiracija je svuda oko mene, a o horizontalnim i širim sferama da ne govorim. Tu su mi više upitni moje raspoloženje i tijek obiteljskih ili društvenih događanja. Pisanje mi je postalo stalna potreba i to mi je često problem jer se u “praznom hodu” osjećam neispunjeno i samoj sebi beskorisno. Često pišem i iz želje za sudjelovanjem na nekom natječaju, a potom i na organiziranim festivalima te putovanjima koja su najčešće teško ostvariva, kako zbog financija tako, zadnjih godina, i zbog pandemije koronavirusa.

Baš ovih dana pozvana je u talijansku Pescaru na festival koji će se održati u travnju u organizaciji Međunarodne udruge “VerbumlandiArt”, na koji je prijavljena u dvije kategorije, tako da joj se valja prihvatiti posla, i s olovkom i bez nje.

Foto: Privatna arhiva

– Istina, nakupio se u mojoj arhivi i neki broj priznanja, diploma, pohvala, zahvalnica i medalja, koje su se počele množiti tek mojim skorašnjim ulaskom u svijet Facebooka, kada se povezah s književnicima i književnošću cijeloga svijeta, koju vidim kao nepresušnu rijeku obojenu svim mogućim nijansama stilova, žanrova, kvalitete. Uranjajući u njih, svakodnevno otkrivam i neku drugu sebe. Sebe, kakva nisam trebala biti ili kakvom bih osobom pa i književnicom u budućnosti željela biti. Kojim putem ići… Dok nagrade nikada ne shvaćam preozbiljno, one su mi slabiji ili jači vjetar u leđa i pokazatelj da se može i bolje i više te da ne treba odustajati.

Kaže, teško je izdvojiti najdraže, ali ipak ističe da veseli svako osvojeno 1., 2. ili 3. mjesto, a uz već spomunutu proznu objavu u Večernjakovu “Obzoru”, obradovala ju je i talijanska nagrada / Premio internazionale “Città del Galateo – Antonio de Ferrariis”, 2020. za osvojeno treće mjesto u prozi, koja joj je trebala biti uručena u Rimu, ali zbog pandemije je bila spriječena otići u taj Vječni grad.

– Ponosna sam i na zlatne medalje i diplome Europskog prvenstva u poeziji, Svjetske književne akademije / Word Literature Academy, Sinai 2019. i Podgorica 2020., zatim na zlatnu Povelju i medalju beogradskog Kulturnog centra “Mesopotamia” te na prošlogodišnju Specijalnu nagradu iz oblasti suvremenog književnog stvaralaštva od Udruženja romskih književnika iz Beograda, koje me je 2020. imenovalo i za ambasadoricu mira. Ne mogu ne spomenuti i dvije prošlogodišnje nagrade pristigle iz Makedonije, odakle mi s Međunarodne manifestacije “Ohridski poetski biseri” izroniše i ŽIVI ohridski biseri za dodijeljeno mi drugo mjesto u kategoriji “strani autori” te Grand Prix nagradu na natječaju koji organizira Fondacija “Takec” iz Bitole…

Foto: Privatna arhiva

Toliko toga napisanog, toliko nagrada, nameće se pitanje, može li se od pisanja živjeti.

-Nažalost, odgovor je veliko NE, pogotovo kada je u pitanju amatersko pisanje, što je za mene pak i pisanje iz ljubavi, čije troškove tiska knjiga snose sami autori, a od prošle godine su se i uduplali. Tu su i porezna davanja, a pomoć pri plasmanu knjiga na tržište i do čitatelja, skoro nikakva. Grad nam pomaže jako malim brojem otkupa knjiga, što nam može pokriti tek prijelom rukopisa ili cijenu recenzije. Dakako da je neisplativost porasla i zbog vremena digitalizacije te mogućnosti čitanja i kupovine knjiga u e-varijantama, čega smo itekako svjesni, ali, eto, želja za pisanjem i objavama napisanog ne jenjava.

Foto: Privatna arhiva

Ne tako davno, Mlinar je bila voditelj kulturnog programa Matičin četvrtak, pa ujedno pitamo koliko su takvi projekti važni za Veliku Goricu.

– Poziv tadašnjeg predsjednika Ogranka MH u Velikoj Gorici, Stjepana Rendulića, bio mi je doista veliko iznenađenje, ali i čast. Prihvatila sam ga iz želje da nešto naučim, da upoznam nove ljude, bilo da su predavači ili publika zainteresirana za najavljenu temu. Prihvatila sam poziv, znajući i koliko je Stjepan tolerantna, topla i čovječna osoba, uz podcrtanu napomenu da sam jedino sigurna u svoje htijenje, svoju disciplinu i već spomenutu želju za učenjem.

U riječi učenje, krije se i odgovor na drugi dio vašeg pitanja jer su Matičini četvrtci projekt od velikog značaja za Grad Veliku Goricu. Programi se rade na godišnjoj razini i obuhvaćaju sve životne teme – od obrazovanja i zaštite okoliša do povijesti (mirnodopske ili ratničke, iseljeničko-useljeničke, pismeno-nepismene, glazbeno-poetske, zdravstvene, duhovne i dr.) unatrag mnogih stoljeća, ali i predviđanjima kakvi bi mogli biti u budućnosti.

Na kraju pitamo ovu svestranu umjetnicu što smatra svojim najvećim životnim uspjehom.

– Najveći uspjeh mojeg malog života je bračna i, već spomenuta, obiteljska sreća. Možda mi je u tome pomogla i životna radost koju sam do sada, u svim situacijama, uspijevala sačuvati u sebi, a potom, svom snagom i moći majke i žene, prenijeti na najdraže. Tako napisah i knjigu, “Život je radost”, podnaslova “Priroda i društvo I.”, s namjerom da bar jedna osoba na svijetu promijeni mišljenje suprotno tome.

Istina, nisam uvijek znala ljubiti sebe (nisu me naučili), a od kada se, sa svim svojim manama, počeh ljubiti i kao takva se ogledati u blještavilu svakoga novog dana koji mi život pokloni, osjećam se potpuno drugom osobom i ONOM koja sve može.

 

Kultura

FOTO Plesni klub Barbara priprema vrhunsku ”Božićnu bajku”

Objavljeno

na

Objavio/la

Plesni klub Barbara i ove godine svečarski obilježava svoj 12. rođendan. Ovaj put društvo će im biti Dječji zbor Cvrkutavci (Velika Gorica), Plesna udruga StarDance (Sisak) i Dječji Folklorni ansambl Srčeki Folklornog ansambla Zagreb-Markovac (Zagreb).

Velika Gorica, prosinac 2025. Plesni klub Barbara – 12. obljetnica. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, prosinac 2025. Plesni klub Barbara – 12. obljetnica. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, prosinac 2025. Plesni klub Barbara – 12. obljetnica. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Rasplesani i raspjevani program bit će održan u nedjelju, 07.12.2025., početak u 11 sati, u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole Velika Gorica. Prema prijavama, na pozornici će se izmijeniti 200 plesača i pjevača, koji će nas uvesti u Božićno vrijeme.

Velika Gorica, prosinac 2025. Plesni klub Barbara – 12. obljetnica. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, prosinac 2025. Plesni klub Barbara – 12. obljetnica. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, prosinac 2025. Plesni klub Barbara – 12. obljetnica

Barbarice  sa svojim gostima poklanjaju svom Gradu  i našim sugrađanima blagdanski koncert povodom Dana Grada Velika Gorica.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Kultura

Galženica Art Soiree, treći put: Tri vrste umjetnosti i publika kao dio priče…

Ovogodišnje izdanje poetsko-dramsko-glazbenog programa tematski je posvećeno poljskoj poeziji, a građani su pozvani da donesu svoje pjesme ili pročitaju nešto od postojećih…, ističu iz Štoos teatra

Objavljeno

na

Štoos teatar privodi kraju još jednu godinu te poziva na 3. Galženica Art Soiree, koji će se održati u petak, 12. prosinca, u 18:30 sati u foajeu Galerije Galženica.

– Ovogodišnje izdanje poetsko-dramsko-glazbenog programa tematski je posvećeno poljskoj poeziji, a građani su pozvani da se ohrabre, donesu svoje pjesme ili pročitaju nešto od postojećih koje smo pripremili – ističe Luka Kuzmanović ispred Štoos tetara.

– Ovim prigodnim programom Štoos teatar želi prvenstveno zahvaliti svojim sugrađanima i publici na pozornosti i podršci svim našim projektima, predstavama i drugim priredbama u godini koja istječe – dodao je Luka.

Događaj je organiziran u suradnji s Galerijom Galženica, kao i prethodne dvije godine.

– Ugodno druženje otvaramo uz stihove Asnyka, Syzmborske I Tuwimate, a nastavljamo “u revijalnom tonu” uz glazbene druge goste, te nadamo se, poetsko, prozno ili čak i glazbeno sudjelovanje publike i razgovor potom. Osim vinske, na raspolaganju nam je i kapljica dobre Soplice, tradicionalnog poljskog pića u raznim aromama – ističu iz Štoos teatra i dodaju:

– Vaši domaćini su Štoos teatar i Galerija Galženica, a poetsko-vinski moderator večeri je Luka Kuzmanović. Program je podržan od strane Zaklade Kultura Nova. Ponesite, kao i prethodnih godina, dobro raspoloženje i koji stih!

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Predstavljen Hrvatsko-albanski pravni rječnik u okviru manifestacije Dan zastave

Objavljeno

na

Objavio/la

Vijeće albanske nacionalne manjine Zagrebačke županije, Zajednica Albanaca Zagrebačke županije i Memetali Zenuni, predstavnik Albanske nacionalne manjine Grada Velike Gorice, svečano su obilježili Dan zastave – Dan neovisnosti Republike Albanije u Dvorani Gorica Pučkog otvorenog učilišta (POU), jučer, četvrtak, 04. prosinca 2025. godine. To je podsjećanje na dan 1912. godine kada je proglašena neovisnost Republike Albanije te je ovo bila 113. obljetnica samostalne albanske države.

Velika Gorica, 04.05.2025. Predstavljen Hrvatsko-albanski pravni rječnik. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.05.2025. Predstavljen Hrvatsko-albanski pravni rječnik. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.05.2025. Predstavljen Hrvatsko-albanski pravni rječnik. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Ovogodišnja manifestacija obogaćena je predstavljanjem u Gradskoj vijećnici Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica izdavačkog djela Hrvatsko-albanski pravni rječnik, izdanje koje označava važan korak u razvoju dvojezične pravne literature i u jačanju suradnje između jezika i pravnih sustava dviju zemalja, Hrvatske i Albanije.

Velika Gorica, 04.05.2025. Predstavljen Hrvatsko-albanski pravni rječnik. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.05.2025. Predstavljen Hrvatsko-albanski pravni rječnik. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.05.2025. Predstavljen Hrvatsko-albanski pravni rječnik. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.05.2025. Predstavljen Hrvatsko-albanski pravni rječnik. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Ovaj rječnik s preko 57.000 riječi i 300 stranica nastoji obuhvatiti iz svih pravnih grana one izraze koji se najčešće koriste u pravnoj i prevoditeljskoj praksi. To je rezultat dugotrajnog istraživačkog rada, profesionalne predanosti i strasti prema jeziku i pravu. Ovo je prvi rječnik ove vrste u hrvatskoj i albanskoj akademskoj pravnoj literaturi te predstavlja jedinstven i neophodan doprinos svima koji se bave pravom – studentima, pravnicima, odvjetnicima, sucima, prevoditeljima i istraživačima pravne terminologije.

Velika Gorica, 04.05.2025. Predstavljen Hrvatsko-albanski pravni rječnik. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.05.2025. Predstavljen Hrvatsko-albanski pravni rječnik. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.05.2025. Predstavljen Hrvatsko-albanski pravni rječnik. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.05.2025. Predstavljen Hrvatsko-albanski pravni rjeènik. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Autorica rječnika Armenda Amiti zahvalila se, prije svih, Memetaliju Zenuniju i svima koji su pomogli u realizaciji ovog projekta te koautorima Eliti Zenuni i Dritonu Harunu, recenzentima, profesorima i kolegama, koji su je podržavali svojim savjetima.

Velika Gorica, 04.05.2025. Predstavljen Hrvatsko-albanski pravni rječnik. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.05.2025. Predstavljen Hrvatsko-albanski pravni rječnik. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.05.2025. Predstavljen Hrvatsko-albanski pravni rječnik. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.05.2025. Predstavljen Hrvatsko-albanski pravni rječnik. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Zahvalila se i uglednom pravniku Damiru Mikuljanu (počasni građanin Okruga Grada Tirane), koji je dao doprinos u pregledu hrvatskih termina i svom ocu, prof.dr. Sejfedin Haruni, koji je dao doprinos u pregledu albanskih termina.

Velika Gorica, 04.05.2025. Predstavljen Hrvatsko-albanski pravni rječnik. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.05.2025. Predstavljen Hrvatsko-albanski pravni rječnik. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.05.2025. Predstavljen Hrvatsko-albanski pravni rječnik. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nakon promocije drugi dio manifestacije Dana zastave održan je u dvorani Gorica kulturno-umjetničkim programom.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Kultura

FOTO Dobro došao Sveti Nikola u OŠ Nikole Hribara

Objavljeno

na

Objavio/la

Dana 3.12.2025. godine u našu školu je prije očekivanog vremena stigao sveti Nikola. Promatrao nas je i osluškivao cijelu godinu, zbrajao naša dobra dijela, opraštao neke propuste i sa svojim anđelima usred priredbe donio poklone.

Velika Gorica, 03.12.2025. Sveti Nikola u OŠ Nikole Hribara. Foto: OŠNH

Velika Gorica, 03.12.2025. Sveti Nikola u OŠ Nikole Hribara. Foto: OŠNH

Velika Gorica, 03.12.2025. Sveti Nikola u OŠ Nikole Hribara. Foto: OŠNH

Učenici su se jako obradovali i pjesmom, recitacijom, glumom i plesom obradovali su omiljenog sveca. A kako je to bilo pogledajmo na fotografijama.

Velika Gorica, 03.12.2025. Sveti Nikola u OŠ Nikole Hribara. Foto: OŠNH

Velika Gorica, 03.12.2025. Sveti Nikola u OŠ Nikole Hribara. Foto: OŠNH

Velika Gorica, 03.12.2025. Sveti Nikola u OŠ Nikole Hribara. Foto: OŠNH

(Tekst: Marija Patrlj, profesorica savjetnica)

Galerija fotografija

 

Nastavite čitati

HOTNEWS

Crowned by Tradition – poculica u oku svakog putnika Zračne luke

Izložba Suvremena umjetnost pod krunom tradicije bit će postavljena u Zračnoj luci Franjo Tuđman do 9. siječnja.

Objavljeno

na

Na drugom katu novog terminala Zračne luke Franjo Tuđman, u prostoru odlazaka, danas je svečano otvorena izložba „Crowned by Tradition”, u organizaciji Turističke zajednice Velike Gorice i Grada Velike Gorice, uz suradnju i potporu Međunarodne zračne luke Zagreb. 

Izložba povezuje bogatu tradiciju Turopolja sa suvremenim umjetničkim izričajem, predstavljajući jedan od najprepoznatljivijih elemenata turopoljskog identiteta – poculicu, tradicijsko pokrivalo glave udanih žena Turopolja. 

Poculice su postavljene na žičanim skulpturama, koje je izradio velikogorički kipar Andrija Gašparuš, stvarajući jedinstven spoj tradicijskog i modernog, materijalnog i apstraktnog, prošlog i sadašnjeg. 

Nicolas Duthilleul, član Uprave Međunarodne zračne luke Zagreb, ističe da izložba pokazuje kako i putnički terminal može biti mjesto susreta tradicije i suvremenosti, nudeći putnicima jedinstveni doživljaj.  

-Ponosni smo na dobru i dugogodišnju suradnju s Gradom Velika Gorica i Turističkom zajednicom Velike Gorice, koji su za nas važna lokalna zajednica i partneri. Zagrebačka zračna luka predstavlja platformu za razvoj kontinentalnog turizma, stoga nas raduje da će brojni posjetitelji, koji dolaze u Veliku Goricu, imati priliku uživati u ovoj izložbi. Također nas veseli što se izložba otvara uoči Dana grada Velike Gorice, koji se obilježava 13. prosinca, stoga ovom prigodom unaprijed čestitamo – naglasio je Duthilleul. 

Osim toga, izložba izvrstan primjer sinergije između gospodarskog, kulturnog i turističkog sektora, nastale s ciljem očuvanja i suvremene prezentacije lokalne tradicije – rekla je direktorica Turističke zajednice Grada Velike Gorice Maja Toth. 

 -Velika Gorica je grad bogate povijesti i tradicije, a kroz ovakve projekte želimo pokazati kako se ona može kreativno povezati sa suvremenim umjetničkim izričajem. U zajedničkom djelovanju prepoznaje se važnost baštine kao temelja identiteta, ali i kao inspiracije za nove, kreativne iskorake – dodala je Toth. 

Inače, Poculica se u Turopolju pojavljuje davno, iako ne postoje pouzdani podaci o vremenu njezina nastanka. Između 1930-ih i 1950-ih godina koristila se isključivo u svadbenim obredima, dok je ranije bila dio svakodnevnog oglavlja udanih žena iz plemenitaških obitelji. 

-Poculica je stoljećima bila znak statusa i pripadnosti, a danas je dragocjeni dio naše materijalne i nematerijalne baštine. Drago nam je da kroz ovu izložbu dobila suvremeni umjetnički okvir i priliku da se predstavi široj javnosti iz Hrvatske i inozemstva. Na taj način turisti svojim dolaskom u Hrvatsku imaju priliku vidjeti bogatstvo tradicijske baštine ne samo Turopolja, već i cijele Hrvatske – poručila je ravnateljica Muzeja Turopolja Margareta Biškupić Čurla. 

Tijekom vremena poculica se mijenjala u načinu izrade i ukrašavanja – od jednostavnih verzija izrađenih od domaćeg platna do bogato ukrašenih primjeraka s vezom, čipkom, perlicama od puhanog stakla, trakama i ručno izrađenim ukrasima. 

Za potrebe izložbe sedam tradicijskih poculica iz svoje arhive, izrađenih u sklopu projekata očuvanja rukotvorina i tradicijskog veza, ustupilo je Kulturno-umjetničko društvo „Čiče” iz Novog Čiča.  

Izložba „Crowned by Tradition” bit će postavljena u Zračnoj luci Franjo Tuđman do 9. siječnja 2026., nakon čega će biti dostupna javnosti u Centru za posjetitelje Velike Gorice, gdje će nastaviti živjeti kao dio kulturne i turističke priče o Turopolju. 

Nastavite čitati

Reporter 455 - 17.11.2025.

Facebook

Izdvojeno