Povežite se s nama

Kultura

ZDENKA MLINAR “Moja književna prekretnica je 18 strofa za 18. rođendan kćeri”

Nagrade nikada ne shvaća preozbiljno, one su joj slabiji ili jači vjetar u leđa i pokazatelj da se može i bolje i više te da ne treba odustajati.

Objavljeno

na

ZDENKA MLINAR

Imala je svega pet godina kad je počela pisati, i oduvijek je voljela pisanu riječ. Inspiraciju pronalazi posvuda oko sebe i danas je jedna od najpoznatijih književnica u Velikoj Gorici. Ona je Zdenka Mlinar, kako sama kaže, već pola životnog vijeka Velikogoričanka sa zagrebačkom adresom, na kojoj je ponosno i s puno ljubavi, sa svojom malom/velikom obitelji svila gnijezdo.

– Volim sve što je lijepo i čovječno, plemenito i humano te društvu i zajednici korisno. Zaljubljenica sam u cvijeće i prirodu, s visokim stupnjem osviještenosti prema očuvanju svega što ona jest, a bez čega u budućnosti nema ni života na našoj planeti – govori Zdenka na početku našeg razgovora.

Ističe da, uz obiteljsku sreću, njeguje i društvenu angažiranost kroz kulturna i humanitarna djelovanja jer ne želi biti pasivnom promatračicom zbivanja u životnim sredinama svoje djece i unuka, kao i djece u potrebi ili pak starijih i nemoćnih.

U darovima svoje svestranosti i najboljim godinama života, napušta mnoge hobije i okreće se iščitavanju “svega što joj dođe pod ruku” te pokušaju pisanja, zatomljenoj želji još u ranoj mladosti, kada se u kući svoje tek udane sestre poigravala starim pisaćim strojem.

– I ne bi mi teško jer u meni je vječno prisutan nauk života, ponesen iz roditeljskog doma, a koji poziva samo na red i rad. No, pisati sam počela već s pet godina tako da sam do polaska u školu s nepunih šest znala sva slova i skoro cijeli bratov Bukvar napamet.

Napamet je voljela učiti i sve stihove izvezene ili u printu sa zidnih krpa koje su u to vrijeme bile neizostavni dio ukrasa mnogih kuća.

– Potom su, u tinejdžerskoj fazi, na red došli spomenari, pa pučki napjevi, koje sam voljela zapisivati, a pjevali su se na svadbama, blagdanskim zabavama, zimskim sjelima (prelima) ili pri radovima na njivama. Pa ljubavna pisma, ha, ha, ha… Dakle, sve je krenulo od ljubavi prema pisanoj riječi.

Foto: Privatna arhiva

Zanimljiva je Zdenkina priča kad se okrenula prema poeziji.

– Za poeziju mogu reći da mi se “dogodila” u zreloj dobi. Naime, kada mi je kći stasala u punoljetnu osobu, za taj važni i veliki njen i obiteljski događaj poželjela sam joj pokloniti nešto što nema materijalnu vrijednost i što će joj možda biti draže i korisnije od bilo kakvog skupog nakita ili odjevne “krpice”. Točnije, željela sam joj pisanom rječju čestitati, odnosno izraziti svoje emocije i sreću, a ona se već pri prvom pokušaju, počela množiti u puno riječi, one pak prelijevati u stihove, a stihovi u strofe koje zajedno izrodiše jednu veliku pjesmu. Nanizala sam ih i više od osamnaest, koliko sam si u tom pokušaju “zacrtala”. Tako sam mogla raditi i odabir, odnosno ostaviti samo one koje su mi se činile najljepšim i najprikladnijim.

Tu je pak imala problem sa skrivanjem pisanja od svih ukućana jer se sramila napisanog, ali i željela da svima u obitelji, a pogotovo njenoj punoljetnoj djevojčici kojoj je i namijenjena, bude iznenađenje.

– Bilo je to vrijeme kada ne imadoh ni pisaću mašinu, a kamoli kompjutor. Taj jedinstveni, posebni i jako važan tekst, nosila sam u jedan od tada rijetkih ureda u gradu na strojno prepisivanje pa printanje s ukrasnim detaljima. Dakako, odnesoh ga i na uramljivanje jer sam željela da po svemu bude dostojan majčinog darivanja. Iznenađenje je u potpunosti uspjelo jer mi je kći, čitajući SVOJU PJESMU, i zaplakala.

Druga pjesma je nastala jer joj nisu vjerovali da je napisala prvu, treća zbog druge i tako dalje…

– Pisanje poezije mi je vjerojatno i obiteljsko naslijeđe jer moj djed je bio dobar u pučkom pjesništvu te sam pred sam kraj njegova života uspjela prikupiti neke njegove pjesme, složiti ih u knjigu “Bože, tebi hvala”, u kojoj sam i koautorica, ali i urednica.

Foto: Privatna arhiva

Po do sada objavljenim knjigama, reklo bi se da Zdenka piše samo poeziju raznolike tematike, što baš i ne stoji jer su je njen nemirni duh i znatiželja, iz zanesenosti stihovanja i traženja rime, odveli i u druge književne žanrove te je počela pisati i prozu (eseje i priče), minijaturnu liriku pa i haiku poeziju.

-Mnogi su eseji objavljeni na portalima ili u tiskanoj formi, priče isto tako, a najviše me je obradovala priča koja je prošle godine objavljena u Večernjakovu subotnjem prilogu “Obzor” te je samim tim ušla u konkurenciju za godišnju nagradu “Ranko Marinković”, koju Večernjak dodjeljuje od 1964. godine.

Haiku poeziju piše od 2014., a objavljuje je kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu te je tako 2020. objavila i svoju prvu haiku zbirku “OCEAN” u kojoj su samo haiku radovi objavljeni na Blogu američke haiku zaklade – Haiku Dialogue i radovi koji su osvojili neku nagradu ili su bili pohvaljeni od relevantnih imena u svijetu haiku poezije.

Uljuljkana u česte inozemne objave haikua, a nerijetko pohvaljene i nagrađene, zadnjih mjeseci je najviše u toj pisanoj formi. Njome se obično bavi, kaže, iza ponoći pa ne prođe ni jedan dan, odnosno rađanje novog dana, a da ne napiše nekoliko haikua. To joj, ističe dođe kao molitva prije odlaska na počinak.

foto:Privatna arhiva

– Inspiracija je svuda oko mene, a o horizontalnim i širim sferama da ne govorim. Tu su mi više upitni moje raspoloženje i tijek obiteljskih ili društvenih događanja. Pisanje mi je postalo stalna potreba i to mi je često problem jer se u “praznom hodu” osjećam neispunjeno i samoj sebi beskorisno. Često pišem i iz želje za sudjelovanjem na nekom natječaju, a potom i na organiziranim festivalima te putovanjima koja su najčešće teško ostvariva, kako zbog financija tako, zadnjih godina, i zbog pandemije koronavirusa.

Baš ovih dana pozvana je u talijansku Pescaru na festival koji će se održati u travnju u organizaciji Međunarodne udruge “VerbumlandiArt”, na koji je prijavljena u dvije kategorije, tako da joj se valja prihvatiti posla, i s olovkom i bez nje.

Foto: Privatna arhiva

– Istina, nakupio se u mojoj arhivi i neki broj priznanja, diploma, pohvala, zahvalnica i medalja, koje su se počele množiti tek mojim skorašnjim ulaskom u svijet Facebooka, kada se povezah s književnicima i književnošću cijeloga svijeta, koju vidim kao nepresušnu rijeku obojenu svim mogućim nijansama stilova, žanrova, kvalitete. Uranjajući u njih, svakodnevno otkrivam i neku drugu sebe. Sebe, kakva nisam trebala biti ili kakvom bih osobom pa i književnicom u budućnosti željela biti. Kojim putem ići… Dok nagrade nikada ne shvaćam preozbiljno, one su mi slabiji ili jači vjetar u leđa i pokazatelj da se može i bolje i više te da ne treba odustajati.

Kaže, teško je izdvojiti najdraže, ali ipak ističe da veseli svako osvojeno 1., 2. ili 3. mjesto, a uz već spomunutu proznu objavu u Večernjakovu “Obzoru”, obradovala ju je i talijanska nagrada / Premio internazionale “Città del Galateo – Antonio de Ferrariis”, 2020. za osvojeno treće mjesto u prozi, koja joj je trebala biti uručena u Rimu, ali zbog pandemije je bila spriječena otići u taj Vječni grad.

– Ponosna sam i na zlatne medalje i diplome Europskog prvenstva u poeziji, Svjetske književne akademije / Word Literature Academy, Sinai 2019. i Podgorica 2020., zatim na zlatnu Povelju i medalju beogradskog Kulturnog centra “Mesopotamia” te na prošlogodišnju Specijalnu nagradu iz oblasti suvremenog književnog stvaralaštva od Udruženja romskih književnika iz Beograda, koje me je 2020. imenovalo i za ambasadoricu mira. Ne mogu ne spomenuti i dvije prošlogodišnje nagrade pristigle iz Makedonije, odakle mi s Međunarodne manifestacije “Ohridski poetski biseri” izroniše i ŽIVI ohridski biseri za dodijeljeno mi drugo mjesto u kategoriji “strani autori” te Grand Prix nagradu na natječaju koji organizira Fondacija “Takec” iz Bitole…

Foto: Privatna arhiva

Toliko toga napisanog, toliko nagrada, nameće se pitanje, može li se od pisanja živjeti.

-Nažalost, odgovor je veliko NE, pogotovo kada je u pitanju amatersko pisanje, što je za mene pak i pisanje iz ljubavi, čije troškove tiska knjiga snose sami autori, a od prošle godine su se i uduplali. Tu su i porezna davanja, a pomoć pri plasmanu knjiga na tržište i do čitatelja, skoro nikakva. Grad nam pomaže jako malim brojem otkupa knjiga, što nam može pokriti tek prijelom rukopisa ili cijenu recenzije. Dakako da je neisplativost porasla i zbog vremena digitalizacije te mogućnosti čitanja i kupovine knjiga u e-varijantama, čega smo itekako svjesni, ali, eto, želja za pisanjem i objavama napisanog ne jenjava.

Foto: Privatna arhiva

Ne tako davno, Mlinar je bila voditelj kulturnog programa Matičin četvrtak, pa ujedno pitamo koliko su takvi projekti važni za Veliku Goricu.

– Poziv tadašnjeg predsjednika Ogranka MH u Velikoj Gorici, Stjepana Rendulića, bio mi je doista veliko iznenađenje, ali i čast. Prihvatila sam ga iz želje da nešto naučim, da upoznam nove ljude, bilo da su predavači ili publika zainteresirana za najavljenu temu. Prihvatila sam poziv, znajući i koliko je Stjepan tolerantna, topla i čovječna osoba, uz podcrtanu napomenu da sam jedino sigurna u svoje htijenje, svoju disciplinu i već spomenutu želju za učenjem.

U riječi učenje, krije se i odgovor na drugi dio vašeg pitanja jer su Matičini četvrtci projekt od velikog značaja za Grad Veliku Goricu. Programi se rade na godišnjoj razini i obuhvaćaju sve životne teme – od obrazovanja i zaštite okoliša do povijesti (mirnodopske ili ratničke, iseljeničko-useljeničke, pismeno-nepismene, glazbeno-poetske, zdravstvene, duhovne i dr.) unatrag mnogih stoljeća, ali i predviđanjima kakvi bi mogli biti u budućnosti.

Na kraju pitamo ovu svestranu umjetnicu što smatra svojim najvećim životnim uspjehom.

– Najveći uspjeh mojeg malog života je bračna i, već spomenuta, obiteljska sreća. Možda mi je u tome pomogla i životna radost koju sam do sada, u svim situacijama, uspijevala sačuvati u sebi, a potom, svom snagom i moći majke i žene, prenijeti na najdraže. Tako napisah i knjigu, “Život je radost”, podnaslova “Priroda i društvo I.”, s namjerom da bar jedna osoba na svijetu promijeni mišljenje suprotno tome.

Istina, nisam uvijek znala ljubiti sebe (nisu me naučili), a od kada se, sa svim svojim manama, počeh ljubiti i kao takva se ogledati u blještavilu svakoga novog dana koji mi život pokloni, osjećam se potpuno drugom osobom i ONOM koja sve može.

 

Kultura

U Galeriji Trumbetaš pogledajte predivne autohtone turopoljske poculice

Izložba ostaje otvorena do 6. prosinca.

Objavljeno

na

OPrije godinu dana KUD Čiče iz Novog Čiča pokrenuo je novi projekt istraživanja i očuvanja materijalne i nematerijalne baštine Turopolja pod nazivom – ‘Turopoljska poculica: povijest, sadašnjost i budućnost’, a njegov rezultat imat ćemo prilike vidjeti u petak na otvorenju istoimene izložbe u Galeriji Trumbetaš.

Cilj ovog projekta je upoznati širu lokalnu zajednicu sa značajem i simbolikom poculice u Turopolju. Pronaći i fotografski evidentirati što je moguće veći broj izvornih primjeraka turopoljskih poculica te pomoću istih izraditi rekonstrukcije poculica.

Izložbom kroz fotografije prikazati izgled i raznolikost sačuvanih izvornih primjeraka poculice, a kroz izlaganje novoizrađenih poculica pokazati umijeće izrade poculica koje će se na takav način sačuvati od zaborava i kasnije kroz radionice prenositi na nove naraštaje u što autentičnijem obliku.

Otvorenje izložbe je u 18 sati, a predivne primjerke ovog tradicionalnog turopoljskog ženskog oglavlja moći ćete razgledati sve do 6. prosinca.

Nastavite čitati

Kultura

Gorički pijanist Starčević i bas-bariton Stražanac objavili album s Bersinim pjesmama za njemačku etiketu

Na dvostrukom albumu može se pronaći 23 Bersine pjesme za glas i klavir pisane na stihove pjesnika kao što su Goethe, Ibsen, Ljermontov, Preradović i Josip Bersa.

Objavljeno

na

Bas-bariton Krešimir Stražanac i gorički pijanist i profesor u Umjetničkoj školi Franje Lučića, Krešimir Starčević objavili dvostruki album sa solo pjesmama hrvatskog skladatelja Blagoja Berse (1873.-1934.), u izdanju ugledne njemačke etikete Hänssler Classic!

Riječ je o snimkama svjetske premijere (“World Premiere Recordings”) koje po prvi puta donose 23 Bersine pjesme za glas i klavir na njemačkom, hrvatskom i talijanskom jeziku, pisane na stihove pjesnika kao što su Heine, Müller, Volker, Goethe, Ibsen, Ljermontov, Preradović i Josip Bersa.

Inače, Blagoje Bersa jedan je od najvažnijih hrvatskih skladatelja i glazbenih pedagoga čiji su glazbeni opus i djelovanje bitno obilježili hrvatsku glazbu razdoblja moderne i prve polovice 20. stoljeća. Obilježavajući 150. obljetnicu skladateljevog rođenja, Stražanac i Starčević su 2023. godine izvodili Bersine solo pjesme diljem Hrvatske, Brazila te na koncertu u Beču. Nakon koncerta u siječnju 2024. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, snimili su ih u Glazbenoj školi Požega.

Kritičari diljem Europe ocijenili su ovaj album s najvišim ocjenama.

– Senzacionalan solistički album prvijenac jednog od najljepših lirskih baritona današnjice Krešimira Stražanca i njegovog kongenijalnog sukreatora za klavirom Krešimira Starčevića. Veličanstveno!” – rekla je dr. Ingobert Waltenberger, iz bečke Međunarodne platforme za kulturu Online Merker.

Album je dostupan na svim streaming platformama i internetskim stranicama za kupnju CD-a klasične glazbe, te u svim CD shopovima diljem Hrvatske.

Nastavite čitati

Kultura

FOTO I članice Sparka progovorile poetskom riječju STOP nasilju nad ženama

Mlinar: ‘Povezane interpretacije prisutnih pjesnika odzvanjale su poput zvonika koji upozoravaju na alarmantno stanje kod svih oblika nasilja i svih životnih doba.’

Objavljeno

na

Članice Udruge umjetnika “Spark” sudjelovale su na manifestaciji “Poetskom riječju STOP nasilju nad ženama” koja je ove godine imala jubilarno 10. izdanje, a održana je u Kultrunom centru Dubrava. Organizatorica događaja je zagrebačka pjesnikinja Lidija Puđak, a manifestacija je trajala dva dana, 22. i 23. studenoga uz bogat kulturno-umjetnički program. Pozivu na sudjelovanje odazvali su se pjesnici iz svih susjednih zemalja pa i šire.

– Prvi dan bio je rezerviran za čitanje protestnih pisama pod geslom “Međunarodno protestno pismo-Zajednička vizija”, kada je svaki predstavnik grada iz kojeg dolazi uz predstavljanje organizatorice mogao pročitati i svoje protestno pismo vezano za borbu protiv nasilja općenito, a prvenstveno nasilja nad ženama. Kao podrška manifestaciji, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić sa svojim je kolegicama prikazala sadržaj sa sudskih rasprava vezanih uz temu nasilja nad ženama – rekli su nam iz udruge Spark.

Foto: Udruga umjetnika ‘Spark’

Uz goste iz drugih zemalja i gradova večer su uveličali i sjajni glumci, interpretatori te pjesnici Enes Kišević, Jasna Odorčić i Zvonko Novosel. U glazbenom dijelu programa nastupili su Paula i Đelo Jusić, Neven Paleček-Papageno i Legino band.

Drugi dan, 23. studenoga, organizatori i sudionici manifestacije imali su prijem kod pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i Francuskog veleposlanstva u prostorijama Francuskog instituta gdje su pogledali i tematski dokumentarni film. Program je završio “Međunarodnim poetskim apelom pjesnika protiv nasilja nad ženama”.

– Dvorana je bila puna kao i prve večeri, a tematski povezane interpretacije prisutnih pjesnika odzvanjale su poput zvonika koji upozoravaju na alarmantno stanje kod svih oblika nasilja i svih životnih doba, kako u Europi tako na sve četiri strane svijeta – dodali su iz udruge.

Foto: Udruga umjetnika ‘Spark’

Na ovoj manifestaciji organiziranoj povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama koji se obilježava 25. studenoga, u ime Grada Velike Gorice i Udruge umjetnika “Spark”, sudjelovale su: organizatorica ovog nastupa Zdenka Mlinar, predsjednica Udruge Gordana Gerhardinger i Marica Mihac.

Foto: Udruga umjetnika ‘Spark’

– Svakako mi je bila čast i ovaj put organizirati sudjelovanje i animirati članice naše Udruge “Spark” da se odazovu pozivu uvažene pjesnikinje i organizatorice mnogih kulturnih događanja Lidije Puđak kako bi svojom pisanom riječju rekli STOP nasilju svih oblika, boja i mirisa! Stalo mi je da se uz jeku pisanih riječi iz mnogih europskih i svjetskih gradova čuju riječi apela i iz Velike Gorice. Jer, mjesta i gradovi nisu veliki po tome koliko u njima živi stanovnika ili kolika im je geografska širina i dužina, veliki su samo onoliko koliko u njima živi sretnih ljudi – istaknula je ovu prigodu Zdenka Mlinar.

Nastavite čitati

Kultura

FOTO Desetljeće prijateljstva okrunjeno Poveljom između KUD-a Stari grad i Sloga iz Crne Gore

Pjesma i prijateljstvo ne poznaju granice.

Objavljeno

na

Objavio/la

Jedno desetljeće zajedničkog druženja i putovanja proslavljeno je potpisivanjem ‘Povelje prijateljstva’. KUD Stari grad Lukavec i crnogorski KUD Sloga iz Deđnovića jučer su potpisali ovaj važan dokument kojim su samo potvrdili jednu lijepu dosadašnju, ali i buduću suradnju. Povelje su potpisale predsjednice društava, Elizabeta Stipetić iz Lukavca te Sonja Bokan iz Đenovića.

– Ovo je mali krug velikih ljudi i prijatelja koje smo upoznali na ulicama Paralije, a nastavili smo naše prijateljstvo i druženje na ulicama Đenovića, Lukavca, Velike Gorice i Zagreba, a sigurna sam kako ćemo nastaviti i kroz godine u mnogim drugim državama kroz koje ćemo zajedno proputovati. Ovo naše prijateljstvo je kliknulo na prvu i zaista je istina da pjesma i prijateljstvo ne poznaju granice. Zato mi je drago da granica među nema,da ih nikada nije bilo i da ih nikada neće biti – rekla je predsjednica Stipetić.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Predsjednica Sloge, Sonja Bokan zahvalila se lukavčanima na lijepom gostoprimstvu.

– Mi smo došli kući. I vjerujte, u ime svih članova društva i upravnog odbora, mogu samo reći da mi je velika čast I zadovoljstvo što smo potisali ovu povelju i nadam se da će ona trajati dugo. Znajte da je Sloga svim srcem i dušom uz vas – dodala je Bokan.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

– Ne događa se i viđa tako često ovakvo potpisivanje povelje. S obzirom da sam više vezan uz nogomet, spomenuo bi jednog čovjeka koji je ostavio veliki trag u našem klubu, a bio je također iz Crne Gore. Bio je to Boško Guzina koji je ostavio trag kao čovjek, prijatelj i strijelac. Zabio je dosta važnih golova za naš klub. Te smo godine bili u borbi za viši rang natjecanja. Želim vam puno uspjeha i još više prijateljstava s obzirom da puno putujete i hvala vam što predstavljate naše mjesto, grad i državu u svijetu – rekao je dopredsjednik Mjesnog odbora Mladen Borković.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Predsjednik Zajednice kulturno-umjetničkih društava Grada Velika Gorica, Vladimir Štarkelj istaknuo je kako je ovdje uloženo puno truda i rada.

– Kada putujete po raznim festivalima, srećete ovakve divne i krasne ljude koji su također entuzijasti. Mi nismo profesionalci, već amateri, ali radimo to sve iz srca. Mislim da smo primjer i uzor mnogim ljudima koji nisu članovi društava ili Zajednice te da na ovaj način privlačimo nove generacije koje će nastaviti naš rad i tu suradnju između država. Čestitam vam – poručio je Štarkelj.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Program su uljepšali tamburaši KUD-a Stari grad iz Lukavca, kao i članovi društava obučeni u turopoljsku i bokeljsku nošnju.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Nastavite čitati

Kultura

FOTO VIS Danice – Godišnji koncert ”18 nam je godina tek”

Objavljeno

na

Objavio/la

VIS Danice su godišnjim koncertom ”18 nam je godina tek” obilježile svojih osamnaest godina djelovanja, jučer (petak, 22.11.2024., početak u 19:30) u Dvorani Galženica. Ansambl postoji od 2006. godine, grupa zaljubljenica u vokalnu glazbu dvanaest godina djelovala pod vodstvom Sandre Kulier.

Velika Gorica, 22.11.2024. VIS DANICE – Godišnji koncert. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 22.11.2024. VIS DANICE – Godišnji koncert. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 22.11.2024. VIS DANICE – Godišnji koncert. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Od siječnja 2019. nastavile su pod stručnim vodstvom profesora Aleksandra Kačurova. Danice su realizirale brojne koncerte i nastupe na gostovanjima diljem Hrvatske na raznim manifestacijama, od humanitarnih manifestacija, susreta pjevačkih zborova i vokalnih skupina.

Velika Gorica, 22.11.2024. VIS DANICE – Godišnji koncert. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 22.11.2024. VIS DANICE – Godišnji koncert. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Njeguju starogradske, klapske i duhovne pjesme te pjesme nastale na temelju tradicionalne (folklorne) glazbe. VIS Danice su 2021.godine premijerno izvele originalni mjuzikl ”Teško je biti penzioner”, čiju glazbu potpisuje njihov voditelj Kačurov.

Velika Gorica, 22.11.2024. VIS DANICE – Godišnji koncert. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 22.11.2024. VIS DANICE – Godišnji koncert. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gosti na koncertu: Stupnička srca i Udruga invalida rada Zagreba.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Reporter 443 - 21.11.2024.

Facebook

Izdvojeno

Sva prava pridržana © 2022 e-Radio d.o.o.