Povežite se s nama

Kultura

ZDENKA MLINAR “Moja književna prekretnica je 18 strofa za 18. rođendan kćeri”

Nagrade nikada ne shvaća preozbiljno, one su joj slabiji ili jači vjetar u leđa i pokazatelj da se može i bolje i više te da ne treba odustajati.

Objavljeno

na

ZDENKA MLINAR

Imala je svega pet godina kad je počela pisati, i oduvijek je voljela pisanu riječ. Inspiraciju pronalazi posvuda oko sebe i danas je jedna od najpoznatijih književnica u Velikoj Gorici. Ona je Zdenka Mlinar, kako sama kaže, već pola životnog vijeka Velikogoričanka sa zagrebačkom adresom, na kojoj je ponosno i s puno ljubavi, sa svojom malom/velikom obitelji svila gnijezdo.

– Volim sve što je lijepo i čovječno, plemenito i humano te društvu i zajednici korisno. Zaljubljenica sam u cvijeće i prirodu, s visokim stupnjem osviještenosti prema očuvanju svega što ona jest, a bez čega u budućnosti nema ni života na našoj planeti – govori Zdenka na početku našeg razgovora.

Ističe da, uz obiteljsku sreću, njeguje i društvenu angažiranost kroz kulturna i humanitarna djelovanja jer ne želi biti pasivnom promatračicom zbivanja u životnim sredinama svoje djece i unuka, kao i djece u potrebi ili pak starijih i nemoćnih.

U darovima svoje svestranosti i najboljim godinama života, napušta mnoge hobije i okreće se iščitavanju “svega što joj dođe pod ruku” te pokušaju pisanja, zatomljenoj želji još u ranoj mladosti, kada se u kući svoje tek udane sestre poigravala starim pisaćim strojem.

– I ne bi mi teško jer u meni je vječno prisutan nauk života, ponesen iz roditeljskog doma, a koji poziva samo na red i rad. No, pisati sam počela već s pet godina tako da sam do polaska u školu s nepunih šest znala sva slova i skoro cijeli bratov Bukvar napamet.

Napamet je voljela učiti i sve stihove izvezene ili u printu sa zidnih krpa koje su u to vrijeme bile neizostavni dio ukrasa mnogih kuća.

– Potom su, u tinejdžerskoj fazi, na red došli spomenari, pa pučki napjevi, koje sam voljela zapisivati, a pjevali su se na svadbama, blagdanskim zabavama, zimskim sjelima (prelima) ili pri radovima na njivama. Pa ljubavna pisma, ha, ha, ha… Dakle, sve je krenulo od ljubavi prema pisanoj riječi.

Foto: Privatna arhiva

Zanimljiva je Zdenkina priča kad se okrenula prema poeziji.

– Za poeziju mogu reći da mi se “dogodila” u zreloj dobi. Naime, kada mi je kći stasala u punoljetnu osobu, za taj važni i veliki njen i obiteljski događaj poželjela sam joj pokloniti nešto što nema materijalnu vrijednost i što će joj možda biti draže i korisnije od bilo kakvog skupog nakita ili odjevne “krpice”. Točnije, željela sam joj pisanom rječju čestitati, odnosno izraziti svoje emocije i sreću, a ona se već pri prvom pokušaju, počela množiti u puno riječi, one pak prelijevati u stihove, a stihovi u strofe koje zajedno izrodiše jednu veliku pjesmu. Nanizala sam ih i više od osamnaest, koliko sam si u tom pokušaju “zacrtala”. Tako sam mogla raditi i odabir, odnosno ostaviti samo one koje su mi se činile najljepšim i najprikladnijim.

Tu je pak imala problem sa skrivanjem pisanja od svih ukućana jer se sramila napisanog, ali i željela da svima u obitelji, a pogotovo njenoj punoljetnoj djevojčici kojoj je i namijenjena, bude iznenađenje.

– Bilo je to vrijeme kada ne imadoh ni pisaću mašinu, a kamoli kompjutor. Taj jedinstveni, posebni i jako važan tekst, nosila sam u jedan od tada rijetkih ureda u gradu na strojno prepisivanje pa printanje s ukrasnim detaljima. Dakako, odnesoh ga i na uramljivanje jer sam željela da po svemu bude dostojan majčinog darivanja. Iznenađenje je u potpunosti uspjelo jer mi je kći, čitajući SVOJU PJESMU, i zaplakala.

Druga pjesma je nastala jer joj nisu vjerovali da je napisala prvu, treća zbog druge i tako dalje…

– Pisanje poezije mi je vjerojatno i obiteljsko naslijeđe jer moj djed je bio dobar u pučkom pjesništvu te sam pred sam kraj njegova života uspjela prikupiti neke njegove pjesme, složiti ih u knjigu “Bože, tebi hvala”, u kojoj sam i koautorica, ali i urednica.

Foto: Privatna arhiva

Po do sada objavljenim knjigama, reklo bi se da Zdenka piše samo poeziju raznolike tematike, što baš i ne stoji jer su je njen nemirni duh i znatiželja, iz zanesenosti stihovanja i traženja rime, odveli i u druge književne žanrove te je počela pisati i prozu (eseje i priče), minijaturnu liriku pa i haiku poeziju.

-Mnogi su eseji objavljeni na portalima ili u tiskanoj formi, priče isto tako, a najviše me je obradovala priča koja je prošle godine objavljena u Večernjakovu subotnjem prilogu “Obzor” te je samim tim ušla u konkurenciju za godišnju nagradu “Ranko Marinković”, koju Večernjak dodjeljuje od 1964. godine.

Haiku poeziju piše od 2014., a objavljuje je kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu te je tako 2020. objavila i svoju prvu haiku zbirku “OCEAN” u kojoj su samo haiku radovi objavljeni na Blogu američke haiku zaklade – Haiku Dialogue i radovi koji su osvojili neku nagradu ili su bili pohvaljeni od relevantnih imena u svijetu haiku poezije.

Uljuljkana u česte inozemne objave haikua, a nerijetko pohvaljene i nagrađene, zadnjih mjeseci je najviše u toj pisanoj formi. Njome se obično bavi, kaže, iza ponoći pa ne prođe ni jedan dan, odnosno rađanje novog dana, a da ne napiše nekoliko haikua. To joj, ističe dođe kao molitva prije odlaska na počinak.

foto:Privatna arhiva

– Inspiracija je svuda oko mene, a o horizontalnim i širim sferama da ne govorim. Tu su mi više upitni moje raspoloženje i tijek obiteljskih ili društvenih događanja. Pisanje mi je postalo stalna potreba i to mi je često problem jer se u “praznom hodu” osjećam neispunjeno i samoj sebi beskorisno. Često pišem i iz želje za sudjelovanjem na nekom natječaju, a potom i na organiziranim festivalima te putovanjima koja su najčešće teško ostvariva, kako zbog financija tako, zadnjih godina, i zbog pandemije koronavirusa.

Baš ovih dana pozvana je u talijansku Pescaru na festival koji će se održati u travnju u organizaciji Međunarodne udruge “VerbumlandiArt”, na koji je prijavljena u dvije kategorije, tako da joj se valja prihvatiti posla, i s olovkom i bez nje.

Foto: Privatna arhiva

– Istina, nakupio se u mojoj arhivi i neki broj priznanja, diploma, pohvala, zahvalnica i medalja, koje su se počele množiti tek mojim skorašnjim ulaskom u svijet Facebooka, kada se povezah s književnicima i književnošću cijeloga svijeta, koju vidim kao nepresušnu rijeku obojenu svim mogućim nijansama stilova, žanrova, kvalitete. Uranjajući u njih, svakodnevno otkrivam i neku drugu sebe. Sebe, kakva nisam trebala biti ili kakvom bih osobom pa i književnicom u budućnosti željela biti. Kojim putem ići… Dok nagrade nikada ne shvaćam preozbiljno, one su mi slabiji ili jači vjetar u leđa i pokazatelj da se može i bolje i više te da ne treba odustajati.

Kaže, teško je izdvojiti najdraže, ali ipak ističe da veseli svako osvojeno 1., 2. ili 3. mjesto, a uz već spomunutu proznu objavu u Večernjakovu “Obzoru”, obradovala ju je i talijanska nagrada / Premio internazionale “Città del Galateo – Antonio de Ferrariis”, 2020. za osvojeno treće mjesto u prozi, koja joj je trebala biti uručena u Rimu, ali zbog pandemije je bila spriječena otići u taj Vječni grad.

– Ponosna sam i na zlatne medalje i diplome Europskog prvenstva u poeziji, Svjetske književne akademije / Word Literature Academy, Sinai 2019. i Podgorica 2020., zatim na zlatnu Povelju i medalju beogradskog Kulturnog centra “Mesopotamia” te na prošlogodišnju Specijalnu nagradu iz oblasti suvremenog književnog stvaralaštva od Udruženja romskih književnika iz Beograda, koje me je 2020. imenovalo i za ambasadoricu mira. Ne mogu ne spomenuti i dvije prošlogodišnje nagrade pristigle iz Makedonije, odakle mi s Međunarodne manifestacije “Ohridski poetski biseri” izroniše i ŽIVI ohridski biseri za dodijeljeno mi drugo mjesto u kategoriji “strani autori” te Grand Prix nagradu na natječaju koji organizira Fondacija “Takec” iz Bitole…

Foto: Privatna arhiva

Toliko toga napisanog, toliko nagrada, nameće se pitanje, može li se od pisanja živjeti.

-Nažalost, odgovor je veliko NE, pogotovo kada je u pitanju amatersko pisanje, što je za mene pak i pisanje iz ljubavi, čije troškove tiska knjiga snose sami autori, a od prošle godine su se i uduplali. Tu su i porezna davanja, a pomoć pri plasmanu knjiga na tržište i do čitatelja, skoro nikakva. Grad nam pomaže jako malim brojem otkupa knjiga, što nam može pokriti tek prijelom rukopisa ili cijenu recenzije. Dakako da je neisplativost porasla i zbog vremena digitalizacije te mogućnosti čitanja i kupovine knjiga u e-varijantama, čega smo itekako svjesni, ali, eto, želja za pisanjem i objavama napisanog ne jenjava.

Foto: Privatna arhiva

Ne tako davno, Mlinar je bila voditelj kulturnog programa Matičin četvrtak, pa ujedno pitamo koliko su takvi projekti važni za Veliku Goricu.

– Poziv tadašnjeg predsjednika Ogranka MH u Velikoj Gorici, Stjepana Rendulića, bio mi je doista veliko iznenađenje, ali i čast. Prihvatila sam ga iz želje da nešto naučim, da upoznam nove ljude, bilo da su predavači ili publika zainteresirana za najavljenu temu. Prihvatila sam poziv, znajući i koliko je Stjepan tolerantna, topla i čovječna osoba, uz podcrtanu napomenu da sam jedino sigurna u svoje htijenje, svoju disciplinu i već spomenutu želju za učenjem.

U riječi učenje, krije se i odgovor na drugi dio vašeg pitanja jer su Matičini četvrtci projekt od velikog značaja za Grad Veliku Goricu. Programi se rade na godišnjoj razini i obuhvaćaju sve životne teme – od obrazovanja i zaštite okoliša do povijesti (mirnodopske ili ratničke, iseljeničko-useljeničke, pismeno-nepismene, glazbeno-poetske, zdravstvene, duhovne i dr.) unatrag mnogih stoljeća, ali i predviđanjima kakvi bi mogli biti u budućnosti.

Na kraju pitamo ovu svestranu umjetnicu što smatra svojim najvećim životnim uspjehom.

– Najveći uspjeh mojeg malog života je bračna i, već spomenuta, obiteljska sreća. Možda mi je u tome pomogla i životna radost koju sam do sada, u svim situacijama, uspijevala sačuvati u sebi, a potom, svom snagom i moći majke i žene, prenijeti na najdraže. Tako napisah i knjigu, “Život je radost”, podnaslova “Priroda i društvo I.”, s namjerom da bar jedna osoba na svijetu promijeni mišljenje suprotno tome.

Istina, nisam uvijek znala ljubiti sebe (nisu me naučili), a od kada se, sa svim svojim manama, počeh ljubiti i kao takva se ogledati u blještavilu svakoga novog dana koji mi život pokloni, osjećam se potpuno drugom osobom i ONOM koja sve može.

 

Kultura

“Urbana utopija na periferiji” – Izložba koja otkriva kako je naselje iz kukuruzišta izraslo u urbani simbol grada

Izložba donosi priču o razvoju Galženice, nekadašnjeg kukuruzišta koje se sedamdesetih godina pretvorilo u plansko radničko naselje.

Objavljeno

na

Objavio/la

U petak, 3. listopada 2025. u 19 sati, u Galeriji Galženica otvara se izložba “Galženica: urbana utopija na periferiji”. Povodom 50 godina od početka izgradnje naselja Galženica III i 45 godina rada Doma kulture Galženica, kustosica Antonia Vodanović predstavit će interdisciplinarni projekt koji povezuje povijest arhitekture, medijsku reprezentaciju i osobna sjećanja stanovnika. Izložba će biti otvorena do 21. studenoga.

Izložba donosi priču o razvoju Galženice, nekadašnjeg kukuruzišta koje se sedamdesetih godina pretvorilo u plansko radničko naselje. Kroz arhivske materijale, novinske članke, fotografije i umjetničke radove, posjetitelji će vidjeti kako je iz jednog poljoprivrednog kraja izrastao urbani prostor osmišljen “po mjeri čovjeka”.

Autorica izložbe i voditeljica istraživanja je viša kustosica Antonia Vodanović, a u stvaranju projekta sudjelovali su povjesničari umjetnosti, studenti etnologije i kulturne antropologije te suvremeni umjetnici. Dizajn postava potpisuje Nikola Križanac.

Izložba je podijeljena u dvije cjeline. Gornja etaža fokusira se na medijsku sliku Galženice kroz novinske članke, oglase, karikature i dokumentarne fotografije, dok donji dio posjetiteljima približava osobne priče arhitekata, urbanista i stanovnika. Preko 200 arhivskih članaka i brojni vizualni materijali prikazuju kako se u javnosti oblikovala slika o naselju i njegovim ljudima.

U sklopu izložbe bit će predstavljeni i novi radovi mladih umjetnika, fotografska serija “Kamen temeljac” Ivana Buvinića te konceptualni rad “Outsourcing” Ivana Gundića u suradnji sa Zlatkom Majsecom. Izložba uključuje i videodokumentaciju kolektivnog performansa Božene Končić Badurine iz 2013. godine te dokumentarne fotografije Renata Glogovčana iz 2003.

Nastavite čitati

Kultura

FOTO Europsko prvenstvo mažoretkinja i 9.Mediteranski kup u znaku PK Barbara i Mažoretkinja Dubrovčan

Objavljeno

na

Objavio/la

Otvoreno Europsko prvenstvo mažoretkinja i 9.Mediteranski kup u organizaciji Europske asocijacije mažoret timova (EMTA), Hrvatskog udruženja mažoret timova (HUMT) i Turističke zajednice Grada Novigrada-Cittanove  održano je u Istri (Novigrad-Cittanova, 25.-28.09.2025.godine), u Gradskoj sportskoj dvorani.

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Predsjednik EMTA-e i HUMT-a Vlado Palac, direktorica Turističke zajednice Novigrada-Cittanove Vesna Ferenac i Andrea Zancola, zamjenik gradonačelnika Grada Novigrada-Cittanove pozdravili su sve sudionike natjecanja i gledatelje te otvorili trodnevnu manifestaciju.

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Na prvenstvu se natjecalo 18 mažoret timova iz osam država od deset, koje su članice EMTA-e (Slovenije, Srbije, Njemačke, Mađarske, Švicarske, Poljske, Francuske i Hrvatske). Paralelno su se odvijala natjecanja Europskog prvenstva i 9.Mediteranskog kupa.

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Mažoret timovi: Plesni klub Barbara (Velika Gorica), Vodiške mažoretkinje Vodice), Mažoretkinje Dubrovčan (Dubrovčan), Plesna udruga Ritmokracija (Brdovec), Plesna udruga Magi (Graberje Ivaničko), Plesna udruga Star Dance (Sisak), Mažoretkinje DND Budinščina (Budinščina), Kutinske mažoretkinje (Kutina), Jelačićke Zaprešićke mažoretkinje (Zaprešić), Tribunjske mažoretkinje (Tribunj), Plesni studio Tena (Zagreb) (svi iz Hrvatske), Swiss Majorette (Zurich, Švicarska), Dresden Diamonds (Dresden, Njemačka), Majorettes de Giugnicourt (Majorettes Ginjikuor, Francuska), Angel Majorettes (Dance Sport Association, Mađarska), Mažoretkinje Agnes (Gliwice, Poljska) Pančevačke lavice (Pančevo, Srbija) i Mažoretni in Twirling Klub Benedikt (Slovenija).

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Izvedbe mažoretkinja pratio je i ocjenjivao tim od 10 internacionalnih odnosno nacionalnih sudaca: Vlado Palac, Milosava Katić, Kristijan Bogdanović, Ivana Mišević, Lana Žapčič, Irina Bogdanović, Lucija Palac, Sara Bogović, Katarina Ahel i Petra Kocman.

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Pobjednik 9.Mediteranskog kupa u konkurenciji seniorki su Mažoretkinje Dubrovčan, a Plesni klub Barbara je dvostruki pobjednik u konkurenciji juniorki odnosno kadetkinja.

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nakon završetka natjecanja svečano je predana zastava EMTA-e  predstavniku Francuske u kojoj će iduće 2026.godine biti održano slijedeće Europsko prvenstvo mažoret timova EMTA-e.

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Voditeljica programa bila je Ema Ružić.

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Prvi dan prvenstva (četvrtak, 25. rujna 2025.) održana je 21. sjednica Skupštine EMTA-e, sudačke edukacije i trenersko-sudački panel te konačno usvajanje programa velike manifestacije.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Kultura

Dobar Štoos u kvartu otvara pitanja o radu, strojevima i čovjeku, kroz oči mladih autora

U vremenu Četvrte industrijske revolucije, projekti se bave pitanjima duhovnog smisla rada, etike automatizacije i utjecaja umjetne inteligencije na ljudsku kreativnost i intelektualni rad.

Objavljeno

na

Objavio/la

U petak, 3. listopada 2025. u 18:30 sati, u izlogu područne knjižnice Galženica u Velikoj Gorici otvara se izložba “Nevidljive jednakosti”, kojom se predstavljaju radovi studenata Transmedijske dramaturgije Sveučilišta VERN. Izložba je dio dobro poznatog programa “Dobar Štoos u kvartu”, koji organizira Štoos teatar u suradnji s Gradskom knjižnicom Velika Gorica i Sveučilištem VERN.

Radovi studenata nastali su pod mentorstvom doc.art. Martine Granić u sklopu kolegija Transmedijska pismenost i medijske publike. Zajednička tema bila je rad i radništvo. Mladi autori istraživali su različite dimenzije rada, od fizičkog i virtualnog do duhovnog, promišljajući kako tehnologija i automatizacija mijenjaju čovjekovu ulogu u suvremenom svijetu.

U vremenu Četvrte industrijske revolucije, projekti se bave pitanjima duhovnog smisla rada, etike automatizacije i utjecaja umjetne inteligencije na ljudsku kreativnost i intelektualni rad. Među izloženim djelima su radovi Djetinjstvo, Alienation Season, Homo Mechanicus, Što ste nam ostavili, Stonehenge, Noćna smjena i Ja, Andromaha, iza kojih stoje studenti Margita Akmančić, Dorotea Belan, Josipa Burić, Nika Hren, Dejan Jakovljević, Tajna Bakar Konfić i Leo Šimić, uz suradnike i fotografe Kristinu Sekalec, Ninu Šeperića, Roka Djurića, Vladimira Spindlera i Hanu Kasalo.

Ovo je četvrto izdanje Dobrog Štoosa u kvartu u ovoj godini, a po prvi put program u potpunosti stavlja fokus na studentske radove i njihovu interpretaciju društvenih tema kroz transmedijski pristup.

Nastavite čitati

Kultura

Probudite pisca u sebi! Matica hrvatska Velika Gorica raspisala književni natječaj za kratku priču

Svi odrasli autori iz Hrvatske mogu sudjelovati s neobjavljenom kratkom pričom, a najbolji radovi bit će predstavljeni u ožujku 2026.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Louis Bauer/pexels.com

Ogranak Matice hrvatske u Velikoj Gorici raspisao je 17. izdanje književnog natječaja “Turopoljska poculica”, koji i ove godine traži najbolje kratke priče pisane na kajkavskom narječju ili hrvatskom standardnom jeziku. Natječaj traje od 27. rujna do 25. prosinca 2025. godine, a sudjelovati mogu svi punoljetni autori iz Hrvatske sa svojim dosad neobjavljenim radovima.

U obzir dolaze samo dosad neobjavljeni radovi, a kratka priča može sadržavati najviše četiri kartice teksta. Rad je potrebno poslati u tri primjerka u pisanom obliku poštom i e-mailom, a svaki primjerak treba biti označen zaporkom. Uz priču, autori trebaju zasebno dostaviti osobne podatke, ime i prezime, adresu, broj telefona, e-adresu i zaporku. Iz Matice ističu kako napisane priče neće biti vraćene autorima.

Prijave se šalju na adresu Ogranak Matice hrvatske u Velikoj Gorici, Lomnička 65, 10410 Velika Gorica (s naznakom “za Matičin književni natječaj”) te putem emaila na adresu [email protected].

Prosudbeno povjerenstvo odabrat će najbolji rad na kajkavskom jeziku i najbolji rad na standardnom hrvatskom jeziku. Svečano predstavljanje nagrađenih autora i njihovih priča održat će se u četvrtak, 19. ožujka 2026. godine u Velikoj Gorici, a najbolji radovi bit će objavljeni u časopisu Luč i lokalnim glasilima.

Nastavite čitati

Kultura

Izložba fotografija domovine kao posveta branitelju Žarku Delaču

Svi sudionici primili su zahvalnice i darove Turističke zajednice Grada Velike Gorice, a tri prvoplasirane fotografije nagrađene su poklon-bonom Banke Kovanica

Objavljeno

na

U prepunoj Galeriji “Trumbetaš” velikogoričkog Pučkog otvorenog učilišta protekli vikend je svečano otvorena izložba najboljih učeničkih fotografija iz Hrvatske i inozemstva u sklopu projekta “Ponos Domovine”, posvećenog pokojnom Žarku Delaču, hrvatskom branitelju, publicistu i neumornom promotoru domoljublja i mladih.

Program koji je vodila predsjednica Udruge Patricija Lukšić započeo je hrvatskom himnom u izvedbi Velikogoričanina Mihovila Bušića, člana klape Legiero, a zatim je minutom šutnje odana počast Žarku Delaču i svim hrvatskim braniteljima. Organizatori su podsjetili na bogatu i raznoliku životnu ostavštinu Žarka Delača: od vojnog pukovnika, profesora i urednika, do idejnog tvorca samog projekta “Ponos Domovine”.

Na ovogodišnji natječaj pristiglo je više od 750 fotografija, a stručni ocjenjivački sud odabrao je dvadeset najboljih za izložbu. U žiriju su, uz predsjednika Milana Bukovca, sudjelovali i Boris Jagačić, fotograf, te Dušan Vugrinec – Vugi, snimatelj i fotograf, koji su istaknuli visoku razinu kreativnosti i tehničke izvedbe pristiglih radova.

Prvo mjesto osvojila je Marta Sokolić iz križevačke Gimnazije s fotografijom “Drugi rad, ista zemlja”. Marta je ispričala kako je tjednima biciklom obilazila okolna polja u potrazi za savršenim traktorom i kadrom, vraćajući se kasno s mora, što je prava priča o viziji, upornosti i uspjehu koju Udruga želi poticati kod mladih.

Drugo mjesto pripalo je Petri Kozmić iz Graditeljske škole Čakovec za fotografiju “Kameni otok”, a treće Teni Kolman, također iz Graditeljske škole Čakovec, za rad “Dioklecijanova palača”.

Svi sudionici primili su zahvalnice i darove Turističke zajednice Grada Velike Gorice, a tri prvoplasirane fotografije nagrađene su poklon-bonom Banke Kovanica. Glazbeni ugođaj večeri upotpunio je Mihovil Bušić izvedbama pjesama “Croatio iz duše te ljubim” i “Mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj”.

Izložba ostaje otvorena za javnost do 3. listopada 2025., a otvorenje je završilo prigodnim domjenkom i druženjem posjetitelja i autora uz najavu novih zajedničkih projekata.

Nastavite čitati

Reporter 453 - 22.09.2025.

Facebook

Izdvojeno