Sport

Zbogom, Pajo! Otišao je sportaš i sportski fanatik kakvih danas više nema…

Preminuo je Radomir Pašić Pajo, trener rukometaša i rukometašica Radnika iz vremena Kolareve, zaljubljenik u sport, nogometaš i rukometaš, čovjek koji je živio za sport…

Objavljeno

prije 7 godina

29. prosinca 2018.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Otišao je Pajo.

Nije prošlo dugo, par tjedana možda, bio je navratio na stadion. Poželio je upoznati Sergeja Jakirovića, trenera Gorice, iskoristio je priliku i da mu pokaže svoju kolekciju fotografija, da mu objasni u kratkim crtama gdje je sve bio, što je sve radio… I taj je kadar vjerojatno najbolje i najsažetije opisao Radomira Pašića, legendarnog Paju.

On je bio sportaš, bio je igrač i trener, u nogometu i rukometu, ali Pajo je prije svega bio sportski fanatik. Uvijek na tribinama, uvijek s mišljenjem koje nije imao problema izreći na svoj osebujan način, uvijek blizu sporta i sportaša. Kao dobri duh turopoljskog loptanja, kao sveprisutni komentator, čovjek omiljen svima.

Nažalost, otišao je Pajo. S napunjenih 80, s punom torbom uspomena, od kojih će dio, srećom, ostati i zapisan. Kao, recimo, tekst Mate Paviše iz lipnja 2016. godine. Otišao je Paji u goste, pa objavio tekst koji na oproštaju od našeg dragog prijatelja ponavljamo u cjelosti.

Pajo, počivaj u miru…

Minula nedjelja, rano prijepodne, u novoj sportskoj dvorani u Velikoj Gorici, na rukometnom turniru mladeži u organizaciji rukometnog kluba Gorica. Susret u gledalištu sa 78-godišnjim Radomirom Pašićem nije nas previše iznenadio, jer gdje ima sporta i sportaša, obično je tu i svima dobro znani Pajo. Čovjek je već desetljećima redovito nazočan gotovo svim važnijim sportskim priredbama, pa i onim manje važnim.

– Dobro sam, hvala na pitanju. Nedavno sam uspješno operiran, a čim me sada vidiš na tribinama, znači da je sve u redu. Mlađi sin Zoran trener je rukometne selekcije Gorice dječaka godište 2004., koja sudjeluju na turniru, i došao sam malo u inspekciju – kazao je malo u šali, a malo i u zbilji.

Pajo je u mlađim danima bio vrsni rukometaš i trener pa svakako ima kompetencije dati svoje procjene viđenog. Mladi Goričani osvojili su prvo mjesto i vjerojatno je sin Zoran zaradio prolaznu ocjenu.

– Imam novu kolekciju sportskih fotki, kad ćeš konačno doći pogledati moju zbirku? – dogodio se ubrzo očekivan upit autoru teksta.

Obećanje doći pogledati čuvenu Pajinu sportsku arhivu dali smo davno prije i bilo je krajnje vrijeme ispuniti ga. Osim Paje, u utorak prijepodne vrlo ljubazno nas je ugostila i gospođa Ivanka te stariji sin Dejan. Stan u Kolarevoj u Velikoj Gorici nalik je otmjenom sportskom muzeju. Izložene mnogobrojne uokvirene fotografije, priznanja, medalje, diplome, pehari, novinski članci, dresovi… Pajo je odmah za Cityportal izdvojio dio fotografija, uz pojašnjenja.

– Evo me u mlađim danima uz najboljeg nogometaša svijeta svih vremena Pelea (a dobro, o ukusima se ne raspravlja, nekom je to možda i Leo Messi ha, ha). Poznaješ li ovoga? To sam u društvu najboljeg košarkaša Boston Celticsa Larryja Birda. Na Jahorini 1987. godine družio sam se Bojanom Križajem, slavnim skijašem iz Slovenije. Sa Dinamom sam 1971. putovao u Ameriku, dobro pamtim pokojnog Mladena Ramljaka i njegove maestralne igre. Evo me ovdje u društvu Dragana Džajića, legende Zvezde, ovo sam sa Ivicom Osimom, Janicom Kostelić, Mirkom Filipovićem, Željkom Mavrovićem, Davorom Šukerom, Goranom Ivaniševićem, Marcelom Brozovićem, Cicom Kranjčarom, Eusebiom, Zlatkom Dračićem, Dragutinom Šurbekom, Ivanom Ljubičićem, Josipom Čorakom, olimpijskim pobjednikom u Minchenu… – redao je fotke Pajo, a svaka svjedoči da su ga slavni sportaši itekako cijenili.

Ivica Osim i Pajo

Pašići su se u Veliku Goricu doselili 1978. godine.

– U ranoj mladosti (rođen 1938.) bavio sam se bacanjem kugle. Dok sam živio u Samoboru, 1956. godine nabavili smo prvu rukometnu loptu za taj grad, a osim za rukometaše igrao sam i nogomet za NK Samobor. Nakon preseljenja u Zagreb moji sportski horizonti su se značajno proširili jer sam upoznao gotovo kompletnu sportsku kremu metropole. Za Dubravu sam igrao nogomet u seniorskoj i veteranskoj konkurenciji te rukomet. Španao sam nogomet i sa veteranima Zagreba. Stariji nogometni ovisnici dobro znaju tko su bili stari majstori iz Kranjčevićeve, Zlatko Dračić Kićo, Mladen Wacha, Stanko Bubanj Đoni, Branko Galeković, porijeklom iz Mraclina, Meštrović, Suša, Duplančić… Prisan sam bio i sa trenerom te generacije Gustavom Lechnerom – prisjećao se davno minulih dana Radomir Pašić Pajo.

Pajo, Torres i veliki Eusebio

Sportski univerzalac težište priče vratio je ubrzo na rukomet.

– Ostavio sam traga i u rukometnom klubu Metalac iz Zagreba. Igralo se tada na betonskom igralištu, poznatom Keglbajsu. U ondašnjoj prvoj jugo ligi igrala je Zvezda, Borac iz Banja Luke, Metaloplastika Šabac, Proleter Zrenjanin, Zagreb, Medveščak, Split, Celje… Utakmice je znalo gledati i nekoliko tisuća gledatelja. Bio sam trener i u Svetom Ivanu Zelini, muškoj te ženskoj seniorskoj momčadi, odnosno ekipi – otkrio je Pajo, a s posebnom nostalgijom govorio je o trenerskom rukometnom poslu u Radniku iz Velike Gorice.

– Igrali smo na betonskoj podlozi u Kolarevoj, odmah uz nogometno igralište Radnika. Koliko nas je samo gledatelja znalo pratiti na utakmicama, ali i treninzima… Pod mojim vodstvom muška momčad izborila je ondašnju Međužupanijsku ligu bez poraza. Žensku ekipu Radnika sam, pak, preuzeo od Igora Panadića starijeg (oca Andreja i Igora – ispričao je Radomir Pašić, poznatiji samo kao Pajo.

Bio je to samo blitz razgovor gotovo u prolazu. Dojma smo da bi se knjiga dala napisati o čovjeku sportašu i u trećoj životnoj dobi kojeg poznaju i cijene oni iz vrhunskog sporta, ali je dobrodošao i na utakmice u Kobilić ili Novo Čiče. Pri kraju druženja s Pajom spomenut je skorašnji Udarnikov međunarodni turnir limača Alpas cup.

– Reci Vladeku Stepaniću iz Udarnika, glavnom operativcu Alpasa, da ne zaboravi ostaviti Paji majicu turnira broj XL – poslao je Pajo poruku u Kurilovec.

Pajo, poruka je uručena na pravu adresu a Vladek je majicu već bezecirao. Želja sportske legende Velike Gorice, Turopolja i šire mora se poštovati! (Mato Paviša, 14. lipnja 2016.)

Povezane teme:hotnews in memoriam radomir pašić pajo

Sport

Gorički mat u dva poteza, oproštaj od kapetana i pozdrav novom klincu

Nogometaši Gorice pobijedili su Osijek 2-0 u posljednjoj domaćoj utakmici ove sezone, ujedno i posljednjoj utakmici kapetana Jurice Pršira u dresu njegova kluba. Debitirao je 16-godišnji Mihael Kelava…

Objavljeno

prije 3 sata

17. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Vremenske prilike bile su puno više jesenske nego proljetne, kiša je pljuštala cijeli dan, pa je ispalo da posljednja domaća utakmica nogometaša Gorice u ovoj sezoni nije imala prikladan dekor. Ono malo gledatelja okupljenih ispod krova zapadne tribine imalo je tako priliku u miru vidjeti koliko se novi travnjak dobro nosi s velikom količinom padalina, ali i koliko dobro Gorica može igrati samo tjedan dana nakon možda i najlošije partije u sezoni.

Pobjeda protiv Osijeka može se promatrati na taj način, kao potvrda logičnog, da Goričani mogu puno bolje nego u prošlom kolu u Koprivnici, kao pokazatelj vrijednosti ovoga kadra, ali i kao nova potvrda da Osijek definitivno nije što je nekad bio. Možda i nikad lakše razigrani i motivirani Goričani došli su do pobjede u sudaru s klubom sa Opus Arene, pri čemu je sve bilo gotovo – brzopotezno.

Trener Carević najavio je uoči utakmice kako na raspolaganju neće imati Leša, Filipovića i Perića, kako mu iz uže obrane preostaje jedino Čabraja, a na kraju je ispalo da je ispred Matijaša postavio upravo Perića, dok je Čabija ostavio na klupi. U zadnji red gurnuo je tako debitanta Issu Moustaphu, kamerunskog debitanta, ali i veznog igrača Antu Kavelja, koji je dobio prednost ispred mladog stopera Zvonimira Josića. Trontelj i Bogojević držali su bokove, Bakić i Pozo sredinu igrališta zajedno s Prširom i Pavičićem, dok je Ante Erceg zauzeo svoje mjesto u vrhu napada.

I bila je to – dobitna kombinacija. Već u petoj minuti Trontelj je ubacio iz kornera, a Bruno Bogojević lijepo je reagirao na vrhu peterca. Lopta se odbila od Vrbančića, prevarila Malenicu i Gorica je ekspresno povela 1-0.

Već u 12. minuti bilo je i 2-0, i to nakon još jedne sjajne partiture dobrog starog Ante Ercega. Ostalo je puno prostora za njega u jednoj polukontri, a Erca je to mirno i rutinirano pretvorio u povećanje prednosti na, pokazalo se, konačnih 2-0.

Moglo je u nastavku utakmice biti i promjena na semaforu, najbliže smo joj došli u završnici prvog poluvremena, kad je Jelenić pogodio za smanjenje goričke prednosti, no taj je gol poništen nakon intervencije iz VAR sobe. Realno gledajući, ni dan poslije nije potpuno jasno zbog čega je taj gol točno poništen, ali za Goricu je ispalo jako dobro…

U nastavku je Gorica čuvala svoju prednost s velikom razinom sigurnosti i mirnoće, pa je prostora bilo i za neka nova lica, za nekolicinu mladih igrača, počevši od Luke Vrzića, koji je ušao u 64. minuti. U posljednjih desetak minuta priliku je konačno dobio i Josić, koji je u igru ušao zajedno sa svojim najboljim prijateljem Stjepanom Kučišem, i to zamijenivši – Juricu Pršira! Bio je to poseban trenutak, jer sve govori da je to bio posljednji put kad smo kapetana Juru, sad već klupsku legendu, vidjeli u dresu Gorice. Dobio je, naime, četvrti žuti karton, pa će gostovanje na Rujevici u zadnjem kolu propustiti, a zatim će Goricu napustiti… Ugovor istječe, Jura ide dalje.

Jedna priča tako je završila, a druga je malo potom počela. U 89. minuti, naime, uz Francuza Epaillyja ušao je i Mihael Kelava. Klinac kojem je tek 16 godina, dečko koji je nekoliko dana ranije doživio veliko razočaranje nakon što nije pozvan u U-17 reprezentaciju za Euro u Estoniji, ali i talent o kojem će se još pričati. Njegov vršnjak Juraj Frigan debitirao je godinu dana ranije, sad je došao red i na Kelavu.

– Što se tiče mentaliteta i karaktera izgledali smo puno bolje nego u Koprivnici. Teško je, pogotovo u završnoj fazi prvenstva, motivirati ekipu kad se praktički ne boriš za nešto više. Jako dobro prvo poluvrijeme, zabili smo dva pogotka, ali imali smo situacija za povećati vodstvo – rekao je Carević.

Ostalo je, dakle, još 90 minuta ove sezone, još treba odraditi gostovanje kod Rijeke, pa će doći vrijeme za odmor.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

FOTO Klas izgubio od drugoplasirane Sutle-Laduč

Objavljeno

prije 4 sata

17. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 29. kolu Premier lige izgubio od Sutle-Laduč rezultatom 1:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad rezultatsku prednost zabilježila u prvom poluvremenu. Za vodstvo je strijelac bio Martin Jakovina u 16. minuti. Domaći su u otvorenoj igri propustili dvije velike šanse za izjednačenje, a onda su gosti udvostručili prednost.