Sport

Zbogom, Pajo! Otišao je sportaš i sportski fanatik kakvih danas više nema…

Preminuo je Radomir Pašić Pajo, trener rukometaša i rukometašica Radnika iz vremena Kolareve, zaljubljenik u sport, nogometaš i rukometaš, čovjek koji je živio za sport…

Objavljeno

prije 7 godina

29. prosinca 2018.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Otišao je Pajo.

Nije prošlo dugo, par tjedana možda, bio je navratio na stadion. Poželio je upoznati Sergeja Jakirovića, trenera Gorice, iskoristio je priliku i da mu pokaže svoju kolekciju fotografija, da mu objasni u kratkim crtama gdje je sve bio, što je sve radio… I taj je kadar vjerojatno najbolje i najsažetije opisao Radomira Pašića, legendarnog Paju.

On je bio sportaš, bio je igrač i trener, u nogometu i rukometu, ali Pajo je prije svega bio sportski fanatik. Uvijek na tribinama, uvijek s mišljenjem koje nije imao problema izreći na svoj osebujan način, uvijek blizu sporta i sportaša. Kao dobri duh turopoljskog loptanja, kao sveprisutni komentator, čovjek omiljen svima.

Nažalost, otišao je Pajo. S napunjenih 80, s punom torbom uspomena, od kojih će dio, srećom, ostati i zapisan. Kao, recimo, tekst Mate Paviše iz lipnja 2016. godine. Otišao je Paji u goste, pa objavio tekst koji na oproštaju od našeg dragog prijatelja ponavljamo u cjelosti.

Pajo, počivaj u miru…

Minula nedjelja, rano prijepodne, u novoj sportskoj dvorani u Velikoj Gorici, na rukometnom turniru mladeži u organizaciji rukometnog kluba Gorica. Susret u gledalištu sa 78-godišnjim Radomirom Pašićem nije nas previše iznenadio, jer gdje ima sporta i sportaša, obično je tu i svima dobro znani Pajo. Čovjek je već desetljećima redovito nazočan gotovo svim važnijim sportskim priredbama, pa i onim manje važnim.

– Dobro sam, hvala na pitanju. Nedavno sam uspješno operiran, a čim me sada vidiš na tribinama, znači da je sve u redu. Mlađi sin Zoran trener je rukometne selekcije Gorice dječaka godište 2004., koja sudjeluju na turniru, i došao sam malo u inspekciju – kazao je malo u šali, a malo i u zbilji.

Pajo je u mlađim danima bio vrsni rukometaš i trener pa svakako ima kompetencije dati svoje procjene viđenog. Mladi Goričani osvojili su prvo mjesto i vjerojatno je sin Zoran zaradio prolaznu ocjenu.

– Imam novu kolekciju sportskih fotki, kad ćeš konačno doći pogledati moju zbirku? – dogodio se ubrzo očekivan upit autoru teksta.

Obećanje doći pogledati čuvenu Pajinu sportsku arhivu dali smo davno prije i bilo je krajnje vrijeme ispuniti ga. Osim Paje, u utorak prijepodne vrlo ljubazno nas je ugostila i gospođa Ivanka te stariji sin Dejan. Stan u Kolarevoj u Velikoj Gorici nalik je otmjenom sportskom muzeju. Izložene mnogobrojne uokvirene fotografije, priznanja, medalje, diplome, pehari, novinski članci, dresovi… Pajo je odmah za Cityportal izdvojio dio fotografija, uz pojašnjenja.

– Evo me u mlađim danima uz najboljeg nogometaša svijeta svih vremena Pelea (a dobro, o ukusima se ne raspravlja, nekom je to možda i Leo Messi ha, ha). Poznaješ li ovoga? To sam u društvu najboljeg košarkaša Boston Celticsa Larryja Birda. Na Jahorini 1987. godine družio sam se Bojanom Križajem, slavnim skijašem iz Slovenije. Sa Dinamom sam 1971. putovao u Ameriku, dobro pamtim pokojnog Mladena Ramljaka i njegove maestralne igre. Evo me ovdje u društvu Dragana Džajića, legende Zvezde, ovo sam sa Ivicom Osimom, Janicom Kostelić, Mirkom Filipovićem, Željkom Mavrovićem, Davorom Šukerom, Goranom Ivaniševićem, Marcelom Brozovićem, Cicom Kranjčarom, Eusebiom, Zlatkom Dračićem, Dragutinom Šurbekom, Ivanom Ljubičićem, Josipom Čorakom, olimpijskim pobjednikom u Minchenu… – redao je fotke Pajo, a svaka svjedoči da su ga slavni sportaši itekako cijenili.

Ivica Osim i Pajo

Pašići su se u Veliku Goricu doselili 1978. godine.

– U ranoj mladosti (rođen 1938.) bavio sam se bacanjem kugle. Dok sam živio u Samoboru, 1956. godine nabavili smo prvu rukometnu loptu za taj grad, a osim za rukometaše igrao sam i nogomet za NK Samobor. Nakon preseljenja u Zagreb moji sportski horizonti su se značajno proširili jer sam upoznao gotovo kompletnu sportsku kremu metropole. Za Dubravu sam igrao nogomet u seniorskoj i veteranskoj konkurenciji te rukomet. Španao sam nogomet i sa veteranima Zagreba. Stariji nogometni ovisnici dobro znaju tko su bili stari majstori iz Kranjčevićeve, Zlatko Dračić Kićo, Mladen Wacha, Stanko Bubanj Đoni, Branko Galeković, porijeklom iz Mraclina, Meštrović, Suša, Duplančić… Prisan sam bio i sa trenerom te generacije Gustavom Lechnerom – prisjećao se davno minulih dana Radomir Pašić Pajo.

Pajo, Torres i veliki Eusebio

Sportski univerzalac težište priče vratio je ubrzo na rukomet.

– Ostavio sam traga i u rukometnom klubu Metalac iz Zagreba. Igralo se tada na betonskom igralištu, poznatom Keglbajsu. U ondašnjoj prvoj jugo ligi igrala je Zvezda, Borac iz Banja Luke, Metaloplastika Šabac, Proleter Zrenjanin, Zagreb, Medveščak, Split, Celje… Utakmice je znalo gledati i nekoliko tisuća gledatelja. Bio sam trener i u Svetom Ivanu Zelini, muškoj te ženskoj seniorskoj momčadi, odnosno ekipi – otkrio je Pajo, a s posebnom nostalgijom govorio je o trenerskom rukometnom poslu u Radniku iz Velike Gorice.

– Igrali smo na betonskoj podlozi u Kolarevoj, odmah uz nogometno igralište Radnika. Koliko nas je samo gledatelja znalo pratiti na utakmicama, ali i treninzima… Pod mojim vodstvom muška momčad izborila je ondašnju Međužupanijsku ligu bez poraza. Žensku ekipu Radnika sam, pak, preuzeo od Igora Panadića starijeg (oca Andreja i Igora – ispričao je Radomir Pašić, poznatiji samo kao Pajo.

Bio je to samo blitz razgovor gotovo u prolazu. Dojma smo da bi se knjiga dala napisati o čovjeku sportašu i u trećoj životnoj dobi kojeg poznaju i cijene oni iz vrhunskog sporta, ali je dobrodošao i na utakmice u Kobilić ili Novo Čiče. Pri kraju druženja s Pajom spomenut je skorašnji Udarnikov međunarodni turnir limača Alpas cup.

– Reci Vladeku Stepaniću iz Udarnika, glavnom operativcu Alpasa, da ne zaboravi ostaviti Paji majicu turnira broj XL – poslao je Pajo poruku u Kurilovec.

Pajo, poruka je uručena na pravu adresu a Vladek je majicu već bezecirao. Želja sportske legende Velike Gorice, Turopolja i šire mora se poštovati! (Mato Paviša, 14. lipnja 2016.)

Povezane teme:hotnews in memoriam radomir pašić pajo

Sport

Bivši treneri, gdje ste? Hit Jakir, sjajni Valdas, malo TV-a, malo Tadžikistana…

Veličanstveni uspjesi Sergeja Jakirovića i Valdasa Dambrauskasa, koji blistaju na klupama engleskog Hull Cityja i azerbajdžanskog Sabaha, potaknuli su nas da provjerimo gdje su i što rade ostali bivši trener Gorice…

Objavljeno

prije 13 sati

7. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nesretan, u velikoj mjeri i nezaslužen poraz od Dinama izbacio je nogometaše Gorice iz utrke za Europu, u koju će uz vodeće Dinamo i Hajduk otići još i dva kluba iz trojca Varaždin – Rijeka – Lokomotiva. Najbolje u toj priči stoje Varaždinci, Riječani do europskog iskoraka mogu i preko Kupa, jer ako ga osvoje, osigurat će plasman u Europsku ligu, a Lokomotiva bi ovog vikenda morala pobijediti u Varaždinu želi li zadržati ozbiljnu šansu…

Gorica će, pak, završnicu sezone odraditi u skladu s egidom “mir i dobro”, budući da je ostanak osiguran, a Europa nedostižna. Naravno, napravit će sve u našem prvoligašu da budu što bolje plasirani na kraju, postoje tu i sportski i financijski benefiti, tako da ima sasvim dovoljno razloga biti motiviran protiv Slaven Belupa, Rijeke i Osijeka, ali već sad je jasno da se povijesni plasman u Europu neće dogoditi.

Drugim riječima, Mario Carević ipak neće biti prvi trener koji će potpisati jedan takav uspjeh. Kao što to nije uspio niti jedan od njegovih prethodnika, među kojima ima vrlo aktualnih imena ovih dana… Sergej Jakirović i Valdas Dambrauskas, o njima je riječ, žive možda i najljepše dane svojih karijera, a upravo su njih dvojica bila i najbliže takvom dosegu.

Jakir je oduševio svjetsku sportsku javnost svime što je napravio na klupi Hull Cityja ove sezone, danas pričamo o treneru vrlo ozbiljne razine, čovjeku koji je s razlogom na radaru većih klubova, uključujući i one iz Premiershipa, ali koliko god danas otišao visoko, a sutra još više, uvijek ćemo Sergeja smatrati svojim. I sam će reći kako mu je 20-ak mjeseci u Gorici bilo jedno od najljepših razdoblja u životu, bio je i ostao miljenik navijača Gorice, kako zbog trenerskih, tako i zbog ljudskih kvaliteta, ali činjenica je da je odavno prerastao ovo okruženje… Prvo kroz neuspješnu epizodu u Mariboru, a onda i kroz seriju uspješnih u Zrinjskom, Rijeci, Dinamu, turskom Kayserisporu i danas u Hullu.

U jedinoj njegovoj cijeloj sezoni osvojio je peto mjesto, tri boda dijelila su ga od plasmana u Europu, a i sljedeće sezone ostavio je nasljedniku, Valdasu Dambrauskasu. U tom trenutku potpuno anonimnom Litavcu, kojeg je odnekud “izmislio” njegov sunarodnjak Mindaugas Nikoličius, čovjeku koji će se u sljedećih jedanaest mjeseci pretvoriti u trenera koji će masnim slovima biti upisan u povijesne knjige našega kluba.

Bilo je to vrijeme kad je Gorica znala prenoćiti i na prvome mjestu prvenstvene ljestvice, bila je to jesen u kojoj je Gorica najlošije plasirana bila kad je bila na trećemu mjestu (?!), ali rastanak je došao prebrzo za još veće dosege. Prvu polovicu mandata završio je sa šestim mjestom u sezoni u kojoj smo imali pet predstavnika u Europi, a nakon druge je otišao za Ludogorec. Nakon Bugarske, u HNL se vratio kroz mandat u Hajduku, pa nakon toga vodio grčki OFI, u kojem danas igra Krešo Krizmanić, a zatim i ciparsku Omoniju te mađarski Diosgyor.

Ovih dana Valdas uživa u osvajanju titule prvaka Azerbajdžana sa Sabahom, klubom koji je prilično uvjerljivo prekinuo dominaciju Qarabaga u toj zemlji. U Azerbajdžanu je još od početka 2025. godine, dobio je kontinuitet, a to je dovelo do prosječno 2,27 bodova osvojenih po utakmici, što je – spektakularno! I ne bi bilo iznenađenje da netko konačno shvati koliko je Dambrauskas dobar trener, pa da dobije priliku i na puno višoj razini…

U istom tom Sabahu nedavno je trener bio i Krunoslav Rendulić, četvrti treći trener Gorice u prvoligaškoj povijesti. Kruno je nakon Gorice uspješno vodio Zrinjski, u Azebrajdažnu je bio od ožujka do studenog 2024., danas vodi Emirates Club u UAE-u. Na svim tim postajama pratio ga je i prati ga naš Saša Sabljak, suradnik još iz goričkih dana.

Prije njega Goricu je vodio Siniša Oreščanin, koji će uskoro proslaviti tri godina na funkciji izbornika hrvatske U-19 reprezentacije, što mu je i prvi posao nakon odlaska iz Gorice. A nakon Rendulića stigao je Samir Toplak, koji je trenutačno trener bez angažmana i vrlo uspješan televizijski “pundit”. Samir je nakon Gorice vodio još i Kustošiju te Rudeš, a potraga za novim angažmanom je u tijeku…

Toplaka je u Gorici naslijedio Igor Angelovski, trener koji je došao s autoritetom bivšeg izbornika Makedonije, a izbornik je i danas! Naime, prije nešto više od tjedan dana imenovan je izbornikom Tadžikistana, 103. reprezentacije svijeta po FIFA-inu renkingu. Nakon odlaska iz Gorice vodio je kazahstanski Kaspiy Aktau i ciparski Ethnikos, a sad se smjestio u najmanjoj državi srednje Azije.

Nakon njegova odlaska situaciju je spašavao i na kraju spasio Željko Sopić, još jedan trener kojem je Gorica bila sjajna odskočna daska. Vodio je Rijeku u borbi za naslov prvaka, vodio je kratko i poljski Widzew Lodz, a kasnije iste sezone i Osijek. Trenutačno je bez angažmana što se trenerskog posla tiče, ali pojavi se i on na televiziji, budući da je u HTV-ovu studiju komentirao ogled Bayerna i PSG-a.

Bez angažmana je i Dinko Jeličić, njegov nasljednik na klupi Gorice, koji od odlaska iz Turopolja nigdje nije radio kao trener. Jeličić je godinama bio u Al Nassru, nova prilika u hrvatskom nogometu nije došla i Dinko se posvetio nekim drugim stvarima, uključujući i poneku partiju tenisa na terenima pokraj stadiona NK Rudeša.

U blizini, na igralištu NK Kustošije, svoje dane provodi Rajko Vidović, posljednji u nizu bivših trenera Gorice. Prošle sezone nije uspio spasiti Šibenik od ispadanja iz lige, a sad je praktički osigurao ulazak u viši rang s Kustošijom, trenutačno drugoplasiranom momčadi 2. NL.

Svi oni u ovom trenutku po broju utakmica na klupi Gorice gledaju u leđa Mariju Careviću, koji je trenutačno na 64 utakmice u ulozi trenera Gorice. Jakirović je ostao na 62, a prvi sljedeći bio je Dambrauskas sa 30…

Nastavite čitati

Moja županija

Mraclin napunio mrežu Libertasu

Objavljeno

prije 1 dan

6. svibnja 2026.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Mraclin je od početka nametnuo ritam s jasnim ciljem uzeti sva tri boda. Već u 11. minuti Ivan Kos otvara golijadu, a do 24. minute postiže još jedan pogodak i asistira kod akcije za drugi gol koji zabija Fran Krilić. Pred kraj prvog dijela Kos upisuje novu asistenciju, ovaj put za Josipa Tokića, pa se na odmor odlazi s visokih 4:0.

U nastavku potpuna dominacija domaćih. Domagoj Matić preuzima glavnu ulogu i postiže hat-trick uključujući i pogodak iz kaznenog udarca, čime postavlja konačnih 7:0. Mraclin je mogao slaviti i uvjerljivije, ali realizacija u nekim situacijama nije bila na razini rezultata.
Jedina loša vijest za domaće je ozljeda Kaurina, koji je izborio jedanaesterac, ali je pritom stradao i njegov nastup u sljedećem kolu je pod upitnikom.

Mraclin je ovom uvjerljivom pobjedom napravio važan iskorak prema sigurnijoj zoni i dodatno podigao samopouzdanje u završnici sezone. S druge strane, momčadi iz Novske nakon ovakvog poraza situacija izgleda gotovo beznadno.

IV . NL SREDIŠTE ZAGREB – B, 25. kolo

MRACLIN – LIBERTAS 7:0

Stadion Nova graba. Gledatelja 50.
Sudac: Bojan Čerkez. Pomoćnici: Martin Štulec i Martin Holetić.

STRIJELCI: 1:0 – I. Kos (11), 2:0 – Krilić (20), 3:0 – I. Kos (24), 4:0 – Tokić (43), 5:0 – Matić (57), 6:0 – Matić (11 m – 68), 7:0 – Matić (71).

MRACLIN: Zagorac, Marjanović, Smolković, J. Domitrović, Rajić, Đurašić, Borovac, Tokić (od 56. Matić), Krilić, Hajduk (od 60. Kaurin, od 67. Matejčić), I. Kos (od 60. Jančić). Trener: Marko Pancirov.

LIBERTAS: Mirosavljević (od 67. Jovanović), Mudri-Brežni (od 53. Rajković), Baić, Lipovac, Kovačević (od 73. Vučić), Jagatić, Varga (od 67. Dulaj), Bosnić, Poturica, Dojčinović, Vidić. Trener: Ivan Berić.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

Nastavite čitati

Sport

Novih 7 medalja iz Rijeke za goričke karataše – novi izazovi slijede

Dva zlata, dva srebra i tri bronce.

Objavljeno

prije 1 dan

6. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Karate klub Velika Gorica iza sebe ima iznimno aktivan natjecateljski vikend. U subotu, 2. svibnja, gorički karataši nastupili su na međunarodnom turniru Champions Trophy u Rijeci, gdje su osvojili ukupno sedam medalja, dok su dan kasnije, u nedjelju 3. svibnja, nastupili na Zagrebačkoj karate ligi s čak 26 natjecatelja, većinom iz mlađih dobnih skupina.

Na turniru u Rijeci nastupilo je 457 natjecatelja iz 39 klubova iz Hrvatske, Srbije, BiH, Italije i Crne Gore, a KK Velika Gorica je, u konkurenciji kadeta, juniora i mlađih seniora, osvojila medalju u svakoj od spomenutih kategorija, dva zlata, dva srebra i tri bronce.

Najviše su se istaknuli Ema Jukić (-50 kg) i Luka Lukačić (-75 kg), koji su osvojili zlatne medalje u kategoriji mlađih seniora. Jukić je pritom osvojila i srebro u juniorskoj konkurenciji, dok je Lukačić juniorski nastup završio s broncom.

Do medalja su stigli i Mia Čunčić, koja je osvojila srebro u juniorkama -53 kg te broncu u kadetkinjama, kao i Antonio Brletić, brončani u juniorima -61 kg.

Natjecateljski vikend zaključen je u Zagrebu, gdje su gorički karataši nastupili na drugom kolu Zagrebačke karate lige. Liga se održava kroz tri kola, a završnica je planirana u listopadu. Iz kluba poručuju kako su rezultati nakon dva kola ohrabrujući te očekuju da će do kraja natjecanja imati još veći broj osvajača medalja.

Gorički borci već ovog vikenda ponovno putuju u Zagreb, gdje ih čeka dvodnevno natjecanje za uzraste kadeta U16, juniora U18 i mlađih seniora U21.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Kurilovec nadigrao Veliku Mlaku i preuzeo vodstvo

Objavljeno

prije 2 dana

5. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) nastavljena je utakmicama 19. kola u kojem je na pet odigranih utakmica postignuto 18 golova.