Sport

Završila sezona novog početka: ‘Ponudili smo šansu, a dečki su radili i žrtvovali se…’

Miron Češkić (34) zaključio je prvu sezonu u ulozi trenera košarkaša Gorice s gomilom razloga za zadovoljstvo. Momčad koju su mnogi vidjeli u borbi za ostanak završila u doigravanju, uz lijepu perspektivu kroz niz mladih igrača

Objavljeno

prije 2 godine

24. travnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Prošlo je tjedan dana od posljednje utakmice košarkaša Gorice u sezoni koja je označila novi početak. Nakon niza godina u društvu najboljih klubova u državi, u Premijer ligi, gorička košarka skliznula je u niži rang, u natjecanje koje se službeno zove Prva muška liga, pri čemu je bilo jako teško pretpostaviti kako će sve skupa izgledati. Ne samo zato što su ostala tek trojica igrača iz lanjske ozbiljne rotacije, nego i zato što je novi trener Neven Nikolić odlučio odstupiti neposredno uoči prve utakmice u sezoni.

Novu, potpuno izmijenjenu momčad preuzeo je 34-godišnji Miron Češkić, koji je u klub došao na poziciju tajnika, odnosno prvog operativca.

– Gledajući početak sezone, koja je krenula jako čudno, možemo reći da je na kraju ispalo jako uspješno. Trener Nikolić otišao je u ponedjeljak, a ja sam prvu utakmicu vodio u subotu. Trebalo je tu posložiti stvari, a imao sam samo tih pet dana prije nego što je krenulo… I već u prvoj utakmici išli smo na Marsoniju, za koju je igrao moj brat, pa sam i imao neke insajderske informacije. Dobili smo tu utakmicu 20 razlike i sve je odmah nekako krenulo u dobrom smjeru – vraća se na početak trener Miron gostujući u emisiji Prva liga na City radiju.

Uz žestok i naporan rad, koji je doveo i do sjajne serije na otvaranju ove godine, završilo je četvrtim mjestom u regularnoj sezoni, iza ipak prejakih Kvarnera i Vrijednosnica Osijek te Samobora predvođenog Krunom Simonom. U polufinalu doigravanja Gorica je tako išla na Kvarner i morala potpisati kapitulaciju s 0-2 u toj seriji.

– U obje utakmice smo pet minuta prije kraja bili na minus pet. Pogotovo je specifična bila druga utakmica, u kojoj smo gubili 25 razlike, tražili načine kako se oduprijeti, mijenjali obrane i kombinirali sve što se može, pa se s par trica zaredom uspjeli vratiti. A onda su oni pokazali zašto su tu gdje jesu, da su kvaliteta više… To je momčad složena za rang više, što se i osjetilo – realan je Češkić.

U odnosu na početak sezone ova je momčad Gorica danas…

– Puno iskusnija! Moramo biti svjesni da nam je ljetos došlo sedam igrača koji nisu imali ozbiljan doticaj s ovim rangom natjecanja. Kotrulja i Stojanov bili su juniori, Oštrić, Perica i Miloloža dotad nisu previše ni igrali, braća Došen došla su iz nižeg ranga… Trebalo je tu puno rada, puno razgovora, da im se podigne samopouzdanje, a na kraju smo uz pomoć starijih igrača napravili stvarno dobre stvari – ponosan je Miron.

Među starijim igračima je i jedan koji je četiri godine stariji od trenera.

– Da, jedino Ante Mašić je stariji, a Kristijan Šutalo je godinu mlađi. Znamo se mi već dugo, igrali smo jedni protiv drugih… Iskreno, ja sam na poziciju tajnika došao s idejom da bih možda mogao još malo i igrati, ako zatreba pomoći ovim mladim igračima, ali na kraju se priča malo drukčije odvila – kaže Češkić i nastavlja:

– Sad mi nije žao. Kad se otvorila opcija da preuzmem momčad, rekao sam sebi da treba probati. Već sam ranije vodio seniore, a i dečki su bili stvarno OK prema meni… Uostalom, da nije uspjelo, da nije išlo, tražili bismo neko drugo rješenje. Ispalo je da se sve skupa zakotrljalo na dobar način, odradili smo super sezonu i zato mi danas nije žao što nisam igrao. Iako, moram priznati da mi se još uvijek igra…

Goričani su ušli u sezonu s puno dvojbi i nepoznanica, a završilo je vrlo uspješno… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Ispalo je drukčije, ispalo je uspješno, ali iza toga ostalo je puno prolivenog znoja.

– Trenirali smo sedam do osam puta tjedno, što znači da smo često imali i dva treninga dnevno, što nije uvijek lako izvesti, budući da dečki i studiraju, rade… Ali ja sam entuzijast, pa i oni moraju biti entuzijasti. Rekao sam im da će dobiti priliku, a na njima je da je iskoriste ako misle nešto ozbiljnije igrati, pokazati se… Rad, rad i samo rad. I žrtva. Nije uvijek lako, ne stižu svi na sve treninge, ali veseli me što se događalo da me igrač nazove, kaže da ne može u utorak doći na trening, pa bi došao u ponedjeljak barem šutirati. I ja rado dođem u dvoranu, odradim trening s njim… Treba se puno prilagođavati, ali svi imaju želju za napretkom i to me posebno veseli – ističe mladi trener Gorice.

A kad smo već kod mladosti, to je i najbolji opis onoga što ga okružuje, unatoč nekolicini iskusnih igrača. Što je, zapravo, i poanta, jer bilo bi suludo ovaj pad u niži rang ne iskoristiti za promociju mladih, ako je moguće i domaćih igrača. Pogotovo s obzirom na činjenicu da je Velika Gorica izbacila gotovo nevjerojatno malen broj ozbiljnih košarkaša kroz svoju povijest, što je teško objasniti s obzirom na veličinu grada, na broj ljudi, djece…

– Temelji se udaraju od najmlađih kategorija. Mora se djeci omogućiti dovoljan broj treninga, kvalitetne trenere i velik broj natjecanja. Ono što sam zatekao u Gorici nije bilo na tom tragu. Evo, prošle sezone juniori su trenirali triput tjedno, što više spada u rekreaciju nego ozbiljno bavljenje košarkom. Na tome treba raditi i davati klincima priliku da uspiju. Prva liga je idealan poligon za mlade igrače, okruženje u kojem se trenira sedam, osam ili devet puta tjedno, u kojem se natječe s malo ozbiljnijim igračima. Talenta uvijek ima, ali dijamante uvijek treba brusiti na pravi način – svjestan je Češkić, koji u tom smislu vidi pomake.

– Suradnjom s Velgorom došlo se do većeg broja termina, što omogućuje da se više i bolje trenira. Otvaranjem balona ćemo riješiti neke probleme s terminima, a idealno bi bilo da se školstvo prebaci u jednosmjensku nastavu. Kad bi škola završavala oko 14 sati, to bi otvorilo puno veće mogućnosti, jer ovako jednostavno nema ni dovoljno prostora ni dovoljno vremena. Radimo na tome da omogućimo djeci što više termina i treninga, kako bi mogli napredovati.

Miron Češkić došao je kao tajnik, s idejom da će još malo i igrati, a završio je na klupi… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Miron Češkić u svoju je košarkašku priču ušao s osam godina u rodnom Đakovu, odrastao je skidajući poteze Dražena Petrovića i Michaela Jordana s VHS kazeta, debitirao je za prvu momčad Đakova već s 15 godina, pa nakon srednje škole došao u Zagreb, na Kineziološki fakultet. Igrao je za nekoliko zagrebačkih klubova, a s Hermes Analiticom zaigrao je i u najvišem rangu hrvatske košarke. Usporedno je već s 18 godina počeo asistirati trenerima, učiti se poslu i skupljati iskustvo koje mu je jako dobro došlo ove sezone.

– U Hermesu sam igrao u jako dobroj momčadi, s Rogićem, Vladovićem, Krapićem i drugima, a prve premijerligaške poene ubacio sam baš u Velikoj Gorici. Stavio sam dva slobodna bacanja koja su se pokazala ključnima za pobjedu protiv Gorice… Evo, nadam se da sam se ove sezone iskupio za to – sa smiješkom završava Češkić, koji je u srijedu otputovao za Medulin.

– Prije dolaska u Gorici radio sam s Velimirom Šandorom, kojem sam i dalje službeno asistent. Na pripremama je reprezentacije u Medulinu, pa idemo dolje malo mu pomoći, što me baš veseli. To je sjajan dečko, veliki sportaš, mogu reći i moj prijatelj – zaključio je Miron.

Sljedeće sezone, nadamo se, ostat će ovdje i nastaviti posao… Zaslužio je.

Povezane teme:hotnews kk gorica miron češkić Prva muška liga velimir šandor

Priča iz kvarta

Najbolji sportaš Hrvatske: ‘Puška je moja sudbina! A supruga ima pitanja…’

Josip Glasnović proglašen je za najboljeg sportaša Hrvatske za 2025., a gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije” otkrio je kako se zaljubio u streljaštvo, kako je iz Dubrave otišao u Jasku, kakve veze supruga ima s uspjesima…

Objavljeno

prije 8 sati

31. ožujka 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

On je olimpijski pobjednik iz Rija 2016. godine, on je svjetski rekorder u svojoj disciplini, jedan od najvećih frajera u svijetu streljaštva općenito, i svjetski i europski prvak, i pojedinačno i timski… On je i najbolji sportaš Hrvatske za prošlu godinu, a samim time je i, što je za ovu našu priču posebno važno, najbolji sportaš Zagrebačke županije u 2025.

– Jako mi je lijepo biti dio sportske zajednice Zagrebačke županije, ali ja sam dio te sportske obitelji već jako dugo. Na streljani u Lukavcu sam počeo s ozbiljnim treninzima, u pokupski bazen još od rane mladosti sam dolazio u lov, a praktički još od 2012. sam i stanovnik Zagrebačke županije, budući da sam se u Jastrebarsko oženio, tamo sam i osnovao klub… Tu sam doma – rekao je Josip Glasnović gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije”.

Klub nosi njegovo ime, odnosno inicijale, a “J. G. Team” u ovom trenutku okuplja desetak strijelaca iz cijele Hrvatske. Želja je, naravno, raditi s mladima, dodatno popularizirati sport čija popularnost ionako konstantno raste, ali za takvo što tek se moraju stvoriti preduvjeti.

– Već duži niz godina radimo na projektu streljane u Jastrebarskom. Zatražili smo državnu zemlju, sve uvjete smo ispunili, a sad je ostala još lokacijska dozvola. Nadam se da će sve to biti završeno ove godine i da ćemo uskoro imati jednu modernu streljanu u Jaski, gdje bismo mogli odrađivati treninge, ozbiljno raditi s mladima, organizirati kampove i natjecanja, možda čak i svjetska i europska prvenstva, zašto ne? – otkriva planove Josip.

Glasnovići su iz Dubrave, Josip i njegov brat Anton odrastali su u kvartu kojeg prate razne priče i mitovi, ali i u obitelji u kojoj je puška uvijek bila tu negdje…

– Otac je lovac, pa smo brat i ja kao klinci išli s njim u lov. Streljanu smo prvi put vidjeli u Karlovcu, smještenu odmah pokraj lovačkog doma. Krenuli su me nagovarati da probam, na kraju sam pristao, probao i od deset goluba pogodio jednog! Ali tu se krenula rađati ljubav… Počeli smo ići na streljani, skupljati za pušku, malo po malo, da bi već 2003. završio kao treći na Europskom prvenstvu za juniore. Malo to ljudi zna, ali ta moja bronca bila je prva medalja u letećim metama koja je došla u Hrvatsku! – priča Glasnović.

Nakon toga slijedila su svjetska i europska juniorska srebra, zatim i seniorska svjetska bronca, pa peto mjesto u Pekingu 2008., na prvim Olimpijskim igrama. U Londonu četiri godine poslije nije bio, ali medalje su se nastavile nizati, najčešće zlatne, da bi kruna stigla tog ljeta 2016. u živopisnom Rio de Janeiru. Iako, samo četiri godine ranije umalo je “sviran kraj”.

– Bilo nam je teško, nije bilo novca, otac je sve to financirao, tako da sam 2012. čak i razmišljao da odustanem od svega. Srećom, 2013. javili su se talijanski sponzori iz Berette, imali smo ugovor i s tvornicom streljiva, a na taj način bilo je puno lakše funkcionirati. Kad su počele dolaziti i svjetske i europske medalje, kad je na sve to došao i Rio, shvatio sam da je ovaj sport moja sudbina. I danas sam zaista sretan što je tako, što mogu živjeti od sporta kojeg volim – ističe Glasnović.

Pojava sponzora važna je ovdje, naravno, iz više desetaka tisuća razloga. Godišnje.

– Rabljena puška stoji oko pet-šest tisuća eura, nova Beretta je oko sedam-osam, ali ima ih i do 20-30 tisuća eura… Ali dobro je to što pušku kupiš jednom i možeš je imati tijekom cijele karijere. Uz redovan servis, naravno – govori Josip i nastavlja:

– Prsluk košta do 250 eura, naočale i do 300, a slušalice su oko sto eura. Jedna serija goluba je sedam eura, a možeš ih ispucati i do deset dnevno. Nakupi se toga… Godišnje ispucam oko 30.000 metaka, što je puno, ali konkurencija u inozemstvu zna ispucati i puno više, čak i duplo više. Pomaže nam i Zajednica, i Grad, i klubovi, pokušavamo stalno olakšati strijelcima.

Osim tisuća i tisuća ispucanih metaka, za uspjeh u streljaštvu bitno je i biti fizički, a pogotovo mentalno spreman. A tu se priča opet vraća na djevojku zbog koje je Josip i došao u svijetu županijskog sporta.

– Puno radim na mentalnoj pripremi. Supruga je karijeru žrtvovala zbog mene, pa se upustila u psihološku pripremu sportaša. Magistrirala je psihosocijalno savjetovanje, i to na temu “Emocionalna inteligencija u sportu”, a mi radimo na principu pitanja. Kako? Svatko od nas je pod raznim utjecajima, često i negativnim, a s pitanjima koje si možeš postaviti odbacuješ takve utjecaje. Radimo na tome već godinama i rekao bih da se rezultati vide. Fizička sprema je važna, jer puška ima četiri kilograma, a podignem je 200 ili 300 puta svaki dan, ali mentalna je možda još i važnija. Ipak smo mi na streljani sami s puškom, znamo da ovisimo sami o sebi – opisuje Glasnović.

Dijete je zagrebačke Dubrave, živopisnoga kvarta, a porijeklo vuče s Janjeva.

– Naravno, u Dubravi je bilo svega i svačega, ali prošlo je to pokraj nas. Imam takvo prezime da sam na neki način uvijek bio zaštićeni u kvartu, ali bio sam i dobar klinac, ha, ha… A u Janjevu više nemam nikoga, sva rodbina je tu – zaključuje Josip.

Nastavite čitati

Sport

Ni sreće, ni bodova: Kurilovcu četvrti poraz zaredom sa zvukom sirene…

Nogometaši Kurilovca poraženi su 2-1 u gostima kod Vrapča, i to golom u 95. minuti, sekundu prije nego što je sudac svirao kraj. Branili su se Kurilovčani s igračem manje, no crni niz se nastavlja…

Objavljeno

prije 10 sati

31. ožujka 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Crna serija u životima nogometaša Kurilovca nastavila se i ovoga vikenda, na gostovanju koje teško da je moglo biti teže. Brojimo iz vikenda u vikend trajanje “kanala” u koji su Kurilovčani upali nakon povijesne utakmice s Dinamom u Maksimiru, a gostujući sudar s liderom Vrapčem od starta je djelovao kao vrlo realna nova epizoda iste priče…

Kurilovčani su ovoga puta službeno bili predvođeni trenerom Antom Radošem, budući da je Senad Harambašić kolo ranije dobio crveni karton zbog kojega nije mogao biti na klupi. Bio je, međutim, u blizini, dovoljno blizu da utječe na zbivanja u ovoj utakmici koju su prisutni gledatelji opisali “ludom”. I koja je još jedanput otišla na krivu stranu, na stranu protivnika.

Bio je Kurilovec jako dobar u Vrapču, u prvom poluvremenu čak je i dominirao, držao ligaškog lidera pod pritiskom, no špranca se u posljednjih nekoliko utakmica ponavlja – svaki put kad protivnik prvi put pređe centar, zatrese se kurilovečka mreža. Bilo je tako i ovoga puta, izašlo je Vrapče u 24. minuti po desnoj strani, povratna lopta došla je na rub kaznenog prostora, snažan udarac Leon Išek je obranio, ali odbijena lopta pogodila je Mateja Ćosića, koji je ni kriv ni dužan doveo domaćina u vodstvo.

Kurilovec je u prvom poluvremenu imao tri do četiri jako dobre situacije, ali lopta nikako nije htjela u gol, pa se na odmor otišlo s tih 1-0 u korist Vrapča. Na predahu su odrađene neke korekcije, ušao je u igru David Pršir, da bi početak nastavka protekao u ravnopravnoj igri. U 58. minuti konačno je nešto ušlo i Kurilovcu, a strijelac je bio upravo svježi Pršir, i to na dodavanje Antonija Novaka slijeva.

Sve do 75. minute izgledalo je da će ovo biti klasična “iks” utakmica, u kojoj je svatko zaslužio po bod, no tad se dogodio možda i ključan trenutak. Jakov Caganić napravio je prekršaj koji nije ni za prvi, a pogotovo za drugi žuti karton, no to nije spriječilo suca da uvede Kurilovčane u deficit, ostavi ih s desetoricom na terenu.

Unatoč tome, imao je Luka Sedlaček još jednu veliku priliku, najbolju moguću, jer išao je sam na protivničkog vratara, no “Haalanda iz Kurilovca” posljednjih tjedana gol nikako neće… Kad je već tako, bili su spremni Kurilovčani prihvatiti i taj jedan bod, no bogovi nogometa imali su neke druge planove. Dobro, nisu bogovi nogometa odlučili da se igra četiri minute nadoknade, pa to produžili za još jednu minutu, učinio je to sudac, no na kraju je to i manje važno…

Uglavnom, igrala se 95. minuta, Kurilovčani su se branili, izbijali loptu iz opasne zone i gledali prema sucu, očekivali taj posljednji zvižduk, koji je na kraju dogodio sekundu ili dvije prekasno. Sekundu ili dvije nakon što je mladi Ukrajinac Levitski uklizao na jednu odbijenu loptu i poslao je u malu mrežicu kurilovečkoga gola za konačnih 2-1. Kad se to dogodilo, ispunjeni su svi uvjeti da sudac svira kraj.

Četvrti je to uzastopni poraz Kurilovca, osma je to utakmica Kurilovca bez pobjede u prvenstvu, ali podloge za optimizam definitivno ima. Razdoblje koje je iza društva s Udarnika definitivno nije dobro, ali prikazana igra u svim tim utakmicama jasno ukazuje na to da je potreban samo jedan “klik” da stvari krenu u drugom smjeru. Možda se to dogodi već na Uskrsni ponedjeljak, kad na Udarnik stiže Inker iz Zaprešića…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Gorica bez bodova u Našicama: ‘Idemo sad pokušati iznenaditi Zagreb!

Rukometaši Gorice poraženi su 35-27 na gostovanju kod Nexea u Našicama, čime su “gromovima” prepustili treće mjesto na ljestvici Lige za prvaka. Ovog vikenda u Gradsku dvoranu nam stiže vječni prvak Zagreb

Objavljeno

prije 10 sati

31. ožujka 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

U prvom kolu Lige za prvaka rukometaši Gorice su ispisali povijest, prvi put pobijedili našički Nexe, što je dovelo i do promjene na klupi “gromova”. Bila je to utakmica za rukometne udžbenike, ali i utakmica koju Našičani nisu zaboravili. Dočekali su tako otvaranje druge polovice Lige za prvaka, dočekali su Goričane na svom parketu uz ogroman motiv da uzvrate za spomenuti bolan poraz, a dočekali su i slatku sportsku osvetu.

Ispalo je tako da su Našičani bez ozbiljnih poteškoća, maksimalno ozbiljnim pristupom, puno toga riješili već u prvom dijelu susreta. Ulog je bio veliki jer im je pobjeda donosila treće mjesto i preskakanje Goričana, čega su u Nexeu bili itekako svjesni. Već nakon dvadesetak minuta igre domaći su imali šest pogodaka viška (11-5), a do odlaska na odmor povećali su to za još jedan pogodak (17:11) i potvrdili razliku u kvaliteti, koja nedvojbeno postoji.

Ulazak u drugi dio donio je otprilike istu priču, jer domaćin je bez nekog posebnog napora pokušavao održati svoju prednost. I sve je išlo po našičkom planu do 38. minute, kad je na semaforu bilo plus sedam za Nexe (22-15). Tad su se ipak probudili Goričani, povezali su četiri pogotka zaredom i približili se na minus tri (22:19), no na odgovor domaćina nije trebalo dugo čekati. Uskoro su Našičani povezali nekoliko mini serija i osam minuta prije kraja pobjegli na osam razlike (30:22). I tu je pobjednik bio odlučen.

– Malo smo nervozno otvorili utakmicu, a odličan domaći vratar nas je odmah na početku bacio u deficit od tri-četiri gola. Morali smo hvatati zaostatak, no u tom smo procesu dodatno griješili i gubili fokus, pa je pobjeda Nexea sasvim zaslužena. Na terenu je u nekoliko navrata zaiskrilo, što je i očekivano s obzirom na važnost utakmice za obje ekipe, no sve je ostalo u žaru borbe i završilo fer i korektnim pozdravom. Bila je ovo odlična rukometna utakmica, a mi se sada okrećemo Zagrebu koji nam dolazi na domaći teren. Pripremit ćemo se najbolje što možemo, dati sve od sebe i pokušati iznenaditi te osvojiti bodove – rekao je trener Gorice Matej Mišković.

Ukupno 12 obrana imali su domaći vratari (Mihailo Radovanović devet, Marcel Jastrzebski tri), a od 12 domaćih strijelaca najbolji je bio mladi Matko Moslavac sa šest. Kod Goričana treba izdvojiti Marka Grubišića sa sedam te Marka Karaulu, koji je postigao šest pogodaka.

– Nexe je u utakmicu ušao iznimno motivirano, s jasnom željom da uzvrati za poraz u Gorici. Od prve su minute bili na sto posto i moramo im čestitati na zasluženoj pobjedi. Gledali smo lijep rukomet s obje strane, no oni su ovoga puta bili bolji. Mi se okrećemo pripremama za susret sa Zagrebom. Svaka nam je utakmica važna jer su nam bodovi i dalje potrebni, ništa još nije gotovo. Ovoga puta nismo bili kompletni zbog nekoliko ozljeda, ali se nadam da situacija nije ozbiljna i da će se dečki vratiti već do idućeg kola – istaknuo je Karaula.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Potop u Omišu: Šansa je postojala, ali je vrlo brzo i netragom nestala…

Košarkaši Gorice igrali su u Omišu utakmicu kojom su mogli napraviti veliki korak prema doigravanju, no uvjerljivo su poraženi rezultatom 94-65, čime su izgubili šanse da budu među četiri najbolja

Objavljeno

prije 11 sati

31. ožujka 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Na gostovanju u Omišu košarkaši Gorice upisali su jubilarni deseti ovosezonski poraz, kojim su se definitivno oprostili od doigravanja. Šansa je postojala, otvorila se nakon dva vezana poraza Omišana, no šansa nije iskorištena… Domaća momčad, KK Omiš Čagalj tours, uvjerljivom pobjedom 94-65 potvrdila je najmanje četvrto mjesto i plasman u doigravanje, u kojem Gorice ove sezone neće biti.

U ovu utakmicu Gorica je morala ući bez Kristijana Šutala, svog ponajboljeg igrača, što je samo po sebi bilo ozbiljan minus, a kada se k tome pridodao i katastrofalan postotak šuta od svega 33 posto, nešto više od uvjerljivog poraza bilo je teško za očekivati. Već nakon prvih deset minuta Omišani su se odvojili na sedam koševa prednosti, a u istom ritmu su nastavili i u drugoj četvrtini, pa se na poluvrijeme otišlo s ogromnih plus 17 za domaći sastav.

Ništa se nije mijenjalo ni u trećoj dionici utakmice, ponovno je Omiš dominirao i povećavao svoju prednost, pa se u posljednjih deset minuta ušlo s apsolutno nedostižnih 27 koševa razlike. Dovelo je to do laganog omiškog dizanja noge s gasa, što je otvorilo Gorici priliku da bude konkurentna barem u ovom posljednjem razdoblju utakmice. Nažalost, i zadnju četvrtinu dobio je Omiš, koji je priču zaključio na korak od okruglih 30 razlike. Pobjeda bez mrlje, ostvarena puno uvjerljivije nego što se očekivalo, nego što se u se u Gorici nadali.

U redovima Omiša dvocifreni su bili Victor Nwagbaraocha s 20 poena i 11 skokova, Roko Mirković s 19 poena, Luka Kotrulja s 12, koliko je ubacio i Roko Gizdavić, koji je imao i 10 asistencija. Kod Gorice brojke su bile neusporedivo slabije, najbolji strijelac s 12 poena bio je Borna Dramalija, a dok su po deset dodali Tvrtko Gluhak i Roko Ivanković.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Kultura

FOTO PK Barbara osvojila pet zlatnih medalja na internacionalnom mažoret turniru Diamond baton

Objavljeno

prije 12 sati

31. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

”Mlađe kadetkinje Plesnog kluba Barbara sudjelovale su na internacionalnom mažoret turniru 16. Diamond baton u Pančevu. Barbarice su osvojile 5 zlatnih medalja i ponosno se vratile u naše Turopolje. Osvojile su i specijalnu nagradu za najbolju koreografiju turnira ‘Mirakul’ – velika formacija mix.