Povežite se s nama

Sport

Završila sezona novog početka: ‘Ponudili smo šansu, a dečki su radili i žrtvovali se…’

Miron Češkić (34) zaključio je prvu sezonu u ulozi trenera košarkaša Gorice s gomilom razloga za zadovoljstvo. Momčad koju su mnogi vidjeli u borbi za ostanak završila u doigravanju, uz lijepu perspektivu kroz niz mladih igrača

Objavljeno

na

Prošlo je tjedan dana od posljednje utakmice košarkaša Gorice u sezoni koja je označila novi početak. Nakon niza godina u društvu najboljih klubova u državi, u Premijer ligi, gorička košarka skliznula je u niži rang, u natjecanje koje se službeno zove Prva muška liga, pri čemu je bilo jako teško pretpostaviti kako će sve skupa izgledati. Ne samo zato što su ostala tek trojica igrača iz lanjske ozbiljne rotacije, nego i zato što je novi trener Neven Nikolić odlučio odstupiti neposredno uoči prve utakmice u sezoni.

Novu, potpuno izmijenjenu momčad preuzeo je 34-godišnji Miron Češkić, koji je u klub došao na poziciju tajnika, odnosno prvog operativca.

– Gledajući početak sezone, koja je krenula jako čudno, možemo reći da je na kraju ispalo jako uspješno. Trener Nikolić otišao je u ponedjeljak, a ja sam prvu utakmicu vodio u subotu. Trebalo je tu posložiti stvari, a imao sam samo tih pet dana prije nego što je krenulo… I već u prvoj utakmici išli smo na Marsoniju, za koju je igrao moj brat, pa sam i imao neke insajderske informacije. Dobili smo tu utakmicu 20 razlike i sve je odmah nekako krenulo u dobrom smjeru – vraća se na početak trener Miron gostujući u emisiji Prva liga na City radiju.

Uz žestok i naporan rad, koji je doveo i do sjajne serije na otvaranju ove godine, završilo je četvrtim mjestom u regularnoj sezoni, iza ipak prejakih Kvarnera i Vrijednosnica Osijek te Samobora predvođenog Krunom Simonom. U polufinalu doigravanja Gorica je tako išla na Kvarner i morala potpisati kapitulaciju s 0-2 u toj seriji.

– U obje utakmice smo pet minuta prije kraja bili na minus pet. Pogotovo je specifična bila druga utakmica, u kojoj smo gubili 25 razlike, tražili načine kako se oduprijeti, mijenjali obrane i kombinirali sve što se može, pa se s par trica zaredom uspjeli vratiti. A onda su oni pokazali zašto su tu gdje jesu, da su kvaliteta više… To je momčad složena za rang više, što se i osjetilo – realan je Češkić.

U odnosu na početak sezone ova je momčad Gorica danas…

– Puno iskusnija! Moramo biti svjesni da nam je ljetos došlo sedam igrača koji nisu imali ozbiljan doticaj s ovim rangom natjecanja. Kotrulja i Stojanov bili su juniori, Oštrić, Perica i Miloloža dotad nisu previše ni igrali, braća Došen došla su iz nižeg ranga… Trebalo je tu puno rada, puno razgovora, da im se podigne samopouzdanje, a na kraju smo uz pomoć starijih igrača napravili stvarno dobre stvari – ponosan je Miron.

Među starijim igračima je i jedan koji je četiri godine stariji od trenera.

– Da, jedino Ante Mašić je stariji, a Kristijan Šutalo je godinu mlađi. Znamo se mi već dugo, igrali smo jedni protiv drugih… Iskreno, ja sam na poziciju tajnika došao s idejom da bih možda mogao još malo i igrati, ako zatreba pomoći ovim mladim igračima, ali na kraju se priča malo drukčije odvila – kaže Češkić i nastavlja:

– Sad mi nije žao. Kad se otvorila opcija da preuzmem momčad, rekao sam sebi da treba probati. Već sam ranije vodio seniore, a i dečki su bili stvarno OK prema meni… Uostalom, da nije uspjelo, da nije išlo, tražili bismo neko drugo rješenje. Ispalo je da se sve skupa zakotrljalo na dobar način, odradili smo super sezonu i zato mi danas nije žao što nisam igrao. Iako, moram priznati da mi se još uvijek igra…

Goričani su ušli u sezonu s puno dvojbi i nepoznanica, a završilo je vrlo uspješno… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Ispalo je drukčije, ispalo je uspješno, ali iza toga ostalo je puno prolivenog znoja.

– Trenirali smo sedam do osam puta tjedno, što znači da smo često imali i dva treninga dnevno, što nije uvijek lako izvesti, budući da dečki i studiraju, rade… Ali ja sam entuzijast, pa i oni moraju biti entuzijasti. Rekao sam im da će dobiti priliku, a na njima je da je iskoriste ako misle nešto ozbiljnije igrati, pokazati se… Rad, rad i samo rad. I žrtva. Nije uvijek lako, ne stižu svi na sve treninge, ali veseli me što se događalo da me igrač nazove, kaže da ne može u utorak doći na trening, pa bi došao u ponedjeljak barem šutirati. I ja rado dođem u dvoranu, odradim trening s njim… Treba se puno prilagođavati, ali svi imaju želju za napretkom i to me posebno veseli – ističe mladi trener Gorice.

A kad smo već kod mladosti, to je i najbolji opis onoga što ga okružuje, unatoč nekolicini iskusnih igrača. Što je, zapravo, i poanta, jer bilo bi suludo ovaj pad u niži rang ne iskoristiti za promociju mladih, ako je moguće i domaćih igrača. Pogotovo s obzirom na činjenicu da je Velika Gorica izbacila gotovo nevjerojatno malen broj ozbiljnih košarkaša kroz svoju povijest, što je teško objasniti s obzirom na veličinu grada, na broj ljudi, djece…

– Temelji se udaraju od najmlađih kategorija. Mora se djeci omogućiti dovoljan broj treninga, kvalitetne trenere i velik broj natjecanja. Ono što sam zatekao u Gorici nije bilo na tom tragu. Evo, prošle sezone juniori su trenirali triput tjedno, što više spada u rekreaciju nego ozbiljno bavljenje košarkom. Na tome treba raditi i davati klincima priliku da uspiju. Prva liga je idealan poligon za mlade igrače, okruženje u kojem se trenira sedam, osam ili devet puta tjedno, u kojem se natječe s malo ozbiljnijim igračima. Talenta uvijek ima, ali dijamante uvijek treba brusiti na pravi način – svjestan je Češkić, koji u tom smislu vidi pomake.

– Suradnjom s Velgorom došlo se do većeg broja termina, što omogućuje da se više i bolje trenira. Otvaranjem balona ćemo riješiti neke probleme s terminima, a idealno bi bilo da se školstvo prebaci u jednosmjensku nastavu. Kad bi škola završavala oko 14 sati, to bi otvorilo puno veće mogućnosti, jer ovako jednostavno nema ni dovoljno prostora ni dovoljno vremena. Radimo na tome da omogućimo djeci što više termina i treninga, kako bi mogli napredovati.

Miron Češkić došao je kao tajnik, s idejom da će još malo i igrati, a završio je na klupi… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Miron Češkić u svoju je košarkašku priču ušao s osam godina u rodnom Đakovu, odrastao je skidajući poteze Dražena Petrovića i Michaela Jordana s VHS kazeta, debitirao je za prvu momčad Đakova već s 15 godina, pa nakon srednje škole došao u Zagreb, na Kineziološki fakultet. Igrao je za nekoliko zagrebačkih klubova, a s Hermes Analiticom zaigrao je i u najvišem rangu hrvatske košarke. Usporedno je već s 18 godina počeo asistirati trenerima, učiti se poslu i skupljati iskustvo koje mu je jako dobro došlo ove sezone.

– U Hermesu sam igrao u jako dobroj momčadi, s Rogićem, Vladovićem, Krapićem i drugima, a prve premijerligaške poene ubacio sam baš u Velikoj Gorici. Stavio sam dva slobodna bacanja koja su se pokazala ključnima za pobjedu protiv Gorice… Evo, nadam se da sam se ove sezone iskupio za to – sa smiješkom završava Češkić, koji je u srijedu otputovao za Medulin.

– Prije dolaska u Gorici radio sam s Velimirom Šandorom, kojem sam i dalje službeno asistent. Na pripremama je reprezentacije u Medulinu, pa idemo dolje malo mu pomoći, što me baš veseli. To je sjajan dečko, veliki sportaš, mogu reći i moj prijatelj – zaključio je Miron.

Sljedeće sezone, nadamo se, ostat će ovdje i nastaviti posao… Zaslužio je.

Sport

FOTO Prva pobjeda Posavca u proljetnoj polusezoni

Objavljeno

na

Objavio/la

Posavec je u 22. kolu Jedinstvene 1.ŽNL-e zabilježio minimalnu pobjedu 1:0 u susretu s Banom Jelačićem iz Banova, strijelac je bio kapetan Matija Breščaković.

Lekneno, 19.04.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-22.kolo: NK Posavec (Orle)-NK Ban Jelačić (Banovo) 1:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Lekneno, 19.04.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-22.kolo: NK Posavec (Orle)-NK Ban Jelačić (Banovo) 1:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Prva pobjeda u proljetnoj polusezoni 2025. zabilježena je nakon 4 uzastopna poraza (Pribić 0:3, Rakovec 0:4, Jamnica 0:5, Lonja 0:4) i dva remija (Dinamo Hidrel 1:1, Mladost Obrezina 3:3).

Lekneno, 19.04.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-22.kolo: NK Posavec (Orle)-NK Ban Jelačić (Banovo) 1:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Lekneno, 19.04.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-22.kolo: NK Posavec (Orle)-NK Ban Jelačić (Banovo) 1:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Pogodak za pobjedu u 76. minuti uslijedio je nakon ubačaja iz kuta, M.Breščaković je u skoku glavom loptu poslao pod gredu preko ruku vratara Renata Brlekovića. Gosti su u posljednjih petnaestak minuta uporno pokušavali doći do izjednačenja, ali obrana domaćih dobro je reagirala i spriječila poravnanje. Također treba spomenuti i vratara Patrika Strnića, koji se istakao s nekoliko pravovremenih i sigurnih intervencija.

Lekneno, 19.04.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-22.kolo: NK Posavec (Orle)-NK Ban Jelačić (Banovo) 1:0. Foto: David Joliæ/cityportal.hr

Lekneno, 19.04.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-22.kolo: NK Posavec (Orle)-NK Ban Jelačić (Banovo) 1:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Posavec (22 9 4 9  33:37 31) je s 31 bodom na 7. mjestu u trenutačnom poretku.

Galerija fotografija

Jedinstvena 1. županijska nogometna liga 2024./2025., 22. kolo

NK Posavec (Orle) – NK Ban Jelačić (Banovo) 1:0 (0:0)

Lekneno. Gledatelja 50. Subota, 19.04.2025., 17 sati. Glavna sutkinja: Marija Cikojević (Novaki). Pomoćni suci: Tin Radek i Daniel Vidmar (obadva iz Domaslovca). Delegat: Stjepan Petrac (Gornja Lomnica). Strijelci: 1:0 – M.Breščaković (76).

POSAVEC: Strnić, T.Jakovljević, M.Breščaković (cap.), J.Rajić (od 80. Desput), J.Breščaković (od 46. Žugaj), Milatović (od 60. Lucin), Ćuća (od 80. A.Breščaković), Delač, Brtan, M.Jakovljević, Musolli. Trener: Nino Matković.

BAN JELAČIĆ: Brleković, D.Tarandek, M.Trošić, Mladen, Uremović, G.Trošić (cap.), Svečak (od 41. Z.Tarandek), Ćosić (od 75. Mikulić), Benedek, Ivčin (od 56. Badenić), Petak. Trener: Alen Zidarić

Nastavite čitati

Sport

Najlošije izdanje Mraclina ove sezone

Objavljeno

na

Objavio/la

Mraclin je na domaćem terenu pružio najslabiju partiju ove sezone, što je Moslavac iz Popovače znao iskoristiti i zasluženo odnijeti sva tri boda s Nove grabe. Gosti su djelovali kompaktnije, agresivnije i odlučnije, dok su domaći ostali bezidejni i neprepoznatljivi – favorit tek na papiru.
Već u prvom poluvremenu gosti dolaze do vodstva nakon kornera, kada je Luka Horvat nadvisio domaću obranu i glavom pogodio za 0:1. Mraclin nikako nije uspijevao pronaći pravi ritam, a jedinu pravu šansu kreirao je tek kasnije u susretu.
U nastavku utakmice, u 56. minuti, Moslavac povećava vodstvo nakon brze kontre koju preciznim udarcem s desne strane završava Fran Acel za 0:2. Tek u 76. minuti Mraclin dolazi do gola – Marko Rakas sjajno je proigrao Marka Đurašića koji zabija za 1:2 i vraća tračak nade domaćima.
Ipak, sve je riješeno u samoj završnici susreta, kada Zvonimir Filipović koristi još jednu kontru i postavlja konačnih 1:3 za Moslavac.
Zaslužena pobjeda gostiju, dok se Mraclin nije mogao nikako pronaći u ovoj utakmici.

IV. NL SREDIŠTE ZAGREB – B , 23. kolo

MRACLIN – MOSLAVAC 1:3

SRC Nova graba. Gledatelja 100.
Sudac: Turkalj (Kutina). Pomoćnici: Križe i Muža.

STRIJELCI: 0:1 – Horvat (37), 0:2 – Acel (56), 1:2 – Đurašić (76), 1:3 – Filipović (88).

MRACLIN: Matejčić, Marjanović, J. Domitrović, Rajić, B. Dandić, Brdek, Ivanković, Borovac, Matić (od 79. Grižić), Godinić (od 63. Đurašić), Hajduk (od 63. Rakas). Trener: Marko Biljan.

MOSLAVAC: Sliško, Burić, Vejin, Acel (0d 90. Miletić), Klekovac (od 46. Korečić), Bertina, Fumić, Horvat, Krznarić, Hrnčević (od 75. Bekavac), Filipović. Trener: Marijan Dužić.

Nastavite čitati

Sport

Konačno, konačno, konačno! Velika gorička nogometna subota!

Konačno je Gorica pobijedila u gostima, konačno je Gorica pobijedila u Osijeku, konačno Gorica nije ni deveta ni deseta… Potez odluke za veliku pobjedu na veliku subotu povukao je strijelac za 1-0 Adrion Pajaziti…

Objavljeno

na

Objavio/la

Okruženi zvižducima, uvredama, ljutnjom, čak i bijesom, nogometaši Gorice na Opus Areni su – slavili! Sa širokim osmijesima na licima jedan drugima su letjeli u zagrljaj, uživali u trenutku, jer sve to što se događalo na tribinama ionako nije bilo upućeno njima. Goričani su svoj dio posla odradili koji trenutak ranije, onog momenta kad je sudac Duje Strukan označio da je kraj, da je Gorica pobijedila u Osijeku!

Brojali smo ranije dana i nabrojali čak 2401 dan od posljednjeg puta kad se to dogodilo, cijelih 12 utakmica zaredom Gorica nije znala pronaći recept za pobjedu u gradu na Dravi, ali ove Velike subote uspjela je u tome. Trenutak odluke dogodio se u 30. minuti, Adrion Pajaziti prometnuo se u junaka susreta, baš kao što je tog 19. rujna 2018. učinio Lukasz Zwolinski.

Znala je Gorica uzimati mjeru Osijeku na svome terenu, frustriralo je to Slavonce u tolikoj mjeri da je u Glasu Slavonije svojevremeno na naslovnici stajalo da je “Gorica nepotreban, menadžerski klub”, a ne tako davno u istome listu mogli smo pročitati da se u Velikoj Gorici igra na “krumpirištu”. Nema to izravne veze s igračima, stožerom ni vodstvom Osijeka, ali i zbog tih je nekoliko detalja bilo posebno slatko proslaviti ovu veliku pobjedu, drugu zaredom, kojom je Gorica preskočila Osječane i postavila ih na deveto mjesto prvenstvene tablice.

Iako se, eto, nije igralo na “krumpirištu”, nego na tepihu Opus Arene. Stadiona neusporedivo boljeg od onoga što Osijek nudi u posljednje vrijeme…

Ali dobro, to su osječke brige, neka se njima bave Osječani, a za to vrijeme Velikogoričani će uživati u trenutku. Lijepi će ovo biti blagdani, jer nakon što su prvi put ove sezone povezane dvije pobjede, posljednji Šibenik je ostao na sedam bodova minusa. Do kraja je ostalo još šest kola, u kojima će, barem kako sad stvari stoje, Rajko Vidović i njegovi igrači pokušati uloviti – Osijek.

Lišena pomoći trenera Marija Carevića, koji je i treći put ovoga proljeća utakmicu započeo na klupi, Gorica nije odigrala utakmicu za anale, ali odigrala je pragmatičnu, ozbiljnu, kvalitetnu utakmicu. I, kad se sve zbroji i oduzme, zasluženo došla do pobjede. Taj ključni trenutak u 30. minuti kreiran je momčadski, zaslugom velike želje i borbenosti, ali i zahvaljujući asistenciji Martina Šlogara i egzekuciji Adriona Pajazitija.

Goričani su na Opus Areni pokazali i borbenost, i kvalitetu, i odlučnost, i pragmatičnost… Foto: Borna Jakšić/PIXSELL

Iako se Gorica nakon toga gola više branila nego napadala, daleko od toga da nije imala još prilika. Uostalom, završna statistika kaže da su Goričani na 19 osječkih pokušaja odgovorili sa 15 svojih udaraca, da je golman Malenica triput morao spašavati u ozbiljnim goričkim situacijama, a nešto od toga otišlo je i malo pokraj gola. Sve u svemu, nema ni slova prigovora prvoj gostujućoj pobjedi Gorice ove sezone! Bez obzira na neke jako dobre šanse Osijeka, bez obzira na pritisak domaćina u drugom poluvremenu…

Prvi među jednakima bio je ovom prilikom kapetan Ivan Banić, još jedanput izvrstan na golu, ali podjednake zasluge idu i strijelcu Pajazitiju, i asistentu Šlogaru, ali i svim ostalim starterima, Mikanoviću, Steenvoordenu, Krizmaniću, Sikošeku, Haliloviću, Eleziju, Ndokcytu i Kolaru, kao i Čaiću, Čuiću, Gurlici, Braliću i Bašiću, koji su ulazili s klupe. Naravno, isto vrijedi i za sve ostale članove goričke delegacije na ovom posebnom gostovanju, koje bi trebalo biti i presudno u borbi za ostanak.

Međutim, već na putu kući uputno je zaboraviti sve što se događalo na Opus Areni, barem načelno, jer novi izazov slijedi vrlo brzo, već u srijedu od 15 sati, kad na Gradski stadion dolazi probuđeni Dinamo. Bit će to ujedno i posljednja priprema za gostovanje u Šibeniku pet dana poslije, na kojem bi, vjerujemo, sve trebalo biti i definitivno riješeno.

Gorički nogometni puče, sretan ti Uskrs!

Nastavite čitati

Sport

Kad ako ne sad?! Gorica je bez pobjede u Osijeku već 2401 dan!

Nogometaši Gorice u subotu od 16 sati gostuju na Opus Areni kod Osijeka, u gradu u kojem nisu uspjeli pobijediti još od rujna 2018. godine, od svog prvog prvoligaškog dolaska u grad na Dravi…

Objavljeno

na

Objavio/la

Bio je to lijep dan, drugi dan kalendarske jeseni, kad je Sergej Jakirović prvi put u prvoligaškoj povijesti kluba doveo Goricu u Osijek. Kahlina je počeo na golu, ispred njega zadnja linija u sastavu Mtchedlishvili, Oboabona, Jovičić, Musa, ispred njih postavili su se Suk i Marina, a iza leđa najisturenijeg Lukasza Zwolinskog smjestili su se Lovrić, Miya i Atiemwen. Trenutak odluke dogodio se u 57. minuti, Zwolinski je zabio prekrasan gol i donio Gorici prvu pobjedu u Osijeku.

Prvu i – posljednju!

Od tad je prošao točno 2401 dan, cijela jedna vječnost u životu nogometaša, više od šest i pol godina, a Gorica nikad više nije uspjela ponoviti takvo nešto. Nikad više nije pobijedila u Osijeku. Promijenili su Osječani u međuvremenu i stadion, i vlasnika, i stotinjak igrača, a Gorica je u cijelom tom procesu najbliže prvoj sljedećoj pobjedi bila iste te sezone, ali u njezinom proljetnom dijelu. Pamtimo i dalje gol Muzafera Ejupija za konačnih 2-2 iz zaleđa od najmanje metra, koje nije označeno. Zbog toga gola, zbog tog nedosuđenog zaleđa, Gorica te sezone nije završila u Europi, četvrto mjesto uzeo je upravo Osijek.

Ukupno je 13 puta Gorica gostovala kod Osijeka, uz tu jednu pobjedu još je tri puta uspjela remizirati, a doživjela je i čak devet poraza. I ne ide to nabolje u zadnje vrijeme, jer posljednji put neki je igrač Gorice u Osijeku zabio gol još u rujnu 2021. (?!), prije 1308 dana. Fran Brodić glavom je pogodio u 81. minuti za 2-1, ali do kraja su Daku i Lončar zabijali za preokret i konačnih 3-2.

U sljedećih šest odlazaka u Osijek jedini gol Gorice bio je djelo domaćeg braniča Lončara, nakon čega je Gorica doživjela četiri poraza uz gol-razliku 0-8. Ni boda, ni gola…

Sve te crne serije, svi ti loši nizovi, nadaju se u Gorici, mogli bi pasti baš ove subote. Velike subote, u blagdanskom kolu, jer kad će ako ne sad, u trenutku kad Osijek igra očajno, kad je bez pobjede gotovo dva mjeseca…

– Osijek nije u najboljoj formi, nemaju rezultat u zadnje vrijeme, ali unatioč ome, naravno da očekujem tešku utakmicu. Znamo da imaju zbilja veliku koncentraciju kvalitete u momčadi i sigurno neće biti lako. Međutim, mislim da možemo ponuditi dobru igru i na kraju ostvariti dobar rezultat – optimističan je trener Mario Carević uoči novog odlaska na Opus Arenu.

Iza Goričana je tjedna s jednim velikim preokretom, dva raskida ugovora, nekoliko dobrih treninga i jednim teambuildingom.

– Bilo je nužno da se malo opustimo. Sezona je stvarno stresna i ovakva pobjeda nam puno znači. Mislim da smo dobili dozu samopouzdanja nakon Istre i idemo u Osijek puni vjere u sebe – poručuje Carević.

Gorica već četiri utakmice nije osvojila ni bod ni postigla gol u Osijeku… Foto: Davor Javorović/PIXSELL

Dobra je vijest što se kartonirani vraćaju, vraća se i dio ozlijeđenih, pa ovoga puta neće biti cijelo proljeće odsutnoga kapetana Pršira i ozlijeđenog braniča Krešića. Upitni su i Mikanović te Majstorović, no i bez svih njih Gorica ima dovoljno kvalitete za ozbiljnu borbu. I za pokušaj napada na osmo mjesto, jer u posljednje vrijeme očajni Osijek ima samo dva boda više.

– Mi gledamo isključivo svaku utakmicu za sebe. I uvijek pokušavamo pobijediti. Nekad je to moguće, nekad nije, ali i prošli tjedan smo rekli da ne gledamo ni Osijek ispred sebe ni Šibenik iza sebe. Moramo biti fokusirani na svaku sljedeću utakmicu, jer nema ih još puno pred nama, svaka će nam do kraja biti kao finale. Tri boda iz prošle utakmice puno nam znače, ali nema gledanja unatrag. Prebrzo se događaju promjene na tablici, iz kola u kolo, toga smo svjesni i idemo pokušati izvući najviše što se može – zaključio je Carević.

U sudaru s Istrom uspio je i proširiti kadar, nametnuli su se i Šlogar, i Steenvoorden, i Leš, i Kolar, prve minute upisao je Bašić, novi nastup upisao je Jojić, možda se steknu uvjeti i za doprinos Ante Ercega… Prvih 11 moglo bi izgledati ovako nekako:

Banić – Majstorović, Steenvoorden, Krizmanić, Sikošek – Halilović, Pajaziti – Šlogar, Elezi, Ndockyt – Čuić

Nastavite čitati

Sport

Kako je Klaf “zapalio” Široki: Ušli u finale kupa i zaslužili čudesan doček

Veliki uspjeh ostvarili su nogometaši Širokog Brijega, predvođeni Velikogoričaninom Deanom Klafurićem i njegovim pomoćnikom Damirom MIlanovićem ušli su u finale Kupa BiH u vrlo specifičnim uvjetima…

Objavljeno

na

Objavio/la

U najmanju ruku jako dobar posao radi velikogorički trener Dean Klafurić na klupi premijerligaša BiH iz Širokog Brijega. U kombinaciji sa svojim vjernim i vrijednim suradnikom Damirom Milanovićem preuzeo je Široki ove zime, a dolaskom proljeća počeli su stizati i vrlo konkretni, divljenja vrijedni rezultati. U teškim i zahtjevnim okolnostima, ali kad se radi kako radi Klaf, uloženo se mora vratiti…

Vratilo se u velikoj mjeri u srijedu navečer, nakon što je Široki gostovao u Sarajevu kod Željezničara u drugoj utakmici polufinala Kupa BiH. U prvoj utakmici Široki je bio maestralan, pomeli su Klafovi momci Želju s travnjaka i na uzvrat otišli s velikih 3-0. Sasvim logično, uoči uzvrata na Grbavici vladao je optimizam, ali i velika doza opreza, budući da u BiH nogometu, pokazalo se u prošlosti, i nemoguće često postane moguće.

Nemogućom se tako, primjerice, čini da igrač uđe u kazneni prostor protivnika, domaći branič mu doslovno slomi nogu, a sudac samo pokaže rukom: “Ništa, igra se dalje!” Postoji u BiH mogućnost pregleda situacije na VAR-u, ali ovoga puta sudac se iz nekog razloga nije odlučio upotrijebiti taj alat. Jer, igra se dalje…

I igralo se dalje, ali bez Daniela Lukića, koji je odmah po završetku utakmice završio u bolnici, a zatim i na operacijskom stolu, budući da mu je pukla tibija, kost u potkoljenici. Igraj dalje, ali za nekoliko mjeseci, kad se oporaviš od teške ozljede!

Osim Lukića, nastradala su još dva igrača Širokog, također bez sankcija, a Željezničar je dobio i kazneni udarac u 37. minuti. Kazneni udarac koji je, naravno, u najmanju ruku dvojben. Iz njega je Željo i zabio jedini gol na utakmici, pobijedio 1-0, ali nije uspio nadoknaditi minus iz prve utakmice. Klaf, Milka i njihova ekipa otišla je tako potpuno zasluženo u finale Kupa.

– Cilj nam je bio ući u finale, a u tom smislu smo se i pripremali, svjesni da imamo prednost od tri gola. Na kraju smo uspjeli i nema nikakve dvojbe da je ovo veliki uspjeh za nas – govorio je zadovoljni Klaf nakon utakmice koja je bila iscrpljujuća u svakom smislu.

Budući da ove sezone iz lige ispadaju čak četiri kluba, Širokom je i dalje primaran cilj izbjeći jednu od četiri posljednje pozicije. Trenutačno su na sedmome mjestu, s pet bodova više od devetog Radnika iz Bijeljine, prvoga koji je u ovom trenutku u opasnoj zoni, fokus je i dalje na tome, ali usput je stigao i ovaj prekrasan doseg u Kupu.

– Nije baš da smo se orijentirali na na Kup, nama je prvenstvo cilj opstanak u ligi, ali u ovom trenutku mogu reći da sam ponosan na svoje igrače. Utakmica nije bila lijepa, Željezničar je imao podršku, mi smo bili u grču u prvom poluvremenu, nismo se držali svog plana igre, no u drugom dijelu to je bilo bolje. Odmaknuli smo protivnika od našega gola i smanjili smo im broj šansi, tako da mislim da je naš prolazak u finale, gledajući obje utakmice, apsolutno zaslužen – rekao je Klafurić.

Proslavili su igrači i stožer Širokog plasman u finale već u Sarajevu, no prava fešta odrađena je po povratku kući, u Široki Brijeg. Oduševljeni navijači dočekali su ih spektakularnom bakljadom…

Dean Klafurić, shvatili ste već, prometnuo se u miljenika navijača, uživao je sasvim sigurno i u ovim prekrasnim trenucima, no svjesni su naši širokobriješki Goričani da posao ni izbliza nije gotov. Ni u kupu, u kojem ih u finalu čeka Sarajevo, predvođeno Zoranom Zekićem, koje će u tom finalu biti i favorit, ali posebna je pažnja i dalje na prvenstvu.

Već u subotu umorni i ozljedama izmučeni Široki ide na novo teško gostovanje, ovoga puta kod Igmana u Konjic.

Nastavite čitati

Reporter 447 - 17.04.2025.

Facebook

Izdvojeno

Sva prava pridržana © 2022 e-Radio d.o.o.