Sport

Završila sezona novog početka: ‘Ponudili smo šansu, a dečki su radili i žrtvovali se…’

Miron Češkić (34) zaključio je prvu sezonu u ulozi trenera košarkaša Gorice s gomilom razloga za zadovoljstvo. Momčad koju su mnogi vidjeli u borbi za ostanak završila u doigravanju, uz lijepu perspektivu kroz niz mladih igrača

Objavljeno

prije 2 godine

24. travnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Prošlo je tjedan dana od posljednje utakmice košarkaša Gorice u sezoni koja je označila novi početak. Nakon niza godina u društvu najboljih klubova u državi, u Premijer ligi, gorička košarka skliznula je u niži rang, u natjecanje koje se službeno zove Prva muška liga, pri čemu je bilo jako teško pretpostaviti kako će sve skupa izgledati. Ne samo zato što su ostala tek trojica igrača iz lanjske ozbiljne rotacije, nego i zato što je novi trener Neven Nikolić odlučio odstupiti neposredno uoči prve utakmice u sezoni.

Novu, potpuno izmijenjenu momčad preuzeo je 34-godišnji Miron Češkić, koji je u klub došao na poziciju tajnika, odnosno prvog operativca.

– Gledajući početak sezone, koja je krenula jako čudno, možemo reći da je na kraju ispalo jako uspješno. Trener Nikolić otišao je u ponedjeljak, a ja sam prvu utakmicu vodio u subotu. Trebalo je tu posložiti stvari, a imao sam samo tih pet dana prije nego što je krenulo… I već u prvoj utakmici išli smo na Marsoniju, za koju je igrao moj brat, pa sam i imao neke insajderske informacije. Dobili smo tu utakmicu 20 razlike i sve je odmah nekako krenulo u dobrom smjeru – vraća se na početak trener Miron gostujući u emisiji Prva liga na City radiju.

Uz žestok i naporan rad, koji je doveo i do sjajne serije na otvaranju ove godine, završilo je četvrtim mjestom u regularnoj sezoni, iza ipak prejakih Kvarnera i Vrijednosnica Osijek te Samobora predvođenog Krunom Simonom. U polufinalu doigravanja Gorica je tako išla na Kvarner i morala potpisati kapitulaciju s 0-2 u toj seriji.

– U obje utakmice smo pet minuta prije kraja bili na minus pet. Pogotovo je specifična bila druga utakmica, u kojoj smo gubili 25 razlike, tražili načine kako se oduprijeti, mijenjali obrane i kombinirali sve što se može, pa se s par trica zaredom uspjeli vratiti. A onda su oni pokazali zašto su tu gdje jesu, da su kvaliteta više… To je momčad složena za rang više, što se i osjetilo – realan je Češkić.

U odnosu na početak sezone ova je momčad Gorica danas…

– Puno iskusnija! Moramo biti svjesni da nam je ljetos došlo sedam igrača koji nisu imali ozbiljan doticaj s ovim rangom natjecanja. Kotrulja i Stojanov bili su juniori, Oštrić, Perica i Miloloža dotad nisu previše ni igrali, braća Došen došla su iz nižeg ranga… Trebalo je tu puno rada, puno razgovora, da im se podigne samopouzdanje, a na kraju smo uz pomoć starijih igrača napravili stvarno dobre stvari – ponosan je Miron.

Među starijim igračima je i jedan koji je četiri godine stariji od trenera.

– Da, jedino Ante Mašić je stariji, a Kristijan Šutalo je godinu mlađi. Znamo se mi već dugo, igrali smo jedni protiv drugih… Iskreno, ja sam na poziciju tajnika došao s idejom da bih možda mogao još malo i igrati, ako zatreba pomoći ovim mladim igračima, ali na kraju se priča malo drukčije odvila – kaže Češkić i nastavlja:

– Sad mi nije žao. Kad se otvorila opcija da preuzmem momčad, rekao sam sebi da treba probati. Već sam ranije vodio seniore, a i dečki su bili stvarno OK prema meni… Uostalom, da nije uspjelo, da nije išlo, tražili bismo neko drugo rješenje. Ispalo je da se sve skupa zakotrljalo na dobar način, odradili smo super sezonu i zato mi danas nije žao što nisam igrao. Iako, moram priznati da mi se još uvijek igra…

Goričani su ušli u sezonu s puno dvojbi i nepoznanica, a završilo je vrlo uspješno… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Ispalo je drukčije, ispalo je uspješno, ali iza toga ostalo je puno prolivenog znoja.

– Trenirali smo sedam do osam puta tjedno, što znači da smo često imali i dva treninga dnevno, što nije uvijek lako izvesti, budući da dečki i studiraju, rade… Ali ja sam entuzijast, pa i oni moraju biti entuzijasti. Rekao sam im da će dobiti priliku, a na njima je da je iskoriste ako misle nešto ozbiljnije igrati, pokazati se… Rad, rad i samo rad. I žrtva. Nije uvijek lako, ne stižu svi na sve treninge, ali veseli me što se događalo da me igrač nazove, kaže da ne može u utorak doći na trening, pa bi došao u ponedjeljak barem šutirati. I ja rado dođem u dvoranu, odradim trening s njim… Treba se puno prilagođavati, ali svi imaju želju za napretkom i to me posebno veseli – ističe mladi trener Gorice.

A kad smo već kod mladosti, to je i najbolji opis onoga što ga okružuje, unatoč nekolicini iskusnih igrača. Što je, zapravo, i poanta, jer bilo bi suludo ovaj pad u niži rang ne iskoristiti za promociju mladih, ako je moguće i domaćih igrača. Pogotovo s obzirom na činjenicu da je Velika Gorica izbacila gotovo nevjerojatno malen broj ozbiljnih košarkaša kroz svoju povijest, što je teško objasniti s obzirom na veličinu grada, na broj ljudi, djece…

– Temelji se udaraju od najmlađih kategorija. Mora se djeci omogućiti dovoljan broj treninga, kvalitetne trenere i velik broj natjecanja. Ono što sam zatekao u Gorici nije bilo na tom tragu. Evo, prošle sezone juniori su trenirali triput tjedno, što više spada u rekreaciju nego ozbiljno bavljenje košarkom. Na tome treba raditi i davati klincima priliku da uspiju. Prva liga je idealan poligon za mlade igrače, okruženje u kojem se trenira sedam, osam ili devet puta tjedno, u kojem se natječe s malo ozbiljnijim igračima. Talenta uvijek ima, ali dijamante uvijek treba brusiti na pravi način – svjestan je Češkić, koji u tom smislu vidi pomake.

– Suradnjom s Velgorom došlo se do većeg broja termina, što omogućuje da se više i bolje trenira. Otvaranjem balona ćemo riješiti neke probleme s terminima, a idealno bi bilo da se školstvo prebaci u jednosmjensku nastavu. Kad bi škola završavala oko 14 sati, to bi otvorilo puno veće mogućnosti, jer ovako jednostavno nema ni dovoljno prostora ni dovoljno vremena. Radimo na tome da omogućimo djeci što više termina i treninga, kako bi mogli napredovati.

Miron Češkić došao je kao tajnik, s idejom da će još malo i igrati, a završio je na klupi… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Miron Češkić u svoju je košarkašku priču ušao s osam godina u rodnom Đakovu, odrastao je skidajući poteze Dražena Petrovića i Michaela Jordana s VHS kazeta, debitirao je za prvu momčad Đakova već s 15 godina, pa nakon srednje škole došao u Zagreb, na Kineziološki fakultet. Igrao je za nekoliko zagrebačkih klubova, a s Hermes Analiticom zaigrao je i u najvišem rangu hrvatske košarke. Usporedno je već s 18 godina počeo asistirati trenerima, učiti se poslu i skupljati iskustvo koje mu je jako dobro došlo ove sezone.

– U Hermesu sam igrao u jako dobroj momčadi, s Rogićem, Vladovićem, Krapićem i drugima, a prve premijerligaške poene ubacio sam baš u Velikoj Gorici. Stavio sam dva slobodna bacanja koja su se pokazala ključnima za pobjedu protiv Gorice… Evo, nadam se da sam se ove sezone iskupio za to – sa smiješkom završava Češkić, koji je u srijedu otputovao za Medulin.

– Prije dolaska u Gorici radio sam s Velimirom Šandorom, kojem sam i dalje službeno asistent. Na pripremama je reprezentacije u Medulinu, pa idemo dolje malo mu pomoći, što me baš veseli. To je sjajan dečko, veliki sportaš, mogu reći i moj prijatelj – zaključio je Miron.

Sljedeće sezone, nadamo se, ostat će ovdje i nastaviti posao… Zaslužio je.

Povezane teme:hotnews kk gorica miron češkić Prva muška liga velimir šandor

Sport

AK Maraton VG u dva dana skupio 11 medalja na HALS ligi

Velikogorički atletičari nastupili su na dva kola HALS lige s 14 natjecatelja.

Objavljeno

prije 21 minuta

4. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: AK Maraton VG/FB

Atletičari AK Maraton Velika Gorica imali su pun natjecateljski vikend 2. i 3. svibnja, nastupivši na dva kola HALS lige, u Zagrebu i Varaždinu. Na stazi se pojavilo 14 članova kluba, a završni saldo govori sam za sebe: 11 osvojenih medalja (šest zlatnih, tri srebrne i dvije brončane) te nekoliko osobnih rekorda.

Najviše medalja stiglo je iz Varaždina. Nelli Komljenović uzela je dva zlata, na 60 metara (8:75) i u skoku u dalj (4,64). Dvostruki pobjednik bio je i Patrik Buntak, najbrži na 200 metara (32:00) i najbolji u bacanju vorteksa (37,14).

Zlatnu medalju u skoku u dalj osvojio je Luka Nikšić (3,41), a odličan nastup zaokružila je i štafeta 4×60 metara u sastavu Šimek–Adamović–Nikšić–Buntak, koja je također završila na prvom mjestu. Uz to, Maxim Šimek osvojio je broncu na 200 metara (34:70), dok je Nikšić dodao i srebro na istoj dionici (33:70).

Dan ranije, u Zagrebu, članovi kluba natjecali su se u starijim kategorijama. Najbolji rezultat ostvarila je Iva Jurić, koja je na 2000 metara sa zaprekama bila druga s vremenom 9:34. U istoj disciplini Katarina Jurić osvojila je treće mjesto (11:49), dok je Ana Trčak do srebra došla u bacanju vorteksa s rezultatom 46,52 metra.

Od osobnih rekorda istaknule su se Tia Stojković na 100 metara (14:05) i Vita Plepelić na 1500 metara (5:50).

Nastavite čitati

Sport

Kako sam osvojio Grčku: ‘Uspjeh za povijest proslavili smo s 50.000 ljudi!’

Krešimir Krizmanić kraju privodi svoju prvu sezonu u inozemstvu, u dresu grčkoga kluba OFI Kreta, koji je osvojio Kup i tako donio u grad Heraklion prvi trofej nakon 39 godina. Uz puni doprinos našeg Krizme…

Objavljeno

prije 52 minute

4. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Dugo je prošlog ljeta Krešimir Krizmanić tražio novu destinaciju, klub u kojem će nastaviti graditi svoju nogometnu priču. Bio je simbol svog matičnoga kluba, u HNK Goricu došao je kao dječak, u njoj je odrastao, a zatim i odigrao čak sedam seniorskih sezona, ali došao je trenutak za sljedeći korak. Kombinacija je bilo nekoliko, opcije su se nudile, a Krizma je na kraju odabrao Grčku. I pogodio. Nepunu sezonu kasnije ima otprilike milijun razloga za zadovoljstvo.

– Jesam, baš sam jako zadovoljan. Odabrao sam dobar klub, sredinu u kojoj ljudi obožavaju nogomet, mjesto na kojem je lijepo živjeti i ligu koja je vrlo, vrlo kvalitetna – javio se Krešo koji dan nakon najvećeg uspjeha u njegovoj karijeri.

OFI sa Krete, naime, osvojio je grčki kup, prvi trofej nakon 39 godina, što su navijači burno i strastveno proslavili.

– Bilo je zaista nezaboravno. Finale protiv PAOK-a igralo se u Volosu, koji baš i nije blizu našim navijačima, ali svejedno ih je došlo valjda 20 tisuća na utakmicu. Ljudi su putovali devet sati do Atene, pa još četiri do Volosa, da bi se nakon utakmice istim putem vratili natrag?! Nevjerojatno je koliko vole klub, koliko im je stalo… Usporedio bih to s Hajdukovim navijačima kod nas, tu vlada teška depresija nakon svakog našeg poraza, ali i velika sreća i zadovoljstvo nakon svake pobjede – prepričava Krešo.

Uvjeti su to “malo” drukčiji nego u njegovoj Velikoj Gorici, u kojoj je uživao u toplini doma, u miru i tišini, lišen bilo kakvog pritiska. Ovo je nešto sasvim novo, ali snašao se Krizma…

– Po povratku kući imali smo i proslavu s navijačima, prošli smo kroz grad na onom otvorenom autobusu, a ljudi je bilo stvarno nevjerojatno puno. Kažu da se skupilo više od 50 tisuća ljudi na toj fešti, a to dovoljno govori koliko ljudima sve ovo znači. Kako mi se čini, sva naša imena bit će itekako zapamćena u povijesti kluba, jer ovakvo nešto zaista se ne događa često. I pitanje je kad će se opet ponoviti, kad će se opet dogoditi da neki trofej uzme klub koji dolazi izvan velike četvorke grčkog nogometa – uživa u trenutku Krizmanić.

U velikoj četvorci su, naravno, Olympiacos, Panathinaikos, PAOK i AEK, odreda sjajne momčadi, pune dobrih igrača i zvučnih imena.

– Liga je općenito jako dobra. Ta četiri kluba su svijet za sebe, rekao bih čak i da naš Dinamo u takvoj konkurenciji ne bi bio u ozbiljnoj borbi za naslov, ali i sve druge momčadi su dobre. Svatko ima barem nekoliko vrlo ozbiljnih igrača, s respektabilnim karijerama, a uspoređujemo li to s HNL-om, svi ulažu neusporedivo više, plaćaju igrače puno bolje. Uz to, na svakom stadionu tribine su lijepo popunjene, atmosfera je uvijek dobra – kaže Krešo.

Stigao je u klub sredinom kolovoza, desetak dana prije prve utakmice u prvenstvu, i odmah je upao u početnu postavu, iz koje više nije izlazio. Malo je reći da igra standardno, jer Krizma ima najviše odigranih minuta od svih igrača u svome klubu, a u vrhu je i gledajući cijelu ligu. Lijeva noga, čvrstina, razumijevanje igre… Sve to otišlo je na novu razinu, sve to cijenila su i željela koristiti oba trenera ove sezone.

– Krenuli smo malo lošije u sezonu, u prvih sedam kola ulovili smo samo dvije pobjede i nakon toga je došlo do promjene trenera. Dotadašnji trener je otišao, a klupu je preuzeo Grk Christos Kontis, zaista odličan trener, s kojim je krenulo na bolje. Trenutačno držimo šesto mjesto i zapravo smo osvajanjem Kupa završili sezonu. U posljednje četiri utakmice nema nikakvog imperativa, mirno ćemo završiti sezonu koja će se pamtiti – ističe Krizma.

Nogometno gledajući, dakle, stvari su se posložile fenomenalno u njegovoj prvoj inozemnoj sezoni. Životno gledano, također nije loše… Usred sezone Krešo se uspio i oženiti, njegova Larisa postala je gospođa Krizmanić, a udvoje je sve ipak lakše. I prilagoditi se, i naviknuti se, i udomaćiti se… Iako, bajkoviti otok Kreta jedno je od mjesta na ovoj planeti na koja se nije teško naviknuti.

– Grad se zove Heraklion, ima nešto više od 200.000 stanovnika, a turisti se broje u milijunima. Zato smo i odlučili malo se maknuti iz grada, smjestili smo se u stan na nekih 15-ak minuta vožnje od centra grada i zaista uživamo. Imam i dvojicu suigrača s naših prostora, jednog Srbina i jednog Crnogorca, s njima se najviše i družimo, ali općenito su Grci jako pristupačni i gostoljubivi ljudi, tako da čovjek ovdje stvarno može uživati – govori Krešo.

Nakon što OFI odradi i te posljednje četiri utakmice, bračni par Krizmanić vratit će se kući, posvetiti uređenju svoga doma na ovim meridijanima, ali i planirati sljedeće korake. Interesa za igrača poput Krizme svakako će biti, spominju se grčki velikani, kao i neki klubovi iz drugih ozbiljnih liga, ali dojam je da ni ostanak na Kreti nije nimalo loša opcija…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Klas i Polet odigrali u tvrdoj utakmici neodlučeno

Objavljeno

prije 5 sati

4. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas i Polet su u 27. kolu Premier lige odigrali neodlučeno, za domaće je strijelac bio Marijo Tadić, a za goste Kristijan Šečić.

Mičevec, 03.05.2026. Premier liga-27.kolo: Klas – Polet 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Mičevec, 03.05.2026. Premier liga-27.kolo: Klas – Polet 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Obje momčadi su od početka imale skoro istovjetnu taktiku, pojačanom obranom osigurati svoja vrata i onda brzim kontranapadima ugroziti suparnička. Ugodno je iznenadila ozbiljnost kojom su igrači i jedne i druge momčadi sprovodili taktike trenera.