Završeno 24. Biblijsko bdijenje u Velikoj Gorici: Oko 200 vjernika neprekidno čitalo Sveto pismo
Korizmeni poticaj da Sveto pismo iz skrivenih polica dođe na najsvetije mjesto u kući, da bude blizu oku, a na taj način i blizu srcu, i da čovjek počne živjeti prema Božjoj riječi.
Večernjim zahvalnim euharistijskim slavljem, koje je predslavio vlč. Tomislav Hačko, pročelnik Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije, u subotu 24. veljače završeno je 24. Biblijsko bdijenje u župi Navještenja BDM u Velikoj Gorici. Neprekidno danonoćno čitanje Svetog pisma, tijekom kojeg je Biblija pročitana od korica do korica, trajalo je pet dana. Započelo je na Pepelnicu 14. veljače večernjim misnim slavljem, koje je u prepunoj župnoj crkvi predvodio župnik Norbert Ivan Koprivec. Čitanje Biblije odvijalo se uz zapaljenu svijeću, a u čitanju su sudjelovali vjernici iz župe Navještenja i drugih velikogoričkih župa. Svi čitači Svetog pisma, njih više od dvjesto, bili su obilježeni vanjskim znakom, šalom koji su za vrijeme polusatnog čitanja nosili oko vrata. Bdjenje je prekidano misnim slavljima tijekom kojih su nadahnute homilije vjernicima uputili vojni kapelan Kristijan Krajnović, salezijanac don Marijan Zovak, đakon na službi u župi Navještenja Filip Pranjić, župni vikar vlč. Antonio Kovačić i vlč. župnik Koprivec.
– Svatko od nas ima neku nakanu za koju žarko moli tijekom života i strpljivo čeka njezino uslišanje. No, kako je čovjek jedino biće ranjeno grijehom, Crkva je pozvana trajno moliti i za čovjeka i za svijet – rekao je u uvodu homilije vlč. Hačko pojašnjavajući kako se nalazimo u prvom ovogodišnjem kvatrenom tjednu koji je usmjeren prema pokori i obraćenju.
Foto: Snježana Kirinić Golubić
– Svatko od nas u sebi nosi želju biti bolji čovjek, bolji vjernik. Ta nas želja prati čitav život. Ostvarenje te želje nam teško polazi za rukom i puno puta odustajemo. Gospodin nas poziva da ustrajemo na njegovom putu i da jedni drugima budemo podrškom, a ne da jedni o drugima mislimo ‘Vidi ovoga grešnika!’ Baš zato rado otvaramo i čitamo Sveto pismo kao da čitamo povijest o čovjekovim padovima i Gospodinovim pruženim rukama. Jer nas puno ljubi puno nam oprašta i svaki susret s njim nas mijenja i preobražava. A kako ostati na Gospodinovoj strani? Tako da puno ljubimo poput Gospodina koji i na križu oprašta. Teško je tako živjeti ali važno je htjeti biti kao On, jer susret s Njime i s Njegovom riječju počinje nas mijenjati. Vraćajući se u njegovo krilo, Gospodin daruje mir i čujemo riječi ‘Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!’ A mi na to možemo samo reći ‘Bogu hvala’ što je prema nama milosrdan i velikodušan u praštanju – zaključio je propovijed vlč. Hačko.
Euharistijsko slavlje uveličao je pjesmom župni zbor. Na kraju misnog slavlja župnik je zahvalio predslavitelju, svima koji su sudjelovali u organizaciji i danonoćnom čitanju Biblije. Biblijsko Bdjenje ovjekovječeno je zajedničkom fotografijom sudionika misnog slavlja.
Foto: Snježana Kirinić Golubić
Slavlje, na kojem su sudjelovali i župljani drugih župa velikogoričko-odranskog dekanata i grada Zagreba, kao kršćanski agape nastavilo se nakon svete mise u župnom pastoralnom centru Nazaret. U toplom zajedništvu prisutni su iznijeli doživljaje i odjeke ovog Biblijskog bdjenja, te podijelili iskustva i svjedočanstva kako Božju riječ slušamo i po njoj živimo u našoj svakodnevnici. Svi oni koji su čitali Sveto Pismo tijekom Biblijskog bdjenja imali su se priliku upisati i u knjigu dojmova, iz koje izdvajamo dva svjedočanstva:
“Isuse, u ovih pola sata dopalo me pročitati kako si ozdravio čovjeka koji je bolovao dugi niz godina i kako nisi osudio ženu zatečenu u preljubu. Daj i nama snage ne osuđivati olako. I molim te ozdravi i danas mnoge bolesnike na tijelu i duši.
“Tvoja riječ Oče, nozi je mojoj svjetiljka. Hvala ti Oče, jer mi progovaraš i daješ pravi mir. Ostani uz mene i molim te da budem ona mala zraka koja će svijetliti drugima. Proslavljaj se ti po meni!”
Foto: Snježana Kirinić Golubić
Ovogodišnje, kao i dosadašnja Biblijska bdijenja, imalo je za cilj, ne samo da se Biblija pročita, već je to bio korizmeni poticaj da Sveto pismo iz skrivenih polica dođe na najsvetije mjesto u kući, da bude blizu oku, a na taj način i blizu srcu i da čovjek počne živjeti prema Božjoj riječi.
U župi Navještenja BDM u Velikoj Gorici, u kojoj se na poseban način časti događaj kojim je Marija primila vijest od Boga da će začeti i roditi Sina Božjega, čašćenje Božje riječi Biblijskim bdjenjem prvi se put dogodilo 2001. godine. Više se godina na redovitim susretima okupljala skupina laika. Čitali su Božju riječ, molili, pjevali i osjetili poticaj Duha Svetog na početku novog tisućljeća ljudima skrenuti pozornost na zapisanu Božju riječ. Premda se nadahnuće javilo laicima, zamisao čitati Bibliju neprekidno pet dana i pet noći prihvatio je i podržao ondašnji župnik mons. Josip Frkin. Riječ Božja je putem Biblijskog bdjenja iz Velike Gorice „nastavila trčati i proslavljati se“ (usp. 2 Sol 3,1) i u drugim župama diljem Hrvatske, a prešla je i granice Domovine. Neprekidno čitanje Svetoga pisma 2008. godine zaživjelo je u Rimu kada je čitanje započeo Sveti Otac Benedikt XVI. Za tu prigodu, u materijalima biskupske Sinode o Božjoj riječi koja se tada odvijala, istaknut je prijedlog velikogoričke župe Navještenja da se uvede blagdan Riječi Božje.
VIDEO Marko Pancirov: ‘Zajedno sanjamo Samobor u drugoj ligi!’
Velikogoričanin na klupi Samobora radi i ostvaruje rezultate već gotovo dvije godine. Počeo je s mlađim uzrastima, koji su proslavili samoborski nogomet ove sezone, a nastavio s mladom seniorskom momčadi ovog stogodišnjaka…
Punih stotinu godina nogomet se organizirano igra u Samoboru, cijelo jedno stoljeće postoji, živi i djeluje samoborski nogometni klub, a veliki jubilej krajem lipnja je obilježen velikom svečanošću u samoborskom Centru za mlade Bunker. Okupile su se tu generacije i generacije samoborskih nogometaša, ljudi koji su obilježili posljednju epohu nogometa u “gradu kremšnita”, a sve u organizaciji aktualnog vodstva kluba.
– Klub je osnovan 1. srpnja 1925. godine kao Hrvatski sportski klub Samobor – rekao je u svom uvodnom obraćanju aktualni predsjednik kluba Mario Vojvoda i nastavio:
– Od tada do danas prošli smo kroz različite epohe, od amaterskih početaka na livadama i igralištima koje smo uređivali vlastitim rukama, preko uspješnih sezona i natjecanja u višim ligama, sve do danas, kad s ponosom gledamo u prošlost, a s novim ambicijama u budućnost.
O onoj recentnoj prošlosti, o sadašnjosti, ali i o toj ambicioznoj budućnosti tim smo povodom odredili popričati s aktualnim trenerom prve momčadi Samobora. Marko Pancirov je 47-godišnjak iz Velike Mlake, nekoć igrač matičnog Napretka, zaprešićkog Intera i još cijelog niza turopoljskih niželigaških klubova, a danas trener koji je povukao Samobor prema naprijed. Nije česta pojava da se treneri u niželigaškom svijetu dugo zadržavaju na jednome mjestu, a Pančo će 15. rujna proslaviti cijele dvije godine u Samoboru…
– Upravo to je i najbolji odgovor na pitanje kako mi je raditi u Samoboru. Znamo svi kakav je trenerski posao, koliko su česte promjene, a to što sam u Samoboru već gotovo dvije godine zapravo sve govori. Predsjednik Vojvoda i dopredsjednik Čarapar ulažu zaista jako puno truda, vremena i sredstava, vole nogomet, vole klub, a to se i osjeti. Njih dvojica nisu ljudi koji su cijeli život u nogometu, ali imaju energiju i želju raditi pomake. Nogometni dio je na meni, spremni su prihvatiti moje sugestije, a u tom smislu mi je puno lakše, ujedno i veliko zadovoljstvo to što je prije mjesec i pol dana u klub stigao sportski direktor Kotarski – kaže uvodno Marko Pancirov gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije”.
Sredinom devedesetih Samobor je uživao i u prvoligaškom nogometu, simbol tog vremena je ikona HNL-a Fatmir Vata, a samoborski travnjakom gazili su i Tomo Šokota, Jasmin Mujdža… Potrajalo je samo jednu sezonu i nikad se više nije dogodilo. Posljednja nepuna tri desetljeća NK Samobor je proveo u niželigaškom svijetu, skliznuvši sve do petoga ranga natjecanja. Danas je u četvrtom rangu, u 3. NL Centar, zajedno s našim Kurilovcem, u kojem je prošlu sezonu završio na šestome mjestu.
– Od mog dolaska na mjesto trenera prve momčadi politika kluba je oslanjanje na mlade igrače iz naše škole. U tome smo i uspjeli, jer prošle sezone priliku u seniorima dobilo je ukupno 25 igrača iz juniora i kadeta, što je zaista velika stvar. Da smo bili malo iskusniji, da nismo bili baš toliko mladi, možda bismo uspjeli biti i nešto više na tablici, osvojiti poneki bod više, ali sve što se događalo smatramo građenjem temelja za budućnost. Doveli smo i osam novih igrača, neki od njih su nam pojačanja, neki mladi, razvojni igrači, pri čemu gledamo da kući vraćamo što više samoborske djece iz većih klubova, Dinama i ostalih – govori Pancirov.
Da potencijala u mlađim uzrastima svakako ima dokazuje i najveći uspjeh kluba prošle sezone. Juniori Samobora, naime, izborili su ulazak u HNL, u društvo najboljih klubova u državi. I u tome prste ima Marko Pancirov, koji je u jesenskom dijelu sezonu, uz seniorsku, vodio i tu juniorsku momčad.
– Da, to je definitivno velika stvar za klub. Naravno, vrijeme će pokazati koliko je to bio dobar potez, ali vizija uprave kluba je takva; igrati što viši rang s juniorima i crpiti igrače za prvu momčad. Ta ideja je na mjestu, apsolutno je podržavam, ali uz dodatak da ti dečki nakon izlaska iz juniora ipak moraju imati seniore u malo višem rangu – kaže Pancirov.
I tu dolazimo do priča o budućnosti. I o povratku Samobora na više razine hrvatskog nogometa. Trenutačna realnost je četvrti rang, a konačni cilj udaljen je za dva ranga…
– U ovoj sezoni nemamo nikakav imperativ napada na prvo mjesto, želja je nastaviti raditi temelje za budućnost, odnosno možda već za sljedeću sezonu. Samobor zaslužuje i mora imati klub u višem rangu, ali nije tu sve ni do nas na terenu. Stadion u Samoboru u stanju je u kakvom jest, dugo se u njega nije ulagalo, i to je prvo što se mora riješiti. Nadam se da će se i početi rješavati već tijekom ove godine, jer u ovom trenutku ne možemo dobiti licenciju za jedinstvenu treću ligu – pojašnjava situaciju Pancirov te nastavlja:
– Konačni cilj ove uprave je da Samobor zaigra u 1. NL, odnosno drugom rangu natjecanja. To je za Samobor realno i sasvim dovoljno, iako nitko ne bi imao ništa protiv toga da se jednog dana steknu uvjeti i za najviši rang hrvatskog nogometa. Međutim, to je dug put. Za početak se treba urediti sva tri terena, i glavni i one za trening, a onda se i pozabaviti nužnim detaljima za dobivanje licencije. Klub koji ima tako veliku školu, toliko puno djece, koji ima ambiciju za nešto više, mora imati i bolje uvjete, u prvom redu što se tiče kvalitete terena. Nadam se da će se u dogovoru s Gradom tu neke stvari pomaknuti.
U 451. broju Reportera, koji je od ovog četvrtka dostupan na svim poznatim lokacijama po gradu i okolici. Svi oni koji na jednoj od njih preuzmu svoj besplatni primjerak, trebali bi pronaći i ponešto za sebe…
U ovom broju tako donosimo priču o gosponu Draganu, 75-godišnjaku koji u svom vlasništvu ima automobil star jednako kao on! I nije to običan automobil, jer ovaj se tijekom svog dugog postojanja čak bavio i – glumom! Predstavljamo vam i Gordanu Kovačić i Josipa Mučnjaka, dobitnike županijske Povelje za ovu godinu, a već u sljedećem broju donijet ćemo priču i o DVD-u iz Kravarskog, koji je također nagrađen na Danu županije.
Upoznajemo vas i sa Ivanom Zvonarom, goričkim “spartancem”, kao i sjajnim maturantom Antom Matkovićem, koji je sa stopostotnom uspješnošću riješio državnu maturu iz matematike. Tu su i priče o mladom vrataru Gorice i hrvatske reprezentacije Lovri Lojenu, kao i o našem trener na privremenom radu u Samoboru, Marku Pancirovu.
Uz sve ostalo, tu su i izvještaji sa Gradskog vijeća, posjeta ministrice zdravstva našem gradu, kao i pregled ljetnih radova na našim ulicama. Budući da ponovno stižu i savjeti iz naših ljekarni, da smo se osvrnuli i na problem odlaska malih dućana iz seoskih sredina i zabilježili poneki detalj s proslave godišnjice Udruge branitelja 153. brigade, doista bi trebalo biti za svakoga po nešto.
Potražite svoj primjerak… Ili pregledajte online izdanje OVDJE.
Tijekom kolovoza, društva Crvenog križa Zagrebačke županije organiziraju redovite akcije dobrovoljnog darivanja krvi na brojnim lokacijama diljem županije. Akcije se provode kako bi se osigurale dovoljne zalihe krvi, a svi građani u dobi od 18 do 65 godina koji ispunjavaju osnovne zdravstvene uvjete mogu sudjelovati u ovom životno važnom činu.
Krv mogu darivati osobe dobrog općeg zdravlja, tjelesne težine iznad 55 kilograma. Muškarci smiju darivati krv do četiri puta godišnje, a žene do tri puta, uz propisane razmake između darivanja, tri mjeseca za muškarce, četiri za žene. Prije darivanja preporučuje se lagani obrok i unos dovoljne količine tekućine, a konačnu odluku o prikladnosti donosi liječnik nakon pregleda.
Građani darivati krv na sljedećim lokacijama i u navedenim terminima:
Od 25. do 29. kolovoza, Ženski rukometni klub Gorica organizira besplatnu ljetnu rukometnu akademiju za djecu, namijenjenu svim malim entuzijastima koji žele zakoračiti u svijet rukometa. Treninzi će se održavati na vanjskom terenu kod gradske dvorane.
Program uključuje pet rukometnih treninga na otvorenom, uz stručno vodstvo licenciranih trenerica koje će djeci na zanimljiv i pristupačan način približiti osnovne rukometne vještine. Osim sportskog dijela, kamp će obogatiti i edukativne radionice koje će dodatno potaknuti djecu na timski rad i razvijanje pozitivnih životnih navika.
Sudjelovanje u kampu je potpuno besplatno, a sve informacije o prijavi mogu se dobiti putem e-maila na [email protected] ili pozivom na jedan od brojeva, 091 590 6674 (Ivana) ili 091 950 1331 (Nika).
Sutra, u petak, 1. kolovoza 2025., od 14 sati do sumraka, Udruga Čič Beach organizira radnu akciju čišćenja i uređenja okoliša oko Jezera Čiće. Organizatori pozivaju sve građane, ljubitelje prirode i rekreacije da se priključe ovom korisnom i zajedničkom pothvatu.
Planirano je čišćenje obale i staza, uklanjanje suhog granja i šikare te opće uljepšavanje prostora.
Sudionici su zamoljeni da ponesu osnovnu opremu poput rukavica, kabanice (za svaki slučaj), te alate ako ih imaju, grablje, metle, škare za grane i slično. Osim korisnog rada, organizatori najavljuju i neformalno druženje na kraju dana
“Bez obzira na najavljene kapljice kiše ili oblačno nebo, priroda nas treba – a mi vjerujemo u snagu zajedništva i dobre volje koja ne poznaje vremenske prepreke”, poručuju iz Udruge.