Zašto uvijek kontra Gorice?! Traje nevjerojatan niz čudnih sudačkih odluka…
Dva poništena gola na Poljudu savršeno se uklapaju u frustrirajuću seriju u kojoj se ovog proljeća nalaze nogometaši Gorice. Na baš svakoj utakmici nastavka prvenstva događalo se nešto čudno, bizarno, nepovoljno…
I jutro poslije gostovanja na Poljudu zbrajali su se dojmovi, vrtjele slike jedne nevjerojatne utakmice. Nevjerojatno nesretne, nespretne, nelogične, neobjašnjive… Gorica je izgubila od Hajduka u utakmici u kojoj je imala 62 posto posjeda lopte, duplo više udarac na gol od vodeće momčadi prvenstva (10-5) i potpuno dominaciju tijekom svih 90 minuta. Gorica je, također, izgubila od Hajduka u utakmici u kojoj je zabila jedan gol više od protivnika, no to je poseban dio priče.
Rasprave o tome jesu li trebali biti poništeni golovi Ndockyta i Čuića, je li tu sve bilo čisto, počele su još tijekom utakmice. Pogotovo u slučaju prvog poništenoga gola, situacije u kojoj je Elezi igrao rukom. U večernjem terminu sudački ekspert Damir Skomina je kazao kako je odluka suca Lovrića ispravna, neka druga sudačka tumačenja kažu da to baš i nije tako, a u svemu je sigurno jedno: ovo je sporna situacija!
I nije prva takva ovog proljeća. O ne, daleko od toga. Ulazi u tu kategoriju i milimetarsko zaleđe Čuića kod drugog poništenoga gola, koji ima još jedan sad već karakterističan problem. Sve i da prihvatimo da je Čuić bio za dva milimetra u zaleđu, iako se i o tome da raspravljati, ali potpuno je neshvatljivo da suci nisu vidjeli da je Čuićeva lopta prešla gol-liniju za cijeli jedan metar!
I logično je da se rađa frustracija, jer sva ta poljudska događanja samo su nastavak niza koji je počeo već prvom utakmicom ovog proljeća. U projektu pod radnim nazivom “Uzmimo Gorici što se uzeti može” sudjeluju svi uključeni akteri, na ovaj ili onaj način. Previše je sad već toga da bi bilo slučajno, stječu se tu sve jači argumenti za raspravu o statusu našega kluba u okruženju elitnog razreda hrvatskog nogometa…
Pa, krenimo redom…
Slučaj #1: Gorica – Varaždin
Na otvaranju proljeća predstavila se neka potpuno drukčija Gorica, sa šestoricom novih igrača u prvih 11, a na kraju je završilo podjelom bodova. Jedan od tih novih, Ante Erceg, postavio je konačnih 1-1 u 43. minuti, devet minuta nakon što je Latković doveo Varaždin u vodstvo.
Zabio je Erceg i drugi put, u drugom poluvremenu, nakon sjajnog proigravanja Vrzića, no iz VAR-a su rekli – nema gola! Zaleđe je bilo, naravno, milimetarsko, a gol je poništen. Kruži i priča kako je netko iz VAR sobe poslije priznao da je “mogao zaustaviti kadar i djelić sekunde ranije”, ali to je ionako uvijek slučaj kad je riječ o ovako graničnim situacijama.
Slučaj #2: Istra – Gorica
Golova nije bilo u sljedećem kolu, na gostovanju na pulskom stadionu Aldo Drosina, ali to ne znači da Mario Zebec nije dao sve od sebe da to promijeni. Sudac s kojima Gorica ima brojna loša iskustva iz posljednjih sedam prvoligaških sezona ovom je prilikom u 63. minuti pokazao na centar, a igrač Istre Vinko Rozić pojurio je proslaviti gol koji se – nije dogodio?!
Rozić je pucao glavom, lopta je liznula vanjski dio stative i otišla svojim putem, a Zebec je samouvjereno pokazao da je to gol, da Istra vodi. Nevjerojatna situacija, teško objašnjiva, jer tek uz komunikaciju s VAR-om čovjek je došao do zaključka da lopta uopće nije ušla u gol.
Slučaj #3: Gorica – Osijek
Nova utakmica, novi slučaj, ovoga puta ponešto drukčiji, ali zapravo sličan. Gorica je u sudaru s Osijekom dobila penal, sudac Melnjak vidio je prilično očito igranje rukom Tuije nakon ubacivanja Fiolića, ali evo opet VAR sobe. Je, sve je čisto što se tiče ruke, ali ajmo mi korak unatrag… U trenutku primanja lopte Fiolić je, naravno, bio u milimetarskom zaleđu, pa od penala nema ništa.
Za razliku od prethodna dva slučaja, ovdje je Gorica na kraju uspjela doći do pobjede.
Slučaj #4: Dinamo – Gorica
Prvi proljetni poraz Gorica je upisala kod Dinama, zasluženo na kraju, ali s još jednim detaljem koji upotpunjuje ovaj niz. Igrala se 67. minuta, na semaforu je stajalo 1-1, Hoxha je išao na Steenvoordena, ubacivao i pogodio braniča Gorice, a Zdenko Lovrić iste sekunde pokazuje na bijelu točku!
Steen ga uvjerava da nije igrao rukom, Lovrić odlazi pogledati i shvaća da ipak nije dobro vidio što se dogodilo. I da neće biti ništa od penala u utakmici u kojoj je Gorica dobrim dijelom bila s čovjekom manje. Iako, tu nema ničega spornoga, Čuić je mahao laktovima pa izletio s dva žuta…
Slučaj #5: Gorica – Šibenik
Domaći sudar sa Šibenikom dočekan je kao sudbonosan, imao je ogromnu težinu, a Gorica je na kraju uspjela slaviti s minimalnih 1-0. Uz nove elemente koji se uklapaju u ovu našu priču… Prvi među njima je crveni karton za Antu Ercega u završnici prvog poluvremena, isključenje o kojem se još danima pričalo, osporavalo njegovu ispravnost, ali naravno da je bilo uzalud.
Usput, dobili smo i novi “pokušaj penala”. Budući da je tako lako svirati kontra Gorice, zasvirao je i Ante Terzić u 61. minuti. Lopta pada, pogađa Pajazitija u rame i to je, naravno, penal! Osim što nije, jer tu je ipak VAR tehnologija, uz čiju pomoć je mladi sudac došao do spoznaje da ipak tu nema penala za Goricu. Ni ovoga puta.
Slučaj #6: Gorica – Rijeka
Novo kolo, novi elementi za niz. S Rijekom je na kraju završilo 0-0, ali evo nam i trećeg “pokušaja penala” zaredom. Ljudi pokušavaju, love se za svaku slamku, ali ne ide pa ne ide… Ovaj put sudi Ante Čulina, taman se ulazi u nadoknadu prvog poluvremena, Djouahra ubacuje, Krizmanić blokira, a Čulina kaže – penal! Revolveraški, bez razmišljanja, s puno samopouzdanja i – pogrešno. Snimka pokazuje da je Krizma blokirao loptu prsima, pa opet ništa od “elvera”.
Slučaj #7: Hajduk – Gorica
Na Poljudu se, na kraju toga niza, događalo sve već opisano… Kad se sve zbroji, nije problem pomisliti da je toga ipak malo previše da bi bilo slučajno. I da Gorica ima ozbiljne probleme sa sucima ovog proljeća, koju god spornu situaciju pogledaš…
Turopoljsko srce kuca punom snagom: Rasplet na Panadiću kreće od 17 sati
Pod Panadićevim balonom ove se subote okupilo 12 momčadi, koje predstavljaju 12 velikogoričkih kafića, a uz dobar nogomet nudi se i još bolja atmosfera. I prilika za plemenita djela u blagdansko doba…
Tjedan dana nakon što je odrađen prvi dio akcije, ove je subote došlo vrijeme i za drugu polovicu humanitarnog projekta “Turopoljsko srce” u svom osmom izdanju. Plemenita ideja koja živi već dugi niz godina i ovoga je puta upalila, jer okupilo se 12 momčadi koje su organizirali velikogorički kafići, a na terenu sve ide po planu…
Utakmice su krenule od devet sati pod Panadićevim balonom, tribine uz teren pune su praktički cijelo vrijeme, a živahno je i u kafiću odmah uz sportsko borilište. Prodaju se i majice i drugi rekviziti, a kompletan prihod od svih dijelova ove akcije ići će za pomoć potrebitim obiteljima u našem kraju. Jednako kao i prethodnih sedam uspješnih godina.
Aukcija dresova na društvenim mrežama Turopoljskog srca i dalje su u tijeku, svi su više nego pozvani uključiti se i pomoći u ovoj potrazi za dobrotom i blagdanskim duhom u punom smislu. Istovremeno, na samom turniru vodi se žestoka borba za prestiž, jer naravno da svaki od goričkih kafića želi biti bolji od ostalih, odnosno najbolji u ovoj varijanti nadmetanja…
Konačan rasplet kreće od 17 sati, organizatori još jedanput pozivaju sve zainteresirane da dođu, da uživaju u dobroj atmosferi, ali i pomognu koliko mogu u prikupljanju sredstava za one koji su manje sretni od nas. Svaki, i najmanji prilog, više je nego dobro došao!
Klinci iz Kvaternika osvojili županiju: Nitko ne igra graničar bolje od njih!
Velikogorička škola prava je sila u graničaru za učenike četvrtih razreda. Dominacija uspostavljena prethodnih godina potvrđena je i ovoga puta, kad je OŠ Eugena Kvaternika još jedanput izborila državno natjecanje
Ekipa OŠ Eugena Kvaternika u graničaru treći put u posljednje četiri godine, a drugi put uzastopno, osvojila je prvo mjesto na županijskom natjecanju Zagrebačke županije. Turnir za učenike osnovnih škola (za učenike do četvrtog razreda) održano je u OŠ Rude, koja je bila organizator natjecanja.
Uz školu domaćina sudjelovalo je još šest osnovnih škola: OŠ Marije Jurić Zagorke iz Vrbovca, OŠ Ljube Babića iz Jastrebarskog, OŠ Ljudevita Gaja iz Zaprešića, OŠ Sv. Martin pod Okićem, OŠ Ivana Benkovića iz Dugog Sela i OŠ Eugena Kvaternika iz Velike Gorice.
Ekipe su bile podijeljene u dvije skupine sa po četiri, odnosno tri ekipe. U skupini B natjecala se i OŠ Eugena Kvaternika, koja je s dvije pobjede po 2-0 pobijedila ekipe iz Dugog Sela i Vrbovca te se tako plasirala u finale, gdje je također 2-0 savladala ekipu OŠ Ljube Babića. Na taj način je ekipa iz Kvaternika obranila prošlogodišnji naslov i opet se plasirala na državno natjecanje!
U borbi za treće mjesto ekipa iz Dugog Sela bila je sa 2-0 uspješnija od ekipe iz Svetog Martina pod Okićem.
Za pobjedničku ekipu OŠ Eugena Kvaternika nastupili su: Grgur Zuanović 4.a, Dora Ćosić 4.a, Alan Mate Hadžić 4.b, Marko Budak 4.b, Matea Pavunčec 4.b, Katja Ćavar 4.b, Una Komosar, 4.a, Damjan Zrinski 4.a, Borna Piličić 4.a, Paula Jzranović 4.a i Maya Orozović 4.a.
Trener i voditelje ekipe je profesor Ivica Herceg.
“Vrtko” krenuo uz podgutnicu: Udarnik dovodi rukomet u naše vrtiće
U ime Grada Velike Gorice sporazum o ulasku ŽRK Udarnika u projekt “Vrtko”, kojim će se rukomet približavati najmlađima, potpisao je prikladno odjeveni predsjednik Udarnika Josip Mučnjak
Velika Gorica postala je dio projekta europske rukometne federacije (EHF) i nacionalnog saveza (HRS) pod nazivom “Rukomet u vrtićima – Vrtko”, kojim se rukomet približava djeci u dobi od pet do sedam godina kroz igru, kretanje i druženje.
Iako gradonačelnik Velike Gorice Krešimir Ačkar zbog održavanja svečane sjednice povodom Dana Grada nije mogao prisustvovati potpisivanju sporazuma, Grad Veliku Goricu dostojno je predstavio Josip Mučnjak, predsjednik ŽRK Udarnik. Posebnu pažnju privukla je pogutnica s motivima Velike Gorice, dar gradonačelnika, kojom je predsjednik na simboličan način istaknuo pripadnost, tradiciju i identitet grada.
Na događanju su sudjelovale i Sandra Crnić, ravnateljica Dječjeg vrtića Žirek, te Martina Vugrinović, voditeljica projekta. Projekt “Rukomet u vrtićima – Vrtko” besplatan je za sve sudionike te ima za cilj razvoj zdravih navika, motoričkih vještina i ljubavi prema sportu od najranije dobi.
Uz naš Udarnik, u projektu sudjeluju još četiri kluba iz cijele Hrvatske: RK Nexe, RK Sisak, ŽRK Prelog i RK Vodice.
Peti put za Jenkija: Sjećanje na prijatelja i promocija košarke u jednom
U subotu i nedjelju u Gradskoj dvorani će se igrati Memorijalni turnir Silvije Jenkač Jenki, u čast dugogodišnjeg trenera mladih velikogoričkih košarkaša. Turnir će imati i međunarodni karakter…
Gradskom dvoranom ovog će vikenda odjekivati zvuk lopte koja udara u parket. Košarkaške lopte, jer upravo je košarkom cijelog svog života bio inficiran Silvije Jenkač Jenki. Gorički purger, sportski odgajatelj brojnih generacija mladih košarkaša u ovom gradu, nekoć trener Medije, a u posljednjem razdoblju ključni čovjek projekta Velgor, nije s nama već više od pet godina, ali sjećanje itekako živi.
Živjet će u punom smislu ovog vikenda, kad je na rasporedu peti Memorijalni turnir Silvije Jenkač Jenki. Nadmetat će se kadeti, mladi košarkaši rođeni 2011. godine i kasnije, a sudjelovat će šest momčadi. Uz domaćine Memorijala KK Goricu i KK Velgor, na popisu sudionika su još i KK Sisak, KK Varaždin i KK Đakovo, dok međunarodni karakter turniru donosi slovenska KK Ilirija iz Ljubljane.
Bogat košarkaški program razvući će se na dva prijepodneva, pa će se tako utakmice po skupinama igrati u subotu, a polufinala i razigravanje za konačni plasman u nedjelju. Ukupno će se odigrati deset utakmica, a pobjednika petog Jenkijevog memorijala dobit ćemo u nedjelju nešto prije 15 sati.
– Ovim turnirom čuvamo sjećanje na našeg prijatelja Jenkija, a ujedno promoviramo sport i košarku. Osim nagrada za najbolje ekipe, protokolom su predviđene aktivnosti kojima ćemo prigodnim darovima zahvaliti prijateljima i obitelji Jenkač. Pozivamo sve ljubitelje košarke da nam se pridruže i uveličaju ovaj događaj – kaže Hani Istanbuli, predsjednik KK Velgora i idejni začetnik memorijala posvećenog njegovu mentoru, ali i prijatelju.
Još Rijeka pa – kreće tržnica: Gorica bi mogla ostati bez cijelog veznog reda?!
Nakon što u nedjelju u 17.45 sati odigraju svoju posljednju utakmicu u ovoj godini, nogometaši Gorice otići će na odmor, a stvari će se zakuhati u uredima i na telefonskim linijama. Priče i pričice već su krenule…
Još samo 90 minuta nogometa ostalo je igračima Gorice u ovoj kalendarskoj godini, ali tih posljednjih 90 minuta bit će ozbiljan izazov. Goričani, naime, u nedjelju u 17.45 sati, gostuju kod prvaka Rijeke na Rujevici i bit će to ne samo posljednja utakmica godine za igrače obje momčadi, nego i u kompletnom svijetu HNL-a.
A kad nogomet utihne, kreće tržnica. Tako to ide u nogometu, pauze između dvije polusezonu u pravilu služe za pripremanje igrača i momčadi, ali i promjene u kadru. One su, jasno, uvijek dvosmjerne, nema tog prijelaznog roka i toga kluba koji će nekoga dovesti, a s nekima se rastati, pa će to vrijediti i za Goricu u prvim danima 2026. godine.
Pojačanja je realno očekivati, poneku prinovu još realnije, ali u tom smjeru zasad nema priča i najava. Sportski sektor kluba ne komunicira svoje planove prema javnosti, to je odabir koji vrijedi već neko vrijeme, pa ćemo morati pričekati da vidimo kakvi će se potezi povlačiti u ovom smjeru. Potreba za pojačanjima uvijek postoji, navijači i simpatizeri kluba, svi oni koji malo pažljivije prate Goricu, vjerojatno bi i sami mogli navesti poziciju ili dvije na kojima bi se stvari mogle unaprijeđivati, ali odlučivat će oni koji su za to zaduženi.
Pritom će, kao i uvijek, puno ovisiti i o prometu u suprotnom smjeru. Odlazaka će također neminovno biti i jedino je pitanje koliko će ih biti i kakvog će biti profila. Odlazit će oni koji su nezadovoljni minutažom i/li statusom, ali i oni koji su zanimljivi tržištu. U ovom prvoj skupini mogli bi biti neki mlađi igrači, koji će minute možda tražiti i na posudbama, a minutažom i ulogom teško mogu biti zadovoljni i igrači poput jako malo korištenog Ante Ercega, još manje korištenog Vanje Pelka, možda i Jakova Gurilice…
S druge strane, iz većih i moćnijih klubova postoji i ozbiljan interes za igrače Gorice, pogotovo one koji su nosili klupske ambicije tijekom ove jeseni. Pojavljuju se tako kuloarske priče koje spominju moguće odluke praktički cijelog veznog reda koji je iznio ovu polusezonu. Riječ je o trojici igrača koji su i zabijali, i gradili, i branili, a to su karakteristike koje se traže, pogotovo s obzirom na to da su sva trojica u prvoj polovici dvadesetih ili su u te godine tek ušli.
Kapetan Jurica Pršir, po mnogim procjenama najbolji igrač Gorice, jedan je od ozbiljnih kandidata za odlazak. Ne samo zato što je svojim igrama pokazao da apsolutno može funkcionirati i na višim razinama nogometa, nego i zbog – ugovora. Naime, Jura je s Goricom vezan do ljeta, što znači da će na kraju sezone moći birati klub kao slobodan igrač. Posljednja šansa da klub barem nešto uprihodi na svom najboljem igraču je ova zima, a interesa ima.
Priča se na sve strane o želji Hajduka da oplemeni svoj vezni red takvim igračem, ali iz drugih se izvora može doznati i da ta kombinacija nije jedina aktualna. Splićani su definitivno zainteresirani, trener Gonzalo Garcia ima jako dobro mišljenje o desetki “ponosa grada”, ali priliku ovdje vide i drugi klubovi iz HNL-a, kao i nekolicina njih iz inozemstva. Prema svemu sudeći, u ovom je trenutku izvjesno jedino da Pršir neće produžiti ugovor s Goricom i da će potražiti novi izazov. Ove zime ili na ljeto, doznat ćemo tijekom siječnja.
Ozbiljne opcije navodno ima i Ante Kavelj, 20-godišnji veznjak koji je od prve sekunde ove sezone čvrsto zgrabio svoje mjesto u prvih 11 i pokazao da dobre partije u dresu Šibenika prošle sezone definitivno nisu bile slučajnost. Štoviše, Kavelj je u ovoj sezoni dodatno iskoračio, nizao je kilometre, ulazio u duele, ali i zabijao golove, što ga je dovelo i do U-21 reprezentacije. Kako tvrde neki izvori, sve viđeno posebno je zapelo za oko jednom francuskom prvoligašu, pa nije nemoguće da i mladi Splićanin nakon samo pola sezone završi svoju goričku eru.
Ante Kavelj i Iker Pozo s Juricom Prširom čine standardni vezni red, a sva trojica su i zanimljiva tržištu… Foto: Igor Šoban/PIXSELL
Iz Šibenika je ovog ljeta u Goricu stigao i Iker Pozo, još jedan igrač koji bi se vrlo lako mogao naći u izlogu. Španjolcu je 25 godina, baš kao i Prširu, više ne spada među mlade igrače, ali iza njega je fenomenalna polusezona. O tome će najviše reći podatak da je po bodovanju SofaScore treći najbolji igrač HNL-a, odmah iza Adriana Jagušića i Tonija Fruka! Zanimljiv potencijal pokazivao je u svojim šibenskim godinama, a konačna potvrda vrijednosti stigla je ove jeseni u Turopolju, što skauti većih klubova jako dobro znaju.
Tko će od njih otići, hoće li itko, pitanje je od milijun dolara, ali čim priče krenu… Za Goricu bi, naravno, bilo jako loše da odu sva trojica, jer to bi značilo da treba graditi potpuno novi vezni red, koji je i temelj ove momčadi, no tu će važan detalj biti i cifre koje će se eventualno zavrtjeti. Bude li nula dovoljno, moglo bi biti i transfera…
Prije svega toga, naravno, idemo odraditi to gostovanje na Rujevici. I uzeti nešto, za još mirniji zimski san.