Zašto uvijek kontra Gorice?! Traje nevjerojatan niz čudnih sudačkih odluka…
Dva poništena gola na Poljudu savršeno se uklapaju u frustrirajuću seriju u kojoj se ovog proljeća nalaze nogometaši Gorice. Na baš svakoj utakmici nastavka prvenstva događalo se nešto čudno, bizarno, nepovoljno…
I jutro poslije gostovanja na Poljudu zbrajali su se dojmovi, vrtjele slike jedne nevjerojatne utakmice. Nevjerojatno nesretne, nespretne, nelogične, neobjašnjive… Gorica je izgubila od Hajduka u utakmici u kojoj je imala 62 posto posjeda lopte, duplo više udarac na gol od vodeće momčadi prvenstva (10-5) i potpuno dominaciju tijekom svih 90 minuta. Gorica je, također, izgubila od Hajduka u utakmici u kojoj je zabila jedan gol više od protivnika, no to je poseban dio priče.
Rasprave o tome jesu li trebali biti poništeni golovi Ndockyta i Čuića, je li tu sve bilo čisto, počele su još tijekom utakmice. Pogotovo u slučaju prvog poništenoga gola, situacije u kojoj je Elezi igrao rukom. U večernjem terminu sudački ekspert Damir Skomina je kazao kako je odluka suca Lovrića ispravna, neka druga sudačka tumačenja kažu da to baš i nije tako, a u svemu je sigurno jedno: ovo je sporna situacija!
I nije prva takva ovog proljeća. O ne, daleko od toga. Ulazi u tu kategoriju i milimetarsko zaleđe Čuića kod drugog poništenoga gola, koji ima još jedan sad već karakterističan problem. Sve i da prihvatimo da je Čuić bio za dva milimetra u zaleđu, iako se i o tome da raspravljati, ali potpuno je neshvatljivo da suci nisu vidjeli da je Čuićeva lopta prešla gol-liniju za cijeli jedan metar!
I logično je da se rađa frustracija, jer sva ta poljudska događanja samo su nastavak niza koji je počeo već prvom utakmicom ovog proljeća. U projektu pod radnim nazivom “Uzmimo Gorici što se uzeti može” sudjeluju svi uključeni akteri, na ovaj ili onaj način. Previše je sad već toga da bi bilo slučajno, stječu se tu sve jači argumenti za raspravu o statusu našega kluba u okruženju elitnog razreda hrvatskog nogometa…
Pa, krenimo redom…
Slučaj #1: Gorica – Varaždin
Na otvaranju proljeća predstavila se neka potpuno drukčija Gorica, sa šestoricom novih igrača u prvih 11, a na kraju je završilo podjelom bodova. Jedan od tih novih, Ante Erceg, postavio je konačnih 1-1 u 43. minuti, devet minuta nakon što je Latković doveo Varaždin u vodstvo.
Zabio je Erceg i drugi put, u drugom poluvremenu, nakon sjajnog proigravanja Vrzića, no iz VAR-a su rekli – nema gola! Zaleđe je bilo, naravno, milimetarsko, a gol je poništen. Kruži i priča kako je netko iz VAR sobe poslije priznao da je “mogao zaustaviti kadar i djelić sekunde ranije”, ali to je ionako uvijek slučaj kad je riječ o ovako graničnim situacijama.
Slučaj #2: Istra – Gorica
Golova nije bilo u sljedećem kolu, na gostovanju na pulskom stadionu Aldo Drosina, ali to ne znači da Mario Zebec nije dao sve od sebe da to promijeni. Sudac s kojima Gorica ima brojna loša iskustva iz posljednjih sedam prvoligaških sezona ovom je prilikom u 63. minuti pokazao na centar, a igrač Istre Vinko Rozić pojurio je proslaviti gol koji se – nije dogodio?!
Rozić je pucao glavom, lopta je liznula vanjski dio stative i otišla svojim putem, a Zebec je samouvjereno pokazao da je to gol, da Istra vodi. Nevjerojatna situacija, teško objašnjiva, jer tek uz komunikaciju s VAR-om čovjek je došao do zaključka da lopta uopće nije ušla u gol.
Slučaj #3: Gorica – Osijek
Nova utakmica, novi slučaj, ovoga puta ponešto drukčiji, ali zapravo sličan. Gorica je u sudaru s Osijekom dobila penal, sudac Melnjak vidio je prilično očito igranje rukom Tuije nakon ubacivanja Fiolića, ali evo opet VAR sobe. Je, sve je čisto što se tiče ruke, ali ajmo mi korak unatrag… U trenutku primanja lopte Fiolić je, naravno, bio u milimetarskom zaleđu, pa od penala nema ništa.
Za razliku od prethodna dva slučaja, ovdje je Gorica na kraju uspjela doći do pobjede.
Slučaj #4: Dinamo – Gorica
Prvi proljetni poraz Gorica je upisala kod Dinama, zasluženo na kraju, ali s još jednim detaljem koji upotpunjuje ovaj niz. Igrala se 67. minuta, na semaforu je stajalo 1-1, Hoxha je išao na Steenvoordena, ubacivao i pogodio braniča Gorice, a Zdenko Lovrić iste sekunde pokazuje na bijelu točku!
Steen ga uvjerava da nije igrao rukom, Lovrić odlazi pogledati i shvaća da ipak nije dobro vidio što se dogodilo. I da neće biti ništa od penala u utakmici u kojoj je Gorica dobrim dijelom bila s čovjekom manje. Iako, tu nema ničega spornoga, Čuić je mahao laktovima pa izletio s dva žuta…
Slučaj #5: Gorica – Šibenik
Domaći sudar sa Šibenikom dočekan je kao sudbonosan, imao je ogromnu težinu, a Gorica je na kraju uspjela slaviti s minimalnih 1-0. Uz nove elemente koji se uklapaju u ovu našu priču… Prvi među njima je crveni karton za Antu Ercega u završnici prvog poluvremena, isključenje o kojem se još danima pričalo, osporavalo njegovu ispravnost, ali naravno da je bilo uzalud.
Usput, dobili smo i novi “pokušaj penala”. Budući da je tako lako svirati kontra Gorice, zasvirao je i Ante Terzić u 61. minuti. Lopta pada, pogađa Pajazitija u rame i to je, naravno, penal! Osim što nije, jer tu je ipak VAR tehnologija, uz čiju pomoć je mladi sudac došao do spoznaje da ipak tu nema penala za Goricu. Ni ovoga puta.
Slučaj #6: Gorica – Rijeka
Novo kolo, novi elementi za niz. S Rijekom je na kraju završilo 0-0, ali evo nam i trećeg “pokušaja penala” zaredom. Ljudi pokušavaju, love se za svaku slamku, ali ne ide pa ne ide… Ovaj put sudi Ante Čulina, taman se ulazi u nadoknadu prvog poluvremena, Djouahra ubacuje, Krizmanić blokira, a Čulina kaže – penal! Revolveraški, bez razmišljanja, s puno samopouzdanja i – pogrešno. Snimka pokazuje da je Krizma blokirao loptu prsima, pa opet ništa od “elvera”.
Slučaj #7: Hajduk – Gorica
Na Poljudu se, na kraju toga niza, događalo sve već opisano… Kad se sve zbroji, nije problem pomisliti da je toga ipak malo previše da bi bilo slučajno. I da Gorica ima ozbiljne probleme sa sucima ovog proljeća, koju god spornu situaciju pogledaš…
Kurilovec je pobjednik Kupa Nogometnog saveza Velika Gorica za sezonu 2025./26. U finalnom susretu, odigranom na mraclinskoj Novoj grabi pred 150 gledatelja, momčad Senada Harambašića svladala je domaći Mraclin rezultatom 1:0 i tako osvojila trofej.
Finale nije ponudilo previše nogometne ljepote ni velik broj prilika, a o pobjedniku je odlučio jedan trenutak inspiracije u završnici prvog poluvremena. Igrala se 45. minuta kada je Fabijan Starčević iskoristio svoju priliku i pogodio mrežu domaćina za vodstvo Kurilovca.
Mraclin, koji se natječe u IV. NL Središte Zagreb B, tijekom drugog dijela pokušavao je pronaći put do izjednačenja protiv jednog ranga višeg suparnika iz III. NL Centar. Domaćini su u nastavku zaigrali otvorenije, no obrana Kurilovca ostala je čvrsta i koncentrirana te nije dopustila ozbiljniju prijetnju svojim vratima. Kurilovčani su iskustvom i discipliniranom igrom sačuvali minimalnu prednost do posljednjeg sučeva zvižduka te podigli pobjednički pehar.
Nakon završetka utakmice uslijedila je svečana dodjela pehara i medalja koju su predvodili Jurica Mihalj, Dalibor Meić i Ivan Mihalj, spomenimo i oproštaj Darka Blažinčića od delegiranja seniorskih utakmica.
FINALE KUP NOGOMETNOG SAVEZA VELIKA GORICA
MRACLIN – KURILOVEC 0:1
Stadion Nova graba. Gledatelja 150.
Sudac: Luka Kelihar. Pomoćnici: Ivan Mirenić i Dario Anđel. Četvrti sudac: Matej Mrkoci. Delegat: Darko Blažinčić.
STRIJELAC: Fabijan Starčević (45).
MRACLIN: Karko Matejčić, David Marjanović, Josip Domitrović, Ivan Rajić, Marko Đurašić, Toni Borovac (od 69. Josip Tokić), Domagoj Matić, Jurica Brdek (od 15. Dominik Smolković), Fran Krilić (od 80. Dominik Hodalin), Igor Hajduk, Ivan Kos (od 72. Ivan Kaurin). TRENER: Marko Pancirov.
KURILOVEC: Dean Vujnović, Jakov Caganić, Fran Vujnović, David Pršir (od 60. Dominik Fumek), Luka Sedlaček (od 72. Ivan Bolješić), Mateo Pršir (od 60. Borna Cindrić), Gozienbah Makouchukwu, Antonio Novak (od 72. Ivan Tomašić), Stjepan Završki, Dario Banić (od 72. Marko Petar Pavlica), Fabijan Starčević (od 60. Marko Kušec). TRENER: Senad Harambašić.
Otišla dva igrača i po jedan trener, team manager i glasnogovornica
Nogometaši Gorice na pripremama će se okupiti 22. lipnja, a u međuvremenu se preslaguju kockice. Pojačanja na terenu i izvan njega su potrebna, jer otišli su Leš i Fiolić, ali i Mujdža i Dvorneković…
Gazda Ilija Karamatić nastavlja svoj projekt s HNK Goricom, klubom koji je od sredine listopada prošle godine u njegovu vlasništvu, a novi korak donijet će i još neke nove ljude. Bit će tako kako bi Gorica postala još jači, bolji, snažniji, bolje organiziran klub, ali i zato što dio ljudi iz dosadašnje postavi odlazi svojim putem. Vrijedi to i za svlačionicu, i za kabinu stručnog stožera, i za urede.
Za početak, nakon isteka ugovora igrači Gorice više nisu Mateo Leš i Ivan Fiolić, koji će potražiti nove sredine. U svoje tri velikogoričke sezone Leš je upisao 79 nastupa u dresu “ponosa grada”, upisavši pritom i dvije asistencije. Fiolić je u Gorici proveo dvostruko manje vremena, sezonu i pol, u kojima je upisao 27 nastupa, a sad izlazi na nogometno tržište.
Na njemu bi se mogao naći i Elvir Duraković, koji je pao u drugi plan i slobodan je u potrazi za novim klubom, a posudba je istekla Žanu Trontelju, kojeg je Gorica imala pravo i otkupiti. Zasad nije poznato je li to i učinila… Svoju bi posudbu iz Poljske mogao nastaviti Muhamed Šahinović, rezervni vratar, dok je ugovor istekao Darijanu Žarkovu.
Ugovor istječe i kapetanu Jurici Prširu, no njegova situacija je specifična s obzirom da taj ugovor traje do 31. kolovoza. Takav je ugovor dogovoren kod potpisa posljednjeg produženja ugovora, u vrijeme bivše uprave, a ova sadašnja tog se datuma na ugovoru drži. I Pršir će, kako sad stvari stoje, s Goricom proći pripreme, možda i krenuti u prvenstvo, a onda prvog dana rujna otići kao slobodan igrač. Druga je opcija da netko od zainteresiranih klubova otkupi ta dva mjeseca ugovora, što će reći da je situacija – krajnje komplicirana.
Što se dolazaka tiče, u kuloarima se spominjalo ime napadača Vukovara Jakova Puljića, ali sad su sve glasnije priče kako je iskusni ofenzivac ipak zaobišao Veliku Goricu i skrasio se na Rujevici, budući da je navodno pred potpisom za Rijeku. Druga imena se ne spominju, a aktivnosti na tržištu ovisit će zasigurno i o mogućim odlascima najatraktivnijih eksponata poput Ikera Poze i Ante Kavelja.
Što se odlazaka iz klupskih ureda tiče, opet pričamo o bivšim kapetanima. Matija Dvorneković zvani Nindža, naime, više nije zaposlenik kluba nakon isteka ugovora, posvetit će se nekim drugim stvarima, malo se odmaknuti od nogometa i time završiti ovu svoju eru u voljenom klubu, koja se iz igračkih dana prenijela na posljednje četiri godine u ulozi team managera.
Matija Dvorneković s Goricom je ušao u prvu ligu, bio je i kapetan, a dosad je bio i team manager… Foto: Jurica Galoić/PIXSELL
Od HNK Gorice se oprostila i glasnogovornica Marta Jurenić, koje je u klubu bila posljednjih osam godina, a u ulozi glasnogovornice u prvom dijelu sezone naslijedila Larisu Krizmanić. U klubu će tako tražiti novo rješenje za tu poziciju, baš kao što će tražiti novo rješenje i za posao koji je odrađivao Dvorneković. U tom drugom slučaju, priča se, rješenje bi moglo biti vrlo zanimljivo, ali pričekajmo još malo službene objave, oproštaje, pozdrave…
U svakom slučaju, Gorica ide dalje, a momčad će se s odmora vratiti 22. lipnja. Bit će vrlo zanimljivo vidjeti kako će izgledati kadar koji će se javiti na prozivku trenera Marija Carevića. U njegovu stožeru, kad smo već kod odlazaka, više neće biti Mensur Mujdža, dugogodišnji pomoćnik i trener u omladinskoj školi. I on ide svojim, nekim drugim putem, u potragu za prilikama koje će se, ne sumnjamo, otvarati.
Stiže Nexe, cilj je – odgoditi kraj! A onda stižu dva velika pojačanja…
Rukometaši Gorice u srijedu od 19 sati dočekuju našički Nexe i drugoj utakmici razigravanja za treće mjesto. Našičani imaju četiri od potrebnih šest bodova, Gorica je zasad i dalje na dva…
Rukometaši Gorice ušli su u samu završnice sezone za pamćenje, ali ne bi baš voljeli da je pred njima još samo šezdeset minuta. U tijeku je borba za treće mjesto u prvenstvu, u koje su Gorica i Nexe donijeli po dva boda iz Lige za prvaka, da bi u prvoj utakmici doigravanja Nexe u petak slavio 34-26 i došao do četiri boda u seriji u kojoj je cilj osvojiti ih šest.
Marko Karaula opet je predvodio Goricu s osam golova, Hrvoje Ceković dodao je četiri, Mlakar i Starčević po tri, ali prava šansa ovoga puta nije postojala. Našičani su imali i dvoznamenkastu prednost i do pobjede došli neusporedivo jednostavnije nego u polufinalu Kupa koji dan ranije. Novu priliku Gorica će imati u srijedu od 19 sati u svojoj dvorani, a sve osim poraza donijelo bi još najmanje jednu utakmicu u Našicama.
Međutim, bez obzira na to kako će ova serija završiti, iza Gorice je zaista sjajna sezona. Plasman u Europu i polufinale Kupa u ovim su okolnostima maksimum koji Gorica može ostvariti, ali već sljedeće sezone mogla bi se tražiti prilika za dodatni iskorak.
Naime, Gorica će u novu europsku avanturu, ali i novu sezonu domaćeg prvenstva, krenuti s kadrom koji će biti vrlo sličan aktualnom, jer svi važni igrači ostaju i dalje u klubu, a u pripremi su i pojačanja koja bi trebala nadograditi cijelu priču.
– Dogovorena su dva velika pojačanja, navijači će biti jako zadovoljni… – došapnuli su iz kluba, zasad ne želeći otkriti o kojim se igračima radi.
Dostupne informacije kažu da se radi o jednom ozbiljnom igraču na krilu i jednom vanjskom igraču, koji bi trebao upotpuniti taj dio momčadi, i ovako jako dobro popunjen s Karaulom, Neralićem, Grubišićem, Lopcem, Pittom… Tajanstveni, ali zadovoljan smiješak koji se ukaže na licu kad se najavljuje zasad neimenovana pojačanja kaže da se radi o vrlo zanimljivim imenima, a u danima pred nama trebali bismo doznati i tko se to krije iza ovih najava.
– U svakom slučaju, Gorice će s njima dvojicom biti bolja momčad – uvjereni su iz kluba.
“Bitka za Turopolje” na Grabi: Finale goričkoga kupa za kraj sezone
U utorak u 18 sati kreće finale velikogoričkog nogometnoga kupa, ogled Mraclina i Kurilovca na mraclinskoj Grabi. Bit će to repriza lanjskog finala, koje je bilo sjajno, ali i još jedan korak prema završetku zahtjevnih sezona
Kad se sve zbroji i oduzme, kad se sva uložena energija pomnoži s rezultatima, bit će i u Kurilovcu i u Mraclinu sretni i zadovoljni, i to u prvom redu zato što je – gotovo! Razlozi iz kojih će i jednima i drugima biti drago staviti točku na ovu sezonu nisu jednaki, svatko ima svoje, ali nema dvojbe da će u trećem poluvremenu uživati svi zajedno.
Bude li u nogometnom smislu imalo nalik onome što smo gledali prošle godine u ovo doba, u utakmici identičnog uloga, na istome mjestu, bit će razloga za uživanje i u prva dva poluvremena. I prošle godine, naime, u finalu Kupa Nogometnog središta Velika Gorica, u Mraclinu je domaćin dočekao goste s Udarnika, a završilo je 3-3! Odluka je tako pala s bijele točke, a u raspucavanju je bolji bio Kurilovec.
Gledajući rangove u kojima naši niželigaški klubovi igraju, logično je da su u finalu opet baš Kurilovec i Mraclin. Uz prvoligaša Goricu, koja ne ulazi u ovu vrstu priče, Kurilovec i Mraclin najbolje su što turopoljski nogomet u ovom trenutku ima. I jedina dva kluba koji se natječu pod ingerencijom HNS-a, odnosno drže izvan županijskog nogometa, Kurilovec u četvrtom (3. NL Centar), a Mraclin u petom rangu (4. NL Središte B).
Ništa se po tom pitanju neće mijenjati u sezoni koja dolazi, budući da u ovoj tek završenoj nitko od naših predstavnika u Premijer ligi Zagrebačke županije nije uspio izboriti iskorak, a sezona za nama ponudila je i zanimljive priče iz naših finalista… A tu se vraćamo na onu tezu iz uvoda.
Mraclinci, dakle, jedva čekaju da sezona završi zato što je cijela išla naopako. Krenulo se s gotovo istom momčadi kao prošle sezone, ali s novim trenerom, Milanom Marinićem na klupi. Nije išlo, zaredali su se porazi, pa je preuzeo Saša Sabljak, koji je uspio donekle stabiliirati igru i rezultate, da bi na zimu otišao i on. Pa je krenula potraga za novim trenerom, koja je na Grabu vratila Marka Pancirova, mijenjao se i kadar, ali rezultati su ostali – tu negdje.
Uoči posljednjega kola, po Mraclin rezultatski nevažnog okršaja s Rugvicom, momčad je na 11. mjestu prvenstvene ljestvice, što sigurno ne zadovoljava ambicioznu i vrijednu upravu kluba. Čeka se zato kraj sezone i prekrajanje rostera, pa novi početak u novoj sezoni, pri čemu će se pojačanja potražiti i u redovima današnjeg protivnika.
Kurilovec je, naime, ove sezone ispisao zlatne stranice svoje povijesti u Kupu, istovremeno u prvenstvu odigrao tek prosječnu sezonu, ali i – došao do ruba. Problemi s financijama dovode do toga da postoji ozbiljna mogućnost da najbolji igrači odu i u niži rang, za nešto boljim uvjetima… Kurilovčane čeka još i Alpas Cup, posla će biti i nakon ovoga finala, ali iste brige morit će ih i dalje, budući da nema naznaka da će se financijsko stanje popravljati, pa je pitanje i što nas čeka sljedeće sezone.
Ovu će Kurilovčani, za razliku od domaćina, u utorak i definitivno završiti, i to sa gorko-slatkim uspomenama. Trofej za kraj, naravno, žele i jedni i drugi…
Na blagdan Tijelova, u četvrtak 4. lipnja, na igralištu NK Dinama Hidrel u Novom Čiču, igra se memorijalni nogometni turnir u spomen na jednu od legendi kluba Franju Milanščaka-Giru. Organizatori su obitelj Milanščak i Dinamo Hidrel. Igraju dječaci rođeni 2013. i mlađi (mlađi pioniri) a sudjeluju HAŠK 1903 iz Zagreba, Ban Jelačić Vukovina, Polet Buševec, Gradići, Velika Mlaka, Stupnik, Mladost Buzin i Vatrogasac Kobilić. Turnir starta u 9 sati a finale je na rasporedu u 19. Turnire su minule tri godine osvajali Jelačić Vukovina, Kurilovec i Jarun.
Foto: Mato Paviša
Foto: Mato Paviša
Tko je bio Franjo Milanščak-Gira? Pisali smo već o tome ali vrijedi ponoviti zbog novih mladih nogometaša koji su tu i još dolaze pa i nas starijih da ne zaboravimo. Rođen je 1955. godine, starosjedilac je Novog Čiča a iznenada je preminuo puno prerano 2017. kad je navršio samo 62. godine. Čitav život posvetio je Dinamu Novo Čiče kao igrač, trener, član Uprave, domar. Osim obitelji, najviše je volio nogomet a pamtimo ga i kao velikog navijača Radnika još u Kolarevoj U Velikoj Gorici.
Posebno se mora istaknuti da je Gira bio standardni igrač najbolje generacije Dinama Novo Čiče kroz povijest koja traje već 78 godina (osnovan 1948. godine). Danas zvuči gotovo nevjerojatno, tada 80-ih prošlog stoljeća igrali su uglavnom domaći dečki pojačani velikogoričkim legendama Željkom Plepelićem-Belim, Stjepanom Mesarićem-Čapom, kasnije i nogometnim gospodinom Krunom Zaloker… Ukratko, tri godine a tri ranga gore! Gira i ostali domaći boemi (vidi fotografiju, jedanaestorica više nije s nama)! Sve uz podršku supruge Dubravke (bila je i dopisnica Sportskih novosti) čiji je otac Ivan Palle također bio uspješan trener Dinama Novo Čiče.
Foto: Mato Paviša
Franjo je iza sebe ostavio sinove nogometaše Marijana i Miru koji su također ostavili dubok trag u Dinamu Čiče, danas je već i unuk Fran sa 16 godina standardni član prve momčadi. Unuka Marina igra u ženskoj HNK Gorici i planira upisati tečaj za trenericu a najmlađi Jan “špana” za “Prstiće” kluba iz Novog Čiča. Jedinstveno, zar nije?
8.6.2023. Novo Čiče – 1. memorijal Franjo Milanščak-Gira. Foto: Mato Paviša/Cityportal.hr