Sport

Zašto uvijek kontra Gorice?! Traje nevjerojatan niz čudnih sudačkih odluka…

Dva poništena gola na Poljudu savršeno se uklapaju u frustrirajuću seriju u kojoj se ovog proljeća nalaze nogometaši Gorice. Na baš svakoj utakmici nastavka prvenstva događalo se nešto čudno, bizarno, nepovoljno…

Objavljeno

prije 1 godina

10. ožujka 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

I jutro poslije gostovanja na Poljudu zbrajali su se dojmovi, vrtjele slike jedne nevjerojatne utakmice. Nevjerojatno nesretne, nespretne, nelogične, neobjašnjive… Gorica je izgubila od Hajduka u utakmici u kojoj je imala 62 posto posjeda lopte, duplo više udarac na gol od vodeće momčadi prvenstva (10-5) i potpuno dominaciju tijekom svih 90 minuta. Gorica je, također, izgubila od Hajduka u utakmici u kojoj je zabila jedan gol više od protivnika, no to je poseban dio priče.

Rasprave o tome jesu li trebali biti poništeni golovi Ndockyta i Čuića, je li tu sve bilo čisto, počele su još tijekom utakmice. Pogotovo u slučaju prvog poništenoga gola, situacije u kojoj je Elezi igrao rukom. U večernjem terminu sudački ekspert Damir Skomina je kazao kako je odluka suca Lovrića ispravna, neka druga sudačka tumačenja kažu da to baš i nije tako, a u svemu je sigurno jedno: ovo je sporna situacija!

I nije prva takva ovog proljeća. O ne, daleko od toga. Ulazi u tu kategoriju i milimetarsko zaleđe Čuića kod drugog poništenoga gola, koji ima još jedan sad već karakterističan problem. Sve i da prihvatimo da je Čuić bio za dva milimetra u zaleđu, iako se i o tome da raspravljati, ali potpuno je neshvatljivo da suci nisu vidjeli da je Čuićeva lopta prešla gol-liniju za cijeli jedan metar!

I logično je da se rađa frustracija, jer sva ta poljudska događanja samo su nastavak niza koji je počeo već prvom utakmicom ovog proljeća. U projektu pod radnim nazivom “Uzmimo Gorici što se uzeti može” sudjeluju svi uključeni akteri, na ovaj ili onaj način. Previše je sad već toga da bi bilo slučajno, stječu se tu sve jači argumenti za raspravu o statusu našega kluba u okruženju elitnog razreda hrvatskog nogometa…

Pa, krenimo redom…

Slučaj #1: Gorica – Varaždin

Na otvaranju proljeća predstavila se neka potpuno drukčija Gorica, sa šestoricom novih igrača u prvih 11, a na kraju je završilo podjelom bodova. Jedan od tih novih, Ante Erceg, postavio je konačnih 1-1 u 43. minuti, devet minuta nakon što je Latković doveo Varaždin u vodstvo.

Zabio je Erceg i drugi put, u drugom poluvremenu, nakon sjajnog proigravanja Vrzića, no iz VAR-a su rekli – nema gola! Zaleđe je bilo, naravno, milimetarsko, a gol je poništen. Kruži i priča kako je netko iz VAR sobe poslije priznao da je “mogao zaustaviti kadar i djelić sekunde ranije”, ali to je ionako uvijek slučaj kad je riječ o ovako graničnim situacijama.

Slučaj #2: Istra – Gorica

Golova nije bilo u sljedećem kolu, na gostovanju na pulskom stadionu Aldo Drosina, ali to ne znači da Mario Zebec nije dao sve od sebe da to promijeni. Sudac s kojima Gorica ima brojna loša iskustva iz posljednjih sedam prvoligaških sezona ovom je prilikom u 63. minuti pokazao na centar, a igrač Istre Vinko Rozić pojurio je proslaviti gol koji se – nije dogodio?!

Rozić je pucao glavom, lopta je liznula vanjski dio stative i otišla svojim putem, a Zebec je samouvjereno pokazao da je to gol, da Istra vodi. Nevjerojatna situacija, teško objašnjiva, jer tek uz komunikaciju s VAR-om čovjek je došao do zaključka da lopta uopće nije ušla u gol.

Slučaj #3: Gorica – Osijek

Nova utakmica, novi slučaj, ovoga puta ponešto drukčiji, ali zapravo sličan. Gorica je u sudaru s Osijekom dobila penal, sudac Melnjak vidio je prilično očito igranje rukom Tuije nakon ubacivanja Fiolića, ali evo opet VAR sobe. Je, sve je čisto što se tiče ruke, ali ajmo mi korak unatrag… U trenutku primanja lopte Fiolić je, naravno, bio u milimetarskom zaleđu, pa od penala nema ništa.

Za razliku od prethodna dva slučaja, ovdje je Gorica na kraju uspjela doći do pobjede.

Slučaj #4: Dinamo – Gorica

Prvi proljetni poraz Gorica je upisala kod Dinama, zasluženo na kraju, ali s još jednim detaljem koji upotpunjuje ovaj niz. Igrala se 67. minuta, na semaforu je stajalo 1-1, Hoxha je išao na Steenvoordena, ubacivao i pogodio braniča Gorice, a Zdenko Lovrić iste sekunde pokazuje na bijelu točku!

Steen ga uvjerava da nije igrao rukom, Lovrić odlazi pogledati i shvaća da ipak nije dobro vidio što se dogodilo. I da neće biti ništa od penala u utakmici u kojoj je Gorica dobrim dijelom bila s čovjekom manje. Iako, tu nema ničega spornoga, Čuić je mahao laktovima pa izletio s dva žuta…

Slučaj #5: Gorica – Šibenik

Domaći sudar sa Šibenikom dočekan je kao sudbonosan, imao je ogromnu težinu, a Gorica je na kraju uspjela slaviti s minimalnih 1-0. Uz nove elemente koji se uklapaju u ovu našu priču… Prvi među njima je crveni karton za Antu Ercega u završnici prvog poluvremena, isključenje o kojem se još danima pričalo, osporavalo njegovu ispravnost, ali naravno da je bilo uzalud.

Usput, dobili smo i novi “pokušaj penala”. Budući da je tako lako svirati kontra Gorice, zasvirao je i Ante Terzić u 61. minuti. Lopta pada, pogađa Pajazitija u rame i to je, naravno, penal! Osim što nije, jer tu je ipak VAR tehnologija, uz čiju pomoć je mladi sudac došao do spoznaje da ipak tu nema penala za Goricu. Ni ovoga puta.

Slučaj #6: Gorica – Rijeka

Novo kolo, novi elementi za niz. S Rijekom je na kraju završilo 0-0, ali evo nam i trećeg “pokušaja penala” zaredom. Ljudi pokušavaju, love se za svaku slamku, ali ne ide pa ne ide… Ovaj put sudi Ante Čulina, taman se ulazi u nadoknadu prvog poluvremena, Djouahra ubacuje, Krizmanić blokira, a Čulina kaže – penal! Revolveraški, bez razmišljanja, s puno samopouzdanja i – pogrešno. Snimka pokazuje da je Krizma blokirao loptu prsima, pa opet ništa od “elvera”.

Slučaj #7: Hajduk – Gorica

Na Poljudu se, na kraju toga niza, događalo sve već opisano… Kad se sve zbroji, nije problem pomisliti da je toga ipak malo previše da bi bilo slučajno. I da Gorica ima ozbiljne probleme sa sucima ovog proljeća, koju god spornu situaciju pogledaš…

Sport

Rapsodija za kraj! Ovo je način kako se oprostiti od posebne sezone…

Nogometaši Kurilovca zaključili su sezonu u 3. NL Centar visokom pobjedom 6-2 protiv Prečkog, čime su prvenstvo okončali na devetome mjestu. Prvi klupski “topnik” je s 15 golova Luka Sedlaček, treći strijelac lige

Objavljeno

prije 9 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Teška i sparna subota već je počela ulaziti u svoju posljednju fazu kad su, od 18 sati, na Udarniku nogometaši Kurilovca krenuli u svoj završni boj što se tiče ove sezone u 3. NL Centar. Posebna je sezona iza nas što se tiče NK Kurilovca, u Kupu Hrvatske ispisana je klupska povijest, ali istovremeno je tu postajala i nešto tamnija strana medalje, u obliku nešto skromnijih rezultata u proljetnom dijelu sezone. Posljednje kolo bilo je prilika da dojam na kraju bude gotovo pa potpuno pozitivan, a ta je prilika i iskorištena…

Na kurilovečko nogometno zdanje stigli su gosti iz Zagreba, nogometaši Prečkog, a Kurilovčani su od prve minute krenuli kao gladni lavovi. Nakon što je nažalost već u sedmoj minuti morao izaći Elijah Chikwado, povratnik nakon ozljede, krenula je serija puno ljepših trenutaka. Prvog u nizu potpisao je Antonio Novak u 13. minuti, golom za 1-0 domaćina.

Već pet minuta poslije pogodio je i Mateo Pršir, a do poluvremena je Prečko potpuno “razmontirano”. Drugim golom Novaka Kurilovčani su u 36. minuti poveli 3-0, a poker lopti u gostujućoj mreži zaključio je Luka Sedlaček.

Pokušao je trener Prečkog s promjenama na poluvremenu, ali već u prvoj minuti nastvka Kurilovec vodi 5-0! Ponovno je pogodio Pršir, ali ovoga puta David, drugi brat. Ogromnih i pomalo teniskih 6-0 postavio je Jakov Caganić golom u 62. minuti, a onda su konačno do daha došli i indisponirani Zagrepčani. Na 6-1 smanjili su iz penala preko Madunića u 66. minuti, a na konačnih 6-2 preko Ožanića u 70.

Kurilovec je tako sezonu završio na devetome mjestu, što nikoga u klubu ni među kibicima neće oduševiti, ali dvije vezane pobjede u zadnja dva kola ipak su uljepšale dojam.

Nastavite čitati

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 9 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Sport

Ulaznice za Svjetsko koštaju kao suho zlato! A i nema ih baš…

Kako se približava početak Svjetskog prvenstva u nogometu, ulaznica je očekivano sve manje, a njihove cijene odlaze u nebo…

Objavljeno

prije 12 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Manje od tri tjedna prije početka Svjetskog prvenstva u nogometu 2026., podaci specijaliziranog portala Ticketdata.com upućuju na vrlo ograničenu dostupnost ulaznica na službenom FIFA-inu prodajnom kanalu. Naime, 93 od ukupno 104 utakmice imale su manje od tisuću dostupnih ulaznica u izravnoj FIFA-inoj prodaji, dok je samo 11 utakmica bilo iznad te granice. Taj podatak ne znači nužno da su stadioni rasprodani, niti da neće biti dodatnih kontingenata ili ulaznica putem službenog tržišta za preprodaju, ali pokazuje da je najveći dio ponude uoči završne faze već apsorbiran.

Svjetsko prvenstvo igrat će se od 11. lipnja do 19. srpnja , bit će to prvo izdanje sa 48 reprezentacija i 104 utakmice, što ga čini najvećim turnirom u povijesti natjecanja. Veći broj reprezentacija, šire geografsko područje i raspored kroz 16 gradova domaćina stvaraju drukčiju dinamiku potražnje nego na prethodnim svjetskim prvenstvima. Interes navijača ne ovisi samo o snazi reprezentacija, nego i o lokaciji, dostupnosti putovanja, cijeni smještaja, lokalnoj dijaspori, protivniku, terminu utakmice i fazi natjecanja.

Prema podacima koje je prenio The Sports Examiner, među utakmicama s više od 1.000 dostupnih ulaznica na FIFA-inu izravnom prodajnom mjestu najviše se izdvajao susret Curaçaa i Obale Bjelokosti u Philadelphiji 25. lipnja, za koji je bilo prikazano 3.472 ulaznice. Na toj listi nema niti jedne utakmice u kojoj sudjeluje Hrvatska, no tu se izričito navodi da broj ulaznica prikazanih na FIFA-inu kanalu nije isto što i konačna popunjenost stadiona, jer ne uključuje sve preprodajne ponude, moguće kasnije kontingente, sponzorske i organizacijske alokacije, kao ni ulaznice koje u trenutku praćenja nisu bile ponuđene javnosti.

Posebno zanimljiv dio izvješća odnosi se na takozvane “get-in” cijene, odnosno najniže dostupne cijene ulaznica na sekundarnom tržištu za pojedinu utakmicu. Najniže prikazane cijene na preprodajnim platformama pokazivale su da su samo četiri utakmice bile ispod 200 američkih dolara. Najniži prag naveden je za susret Cabo Verdea i Saudijske Arabije u Houstonu 26. lipnja, s početnom cijenom od 178 dolara. Jordan protiv Alžira u Santa Clari bio je naveden na 182 dolara, Austrija protiv Jordana na 187 dolara, a Uzbekistan protiv DR Konga u Atlanti na 196 dolara.

Treba naglasiti da “get-in” cijena nije prosječna cijena svih ulaznica, nego najniža dostupna ulazna točka na određenom tržištu u određenom trenutku. Ona može brzo rasti ili padati, osobito ako se promijeni ponuda na službenom ili sekundarnom tržištu. Kod velikih sportskih događaja najniža preprodajna cijena često odražava kombinaciju potražnje i prodajne strategije vlasnika ulaznica, a ne samo realnu popularnost reprezentacije. Zato se takvi podaci mogu koristiti kao tržišni signal, ali ne i kao konačna ocjena očekivane atmosfere na stadionu.

Najviše pozornosti privukao je podatak da je Iran, prema prosječnoj “get-in” cijeni za utakmice svoje reprezentacije, bio na dnu ljestvice među sudionicima turnira. The Sports Examiner navodi da je prosječna najniža cijena za Iran iznosila 267 dolara. U istom izvješću istaknuto je da su najviše prosječne “get-in” cijene imale utakmice Meksika, s prosjekom od 1704, Brazila s 1326, Portugala s 1322, Kolumbije s 1.267 i Škotske s 969 dolara.

Na suprotnom kraju ljestvice nalaze se utakmice s najvišim najnižim cijenama na sekundarnom tržištu. Prema The Sports Examineru, najskuplji “get-in” prag imao je finalni susret 19. srpnja u East Rutherfordu, s iznosom od 7.982 dolara. Među najvišim cijenama navedeni su i Kolumbija protiv Portugala u Miami Gardensu 27. lipnja, polufinala u Dallasu i Atlanti, Meksiko protiv Južne Koreje u Guadalajari te otvorenje Meksika protiv Južnoafričke Republike u Mexico Cityju. U vrhu su se našle i kasnije nokaut utakmice u Miami Gardensu i Kansas Cityju, kao i susret Škotske i Brazila u Miami Gardensu.

Takav raspored cijena očekivan je za turnir te veličine. Finale SP-a tradicionalno je najskuplja utakmica, jer ga traže neutralni gledatelji, navijači reprezentacija koje još nisu poznate i putnici koji žele prisustvovati završnici bez obzira na sudionike. Visoke cijene za utakmice Meksika dodatno se mogu objasniti statusom domaćina i povijesnim značajem nastupa u Meksiku.

FIFA-in službeni raspored potvrđuje da će finale biti odigrano 19. srpnja 2026. na stadionu New York New Jersey, dok će se polufinala igrati 14. srpnja u Dallasu i 15. srpnja u Atlanti. Utakmica za treće mjesto zakazana je za 18. srpnja u Miamiju. Nokaut faza, uključujući novo kolo šesnaestine finala, počinje 28. lipnja, čime turnir dobiva dodatni natjecateljski sloj u odnosu na format s 32 reprezentacije. Više utakmica u završnici znači i više prilika za prodaju, ali i veću konkurenciju među gradovima domaćinima.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Zaslužena pobjeda Lukavca protiv Klasa u Mičevcu

Objavljeno

prije 12 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 32. kolu Premier lige izgubio od Lukavca rezultatom 0:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad prikazala zreliju igru i zasluženo pobijedila.