Sport

Zašto uvijek kontra Gorice?! Traje nevjerojatan niz čudnih sudačkih odluka…

Dva poništena gola na Poljudu savršeno se uklapaju u frustrirajuću seriju u kojoj se ovog proljeća nalaze nogometaši Gorice. Na baš svakoj utakmici nastavka prvenstva događalo se nešto čudno, bizarno, nepovoljno…

Objavljeno

prije 1 godina

10. ožujka 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

I jutro poslije gostovanja na Poljudu zbrajali su se dojmovi, vrtjele slike jedne nevjerojatne utakmice. Nevjerojatno nesretne, nespretne, nelogične, neobjašnjive… Gorica je izgubila od Hajduka u utakmici u kojoj je imala 62 posto posjeda lopte, duplo više udarac na gol od vodeće momčadi prvenstva (10-5) i potpuno dominaciju tijekom svih 90 minuta. Gorica je, također, izgubila od Hajduka u utakmici u kojoj je zabila jedan gol više od protivnika, no to je poseban dio priče.

Rasprave o tome jesu li trebali biti poništeni golovi Ndockyta i Čuića, je li tu sve bilo čisto, počele su još tijekom utakmice. Pogotovo u slučaju prvog poništenoga gola, situacije u kojoj je Elezi igrao rukom. U večernjem terminu sudački ekspert Damir Skomina je kazao kako je odluka suca Lovrića ispravna, neka druga sudačka tumačenja kažu da to baš i nije tako, a u svemu je sigurno jedno: ovo je sporna situacija!

I nije prva takva ovog proljeća. O ne, daleko od toga. Ulazi u tu kategoriju i milimetarsko zaleđe Čuića kod drugog poništenoga gola, koji ima još jedan sad već karakterističan problem. Sve i da prihvatimo da je Čuić bio za dva milimetra u zaleđu, iako se i o tome da raspravljati, ali potpuno je neshvatljivo da suci nisu vidjeli da je Čuićeva lopta prešla gol-liniju za cijeli jedan metar!

I logično je da se rađa frustracija, jer sva ta poljudska događanja samo su nastavak niza koji je počeo već prvom utakmicom ovog proljeća. U projektu pod radnim nazivom “Uzmimo Gorici što se uzeti može” sudjeluju svi uključeni akteri, na ovaj ili onaj način. Previše je sad već toga da bi bilo slučajno, stječu se tu sve jači argumenti za raspravu o statusu našega kluba u okruženju elitnog razreda hrvatskog nogometa…

Pa, krenimo redom…

Slučaj #1: Gorica – Varaždin

Na otvaranju proljeća predstavila se neka potpuno drukčija Gorica, sa šestoricom novih igrača u prvih 11, a na kraju je završilo podjelom bodova. Jedan od tih novih, Ante Erceg, postavio je konačnih 1-1 u 43. minuti, devet minuta nakon što je Latković doveo Varaždin u vodstvo.

Zabio je Erceg i drugi put, u drugom poluvremenu, nakon sjajnog proigravanja Vrzića, no iz VAR-a su rekli – nema gola! Zaleđe je bilo, naravno, milimetarsko, a gol je poništen. Kruži i priča kako je netko iz VAR sobe poslije priznao da je “mogao zaustaviti kadar i djelić sekunde ranije”, ali to je ionako uvijek slučaj kad je riječ o ovako graničnim situacijama.

Slučaj #2: Istra – Gorica

Golova nije bilo u sljedećem kolu, na gostovanju na pulskom stadionu Aldo Drosina, ali to ne znači da Mario Zebec nije dao sve od sebe da to promijeni. Sudac s kojima Gorica ima brojna loša iskustva iz posljednjih sedam prvoligaških sezona ovom je prilikom u 63. minuti pokazao na centar, a igrač Istre Vinko Rozić pojurio je proslaviti gol koji se – nije dogodio?!

Rozić je pucao glavom, lopta je liznula vanjski dio stative i otišla svojim putem, a Zebec je samouvjereno pokazao da je to gol, da Istra vodi. Nevjerojatna situacija, teško objašnjiva, jer tek uz komunikaciju s VAR-om čovjek je došao do zaključka da lopta uopće nije ušla u gol.

Slučaj #3: Gorica – Osijek

Nova utakmica, novi slučaj, ovoga puta ponešto drukčiji, ali zapravo sličan. Gorica je u sudaru s Osijekom dobila penal, sudac Melnjak vidio je prilično očito igranje rukom Tuije nakon ubacivanja Fiolića, ali evo opet VAR sobe. Je, sve je čisto što se tiče ruke, ali ajmo mi korak unatrag… U trenutku primanja lopte Fiolić je, naravno, bio u milimetarskom zaleđu, pa od penala nema ništa.

Za razliku od prethodna dva slučaja, ovdje je Gorica na kraju uspjela doći do pobjede.

Slučaj #4: Dinamo – Gorica

Prvi proljetni poraz Gorica je upisala kod Dinama, zasluženo na kraju, ali s još jednim detaljem koji upotpunjuje ovaj niz. Igrala se 67. minuta, na semaforu je stajalo 1-1, Hoxha je išao na Steenvoordena, ubacivao i pogodio braniča Gorice, a Zdenko Lovrić iste sekunde pokazuje na bijelu točku!

Steen ga uvjerava da nije igrao rukom, Lovrić odlazi pogledati i shvaća da ipak nije dobro vidio što se dogodilo. I da neće biti ništa od penala u utakmici u kojoj je Gorica dobrim dijelom bila s čovjekom manje. Iako, tu nema ničega spornoga, Čuić je mahao laktovima pa izletio s dva žuta…

Slučaj #5: Gorica – Šibenik

Domaći sudar sa Šibenikom dočekan je kao sudbonosan, imao je ogromnu težinu, a Gorica je na kraju uspjela slaviti s minimalnih 1-0. Uz nove elemente koji se uklapaju u ovu našu priču… Prvi među njima je crveni karton za Antu Ercega u završnici prvog poluvremena, isključenje o kojem se još danima pričalo, osporavalo njegovu ispravnost, ali naravno da je bilo uzalud.

Usput, dobili smo i novi “pokušaj penala”. Budući da je tako lako svirati kontra Gorice, zasvirao je i Ante Terzić u 61. minuti. Lopta pada, pogađa Pajazitija u rame i to je, naravno, penal! Osim što nije, jer tu je ipak VAR tehnologija, uz čiju pomoć je mladi sudac došao do spoznaje da ipak tu nema penala za Goricu. Ni ovoga puta.

Slučaj #6: Gorica – Rijeka

Novo kolo, novi elementi za niz. S Rijekom je na kraju završilo 0-0, ali evo nam i trećeg “pokušaja penala” zaredom. Ljudi pokušavaju, love se za svaku slamku, ali ne ide pa ne ide… Ovaj put sudi Ante Čulina, taman se ulazi u nadoknadu prvog poluvremena, Djouahra ubacuje, Krizmanić blokira, a Čulina kaže – penal! Revolveraški, bez razmišljanja, s puno samopouzdanja i – pogrešno. Snimka pokazuje da je Krizma blokirao loptu prsima, pa opet ništa od “elvera”.

Slučaj #7: Hajduk – Gorica

Na Poljudu se, na kraju toga niza, događalo sve već opisano… Kad se sve zbroji, nije problem pomisliti da je toga ipak malo previše da bi bilo slučajno. I da Gorica ima ozbiljne probleme sa sucima ovog proljeća, koju god spornu situaciju pogledaš…

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 1 sat

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 4 sata

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 7 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.