Zašto uvijek kontra Gorice?! Traje nevjerojatan niz čudnih sudačkih odluka…
Dva poništena gola na Poljudu savršeno se uklapaju u frustrirajuću seriju u kojoj se ovog proljeća nalaze nogometaši Gorice. Na baš svakoj utakmici nastavka prvenstva događalo se nešto čudno, bizarno, nepovoljno…
I jutro poslije gostovanja na Poljudu zbrajali su se dojmovi, vrtjele slike jedne nevjerojatne utakmice. Nevjerojatno nesretne, nespretne, nelogične, neobjašnjive… Gorica je izgubila od Hajduka u utakmici u kojoj je imala 62 posto posjeda lopte, duplo više udarac na gol od vodeće momčadi prvenstva (10-5) i potpuno dominaciju tijekom svih 90 minuta. Gorica je, također, izgubila od Hajduka u utakmici u kojoj je zabila jedan gol više od protivnika, no to je poseban dio priče.
Rasprave o tome jesu li trebali biti poništeni golovi Ndockyta i Čuića, je li tu sve bilo čisto, počele su još tijekom utakmice. Pogotovo u slučaju prvog poništenoga gola, situacije u kojoj je Elezi igrao rukom. U večernjem terminu sudački ekspert Damir Skomina je kazao kako je odluka suca Lovrića ispravna, neka druga sudačka tumačenja kažu da to baš i nije tako, a u svemu je sigurno jedno: ovo je sporna situacija!
I nije prva takva ovog proljeća. O ne, daleko od toga. Ulazi u tu kategoriju i milimetarsko zaleđe Čuića kod drugog poništenoga gola, koji ima još jedan sad već karakterističan problem. Sve i da prihvatimo da je Čuić bio za dva milimetra u zaleđu, iako se i o tome da raspravljati, ali potpuno je neshvatljivo da suci nisu vidjeli da je Čuićeva lopta prešla gol-liniju za cijeli jedan metar!
I logično je da se rađa frustracija, jer sva ta poljudska događanja samo su nastavak niza koji je počeo već prvom utakmicom ovog proljeća. U projektu pod radnim nazivom “Uzmimo Gorici što se uzeti može” sudjeluju svi uključeni akteri, na ovaj ili onaj način. Previše je sad već toga da bi bilo slučajno, stječu se tu sve jači argumenti za raspravu o statusu našega kluba u okruženju elitnog razreda hrvatskog nogometa…
Pa, krenimo redom…
Slučaj #1: Gorica – Varaždin
Na otvaranju proljeća predstavila se neka potpuno drukčija Gorica, sa šestoricom novih igrača u prvih 11, a na kraju je završilo podjelom bodova. Jedan od tih novih, Ante Erceg, postavio je konačnih 1-1 u 43. minuti, devet minuta nakon što je Latković doveo Varaždin u vodstvo.
Zabio je Erceg i drugi put, u drugom poluvremenu, nakon sjajnog proigravanja Vrzića, no iz VAR-a su rekli – nema gola! Zaleđe je bilo, naravno, milimetarsko, a gol je poništen. Kruži i priča kako je netko iz VAR sobe poslije priznao da je “mogao zaustaviti kadar i djelić sekunde ranije”, ali to je ionako uvijek slučaj kad je riječ o ovako graničnim situacijama.
Slučaj #2: Istra – Gorica
Golova nije bilo u sljedećem kolu, na gostovanju na pulskom stadionu Aldo Drosina, ali to ne znači da Mario Zebec nije dao sve od sebe da to promijeni. Sudac s kojima Gorica ima brojna loša iskustva iz posljednjih sedam prvoligaških sezona ovom je prilikom u 63. minuti pokazao na centar, a igrač Istre Vinko Rozić pojurio je proslaviti gol koji se – nije dogodio?!
Rozić je pucao glavom, lopta je liznula vanjski dio stative i otišla svojim putem, a Zebec je samouvjereno pokazao da je to gol, da Istra vodi. Nevjerojatna situacija, teško objašnjiva, jer tek uz komunikaciju s VAR-om čovjek je došao do zaključka da lopta uopće nije ušla u gol.
Slučaj #3: Gorica – Osijek
Nova utakmica, novi slučaj, ovoga puta ponešto drukčiji, ali zapravo sličan. Gorica je u sudaru s Osijekom dobila penal, sudac Melnjak vidio je prilično očito igranje rukom Tuije nakon ubacivanja Fiolića, ali evo opet VAR sobe. Je, sve je čisto što se tiče ruke, ali ajmo mi korak unatrag… U trenutku primanja lopte Fiolić je, naravno, bio u milimetarskom zaleđu, pa od penala nema ništa.
Za razliku od prethodna dva slučaja, ovdje je Gorica na kraju uspjela doći do pobjede.
Slučaj #4: Dinamo – Gorica
Prvi proljetni poraz Gorica je upisala kod Dinama, zasluženo na kraju, ali s još jednim detaljem koji upotpunjuje ovaj niz. Igrala se 67. minuta, na semaforu je stajalo 1-1, Hoxha je išao na Steenvoordena, ubacivao i pogodio braniča Gorice, a Zdenko Lovrić iste sekunde pokazuje na bijelu točku!
Steen ga uvjerava da nije igrao rukom, Lovrić odlazi pogledati i shvaća da ipak nije dobro vidio što se dogodilo. I da neće biti ništa od penala u utakmici u kojoj je Gorica dobrim dijelom bila s čovjekom manje. Iako, tu nema ničega spornoga, Čuić je mahao laktovima pa izletio s dva žuta…
Slučaj #5: Gorica – Šibenik
Domaći sudar sa Šibenikom dočekan je kao sudbonosan, imao je ogromnu težinu, a Gorica je na kraju uspjela slaviti s minimalnih 1-0. Uz nove elemente koji se uklapaju u ovu našu priču… Prvi među njima je crveni karton za Antu Ercega u završnici prvog poluvremena, isključenje o kojem se još danima pričalo, osporavalo njegovu ispravnost, ali naravno da je bilo uzalud.
Usput, dobili smo i novi “pokušaj penala”. Budući da je tako lako svirati kontra Gorice, zasvirao je i Ante Terzić u 61. minuti. Lopta pada, pogađa Pajazitija u rame i to je, naravno, penal! Osim što nije, jer tu je ipak VAR tehnologija, uz čiju pomoć je mladi sudac došao do spoznaje da ipak tu nema penala za Goricu. Ni ovoga puta.
Slučaj #6: Gorica – Rijeka
Novo kolo, novi elementi za niz. S Rijekom je na kraju završilo 0-0, ali evo nam i trećeg “pokušaja penala” zaredom. Ljudi pokušavaju, love se za svaku slamku, ali ne ide pa ne ide… Ovaj put sudi Ante Čulina, taman se ulazi u nadoknadu prvog poluvremena, Djouahra ubacuje, Krizmanić blokira, a Čulina kaže – penal! Revolveraški, bez razmišljanja, s puno samopouzdanja i – pogrešno. Snimka pokazuje da je Krizma blokirao loptu prsima, pa opet ništa od “elvera”.
Slučaj #7: Hajduk – Gorica
Na Poljudu se, na kraju toga niza, događalo sve već opisano… Kad se sve zbroji, nije problem pomisliti da je toga ipak malo previše da bi bilo slučajno. I da Gorica ima ozbiljne probleme sa sucima ovog proljeća, koju god spornu situaciju pogledaš…
Sportske igre mladih Šahovsko natjecanje Zagrebačke županije održano je u Buševcu za plasman na završno natjecanje Sportske igre mladih, koje će biti održano u Rijeci. Natjecanje je održano u dvije skupine: za uzrast do 11 godina i za uzrast do 15 godina.
Buevec, svibanj 2026. Natjecanje za plasman na Sportske igre mladih i seminar za ahovske suce. Foto: K Polet
Buevec, svibanj 2026. Natjecanje za plasman na Sportske igre mladih i seminar za ahovske suce. Foto: K Polet
Zajedno su igrali djevojčice i dječaci, a tri prvoplasirane djevojčice i tri prvoplasirana dječaka u svom uzrastu dobili su medalje. Prvaci su izborili plasman na završno natjecanje Sportske igre mladih.
Buevec, svibanj 2026. Natjecanje za plasman na Sportske igre mladih i seminar za ahovske suce. Foto: K Polet
Buevec, svibanj 2026. Natjecanje za plasman na Sportske igre mladih i seminar za ahovske suce. Foto: K Polet
Poredak U15: 1. Larisa Živčić, 2. Melani Đurašin, 3. Maja Kos; 1. Vid Karan, 2. Marin Doko, 3. Juraj Ilić. Poredak U11: 1. Maša Šuligoj, 2. Marta Rožić, 3. Paula Kovačević; 1. Borna Križanić, 2. Matija Pek, 3. Viktor Heinrich.
Tečaj za šahovske suce Seminar za klupske i županijske šahovske suce u organizaciji ogranka Centar Hrvatske udruge šahovskih sudaca (HUŠS) i ŠK Polet Buševec održan je u prostorijama ŠK Polet Buševec, od 23 do 24. svibnja 2026, godine.. Predavači na seminaru bili su međunarodni sudac Siniša Režek i drzavni sudac Maroje Portada.
Buevec, svibanj 2026. Natjecanje za plasman na Sportske igre mladih i seminar za ahovske suce. Foto: K Polet
Seminar je uspješno završilo ukupno 24 kandidata. Nakon položenog teorijskog i praktičnog dijela ispita njih 14 steklo je zvanje klupskog, a 10 zvanje županijskog šahovskog suca.
Prema izjavi predavača seminar je po brojnosti i komponentama tečaja bio jedan od najvećih i najkvalitetnijih u RH, od osamostaljenja. Predsjednik Ogranka Centar HUŠS Robert Kupek, nakon razgovora sa sudionicima, istaknuo je veliko zadovoljstvo organizacijom i kvalitetom seminara: ”Izvrstan tečaj, ljudi iznimno zadovoljni, metodički savršeno osmišljeno!” (Tekst: Zlatko Rožić)
Ovogodišnje ekipno Finale kupa Hrvatske odigrano je u mjestu Brela. Završeno je u nedjelju, 17. svibnja 2026. godine. Natjecale su se 32 ekipe, a među tih 32 plasman je izborila i ekipa ŠK Polet. Prvo mjesto osvojila je ekipa ŠK Petar Sedlar-Pepe (Kaštel Novi), a slijedili su GŠK Solin-Cemex (Solin) i ŠK Stridon (Štrigova). Natjecanje se moglo pratiti na 48 ploča uživo, što je bilo vrlo zanimljivo za ljubitelje šaha.
Brela, svibanj 2026. Finale Kupa Hrvatske u ahu. Foto: K Polet
Brela, svibanj 2026. Finale Kupa Hrvatske u ahu. Foto: K Polet
Ekipa Poleta nastupila je u sastavu: Filip Radenić, koji je ovih dana ispunio normu FIDE majstora, Željko Jukić NM, Goran Radić MK i Tereza Dejanović NM. Radenić je na prvoj ploči pokazao da može i dalje napredovati. Od 6 partija osvojio je 4,5 boda i osvojio 33 nova rejting boda. Poraz je doživio od velemajstora Ante Brkića, ali je pobijedio velemajstora Aleksandra Kovačevića iz Srbije. Odlično je igrala i Tereza Dejanović, koja također u zadnje vrijeme dobro napreduje i prešla je granicu od 2000 rejting bodova. Polet je podijelio 13.mjesto zajedno s prvoligašima ŠK Mihovljan, ŠK Dugo Selo i još 4 kuba iz 2.lige.
Trodnevno 13. Državno prvenstvo mažoret timova završeno je jučer (nedjelja, 24.05.2026.) u organizaciji Hrvatske udruge mažoret timova (HUMT-a, predsjednik Vlado Palac) i suorganizaciji Grada Siska odnosno Plesačke udruge Stardance Sisak. Prvenstvo je održano u Sportskoj dvorani Brezovica u Sisku (22. do 24. svibnja 2026. godine).
Sisak, 24.05.2026. 13.Državno prvenstvo mažoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Sisak, 24.05.2026. 13.Državno prvenstvo mažoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Sisak, 24.05.2026. 13.Državno prvenstvo mažoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Trećeg dana na prvenstvu sudjelovalo je 14 timova: Belečke mažoretkinje (Belec), Halubajke Viškovo (Viškovo), Jelačićke – Zaprešićke mažoretkinje, Mažoretkinje DND-a Budinščina, Mažoretkinje Dubrovčan (Dubrovčan), Mažoretkinje Grada Kutine, Mažoretkinje Grada Svetog Ivana Zeline, Plesna udruga Magi (Graberje Ivaničko – Ivanić Grad), Plesna udruga Ritmokracija (Brdovec), Plesna udruga Stardance Sisak, Plesni klub Barbara (Velika Mlaka – Velika Gorica), Stankovačke mažoretkinje (Stankovci), Tribunjske mažoretkinje (Tribunj) i Vodiške mažoretkinje (Vodice).
Sisak, 24.05.2026. 13.Državno prvenstvo mažoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Sisak, 24.05.2026. 13.Državno prvenstvo mažoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Sisak, 24.05.2026. 13.Državno prvenstvo mažoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Trećeg dana natjecanja izvedeno je više od stotinu koreografija (uračunat i show program) u konkurenciji sva tri dobna uzrasta: kadetkinja, juniorki i seniorki. Izvedbe je ocjenjivao sudački žiri u sastavu: Vlado Palac – delegat natjecanja, Lucija Palac, Ivana Mišević (svi iz Velike Gorice), Sara Bogović (Veliko Trgovišće), Ana Marija Benčić (Kutina), Josipa Razum (Ivanić Grad), Petra Kocman (Budinščina) i Katarina Ahel.
Sisak, 24.05.2026. 13.Državno prvenstvo mažoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Sisak, 24.05.2026. 13.Državno prvenstvo mažoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Sisak, 24.05.2026. 13.Državno prvenstvo mažoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Sisak, 24.05.2026. 13.Državno prvenstvo mažoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Dvostruke osvajačice Kupa Hrvatske 2026. su mažoretkinje Plesnog kluba Barbara (juniorke i kadetkinje) i Mažoretkinje Dubrovčan u konkurenciji seniorki.
Prije početka susreta domaća uprava prigodnim je dresom s brojem 200 nagradila Ivana Kosa za dvjestoti nastup u dresu Mraclina, a iskusni napadač jubilej je obilježio asistencijom i pogotkom. Nogometaši Mraclina ostvarili su važnu pobjedu u borbi za bijeg iz donjeg dijela tablice svladavši na Novoj grabi Metalac iz Siska rezultatom 3:0.
Domaćini su do prednosti stigli u 34. minuti kada je nakon ubačaja Frana Krilića s desne strane glavom precizan bio Dominik Smolković. Mraclin je i u nastavku bio bolja momčad, a vodstvo je povećano u 52. minuti. Ivan Kos probio je desni bok gostiju i ubacio u peterac gdje je Igor Hajduk na drugoj vratnici pospremio loptu u mrežu za 2:0.
Točku na zasluženu pobjedu stavio je upravo slavljenik Ivan Kos u 70. minuti. Nakon kornera i nekoliko odbijanaca lopta je stigla do domaćeg napadača koji je s četrnaest metara preciznim prizemnim udarcem pogodio iza leđa vratara Blagojevića. Ovom pobjedom Mraclin je dva kola prije kraja napravio važan korak prema očuvanju četvrtoligaškog statusa.
IV. NL SREDIŠTE ZAGREB – B, 28. kolo
MRACLIN – METALAC (S) 3:0
Stadion Nova graba. Gledatelja 70.
Sudac: Juraj Mikšec (Vrbovec). Pomoćnici: Luka Bradašić (Novska) i Veronika Muraja (Rajić).
MRACLIN: Matejčić (od 78. Zagorac), Marjanović, J. Domitrović, Rajić, Brdek, Smolković (od 60. Matić), Borovac, Tokić, Krilić, Hajduk, I. Kos (od 83. Hodalin). Trener: Marko Pancirov.
METALAC (S): Blagojević, Čajani, Acel, Matić (od 53. Pupić), Bičanić, Ayuba, Kesse (od 53. Perić), Brlečić, Krištopović, Knežević (od 57. Bekonjić), Vincelj (od 53. Brlić). Trener: Dalibor Sanader.
*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.
Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…
Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…
Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.
Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.
Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…
Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.
Naš i gotovo.
I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.
U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.
Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.
I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.
Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.
Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!
Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL
P. S. Naš Marin!
Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.
Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.
– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.
Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.