U prestižnom ugostiteljskom lokalu Pivnica u Velikoj Gorici, u utorak 15. travnja poslijepodne, okupilo se vrlo zanimljivo društvo dama u zrelim i takozvanim zlatnim godinama života te njihovi muški vršnjaci. Skup su organizirali Ivan i Stjepan Mikulčić.

– Svi okupljeni smo generacija koja je prije 60 godina u Velikoj Gorici završila osmogodišnje osnovno školovanje i tako stekla ondašnju malu maturu. Uglavnom smo rođeni 1950. godine i domicilni smo stanovnici Velike Gorice i susjednih mjesta; Plesa, Rakarja, Kurilovca, Novog Čiča, Okuja, Velike Mlake i još nekih. Red je da druženjem malo proslavimo zaista veliki jubilej rastanka od vjerojatno najljepšeg razdoblja života i prisjetimo se tih lijepih dana – uvodno je kazao Ivan Mikulčić Mika.

Dobro je zapamtio kako je izgledala Gorica tih davnih dana.

– Velika Gorica je tad još bila na početku svojeg razvoja pa smo prvi razred odradili na početku Zagrebačke ulice, s desne strane, nedaleko parka u samom centru grada, u jednoj tada prigodnoj zgradi, u kojoj je kasnije bila trgovina Ve-go. Učiteljica je bila Stanka Matijašec. Kasnije smo se selili na suprotnu stranu ulice, u prostorije današnjeg Veleučilišta, pa u takozvanu Kulu, u blizini zgrade DVD-a, sad Udruženje obrtnika, a na kraju u potpuno novu školu, danas OŠ Eugena Kvaternika – otkriva Mika i dodaje:

– U novoj školi dobili smo i malu dvoranu za tjelovježbu, pa nismo više morali kroz kukuruze prema Kolarevoj, nedaleko tadašnjeg legendarnog igrališta NK Radnika, gdje smo vježbali u jednoj prizemnici koja još i danas postoji, odmah iza glavne pošte i HEP-a, a zvali smo je “sokolana”. U novoj školi razrednica nam je bila Josipa Čeranić.

Generacija učenika koji su pohađali 8. A, njih 22, okupila se i prije dvije godine na istom mjestu, u Pivnici, pa Mikulčić ima vjerodostojne podatke o broju učenika koji su u osam godina prodefilirali razredom.

– Na popisu imam oko 60 učenika. Neki su zajedno odradili svih osam godina, neki su se odselili, neki stigli iz susjednih mjesta od petog razreda nadalje, neki promijenili razred ili školu, a kasnije je, nažalost, dosta njih i preminulo. Ovom novom okupljanju odazvali su se Ankica Kranjčina (rođena Črnjak), Đurđica Dolački, Đurđa Nemet (Đuksi), Ankica Kadabec (Mirenić), Višnja Pavša (Peternac), Nada Gršetić (Stanković), Đurđa Plepelić (Šapković), Marija Pupić (Vugrinović), Franjo Bartolić, Miro Brigljević, Kazimir Fabečić, Ivica Jancetić, Zlatko Katulić, Stjepan Kliček, Marko Krilić, Ivan Mikulčić, Stjepan Mikulčić, Mato Paviša, Ratko Radić, Stjepan Zagorec, Josip Zubec i Božidar Župetić. Prije dvije godine odazvali su se i Ivan Godinić te Zvonko Mučnjak, koji su ovaj put bili spriječeni zbog bolesti.

Ivan Mikulčić dodao je i kako je red da se spomenu oni koji su, nažalost, puno prerano preminuli.

– To su Josip Bratković, Vlado Brigljević Šterna, Zlatko Brigljević Riba, Diana Daubachy, Stjepan Kavur, Nenad Kos, Stjepan Kovačić, Ivan Ljeljak, Ivan Lisec, Višnja Mikša, Ivan Munđer, Marica Plepelić, Branka Postić, Štefica Poturić, Milan Šipušić, Branko Trdić, Ivan Veselić, Marica Zubec i Mijo Gusić -pokazao je Ivan Mikulčić svoj precizan istraživački rad, pa i pamćenje.

Mika je bio ponajbolji učenik razreda, a kasnije je postao diplomirani inženjer prometa. Od 1977. do 1989. godine bio je djelatnik Gradske uprave grada Zagreba, u tadašnjem Sekretarijatu za promet. Godine 1981. autor je idejnog rješenja jednosmjernog prometa kroz Veliku Goricu, koje je i sprovedeno, a egzistira i danas. Bavio se i sportom, odlično igrao nogomet za velikogorički Radnik, a u bivšoj državi bio je prvoligaški sudac, kao i u hrvatskoj ligi. I drugi učenici iz ondašnjeg A razreda bili su kasnije zapaženi u društvenom i osobnom životu.

– Pokojni Neno Kos bio doktor radiolog, Višnja Peternac bila je dugogodišnja tajnica tad jedine škole u Velikoj Gorici, koju je i pohađala, Stjepan Mikulčić radio je kao sanitarni inspektor na tada državnoj razini, a bio je i branitelj u Domovinskom ratu, kao i Ratko Radić, Josip Zubec i Franjo Bartolić. Ivan Godinić imao je također diplomu sanitarnog inspektora, Marija Vugrinović ima svoj OPG, Stjepan Zagorac uspješni je obrtnik koji ima čak pet obrtničkih diploma, Vlado Odrčić radio je kao kontrolor leta u zračnoj luci na Plesu, gdje je 43 godine radio i Stjepan Kliček, Marko Krilić u Velikoj Gorici pokraj crkve Navještenja Blažene Djevice Marije ima svoju trgovinu uredskog materijala… I mnogi drugi bili su i jesu uspješni, čestiti pa i cijenjeni građani Velike Gorice i okolnih mjesta uz svoje obitelji – zaključio je Ivan Mikulčić.

Druženje je organizirano ciljano u Velikom tjednu, kako bi i oni koji možda žive van Lijepe naše bili prisutni, jer za Uskrs obavezno stižu u svoju Goricu. Zbog takvog termina nije bilo muzike i plesa, ali svečano, dostojanstveno i mirno svakako je bilo. Najprije je prisutne pozdravio jedan od organizatora Ivan Mikulčić te predstavio one koji nisu bili na druženju prije dvije godine. Razlog? Mnogi se možda ne bi međusobno ni prepoznali nakon 60 godina, što je i razumljivo.

Na samom domjenku opet su osvježene uspomene i sjećanja na prekrasne davno minule dane kad se za kino u Gorici vikendom tražila karta više, kad su dečki nedjeljom u deset jurili masovno na utakmicu NK Radnika u Kolarevu, a dame, one mlađe i starije, išle na misu. Kad se plesalo i slušao tadašnji odličan lokalni bend Dingosi, kad se išlo na kolače ili sladoled u jedinu slastičarnu, kad se šetalo Goricom i poznavalo gotovo sve koje se srelo. Danas baš i nije tako…

Sklopljena su tada mnoga prijateljstva, možda i simpatije. Svjedoče tome i poneka međusobna posjećivanja, a najsvježiji primjer je posjeta Juraju Šipušiću koji zbog bolesti nije mogao na druženje. Što ti je život, kao školarac bio je vjerojatno najbrži u Velikoj Gorici, pa i šire, štete je što se nije bavio atletikom.

Slavljenici i oni koji nisu mogli do Pivnice danas imaju oko 75 godina i svjedoci su zavidnog dijela povijesti svoje voljene Velike Gorice, pa i kultnog mjesta gdje su se okupili. Spomenimo na kraju da je jedan od prisutnih slavljenika svima poklonio primjerak svoje knjige o sportu, barem za uspomenu povodom prekrasnog druženja.

Veliki petak jedan je od najsvetijih dana u kršćanskom kalendaru, a obilježava se diljem svijeta kao dan Isusove muke, raspeća i smrti na križu. U Katoličkoj Crkvi jer označava vrhunac korizmenog vremena, trenutak kada vjernici ulaze u duboko promišljanje o žrtvi, patnji i otkupljenju.

Prema evanđeljima, Isus Krist je uhićen u četvrtak navečer nakon Posljednje večere, a već u petak ujutro bio je izložen suđenju, prebijanju i naposljetku razapet na križu na brdu Golgoti, izvan zidina Jeruzalema. Njegova smrt bila je, prema kršćanskom vjerovanju, čin otkupljenja čovječanstva od grijeha.

Veliki petak dolazi kao vrhunac trodnevlja, koje započinje Velikim četvrtkom, a završava Uskrsom. Za razliku od Uskrsa, koji je dan radosti i slavlja, Veliki petak je dan tišine, tuge i sabranosti. U crkvama se tog dana ne slavi misa, što je jedinstveno u liturgijskoj godini. Umjesto toga, održava se obred Muke Gospodnje, koji uključuje čitanje evanđelja o Isusovoj muci, klanjanje križu i svetu pričest.

Tradicionalno se posti, izbjegava se meso, a mnogi jedu samo jedan obrok dnevno. Također, Veliki petak je dan tišine. Televizori i radio ostaju ugašeni, a djeca se uče poštivanju ovog posebnog dana kroz tiše igre i razgovore. Križevi u crkvama su zastrti, zvona ne zvone, a glazba se izbjegava. Sve to pridonosi atmosferi žalosti, ali i iščekivanja nečeg većeg, to jest uskrsnuća.

Ovaj dan je poziv na unutarnju promjenu, dan u kojem se čovjek prisjeća da su patnja, žrtva i ljubav međusobno povezani. U svijetu punom buke, Veliki petak nudi rijetku priliku za tišinu. A upravo u toj tišini, moguće je čuti ono najvažnije.

Cijene sirovina od kojih se proizvode kava i čokolada – kave robuste i kakaovca – u posljednje vrijeme snažno padaju i često se mijenjaju. Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) upozorava da su razlozi za to carine, vremenske nepogode i promjene u svjetskoj trgovini.

Prema njihovim podacima koje prenosi Lider, cijena kave vrste robusta pala je u ožujku za 1,7 %, a pad se nastavio i u travnju. Sada se cijena kreće oko 342 centa (3,42 dolara) po funti. Robusta je vrsta kave koja se često koristi u instant napitcima i jeftinijim mješavinama.

Glavni razlog za pad cijene su nove carine koje su Sjedinjene Američke Države uvele na kavu iz Vijetnama i Indonezije zemalja koje proizvode velike količine robuste. Takve mjere obično znače da će kava poskupjeti na američkom tržištu, pa trgovci naručuju manje, što dovodi do pada cijene na burzama. Osim toga, Brazil je zbog pada vrijednosti svoje valute pojačao izvoz kave, pa se na tržištu pojavilo još više robe. Tome su pridonijeli i dobri vremenski uvjeti za berbu. No unatoč višku kave, Vijetnam je smanjio procjenu ovogodišnje proizvodnje, što bi moglo donekle usporiti pad cijena.

Slična situacija događa se i s kakaovcem, biljkom od koje nastaje čokolada. U ožujku je cijena pala za gotovo 19 %, a loši trendovi nastavljaju se i u travnju. Glavni razlog su nove carine koje je SAD uveo na uvoz iz afričkih zemalja poput Obale Bjelokosti i Gane, koje su među najvećim proizvođačima kakaovca. Uz to, dugotrajna suša u Obali Bjelokosti ugrozila je ovogodišnju berbu, koja bi mogla biti najslabija u posljednjih deset godina. Zbog toga se očekuju problemi s opskrbom, iako je trenutačno cijena pala.

Velike kompanije koje proizvode slatkiše, Hershey i Mondelez, upozorile su da bi cijene njihovih proizvoda mogle porasti i do 50 %. Moguće je i da će neke tvrtke početi koristiti druge sastojke umjesto kakaovca kako bi smanjile troškove.

Prema procjeni HUP-a, cijena kakaovca bi se u sljedećim mjesecima mogla stabilizirati na oko 8.500 dolara po toni, no i dalje se očekuju veliki skokovi i padovi, zbog nestabilnih vremenskih uvjeta i političkih odluka.

Premda trenutačno padaju cijene sirovina na svjetskom tržištu, to ne znači nužno da će proizvodi poput kave i čokolade pojeftiniti. Naprotiv, potrošače bi mogle dočekati više cijene u trgovinama, jer globalna tržišta sve teže predviđaju budući razvoj događaja.

Ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, iako zakoniti način skrbi za starije osobe, sve češće dovode do ozbiljnih posljedica za primatelje uzdržavanja, najčešće starije i nemoćne građane.

Kako Mirovina.hr prenosi, ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju uobičajena su praksa u Hrvatskoj kada je riječ o brizi za starije osobe. Međutim, njihova pravna složenost i nedovoljna informiranost starijih građana često dovode do toga da primatelji uzdržavanja izgube imovinu. Ponekad već za života, a nerijetko i bez vlastitog znanja.

Temeljna razlika između ova dva ugovora je značajna, kod ugovora o doživotnom uzdržavanju, imovina prelazi na uzdržavatelja tek nakon smrti primatelja, dok kod dosmrtnog uzdržavanja, imovina prelazi odmah nakon potpisivanja. Mnogi stariji građani nisu svjesni te razlike, što često rezultira zlouporabama i gubitkom imovine.

Pučka pravobraniteljica u izvješću navodi slučaj 88-godišnje žene koju su, nakon teškog zdravstvenog stanja uzrokovanog COVID-om, kumovi odveli javnom bilježniku pod izlikom da treba potpisati punomoć za prodaju kuće. Umjesto toga, potpisala je darovni ugovor kojim je bez znanja izgubila svu imovinu. Danas živi u izrazito teškim uvjetima, često gladna i psihički slomljena.

Drugi zabilježeni slučaj odnosi se na 86-godišnjakinju koja je pokrenula raskid ugovora o uzdržavanju. Prvostupanjski sudski postupak trajao je četiri godine i četiri mjeseca, dok žalbeni još uvijek nije završen. Unatoč apelima, sudovi nemaju posebne rokove za ovakve predmete, a postupci se vode u okviru redovnog sudovanja, što dodatno otežava položaj starijih osoba.

Zbog sve učestalijih problema, krajem 2023. izmijenjen je Zakon o obveznim odnosima, a od 1. srpnja 2024. uspostavljen je Registar ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju. Registar vodi Hrvatska javnobilježnička komora, ali nije javan. Uvid u njega imaju samo ovlaštene institucije poput sudova i državnog odvjetništva.

Tijekom 2024. godine pred javnim bilježnicima sklopljeno je 4.584 ugovora o doživotnom i 1.285 ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, dok je u Registar upisano ukupno 908 takvih ugovora. Prvi put nakon više godina bilježi se pad broja sklopljenih ugovora.

Ipak, pravobraniteljica upozorava da Registar sam po sebi nije dovoljan. Hrvatska javnobilježnička komora još uvijek nema mogućnost samostalno provjeriti postoje li zabrane za sklapanje ugovora s osobama iz sustava socijalne skrbi, a suradnja s nadležnim ministarstvom nije dovoljno razvijena. Također, naglašava potrebu za daljnjim informiranjem građana, edukacijom javnih bilježnika i učinkovitijom suradnjom institucija.

Tijekom povijesti, čovječanstvo je ostavilo nebrojene tragove svoga postojanja. Neke jasne, dokumentirane i objašnjive, dok su drugi ostali obavijeni velom tajne. Iako znanost i arheologija neumorno napreduju, postoje pitanja na koja još uvijek nemamo odgovore. Ovi nerazjašnjeni misteriji ne samo da potiču maštu, već i otvaraju prostor za nove teorije, rasprave i istraživanja.

1. Nestanak civilizacije s Uskršnjeg otoka

Uskršnji otok (Rapa Nui), udaljeni komadić kopna usred Tihog oceana, poznat je po monumentalnim kamenim kipovima moai. No, prava tajna leži u sudbini naroda koji ih je izradio. Što se dogodilo s civilizacijom koja je bila sposobna oblikovati, transportirati i uspravljati kipove visoke i do 10 metara?

Neki znanstvenici vjeruju kako je prenapučeni otok doživio ekološki kolaps. Pretjerana sječa drveća, erozija tla i iscrpljivanje resursa mogli su dovesti do gladi, ratova i konačnog pada društva. Drugi pak sugeriraju da su europske bolesti i ropstvo koje su sa sobom donijeli prvi kolonizatori imale presudnu ulogu. Ipak, točan uzrok još nije potvrđen.

2. Tko je zapravo bio Jack Trbosjek?

Jedan od najpoznatijih zločinaca iz 19. stoljeća, Jack Trbosjek (Jack the Ripper), terorizirao je londonsku četvrt Whitechapel 1888. godine. Ubojstva, zloglasna po brutalnosti i preciznosti, bila su usmjerena na žene, uglavnom prostitutke. Iako su brojni osumnjičenici tijekom godina bili predmetom istraga, stvarni identitet ubojice nikada nije potvrđen.

Unatoč brojnim teorijama, knjigama, filmovima i modernim pokušajima genetske analize, pravi identitet Trbosjeka i dalje ostaje misterij. Njegov slučaj ostaje otvorena rana londonske povijesti i fascinacija za istražitelje i povjesničare diljem svijeta.

3. Voynichev rukopis

Jedan od najsloženijih misterija u povijesti književnosti i lingvistike je Voynichev rukopis. Radi se o knjizi napisanoj na nepoznatom jeziku, s ilustracijama čudnih biljaka, astroloških dijagrama i nepoznatih simbola. Rukopis potječe iz 15. stoljeća, a ime je dobio po antikvaru Wilfridu Voynichen koji ga je otkrio početkom 20. stoljeća.

Unatoč stotinama pokušaja da se tekst dešifrira, jezik i svrha rukopisa ostaju nepoznati. Je li riječ o izgubljenom jeziku, šifri, šali, ili čak nekoj vrsti ljekarničkog priručnika? Nitko sa sigurnošću ne zna. I dok neki tvrde da je u pitanju vješta krivotvorina, drugi vjeruju da nosi ključ izgubljenog znanja.

3. Atlantida

Platon je u svojim djelima opisao Atlantidu kao naprednu civilizaciju koja je nestala u jednom danu i jednoj noći, pod morem. Ova legenda nadahnula je stoljeća traženja izgubljenog kontinenta. Je li Atlantida stvarno postojala ili je bila alegorija za propast moralno pokvarenog društva?

Neki arheolozi vjeruju da bi Atlantida mogla imati uporište u stvarnim događajima, poput potonuća minojske civilizacije na otoku Thera nakon vulkanske erupcije. Drugi je smještaju na razne lokacije diljem svijeta, od Atlantika do Antarktike. No bez konkretnih dokaza, Atlantida ostaje na razmeđi između mita i moguće stvarnosti.

4. Tko je bio čovjek s željeznom maskom?

Jedna od najzagonetnijih ličnosti europske povijesti je zatvorenik poznat kao čovjek sa željeznom maskom, koji je tijekom druge polovice 17. stoljeća bio zatvoren u nekoliko francuskih zatvora, uključujući legendarni Bastille. Njegov identitet nikada nije otkriven, a lice mu je bilo skriveno pod maskom, prema nekim izvorima baršunastom, prema drugima od željeza.

Mnogi vjeruju da je bio brat blizanac kralja Luja XIV., dok drugi tvrde da je bio visoki državni dužnosnik koji je znao nešto što nije smio. Iako je Voltaire svojim djelima popularizirao ovu priču, stvarna pozadina ostaje enigma.

5. Tajna smrti Aleksandra Velikog

Aleksandar Veliki, jedan od najuspješnijih vojskovođa u povijesti, umro je iznenada 323. pr. Kr. u Babilonu, u dobi od samo 32 godine. Povjesničari već stoljećima pokušavaju otkriti što je dovelo do njegove smrti, bolest, trovanje ili genetska bolest?

Neki izvori navode da je pokazivao simptome malarije ili tifusa, dok drugi ističu da je možda bio otrovan od strane vlastitih generala. Najbizarnija teorija kaže da je Aleksandar možda patio od rijetkog neurološkog poremećaja zbog kojeg je bio paraliziran, ali pri svijesti, što bi značilo da je pokopan živ. Misterij njegove smrti i dalje ostaje nerazjašnjen.

Povijesni misteriji poput ovih podsjećaju nas da unatoč svim tehnološkim naprecima i znanstvenim dostignućima, postoje dijelovi naše prošlosti koji nam i dalje ostaju nepoznati. Oni nas tjeraju na istraživanje, razmišljanje i postavljanje novih pitanja. Možda će jednog dana tehnologija uspjeti odgonetnuti odgovore koje povijest uporno skriva, no do tada, ovi misteriji ostaju fascinantni prozori u ono što ne znamo. A možda nikada ni nećemo saznati.