Sport

Zaslužen poraz petkom: Slaven Belupo je bolja momčad od Gorice

Nogometaši Gorice potučeni su do nogu u sudaru sa Slaven Belupom na svom terenu. Završilo je 3-0 za goste iz Koprivnice, a posebno je zabolio dojam da se gosti u drugom poluvremenu poigravaju s Goricom…

Objavljeno

prije 11 mjeseci

14. ožujka 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon dva vezana poraza, zasluženog od Slaven Belupa u Kupu i nezasluženog od Hajduka na Poljudu, nogometaši Gorice željeli su se na otvaranju novoga kola HNL-a vratiti pobjedničkim navikama, a usput i poravnati račune s društvom iz Koprivnice. Ispostavilo se, nažalost, da je sve ostalo samo na željama. Gorica je doživjela treći domaći poraz ove sezone, drugi od Slaven Belupa u samo devet dana, a pritom je stigla i potvrda teze da su Koprivničani u ovom trenutku ipak bolja momčad od Gorice.

Carević je i ovoga puta ispred Banića postavio trojku u sastavu Bralić – Krizmanić – Leš, opet su bokove držali Mikanović i Sikošek, a sredinu terena Halilović, Pajaziti, Elezi i Ndockyt. U vrh napada vratio se Ante Erceg, koji nije započeo utakmicu još od Šibenika, ali pokazalo se da sve to nije dovoljno da bi se ozbiljnije ugrozila vrata Ivana Suška, koji je jesenas pogreškom darivao Goričane na istom ovom travnjaku.

Prvi put gorička obrana pokleknula je u 15. minuti, nakon prekrasne kombinacije gostiju, koju je golom na prazna, nečuvana vrata zaključio Ante Šuto. Međutim, uključio se VAR, utvrđeno je debelo zaleđe, ali sudac Romić išao je pogledati je li Šuto utjecao na Mikanovićem defenzivni skok. Nakon duge četiri minute zaključio je da je utjecaja bilo, pa gola nije bilo…

Najbolja prilika za Goricu u prvom poluvremenu bio je slobodan udarac Sikošeka na 17-18 metara, kojem je prethodila, treba i to priznati, pogreška suca Romića. Lučić je izbio loptu, tek nakon toga startao na Halilovića, a pravda je zadovoljena nakon što je Sušak efektno obranio solidan udarac goričkog Slovenca.

“Zablistao” je sudac ove utakmice i u 37. minuti, kad je pokazao na jedanaesterac za Slaven Belupo, uvjeren da je Pajaziti igrao rukom. Prati čovjek očito trendove, jer bio je to već četvrti penal dosuđen protiv Gorice ovog proljeća, četvrti koji je potom – poništen. Nevjerojatna serija traje i dalje, nepodnošljiva lakoća dosuđivanja penala protiv Gorice pretvorila se u neizostavni sudački modus operandi.

Zbog dva pregleda VAR-a kojima je izgubljeno jako puno vremena sudačka nadoknada prvog poluvremena otegnula se na više od pet minuta, a to je bilo sasvim dovoljno da Gorica potpuno potone. U trećom minuti nadoknade Nestorovski je ubacio s desne strane, a Tomislav Božić poslao je loptu u mrežu. U šestoj minuti nadoknade Slaven je i riješio pitanje pobjednika, budući da je Grgić asistirao, a Ante Šuto pogodio za, pokazalo se kasnije, nedostižnih 0-2.

Promijenio je Carević na poluvremenu dvojicu igrača, Čaić i Čuić zamijenili su Ndockyta i Bralića, a Gorica je time promijenila i sustav, zaigrala sa četvoricom i otraga i dvojicom napadača, s rombom u sredini. Kažu da je taj sustav s rombom najzahtjevniji za igrati, a da je tome zaista tako, pokazalo se i ovoga puta.

Gorica je, naime, odigrala prazno drugo poluvrijeme, bez ikakvog pomaka, s puno konfuzij i pogrešaka u najjednostavnijim situacijama, bez ikakve konkretnosti prema naprijed. Slaven Belupo je, s druge strane – haklao! Na trenutke se činilo da dečki iz Koprivnice posao odrađuju s pola snage, uživajući u nogometu, dok su se Goričani uporno zabijali u zid. I ostali bez ozbiljne prilike sve do samoga kraja.

Gosti su, pak, svoju prvu situaciju pretvorili u potvrdu pobjede. Agbekpornu je ubacio, domaća obrana odbila, a Ilija Nestorovski loptu je prihvatio i sa 20-ak metara je poslao u mrežu za konačnih, ružnih i bolno uvjerljivih 0-3. Ako je netko prije devet dana i sumnjao, ovoga puta stigla je prava, definitivna potvrda da je ovaj Slaven Belupo za Goricu – nedodirljiv.

Budući da su, uz sve ostalo, još i navijači Slaven Belupa nadglasali navijače Gorice (?!), jedino dobro u svemu ovome na kraju ispada to što nakon ovog očajnoga goričkog petka slijedi prvenstvena stanka.

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 9 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 15 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.