Priručnik za prikupljanje sredstava, namijenjen udrugama, školama, knjižnicama, muzejima i drugim neprofitnim organizacijama, predstavljen je danas u Velikoj Gorici. Predstavljanje je održano u dvorani Interpretacijskog centra Muzeja Turopolja u organizaciji Zaklade Zamah, uz podršku Grada Velike Gorice te u suradnji sa Štoos teatrom i Muzejem Turopolja.

Na predavanju su se okupili predstavnici lokalnih udruga, koji su imali priliku razmijeniti iskustva i postaviti pitanja vezana uz financiranje svojih aktivnosti.

Ne možemo se uvijek i isključivo pouzdati u javna sredstva, potrebno je dugoročno planiranje prihoda jer bez održivog modela financiranja, niti najbolji programi ne mogu dugoročno opstati. Nema jedinstvenog recepta, a ovaj priručnik poslužit će kao putokaz udrugama; da mu se uvijek vraćaju i podsjećaju na važnost sustavnog planiranja“, istaknuo je autor priručnika i upravitelj Zaklade, Drago Vručinić.

Priručnik donosi konkretne primjere i praktične savjete, a zamišljen je kao alat kojem se organizacije mogu vraćati kad traže rješenja za financijsku stabilnost.

Zaklada Zamah već godinama radi na jačanju filantropije i poticanju građanske uključenosti, osobito u zajednicama koje su često zapostavljene. Novi vodič uklapa se u tu misiju jer daje podršku organizacijama koje žele osigurati dugotrajan rad na svojim projektima. Priručnik je besplatan i možete ga naći ovdje.

Piše: Gianna Kotroman

Kao u pravom prirodnom ornitološkom rezervatu, nebom iznad našega kraja leti velik broj raznovrsnih vrsta ptica. Posebno to vrijedi za područje tamo oko Jagodnog i Donjeg Podotočja, koje je i mjesto radnje u ovoj našoj priči.

U zaselku Peternaci u Donjem Podotočju, naime, svoj je dom pronašao 53-godišnji Drago Krnji. Uzgajivač i veliki ljubitelj ptica, ali ne onih ptica koje lete inače nebom iznad nas.

– Ne, ja imam samo egzotične ptice! – kaže nam uvodno susjed Drago pa nas odmah uvodi u svoj svijet u kojem su ljudi i životinje sustanari.

– Ljubav prema životinjama rodila se još u najranijem djetinjstvu, oduvijek imam ljubimce, a vrlo rano sam shvatio da želim samo one životinje koje nitko drugi nema. I to me, eto, dovelo do toga da se bavim egzotičnim pticama. Krenuo sam skromno, sa dva-tri para, a sad sam dogurao do 20 “radnih” parova. Ukupno imam oko 140 ptica svih vrsta.

Drago Krnjić u svome dvorištu ima četiri mačke, sve četiri ih je udomio, a ima i jednog psa. Ima, kaže u šali, i par krtica i poneku voluharicu, glodavace koji navrate s vremena na vrijeme, ali odnos je prema svima njima poseban, malo drukčiji. Životinje su očito velika ljubav, a sama “specijalizacija” rodila se naknadno.

– Egzotičnim pticama bavim se posljednjih 15 godina. Od početka mi je to bio hobi, a hobi mi je i danas. Uživam u životu sa svojim pticama, idemo i po izložbama, a ići ću i dalje. Najpoznatija je ona u Nedelišću, ali bude ih i po Velikoj Gorici, pogotovo u zimskim mjesecima, redovno sam tamo… – objašnjava Drago.

Može se pohvaliti zaista bogatom kolekcijom ptica, među kojima su…

– Zelenokrilni dijamantni golubići, senegalske simetnice, brončani golubi, gvinejski golubi, zlatni fazani, kanarinci gould amadine… Imam i nekoliko vrsta kokošiju, ove velike su vrste brahme, a uz njih su i ukrasne male kokice, više vrsta. Iako, uvijek tražim i gledam nove vrste ptica. Kad god vidim neku vrstu koju nemema, ili ih kupim, ili razmijenim s prijateljima. I uživam u svemu tome, ovo je hobi koji baš volim – govori Krnjić.

Prva bi pomisao bila da je i skupo i zahtjevno imati 140 i nešto ptica, održavati ih, hraniti, brinuti se… Međutim, ništa od toga!

– Ma nije ni skupo ni teško. One vam zapravo same sebe “pokrivaju” što se tiče hrane. Neke prodam, neke zamijenim za hranu… Ovo stvarno nije skup hobi. Važnije je da ovo voliš, jer kad je tako, sve je to jednostavno. Ja mislim da me sve skupa mjesečno dođe nekih 30 eura! Ne više od toga – objašnjava Drago i odmah nastavlja:

– Sve sam kaveze radio sam. Svakom paru treba otprilike metar sa metar prostora, a radio sam ih u skladu s prirodom, da bi se mogle pariti, da imaju mlade. I skoro svaki tjedan ih očistim, volim da im je uredno, a naravno da su i ptice zadovoljnije kad im je čisto, svježa voda… A sve to meni je usput… Shvaćam da bi ljudi mogli pomisliti da je to nekakva muka, jer ipak tu ima 30 volijera, ali za sve to mi laganim ritmom treba 20-ak minuta.

U tim volijerima, odnosno kavezima za ptice, djeluje prava mala tvornica mladih ptica.

– “Radni” parovi su ptice koje su kod mene najmanje dvije-tri godine i koje dobivaju mlade kroz cijelu godinu. Konkretno, ja zadnjih četiri-pet godina imam iste ptice, koje stalno daju mlade, ali moram reći da nije sve to tako jednostavno. Tek nakon tri godine počeo sam dobivati prve mlade, jer ipak se ptice moraju uklopiti u sredinu u kojoj žive, priviknuti na sve slike i zvukove…

Kavezi za ptice su izrađeni od paleta, poklona Dragina prijatelja, ima tu i nešto lamperije, Drago će dodati i da bi dobar dio toga završio na otpadu da ga on nije uzeo i upotrijebio. Umjesto u smeću, palete su tako završile kao dio konačnog proizvoda koje pticama nudi prirodno okruženje, udobnost, ali i, ništa manje važno, maksimalnu sigurnost.

– Susjedi su znali imati problema s lisicama, znali su im odnijeti kokoši, ali ja nikad nisam imao takvih situacija. Viđao sam uokolo i lisice i jazavce, ali kod mene oni ne mogu ući. Napravio sam kvalitetne gajbe, u njih je nemoguće ući, jer znam da predatora uvijek ima i na to sam posebno mislio – govori nam Drago dok oko nas šeću kokoši svih vrsta, a u pozadini ne prestaje pjev njegovih ptica.

Dio ptica ima i vrijeme za “šetnju”, odnosno dio dana kad izađu iz kaveza i polete nebom iznad Donjeg Podotočja. Odrade let, dobro se razgibaju, pa se vrate kući, u svoju gajbu, svojoj životnom partneru i svojim reproduktivno-izložbenim obvezama.

– Da, golubice lete slobodno, bez nadzora, ali u 99 posto slučajeva se vrate. Jedino što im se može dogoditi je da ih jastreb rastjera ili, još gore, uhvati…

Kreće se Drago, jasno, u društvu ljudi sličnih interesa, uzgajivača ptica u Hrvatskoj ima, ali nove generacije sve se rjeđe odlučuju na hobije poput ovoga.

– Ima dosta ljudi koji se bave pticama, posebno se to vidi kad dođe zima i te izložbe, ali problem je jedno što nema baš mladih, uglavnom su to ljudi stariji od 40 godina. Nadam se da će se i to promijeniti, da će se i mladi “zakačiti” – zaključuje svoju priču Drago Krnjić.

Spoj baštine, prirode i suvremenosti – glavni su aduti Zagrebačke županije kao turističke destinacije koja unazad nekoliko godina diže stepenicu u međunarodnoj prepoznatljivosti.

To potvrđuju i podaci iz prošle godine tijekom koje je na području naše županije održano čak 1.167 događanja i manifestacija koje su okupile na desetke tisuća posjetitelja. Prema podacima sustava eVisitor, u rujnu je zabilježeno 7,5 posto više dolazaka i 2 posto više noćenja u odnosu na isto razdoblje prošle godine.

Posebno se ističe rast među stranim gostima, koji su ostvarili više od 10 posto dolazaka i više od 2 posto noćenja u odnosu na lani, a podatak da je od početka godine ukupno ostvareno gotovo 135 tisuća noćenja, dokazuje popularnost destinacije.

Jesen donosi čaroliju i bogatstvo okusa

Bučijada u Ivanić-Gradu okuplja na tisuće posjetitelja kao najveći sajam bučinog ulja i proizvoda od buče u Hrvatskoj, Velika Gorica slavi okuse i naslijeđe kroz Gastro Turopolja, dok Zelinska Kestenijada okuplja obitelji i ljubitelje prirode. Jesenska priča doseže svoj vrhunac u vinskom spektaklu Via Vino 2025. powered by Interwine, koji ove godine prvi put nosi međunarodni karakter i potvrđuje Zagrebačku županiju kao regiju u usponu na vinskoj karti Europe.

Sportski spektakli upisuju nas na kartu globalnih manifestacija

Posebnu dimenziju doživljajima daje i sportski program. CRO Race ponovno donosi vrhunski biciklizam kroz Samobor, Svetu Nedelju i Jastrebarsko, okupljajući svjetsku biciklističku elitu, dok je Croatia Rally naš kraj već trajno upisao na kartu globalnih automobilističkih manifestacija.

Upravo ovakva kombinacija kulture, enogastronomije i sporta čini jesen u Zagrebačkoj županiji jedinstvenom i prepoznatljivom.

-Jesen u Zagrebačkoj županiji donosi autentične doživljaje i pokazuje snagu našeg kraja. Ponosna sam što upravo kroz spoj tradicije, enogastronomije, kulture i sporta uspijevamo privući posjetitelje i domaće i strane te im pružiti iskustvo koje nadilazi klasični turizam. Ove godine naši programi poprimaju i međunarodnu dimenziju, što potvrđuje da Zagrebačka županija ima potencijal i izvrsnost kojima se može mjeriti s najboljima – poručila je Ivana Alilović, direktorica Turističke zajednice Zagrebačke županije.

(Foto: TZ Zagrebačke županije)

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom

U već petu utakmicu u tjedan dana, okršaj s Vrapčem na Udarniku, nogometaši Kurilovca ulaze osokoljeni pobjedom u gostima četiri dana ranije. Trećom gostujućom pobjedom u tri gostovanja ove sezone, što će reći da Kurilovčanima opet ide bolje vani nego doma. Unatoč tome, doma je uvijek najljepše, valjda će lijepo biti ove prave jesenske srijede od 16.30 sati…

U subotu je Kurilovec gostovao kod Trešnjevke, koja je do tog trenutka imala jedan poraz u prva tri kola, da bi ovom prilikom doživjela i drugi. “Senad Boysi”, kaže konačan rezultat (3-0), prošetali su se Trešnjevkom i uzeli nova tri boda. Da parafriziramo omiljenu uzrečicu bivšeg trenera Gorice Valdasa Dambrauskasa, tri gola, tri boda!

Počelo je na Trešnjevci traumatično, jer već u desetoj minuti teže se ozlijedio kapetan Stjepan Završki, pred kojim je šest do osam tjedana pauze, a nakon toga je njegovim suigračima trebalo neko vrijeme da dođu sebi. Kad se to i dogodilo, stigao je prvi gol, kojeg je u 35. minuti potpisao Luka Sedlaček.

Mogao je Kurilovec do kraja poluvremena i povećati svoju prednost, ali to je učinjeno tek početkom nastavka. Sedlaček je već u 47. minuti povisio na 2-0, a sve dvojbe i konačno su otklonjene u 79. minuti, kad je Dominik Furmek postavio konačnih 3-0.

Dovela je ta pobjeda Kurilovčane na šesto mjesto 3. NL Centar, ali i u poziciju da eventualnom pobjedom protiv Vrapča krenu još više prema gore. Neće to biti nimalo lak zadatak, Vrapče je zasad odlično, s tri pobjede i remijem u prva četiri kola, no nema dvojbe da će Senad i njegovi igrači napraviti sve da se ukloni nula iz rubrike “porazi”.

Srijeda, 16.30 sati, vidimo se na Udarniku…

Rujan je već pošteno odmaknuo, znalo se za tu odluku već i ranije, no početkom ovoga tjedna u ruke Davora Matijaša konačno je i službeno stigla nagrada za najbolju obranu kolovoza. Konkurencija je bila vrlo ozbiljna, žiri je gledao i važnost obrane, i težinu intervencije, čemu dobro dođe i doza atraktivnosti, a upravo sve to najbolje opisuje obranu golmana Gorice protiv Vukovara. Rezultatski važna, zahtjevna i vrlo atraktivna…

U tim je trenucima, naime, bilo 2-2, Vukovar se u Vinkovcima vratio iz minusa od dva gola, a u toj situaciji u velikoj prilici se našao Kolumbijac Robin Gonzalez. Splićanin na goričkome golu munjevito je reagirao i nogom fenomenalno zaustavio taj pokušaj, kojeg je i opisao u video kojeg je objavila liga.

Pomogla je ova nagrada sasvim sigurno i po pitanju dodatnog samopouzdanja za 26-godišnjeg Matijaša, koji je ovog ljeta stigao nakon nekoliko godina provedenih u belgijskom nogometu. Početak je bio težak, obilježen s tri velike pogreške u pripremnim utakmicama, ali očito je tu negdje i ispucao pogreške… U prvenstvu pokazuje potpuno drugo lice, rekli bismo i svoje pravo lice, jer poznata je priča kako su svi treneri golmana iz kluba jednoglasno upravo njega odabrali u konkurenciji petorice vratara dostupnih na tržištu. Kvalitetu, dakle, nedvojbeno ima, a sad je i pokazuje na terenu.

Trenutačno je na nešto više od tri obrane po utakmici u ovih sedam utakmica prvenstva, a mi mu možemo samo poželjeti da ubuduće ima što manje posla. I da ono što bude imao odradi ovako nekako, kao ovu situaciju iz Vukovara vrijednu nagrade…