Povežite se s nama

Vijesti

Zahvaljujući Tomislavu egzotični gušteri i zmije žive i u Čičkoj Poljani

Njegovo golemo znanje i iskustvo donijeli su mu posao iz snova – u zagrebačkom ZOO-u radi kao timaritelj za otrovne životinje

Objavljeno

na

Obitelj Šarić iz Čičke Poljane živi s neobičnim životinjama. Njihovi ljubimci su bradate i vodene agame, leopard i dnevni gekoni, afrički debelorepi gekoni, crveni tegu, kukuruzne zmije, poljarice i par pitona. Tomislav oduvijek voli egzotične životinje, godinama ih je skupljao i uzgajao, a u jednom trenutku imao ih je više od 150. Sada ih je 30-ak, ali za one kojima se kosa diže na glavi i od same pomisli na zmiju ili se naježe na ideju da dotaknu guštera – i to je previše. Egzotične životinje definitivno nisu za svakoga, ali ako, poput Tomislava, uživate u prekrasno uređenim terarijima u kojima ćete vidjeti zanimljive guštere iz različitih dijelova svijeta, zasigurno ste već bacili oko na neke od njegovih životinja.

– Nekad je bilo puno više toga, ali se sada malo smanjilo zbog ovog mališana (1.5-godišnji sin Jakov, op.a.) jer više nemamo mjesta u njegovoj sobi. Nekada sam u našoj spavaćoj sobi imao regal samo sa zmijama. Tamo je bilo preko 200 zmija – priča nam 33-godišnji Tomislav koji je svoje prve zmije kupio kada se iz Zagreba s obitelji preselio u Čičku Poljanu, tamo negdje 1997.

Tomislav Šarić iz Čičke Poljane uzgaja egzotične životinje. Foto: Vanj Stanojević/Cityportal.hr

– Još kao klinac sam zavolio egzotične životinje. Kad sam kupio prvih par zmija od prijatelja iz Zagreba roditelji su malo ‘gunđali’ da ne nosim to u kuću, ali malo po malo broj životinja je rasao. Par mjeseci nakon zmija nabavio sam i prve guštere. Neko vrijeme sam imao u prostoriji, koja je sada garaža, složene terarije. Nažalost, oni su 2010. otišli u poplavi. Morali smo i sve životinje iseliti. Dio ih je, nažalost, i uginuo. Bila je dosta hladna voda jer je bila kasna jesen. Nakon toga neko vrijeme nisam ništa nabavljao, a onda sam polako počeo tu gore na katu. U podrumu sad više nema životinja, sve je tu gore – ispričao je ovaj veterinarski tehničar koji sam radi sve nastambe za svoje životinje – terarije i akvarije, a uzgaja i biljke koje krase životni prostor njegovih gmazova te patuljaste kozice koje su ukras akvarija.

Osim toga, kako bi si osigurao i konstantnu i najpovoljniju opskrbu, jer u trgovinama za kućne ljubimce često je nestašica, Tomislav sam uzgaja i hranu za svoje životinje – crve, skakavce, žohare i miševe.

– Meni je kod ovih životinja posebno to što nisu pitome kao mačke i psi. Nije to za svakoga. Većina ljudi se ježi od toga, ali mislim da je to onaj biblijski strah od takvih životinja, a ne realan strah. Slikaju se ljudi sa zmijama, pa poslije komentiraju da nije to tako strašno ili ‘da sam znala probala bi i prije’. Većina ljudi ni ne zna zašto se boje. I roditelji im govore kada vide zmiju da ne idu blizu, a u principu zmija može nanijeti manje štete nego da dijete vani pas ugrize – priča Tomislav čiji sin zasigurno nikada od svojih roditelja neće čuti upozorenje da ne prilazi zmijama ili gušterima.

Tomislav Šarić iz Čičke Poljane uzgaja egzotične životinje. Foto: Vanj Stanojević/Cityportal.hr

Pa tako ni maleni Jakov nema straha od njih. Uživa maziti guštere, a nekoliko njih živi u i njegovoj sobi. Jako se voli za njih brinuti, kažu njegovi roditelji, a svoje ‘gugije’ hrani cvrčcima i zelenom salatom.

– Dešavalo se da pobjegnu. Imali smo prošle godine u ljeto jednu zmiju koja se taman bila okotila i imala je 14 mladih. Bili su u Jakovljevoj sobi, ali on tada još nije išao u nju. No, taj put je ušao za nama. Ostao je dvije-tri minute duže unutra i odlijepio vrata terarija. Idući dan kad sam ušao u sobu u terariju su bile dvije zmije od njih 14. Trebalo nam je par dana da ih sve nađemo. Morali smo raskopati ormare kako bi ih pronašli – prisjeća se naš ljubitelj egzotičnih životinja i dodaje kako životinje zapravo ne mogu izaći iz svojih nastambi, ukoliko se vrata dobro zatvore.

Tomislav Šarić iz Čičke Poljane uzgaja egzotične životinje. Foto: Vanj Stanojević/Cityportal.hr

– Jedna zmija je mami pala na glavu. Bila je već veća, sigurno je imala skoro 1,5 metar i nisam dobro zatvorio terarij pa je pobjegla dok sam bio na poslu. Mama je došla nešto raditi i sa zavjese joj je na glavu pala zmija. Bila je cijeli dan u strahu – priča nam Tomislav.

Njegovo golemo znanje i iskustvo u brizi za egzotične životinje prepoznali su i drugi stručnjaci. Kada je prije pet godina dobio posao višeg timaritelja za otrovne zmije u zagrebačkom Zoološkom vrtu, bilo je to ostvarenje njegovih snova. Do tada je ovaj veterinarski tehničar radio u pet shopu i uzgajao svoje životinje kod kuće.

– Od početka radim s otrovnim životinjama, zmijama, gušterima i ribama. Zapravo sam timaritelj za sve otrovno. Tome sam se nadao i čekao sam taj posao. To je upravo ono što sam htio raditi. Osim toga, radim i akvaristiku, s morskim i slatkovodnim ražama i svim ostalim što ima veze s akvarijima. Kad radiš s otrovnim životinjama moraš biti čist u glavi. Ako se ne osjećaš dobro, taj dan nemoj ići kod njih. Pusti ih, jedan dan im neće biti ništa – priča Tomislav koji se u ZOO-u brine za hranjenje životinja, uređivanje njihovih nastambi, priprema ih za hibernaciju i parenje, brine za mladunce…

Tomislav Šarić iz Čičke Poljane uzgaja egzotične životinje. Foto: Vanj Stanojević/Cityportal.hr

Budući da toliko zna o ovim vrstama životinja, lako će objasniti zašto su dobri kućni ljubimci. Naravno, za one koji ih se ne boje.

– Danas ljudi imaju sve manje vremena i za sebe, a ovi ljubimci ne zahtijevaju puno vremena. Ne morate ih voditi u šetnju i maziti. Niti jedan od ovih ljubimaca neće pokušati ugristi, može se izvaditi van i eventualno pomaziti s njim, makar su to male životinje, egzotične, nisu naviknute na takav pristup, pa to ne treba prečesto raditi. Pozitivno je i što nema alergija jer nema perja, prašine i dlaka. Zapravo bi jako veliki broj ljudi mogao imati takve životinje, samo da se probije taj strah. Nema toliko brige koliko za psa ili mačku i nećete doći doma popodne i naći razbacane stvari po stanu, izgrižene tenisice, dlake na kauču… Oni su u terariju i to je njihov životni prostor – objašnjava Tomislav i dodaje kako gušteri i zmije nemaju miris.

Tomislav Šarić iz Čičke Poljane uzgaja egzotične životinje. Foto: Vanj Stanojević/Cityportal.hr

– Izmet se jedini može osjetiti, ali kod pustinjskih životinja se to jako brzo osuši i uopće se ne osjeti, čak da netko to i ne počisti tjedan ili dva. Zapravo se jednom tjedno treba čistiti, u usporedbi sa psom ili mačkom je to malo. Zmije mogu bez problema 10 dana ostati doma dok ste na godišnjem, samo je bitno da imaju dovoljno vode i da im je temperatura ok, hranu ne trebaju – objašnjava.

Foto: Tomislav Šarić

Također, terarije u kojima stanuju ove životinje može se jako lijepo urediti, u njima može biti i različito živo bilje. Unutra je posebna mikroklima, a za svaku životinju se trebaju napraviti posebni uvjeti.

– Svaki terarij je drugačiji. Na primjer, vodene agame su iz Azije, a leopard gekon iz Saudijske Arabije, tegu je iz Južne Amerike. Dolaze s različitih strana svijeta i sve to zahtijeva i određenu količinu vlage i temperaturu i uvjete – kaže Tomislav koji svo znanje o gmazovima ima u ‘malom prstu’.

Tomislav će nastaviti u Čičku Poljanu dovoditi egzotične životinje, a možda će baš zahvaljujući njemu i Turopoljci shvatiti o kakvim se zanimljivim stvorenjima radi te da je strah od njih zapravo bezrazložan. Ono što ove životinje pak mogu biti jest nezahtjevni i zanimljivi kućni ljubimci, čija će nastamba u svakom domu napraviti zanimljiv egzotični kutak.

Foto: Tomislav Šarić

HOTNEWS

Očevid u tijeku: Autom naletio na djevojčicu na raskrižju kod Superkonzuma!

Djevojčica je kolima Hitne medicinske pomoći prebačena u jednu od zagrebačkih bolnica, doznajemo iz goričke policije.

Objavljeno

na

Objavio/la

Kako doznajemo, u četvrtak nešto iza 18 sati , došlo je do naleta osobnog vozila na pješaka, na raskrižju Kolodvorske i Ulice Marina Getaldića, kod Supekonzuma. Iz goričke policije doznajemo kako je očevid u tijeku, te kako je u nesreći nastradala djevojčica.

– Dojavu smo dobili oko 18:15 sati, iz Getaldićeve ulice, došlo je do prometne nesreće u kojoj je djevojčica lakše ozlijeđena. Policija na mjestu događaja provodi očevid, pozvana je i Hitna pomoć, a kako se djevojčica žalila na bolove prevezene je u jednu od zagrebačkih bolnica. Više informacija bit će poznato nakon završetka očevida – rekli su nam iz Policijske postaja Velika Gorica.

 

Nastavite čitati

HOTNEWS

Umjesto na Uskrsni ponedjeljak, VG Čistoća smeće odvozi u subotu

Evo i radnog vremena reciklažnih dvorišta.

Objavljeno

na

Djelatnici VG Čistoće u subotu 30. ožujka odvozit će komunalni otpad, čiji je odvoz prema rasporedu trebao biti 1. travnja na Uskrsni ponedjeljak. Isto tako, iz ove goričke komunalne tvrtke ističu i blagdansko9 radno vrijeme reciklažnih dvorišta u Velikoj Gorici i Mraclinu.

Sutra će dvorišta raditi od 7 do 15 sati, a u subotu 30. ožujka od 8 do 12 sati.

Nastavite čitati

Sport

VIDEO Rajko izbliza: ‘Nemoguć sam kad gubim. Srećom, to se ne događa često…’

Novi trener Gorice Rajko Vidović predstavio se javnosti kroz gostovanje na klupskom YouTube kanalu, a tom je prilikom ispričao cijeli niz detalja o svojoj igračkoj i trenerskoj karijeri, ali i privatnom životu…

Objavljeno

na

Objavio/la

Usporedno s prvim informacijama koje su se probile u eter i ponudile njegovo ime kao novu opciju za novog trenera Gorice, pojavilo se i pitanje koje nekako i pripada našem folkloru: “Tko je sad taj?” Budući da je čovjek o kojem pričamo Rajko Vidović, takvo pitanje postavljali su svi osim okorjelih nogometnih zaljubljenika, ali i ljubitelja HNL-a iz nekih ranijih vremena.

Za sve osim njih, evo tko je Rajko Vidović, deveti trener u prvoligaškoj povijesti HNK Gorice…

Rajko Vidović krenuo je iz rodnih Zavidovića, u središnjoj Bosni, put ga je preko izbjeglištva i nogometnog odrastanja vodio prvo do Njemačke, pa onda i čakovečkog Međimurja, natrag u BiH, odnosno u Kiseljak. Tu su ga negdje vidjeli i ljudi iz Rijeke, koja je 2002. ponudila 27-godišnjem Rajku šansu u HNL-u.

– Nakon dobre sezone u Premijer ligi imao sam ponude Sarajeva i Željezničara, ali tad se javila Rijeka i odabrao sam taj put. Prva godina na kultnoj Kantridi nije bila osobita, pa sam otišao u Kamen Ingrad, zatim se vratio u Rijeku, a 2004. potpisao za NK Zagreb. Bio sam tamo dvije i pol godine, pamtim to razdoblje samo po lijepome, iako nije završilo lijepo – ukratko prepričava prvi dio svoje igračke priče Vidović, kojeg HNL romantici smatraju i ikonom, igračem koji se pamti, jer nije spadao u velike igrače, a opet se nekako izdvajao borbenošću, željom…

– Nisam bio neki veliki strijelac, više sam bio radni napadač, tako da sam sezone završavao s nekih sedam-osam golova, ali pomagao sam momčadima na druge načine. Osim prve godine u Rijeci i u Kamen Ingradu, gdje su uz mene bili Joško Popović, Zoran Zekić i takvi igrači, svugdje sam bio standardan, svugdje sam igrao – ističe Rajko.

U vrijeme kad je došao u Kamen Ingrad, još jednu romantičnu HNL postaju, Vidović je upoznao i Sergeja Jakirovića, s kojim je igrao i u Zagrebu, a nekoliko godina nakon upoznavanja bio mu je i kum na vjenčanju!

– Pitaj ga u čemu je spavao na pripremama u Medulinu kod Mile Petkovića… – glasila je Jakirova instrukcija kad je zamoljen da pomogne sa zajedničkim anegdotama.

– Da, pamtim to, kako ne – sa smiješkom odgovara Rajko.

– Kod Mile u Zagrebu imali smo četiri treninga na dan na pripremama! Prvi dan-dva još nekako i izdržiš, ali poslije toga smo promijenili metodu. Nakon treninga bih se otuširao, odmah obukao za sljedeći trening i tako se bacio u krevet, da uspijem barem malo odspavati… I kad sat zazvoni, dižeš se i ideš ravno na trening! Tad smo mislili da čovjek nije normalan, ali te sezone smo doslovno letjeli terenom, pet puta smo dobili Dinamo, triput Hajduk…

 

Epizoda u Zagrebu završila je neslavno, a i to je imalo veze s kumom Jakirom. Došlo je do problema između njega i predsjednika Medića, Vidović je stao na prijateljevu stranu i završio u – juniorima. Trenirao je tako s 32 godine sa Zagrebovim nadama i čekao bolje dane, koji su stigli nakon poziva iz Kine.

– Zove me menadžer i kaže: “Slušaj, ovi kažu da im se sviđaš, da ćeš biti kapetan!” Ja mu odgovaram da me nije briga za nikakvog kapetana, daj samo da potpišem, da se maknem iz Zagreba… I potpišem, dođem tamo, dobijem traku i odradim jako dobru sezonu, ali tad sam se odlučio vratiti kući – pamti Vidović.

Vratio se u zaprešićki Inker, a zatim i u tada drugoligašku Lokomotivu, u kojoj se okupila hrpa talentiranih klinaca poput Pivarića, Antolića, Barbarića, Tomečaka i ostalih, a vodila su ih dva “starca” na kraju karijere. Rajko Vidović i – Željko Sopić!

– Već tad smo bili sigurni da će ti dečki napraviti velike karijere i jako mi je drago što je tako ispalo, što smo im nas dvojica mogli barem malo pomoći. Jedini je problem što su nas ljudi znali često zamijeniti, ali samo zbog frizure, ne zbog igračkih kvaliteta, jer Željko je bio puno ozbiljniji igrač od mene – sa smiješkom priča trener Gorice.

Godinu dana, u poznim igračkim godinama, odradio je čak i u dalekom Vijetnamu, u nogometnoj egzotici, ali i u državi koju bi, kaže, svakom igraču preporučio. Vratio se zbog puknuća križnih ligamenata, ali i željan obitelji, djece…

Igračka karijera završila je, opet na poziv kuma Jakira, u trećeligašu iz Dugog Sela. Tamo je i preuzeo juniore, i to nakon što je Jakir otišao u Sesvete, bio je i pomoćnik Milivoju Bračunu, a zatim i samostalno vodio prvu momčad. Put ga je nakon toga vodio u Lučko, Trnje, Sesvete i na kraju u Kustošiju, s kojom je baš planirao povratak u drugi rang.

– Nakon utakmice protiv Hajduka nazvao me Mario Brkljača i moram priznati da na prvu nisam toliko ozbiljno shvatio cijelu tu priču. Imao sam ugovor s Kustošijom, imao sam dogovor s Andyjem Barom i Vladom Babićem, i zato je moj odgovor bio da se u slučaju da dođe to toga svakako prvo jave njima. Dan poslije nazvao me Bara i rekao da je sve na meni, da razumije ako želim napredovati i da mi neće stajati na putu. Hvala ljudima iz Kustošije na tome, jer bila je ovo prilika koja se ne ukazuje baš svaki dan – opisuje Rajko dane velike promjene u svom životu.

Goricu je, naravno, gledao redovito, često je i dolazio na utakmice, sjedio na tribinama, ne znajući da će dobiti priliku voditi te dečke. I jako je dobro znao gdje dolazi.

– Imao sam ove sezone dva poziv iz prvoligaša, ali promijenio sam da u tom klubu ne bih mogao napraviti pomake. Kad se otvorila opcije u Gorici, to ni u jednom trenutku nije bilo tako. Da ne vjerujem da ne mogu napraviti dobre stvari ovdje, da ne vjerujem u sebe i svoj rad, ne bih ni ovo prihvaćao, bez obzira što se radi o prvoj ligi – tvrdi Vidović.

Odmah je krenuo raditi jako, već drugog dana svog mandata zakazao je dva treninga, vrlo brzo odradio i neslužbeni debi u prijateljskom ogledu s Mariborom, a kroz sve to provlačio i puno razgovora.

– Oni koji me poznaju da sam jako zahtjevan kao trener, da mi je jako bitno kako igrači rade na treningu i na utakmici, kakav im je pristup. Kakav si na treningu, takav ćeš biti i na utakmici, zato nema i ne smije biti šparanja, a dečki to jako dobro odrađuju i zadovoljan sam – govori trener Vidović.

Njegovi bivši igrači odreda ga jako cijene i poštuju, a to će reći da uspijeva pronaći balans između “prijateljstva”, odnosno prisnog odnosa s igračima i onoga što se radi na terenu.

– Ja sam za svog igrača na raspolaganju 24 sata. Ako mogu pomoći i s privatnim problemom, tu sam, ali kad je teren u pitanju… Prvo meni leti glava! I zato jasno postavljam zahtjeve i ciljeve pred igrača, a tu nema popusta. Kad izađemo s terena, to je druga priča. Moramo biti svjesni da ovisimo jedni o drugima, da svatko mora nositi svoj dio odgovornosti, a ne da smo si mi dobri, a ti mi se šetaš po terenu… E, toga nema. Ako daješ sve od sebe na terenu, lave ti igraš, ako ne… – zastao je Vidović, jer nastavak i nije bio potreban.

I sve te misli, sve ideje i nacrte, Rajko Vidović sabire na svom posebnome mjestu. U sobici na katu dvoetažnog stana u Sesvetama ima svoj kutak, u koji ne zalazi ni supruga Josipa, ni kćerke Laura i Kjara, kao ni sin Luka, i sam nogometaš.

– Dobar je, zanimljiv igrač, igra lijevog beka ili krila… I nije baš na tatu, čini mi se da je talent za nogomet povukao s mamine strane, jer ja tehnički baš i nisam bio nešto, a on je jako dobar. Iako, kad sam mu u onih par utakmica u Trnju bio trener, znao je biti i na klupi – sa smiješkom kaže Rajko i završava:

– Moja obitelj jako mi je važna, velika su mi potpora, a pogotovo sve to prati sin. Mali je znao više detalja o igračima Gorice nego ja… Ali obitelj me jako dobro poznaje kad je nogomet u pitanju. Već kad me vide na parkingu ispred zgrade znaju jesam li pobijedio ili izgubio. Kad pobijedim, sve može, sve je dozvoljeno. Kad izgubim, treba mi neko vrijeme da se posložim. Zatvorim se u svoju sobicu, pogledam utakmicu dvaput zaredom, analiziram, razmišljam… Srećom, moram reći da mi se dosad nije često događalo da gubim.

A ništa, neka se onda tako i nastavi…

Nastavite čitati

Crna kronika

Stigli detalji prometne nesreće koja se u ponedjeljak dogodila u centru Gorice

U sudaru nije bilo ozlijeđenih osoba, no jedan je sudionik ‘zaradio’ prekršajnu kaznu.

Objavljeno

na

U ponedjeljak, 25. ožujka, nešto iza 16 sati, baš u vrijeme kad je gužva na goričkim prometnicama najveća, došlo je do prometne nesreće na Ul. Matice hrvatske, koja je izazvala još i veće zastoje, pa i podosta nervoze. Naime, zbog policijskog kombija koji je zbog očevida zauzeo jednu prometnu traku brojne je naše čitatelje zanimalo što se tamo dogodilo, jer na kolniku nije bilo zaustavljenih automobila. Pa smo se i mi pitali – tko se onda tamo sudario? Danas smo ipak doznali detalje.

– Došlo je do sudara bicikla i osobnog vozila, u trenutku kad se biciklist s nogostupa uključivao u promet na Ul. Matice hrvatske, u sudaru nije bilo ozlijeđenih osoba, nastala je materijalna šteta. Biciklist je prekršajno kažnjen – kratko su nam rekli iz goričke policije.

 

Nastavite čitati

Vijesti

Vlč. Dragutin Kujavec o izuzetnom značenju svakog dana Svetog vazmenog trodnevlja

‘Značenje ovih dana je toliko veliko i duboko, ono se jednostavno treba slaviti. Zato pozivam sve vjernike da u svojim župama budu na liturgijskim slavljima’, poručuje župnik Župe sv.Petra i Pavla, vlč. Dragutin Kujavec.

Objavljeno

na

Objavio/la

U Velikom smo tjednu, a upravo danas počinje i Vazmeno ili Sveto Trodnevlje, najznačajnije vrijeme u liturgijskoj godini kada kršćani slave otajstvo muke, smrti i uskrsnuća Isusa Krista. Izuzetno značenje tih dana, kao i poruke koje nam nose, pojasnio je za sve čitatelje Cityportala, župnik Župe sv.Petra i Pavla, vlč. Dragutin Kujavec.

– Sveto Trodnevlje se osobito odnosi na Veliki četvrtak, Veliki petak i Veliku subotu, a ja ću ovdje reći i Velika nedjelja, Vazam, Uskrs, koja je temelj svih nedjeljnih slavlja. Svaki od ovih dana Svetog Trodnevlja ima svoje izuzetno značenje.

Veliki četvrtak je spomendan Isusove posljednje večere, prestaju zvoniti zvona u crkvama do Vazmenog bdijenja.

– Danas na misi ustanovljenja presvete Euharistije ili Misi večeri Gospodnje, već sam naziv govori kako se radi o slavlju koje nazivamo i Isusova posljednja večera, unutar koje se događa upravo ono čemu svjedočimo na svakoj misi, kod svakog euharistijskog slavlja, da po Kristovoj zapovijedi, uzimajući čestice kruha i vina budu po Duhu Svetome pretvorene u Otajstvo njegova tijela i njegove krvi. Mi čvrsto vjerujemo da je upravo po tom Otajstvu prisutnost Njegova u svakodnevnom životu vjernika i životu crkve tako čvrsta da u to ne sumnjamo. Zato nema neke veće blizine koju bi čovjek mogao doživjeti s Bogom, s Isusom Kristom, nego li pričestiti se, primiti taj neizrecivi dar. Pred tim Otajstvom ne možemo ostati nijemi, gluhi, i bez poziva na poniznost, zahvalnost, potaknuti do ganuća, jer smo zagrljeni od Isusa Krista koji nam se tako daruje – kaže vlč. Kujavec.

Foto: Veliki petak 2023.g./Župa sv.Petra i Pavla

Posebno ističe poruku koju je Isus poslao apostolima, pa tako i svim kršćanima.

– U euharistijskoj poniznosti On se stavlja u granice običnog kruha i kapi vina, ali ide još dublje, ponižava se, saginje do nogu svojih učenika da bi im oprao noge. Upravo u toj gesti koja izazove pobunu kod svetog Petra, koji kazuje ‘ti da meni pereš noge’, on to ne može dopustiti, ali Isus mu kaže ‘ako te ne operem nećeš imati djela sa mnom. S pravom me zovete učiteljem i gospodinom, ako sam ja kao takav vama oprao noge, učinite i vi to jedni drugima’. Time je uspostavljena nova služba, možemo reći i mentalitet koji bi trebao resiti kršćane, da se nitko ne smatra većim od drugih, nego da jedni drugima budemo u službi i kao poslužitelji. Isus kaže – ‘tko želi biti onaj koji će upravljati većim, neka bude najmanji, ja sam vam dao primjer’ – podsjeća vlč. Kujavec.

Foto: Prikaz Božjeg groba/ Župa sv.Petra i Pavla

Posebno sadržajno bogat program očekuje vjernike na Veliki petak, spomendan Isusove muke i smrti i Veliku subotu, dan tišine, molitve i pohoda Božjeg groba.

– Na Veliki petak, barem u mojoj župi, u 15 sati će biti Pobožnost križnog puta. Na Cvjetnicu se pjevala i čitala Muka po sv. Marku, a svake godine na Veliki petak je tu Muka po sv. Ivanu. Središnji dio svakog evanđelja su Isusova muka, smrt i njegovo uskrsnuće. Ivan i križ gleda kao prijestolje na kojemu je ustoličen Krist kralj i možemo reći kao da već s tog križa sjaji slava Krista uskrslog. Kod proslava Isusove muke i smrti, kod nas će biti u petak u 18:30 sati, ulazi se u tišinu crkve, stoji se ili kleči pred oltarom u tišini. Služba Riječi, meni osobno vrlo potresni tekstovi, a posebno tekst proroka Izaije, koji impresivnim bojama oslikava lik Krista Raspetoga. Slijedi homilija, propovijed i sveopća molitva, gdje se moli na predloženih deset nakana, jedan dio se pjeva, jedan recitira. Dolazi središnji dio službe Velikog petka, to je donošenje križa i ljubljenje križa. Svakome se treba za to dati prilika, kako bi vjernik iskazao ljubav prema onome koji je za nas podnio muku i smrt. Nakon toga se pripremi euharistijski stol gdje se donose posvećene hostije od Velikog četvrtka, Veliki petak nema svete mise, zato se pričešćujemo od posljednje Isusove večere. Zatim se ide na posebno mjesto, ambijent koje simbolizira Isusov, Božji grob, gdje se odlaže križ. Kod mene u župi će od Velikog petka navečer, od završetka slavlja Isusove muke i smrti, biti izloženo sve do Vazmenog bdijenja na veliku subotu, imat ćemo 24 satno euharistijsko klanjanje, na to su me potaknuli župljani, kako bi svatko u tišini mogao provesti svoje vrijeme i u svakom trenutku će u crkvi netko biti prisutan – ističe velečasni.

Foto: Velika subota 2023.g/Župa sv.Petra i Pavla

Velika subota je u znaku tišine, zvona šute.

– Od Velikog četvrtka do Velike subote navečer kaže se kako su zvona gluha, zavezana, ne izvodi se ni liturgijska glazba, pjeva se bez instrumenata. Zvona zazvone opet na Veliku subotu kad se zapjeva kod bdijenja ‘Slava Bogu na visini’. Bdijenje Velike subote je, možemo reći, poseban dan. Splet bogatih događaja koji počinju pred crkvom  – blagoslovom ognja, na tom ognju se pale uskrsne svijeće i slijedi ulazak u potpuno mračnu crkvu, gdje do izražaja dolazi da je jedino svjetlo upravo ta uskrsna svijeća, koja simbolizira Isusa Krista. Slijedi starodrevni hvalospjev uskrsnoj svijeći u kojemu se iznenađujuće pjeva ‘O, sretna li grijeha koji je zavrijedio imati takvog otkupitelja’ . Jer da nije bilo grijeha ne bi bila očitovana takva slava Uskrsloga i ne bi došao na ovaj svijet. Slijedi služba čitanja koja je izuzetno bogata u vazmenom bdijenju. Nekada su kršćani u Prvoj crkvi imali jedino tu misu na uskrsno bdijenje. Tu se blagoslivlja krsni studenac i ako ima prvokrštenika, pa i ako nema, a u Prvoj crkvi se jedino tada i krstilo, pa je Uskrs bio u znaku bjeline koju su dobili i nosili bi je idućih osam dana. Zato se do danas nedjelja nakon Uskrsa naziva po tome Bijela nedjelja – rekao nam je velečasni.

Za kraj razgovora poziva sve vjernike da posebno ovih dana izdvje vrijeme za odlazak na misu i sudjelovanje u liturgijskimn slavljima.

– Značenje Svetog trodnevlja je toliko veliko i duboko, gotovo ga je nemoguće interpretirati kroz jedan razgovor, ono se jednostavno treba slaviti. Zato pozivam sve vjernike da ovih dana u svojim župama budu na liturgijskim slavljima – poručuje župnik Župe sv.Petra i Pavla, vlč. Dragutin Kujavec.

Nastavite čitati

Reporter 435 - 28.03.2024.

Facebook

Izdvojeno