DVD Kurilovec u svojoj je Gasilani održao 113. redovnu godišnju izvještajnu sjednicu Skupštine na koju su se odazvali mnogi uvaženi gosti, a na više od jednog stoljeća predanosti vatrogastvu čestitao je i gradonačelnik Krešimir Ačkar.

—Već 113 godina DVD Kurilovec okuplja mještane koji su uvijek bili spremni za sve nepogode, spašavajući ljudske živote i imovinu, a sigurnost i oslonac koji nam pružaju, nemaju cijenu. Kurilovčanima čestitam na odličnom radu – rekao je gradonačelnik koji je društvo darivao poklon bonom u ime grada.

Društvo je u svojoj 113. godini postojanja bogatije za novo kombi vozilo koje je blagoslovio velečasni Norbert Ivan Koprivec, a kupljeno je uz pomoć članova i prijatelja, donacijama brojnih tvrtki, građana, lokalnih udruga i prijateljskih Dobrovoljnih vatrogasnih društava, a nabavku je sufinancirala i Zagrebačka županija putem javnog poziva za sufinanciranje programa udruga.

—Čestitke Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Kurilovec na predanom radu i aktivnostima, kao i na pomoći onima koji se nađu u nevolji, te svakako zaslužuju svoju vatrogasnu dužnost obavljati uz pomoć kvalitetne opreme – poručio je zamjenik župana Zagrebačke županije Ervin Kolarec.

Ključeve vozila zapovjedniku Hrvoju Sučiću predala je predsjednica Višnja Jančić.

—Neka novo vozilo služi na čast i ponos DVD-u Kurilovec i svim Kurilovčanima – rekla je Jančić.

Protiv Osijeka, nažalost, nije mogao pomoći zbog ozljede zadnje lože, ali gledajmo na stvari pozitivno… Kad već nije mogao na teren, Ante Erceg mogao je – pred kamere! Snimanje za klupske kanale odradio je dva dana prije Osijeka, prvi put u životu u ovakvom obliku.

– Nisam baš tip koji se voli pojavljivati u medijima, pogotovo to nisam želio u ovom posljednjem razdoblju, a nikad nisam bio ni gost u nekom podcastu. Ali drago mi je što sam ovdje, što debitiram baš na klupskom kanalu – rekao je uvodno Ante.

Tijekom razgovora od gotovo sat i 20 minuta 35-godišnji Splićanin s goričkom adresom govorio je o cijelom nizu tema. I to na svoj način, tiho i samozatajno, gotovo ispod glasa, potpuno drukčije nego što bi čovjek očekivao kad ga vidi na terenu.

– Zašto sam drukčiji na terenu? Zbog želje za pobjedom! To mi je uvijek najvažnije, to me nosi i kad god izađem na teren, želim dati apsolutno sve od sebe za dres kluba za kojeg igram – objasnio je Erceg.

Prisjetio se i kako je bio dio one čuvene generacije RNK Splita, toliko osebujno da je o njoj čak i snimljen dokumentarni film! Među suigračima su bili frajeri poput Ivice Križanca, ali i tipovi poput Romana Obilinovića.

– S Romanom sam bio cimer… Reći ću vam samo da sam mu plaćao 100 kuna svaki dan da ne puši u sobi, i još 100 kuna da svako jutro opere zube – kroz smijeh se prisjeća Erceg, koji je prevrtio film cijele karijere, koja je uključivala i Tursku, Hajduk, Ujedinjene Arapske Emirate, Dansku, čak i Mađarsku…

A najluđa epizoda veže se za Pulu. Kao igrač Istre dobio je devet utakmica suspenzije jer je sucu istrgnuo žuti karton iz ruke. Odnosno, kao što je sam ispričao, želio mu je istrgnuti žuti karton.

Dame i gospodo, Ante Erceg…

Kroz protekle dvije noći policijske službenike velikogoričke Policijske postaje, ruke su zaboljele od ispisivanja kazni. Naime, proveli su preventivno – represivnu akciju „Nadzor vozača pod utjecajem alkohola i/ili droga“, i u policijsku evidenciju upisali 27 ciljanih prekršaja.

Ulicama Velike Gorice i okolice 21 vozač upravljao je automobilom pod utjecajem alkohola, dok se ostatak popisa odnosi na prolaz vozilom kroz crveno svjetlo na semaforu, vožnju bez položenog vozačkog ispita i s prometnom dozvolom vozila kojoj je isteklo važenje.

Svega jedan vozač tijekom vožnje nije koristio sigurnosni pojas, a također je jedan zatečen tijekom vožnje u razgovoru služeći se mobitelom.

Od svih navedenih, troje vozača je i uhićeno zbog težih prekršaja i uz Optužni prijedlog prepraćeni su na Općinski sud, a riječ je o dvojici koja su upravljala vozilom pod utjecajem alkohola čija je koncentracija u krvi bila veća od 1,50 promila, dok je treći bio mladi vizač koji je uhićen zbog upravljanja vozilom prije položenog vozačkog ispita.

Najveću ‘promilažu’ imao je vozač kojeg je noćas, 2 sata iza ponoći, policija zaustavila u Deverićevoj ulici u Donjoj Lomnici, kojom je prolazio u Opelu austrijskih registarskih oznaka, a zatečen je s 1,77 promila alkohola u krvi. Nedjelju je proveo na otriježnjenju, nakon čega je priveden na prekršajni odjel Općinskog suda.

Ovaj vikend zapamtit će i sudionici 10 prometnih nesreća, od kojih je u 7 nastala materijalna šteta dok su u 3 nesreće lakše tjelesne ozljede zadobile 4 osobe.

Sve živopisniju notu dobiva nogometna priča Martina Šrolera, 26-godišnjega virtuoza iz kvarta smještenog uz zračnu luku.

Nakon što je svoj talent nosio razvijao kroz nogometne škole Zagreba, Velike Mlake i na kraju Gorice, u koju se višestruko vraćao, Šroki je svoj put gradio preko slovenske Krke, Sesveta i Intera iz Zaprešića, pa opet slovenskih Aluminija i Mure, trećeligaša Kustošije i, posljednje u nizu, GOŠK iz Gabele.

Igrao je ove sezone i za Kustošiju i za pretposljednju momčad elitnog razreda nogometa u BiH, u Europi nije mogao više mijenjati klub, ali pronašao je rješenje. I otišao u – Uzbekistan! Točnije, u tamošnji klub Budnyakor FC, prošle sezone desetu momčad tamošnjeg prvenstva.

Na drugome kraju svijeta, na 5700 kilometara od njegove Velike Gorice, ipak će Šrolera dočekati neka “domaća” lica. Sva je prilika da će se najprije zbližiti s Crnogorcem Marko Bugarinom, ali tu su još trojica ljudi koji su snažna poveznica s našim krajevima i hrvatskim, odnosno goričkim nogometom…

Kapetan Budnyakora je, naime Temuri Abdukholikov, danas 33-godišnji napadač koji je od veljače 2014. do veljače 2015. bio igrač splitskog Hajduka. Suigrač će Šroleru biti i jedan Japanac, i to Itsuki Urata, ne tako davno lijevi bek Varaždina, a posebna poslastica krije se na klupi.

Trener Budnyakora je 42-godišnji Ilyas Zejtulaev, jedini uzbekistanski nogometaš u povijesti koji je igrao za Goricu! Dogodilo se to u zimu 2014. godine, kad je Zejtulaev u našeg tadašnjeg drugoligaša stigao na posudbu iz talijanskog Torina. Zadržao se samo jednu polusezonu, u vrijeme dok je trener bio Ilija Lončarević, no nije ostavio osobit trag.

Imat će Šroki tema za početak i s trenerom i sa suigračima, a uskoro će se javiti i s više detalja…

Budnyakor je, inače, u svjetsku nogometnu javnost prvi put dospio u kolovozu 2008. godine, kad je za taj klub potpisao legendarni Brazilac Rivaldo, a isti klub neposredno uoči toga je “vabio” i Samuela Eto’oa… Rivaldo se tamo zadržao čak tri godine, u 53 utakmice zabio 33 gola, a u tom će stilu svoj posao pokušati odraditi i Šroler. Rivaldo s Plesa.

Ako se tražila iskra koja će zapaliti goričke motore, ako se tražila utakmica koja bi mogla usmjeriti stvari u boljem smjeru, mogla bi to biti ova pobjeda protiv Osijeka… Više od dva mjeseca prošlo je od posljednje pobjede naših nogometaša uopće – i tad je bilo 1-0, a u grad je stigao Hajduk – a gol Dina Mikanovića donio je prvu sljedeću. Osijek je pao, tri boda su u džepu, u nedjelju ujutro Goričani su se probudili kao osma momčad HNL-a.

Lakše se diše.

– Čestitam momcima na hrabroj i karakternoj utakmici. Znali smo da će to ovako nekako izgledati, imali smo ideju preko Pajazitija i Fiolića uzeti kontrolu igre, jer zbilja imamo tu kvalitetu, obzirom na utakmicu u Puli, gdje nismo bili dovoljno “na lopti”. Mislim da smo u nekim fazama stvarno dobro izgledali, ali bilo je i odstupanja od plana igre, dijelom i zbog važnosti utakmice. To zadnje mjesto sigurno nas je sputavalo i na kraju moram biti zadovoljan jer smo pokazali gard. To je takva utakmica, dobili smo je na mišiće! – analizirao je trener Mario Carević.

Velike rasprave vode se oko stanja travnjaka, koje je zaista kritično, nedostojno kluba, ali i grada poput ovog našeg, a loš teren u velikoj je mjeri uvjetovao i stil igre. Puno dugih lopti, puno borbe, puno duela…

– Da, tražili smo Čuića gore, tražili podršku kod drugih lopti, ali i oni su igrali na sličan način. Vidjeli ste kakav je bio teren, to je zapravo bilo i jedina moguća opcija… U svakom slučaju, veseli me faza obrane, jer oni jesu imali neke opasne udarce s distance, ali nismo im puno toga dozvolili – kaže Carević.

Gorica je bila bez petorice važnih igrača u ovoj utakmici, to daje dodatnu težinu ovim bodovima, a loša vijest je da je zbog ozljede morao izaći Ivan Fiolić.

– Brinu me sve te ozljede. Otpao nam je Fiolić, vidjet ćemo kakvo je točno stanje, ali imali smo dosta povrijeđenih i prije utakmice, ali veseli me što su oni koji su dobili priliku reagirali kako treba – tješi se trener.

Svim problemima unatoč, Gorica mora dalje skupljati bodove, a s tom idejom krenut će se čak i prema Maksimiru sljedećeg vikenda. Prvi gostujući bod je na kontu, prva gostujuća pobjeda baš ovom prilikom odjeknula bi kao ozbiljna eksplozija…

– Naravno da ćemo ići po bodove. Mi nismo s ova tri boda riješili problem, Dobro su nam došli, ali u svakoj ćemo ih utakmici probati skupljati. Idemo se na Maksimir nadigravati, vjerujem da se ova momčad može tamo nešto iskreirati. Ako nas malo pomazi sreća, ako se neke stvari poklope, zašto ne? Važno je samo da nam se ozlijeđeni što prije vrate, svaku utakmicu imamo četiri-pet novih u prvih 11 i teško je uloviti kontinuitet na takav način. U ovom trenutku najvažnije mi je da se kompletiramo – završio je Carević.