Zagorci i Kurilovčani zajedno za Ivana: Bio je to čudesan dan u Krapini…
Nogometaši Kurilovca pobijedili su 1-0 na gostovanju kod Zagorca u Krapini, u utakmici koju ćemo još dugo pamtiti. Domaćin je sav prihod namijenio za roditelje Ivana Šćepine, koji je i sam bio na utakmici za dugo sjećanje
Što je točno sport, odnosno što sport točno može biti, pokazali su ove subote poslijepodne NK Zagorec i NK Kurilovec. Bilo je to obično kolo prvenstva u 3. NL Centar, bio je to derbi 12. kola, ali zapravo tu ništa nije bilo obično. Bilo je posebno, drukčije, emotivno, za pamćenje, jer ovoga puta nogomet se igrao u dobre i plemenite svrhe, u dekoru i atmosferi koja budi ozbiljne emocije, ali i vraća vjeru u ljude. Bila je to utakmica s posebnom posvetom…
Ljudi iz krapinskog Zagorca, naime, došli su na prekrasnu ideju da se njihov ogled s Kurilovcem posveti Ivanu Šćepini, junioru našega kluba koji se nakon teške nesreće oporavlja u njihovu susjedstvu, u Krapinskim toplicama. Ivanova priča dirnula je cijelu Hrvatsku, dotaknula mnoga srca i dovela do nevjerojatne akcije u kojoj je u rekordnom roku prikupljeno 250.000 eura, koliko je bilo potrebno za Ivanovo liječenje, ali na tome nije i stalo. Nastavak je, u najljepšem mogućem obliku, stigao ove subote u Krapini, na igralištu smještenom u možda i najljepšem okolišu od svih svih igrališta u Hrvatskoj.
Ivan Šćepina također je bio na utakmici, skupio je toliko snage da izađe na jesensko sunce i isprati utakmicu svoga kluba protiv kluba kojeg će do kraj života također smatrati djelomično svojim. Jer, NK Zagorec nije morao raditi nešto ovakvo, nije morao cijeli prihod od utakmice namijeniti Ivanovim roditeljima, ali prekrasni ljudi iz Krapine odlučili su da to mora biti baš tako. Kurilovčani su, s druge strane, znali kako pokazati zahvalnost, počevši od plakete koju su predali vodstvu Zagorca, preko zajedničkog fotografiranja, sve do poštenog pristupa na terenu.
Sve je od prve sekunde dolaska kurilovečke delegacije, igrača, ljudi iz kluba, ali i navijača, jasno govorilo da se ovdje radi o posebnom sportskom događaju, sve je frcalo od zajedništva, ljubavi i plemenitosti, ali naravno da je bilo važno i ono što se događa na travnjaku, u borbi za bodove, u ogledu pete i druge momčadi na tablici. A tu su Kurilovčani bili za nijansu bolji i uspješniji, novu pobjedu (1-0) donio im je gol Darija Banića u 79. minuti, proslavljen toliko burno da je strijelac zaradio i žuti karton…
Sve u svemu, dan za pamćenje u Krapini.
“Današnji dan nije samo pobjeda naše momčadi, naša zelena kvačica i +3 boda, današnji dan je pobjeda sporta, ljudskosti, zajedništva… Sportski prijatelji iz Zagorja, Kurilovčani, nogometaši, publika, roditelji, svi su zajedno pokazali i dokazali koliko je taj naš nogomet poseban i moćan kada je najteže!
Nema tih riječi koje bi dovoljno iskazale divljenje i hvalu za ovakav jedan potez naših Zagoraca, ali uvjereni smo da će naš Ivan ovu utakmicu pamtiti i zauvijek je se sjećati…
Svaka čast svim sudionicima i hvala svima koji su se odazvali i sudjelovali u ovoj prekrasnoj gesti! Svaka čast i našim igračima i stručnom stožeru na pobjedi koju posvećujemo našem Ivanu! Ivane, borčino, osim što nam je bilo izuzetno drago vidjeti te, barem uz teren… Drž’ nam se i bori, da budeš opet onaj pravi!!!”, poruka je iz NK Kurilovca.
Još jedanput, bravo Zagorci, bravo Kurilovčani, odnosno hvala i jednima i drugima.
– Adrenalin me tuče. Srce mi je puno. Ne znam što da kažem, nemam riječi. Od srca poručujem: Hvala Krapino, hvala Zagorec – rekao je Ivanov otac, a predsjednik NK Kurilovca Dražen Vujnović je dodao:
– Ljudi iz Zagorca, odnosno Krapine, vrlo su nas ugodno iznenadili kad su nas nazvali prije 20-ak dana i izrazili želju da ovu prvenstvenu utakmicu organiziraju i kao humanitarnu za našega igrača Ivana Šćepinu. Naša dva kluba su pravi sportski rivali, ali istovremeno i veliki prijatelji. Ovaj njihov potez nas je zaista ugodno iznenadio i zato naklon do poda za ovaj čin i ovu pomoć. Jedino što možemo je zahvaliti se i zato smo klubu iz Krapine, našim prijateljima, uručili zahvalu.
A u toj zahvali sve je rečeno:
“Znali smo mi od navek, još tam dok je pračovek hodil po zelene zagorske brege, da su Zagorci pošten, vreden i skrben narod, teškome delu vičen, purice i štruklom naklojnen, trseku, brajdami i pajdašije odani posvećen… Vuz se to, denes su pokazali i dokazali da su velikog i plemenitog srca, tople duše i široke ruke… Pak vam draga braćo i pajdaši, mi Turopolci od srca zafaljujemo na tome i na s’emu! A samim ovim činom naše se prijateljstvo još više produbilo”.
Livaja “poništio” Pajazitija, Gorica oduzela Hajduku i zadnji komadić nade
Nogometaši Gorice odigrali su 1-1 s Hajdukom na svom stadionu, vodstvom stečeno golom Pajazitija trajalo je samo šest minuta, ali ono najvažnije ipak se dogodilo dan ranije na Šubićevcu…
Već dan ranije sve je postalo jasno. Dok su nogometaši Gorice odrađivali posljednje pripreme za dolazak Hajduka, pratili su i događanja na Šubićevcu. Kod posljednjeg Šibenika gostovala je vodeća Rijeka, čekala se pobjeda Riječana, a ona se i dogodila zahvaljujući golu Djouahre. Onog trenutka kad je sudac označio kraj, postalo je jasno da će Gorica ostati prvoligaš i u osmoj sezoni zaredom, a to je praktički od početka sezone bio i glavni cilj.
A kad se do konačno i definitivno dogodilo, kad je taj glavni cilj ispunjen, i to na terenu, a ne kroz oduzimanje/vraćanje bodova bilo kome, s goričkih leđa pao je kamen od stotinu tona. S leđa trenera Carevića, njegovih igrača, ali i svih uključenih u život našega kluba… A priprema za Hajduk istoga je trenutka dobila ozbiljnu dozu relaksacije, jer konačno se čekala utakmica u kojoj Gorica ništa ne mora.
To ne znači da Gorica nije pokušala, da nije odigrala dobru, mušku, kvalitetnu utakmicu protiv Hajduka, ali izostanak imperativa dobro je došao i igračima, i navijačima, i ljudima u vodstvu kluba. Budući da je, uz taj faktor, ispunjen i onaj o idealnim vremenskim uvjetima za igru, budući da je stadion i ovoga puta bio rasprodan, doduše ponovno u velikoj većini gostujućim navijačima, svi preduvjeti za dobru nogometnu predstavu bili su tu.
Carević je krenuo s trojicom otraga, u varijanti koja se prije tjedan dana u Rijeci pokazala uspješnijom, s Ercegom u vrhu napada, dok je Splićane predvodio dvojac Livaja – Rakitić, s Melnjakom lijevo umjesto Dialla i “našim” Kalikom na poziciji desetke, iza Livajinih leđa.
Prvu priliku na utakmici imao je Hajduk, u sedmoj minuti Prpićev pokušaj blokirao je Krizmanić, a malo potom dobili smo i novu sekvencu za pamćenje s goričkog stadiona. Imali smo već kopanje stativa, skidanje oznaka postavljenih zbog snijega i potope epskih razmjera, a sad smo vidjeli i kako je eksplozivna naprava s tribina napravila rupu u terenu, pa je Dado Mazulović odjurio po kantu zemlje i zapunio rupu na licu mjesta. I utakmica je mogla krenuti dalje…
Pokušavao je s jedne strane Kalik, s druge Erceg, pa opet Kalik i Uremović, a u 33. minuti pred Silića je izašao Ndockyt. Nije uspio reagirati na vrijeme i prilika je propala, kao što je zamalo neuspješan ispao pokušaj Halilovića u trećoj minuti nadoknade. Slobodnjak je bio u idealnoj poziciji, ali lopta je zapela na živom zidu, pa se na odmor otišlo s nulom.
Gorica je ove sezone uzela četiri boda iz dvije domaće utakmice protiv Hajduka… Foto: Igor Šoban/PIXSELL
Međutim, nije tako dugo ostalo u nastavku. Čovjek za golove u velikim utakmicama, Adrion Pajaziti, opet je zablistao u 48. minuti, kad je dodavanje Ercega s desne strane fenomenalno proslijedio u gol Hajduka s 15-ak metara!
Bio je to povod da sa gostima sklonih tribina krenu povici, da parafraziramo, “Igrajte, maleni ženski spolni organi!”, a na to su igrači Hajduka reagirali vrlo ažurno. Pet minuta poslije mladi Durdov pogodio je stativu, a minutu potom ukazao se još jedanput Marko Livaja. Michele Šego ušao je nekoliko trenutaka ranije i odmah poslao idealan centaršut na Livaju, koji je “preskočio” Krizmanića i glavom pogodio pokraj nemoćnog Banića za izjednačenje.
Do drugoga gola pokušavali su doći i jedni i drugi, Hajduk preko Rakitića, Gorica preko Halilovića, nakon čega se utakmica primirila, a pirotehnika razbuktala. Imali smo i novi prekid zbog dima, a vidjeli smo i još po jedan solidan pokušaj na svakoj strani. Na kraju, Gorica i Hajduk podijelili su bodove, svakome je pripao po jedan, što za Goricu znači samo još jedan bod više, a za Hajduk i definitivni oproštaj od šampionskih ambicija.
Što se Gorice tiče, do kraja sezone preostalo je još odraditi gostovanje kod Slaven Belupa i domaći sudar s Lokomotivom, pa krenuti na predah. I upustiti se, prema svemu sudeći, u novu ozbiljnu rekonstrukciju momčadi.
Velika Gorica prepoznata je kao grad koji njeguje uključivost i uspjehe sportaša s invaliditetom koji unatoč svojim ograničenim sposobnostima dokazuju da invaliditet nije prepreka, ne predstavlja ograničenje, već je motiv za nove uspjehe i rušenje barijera.
I zaista se možemo ugledati u njih jer nam šalju životnu poruku da su granice samo u našim glavama.
Foto: Judo klub Fuji
To me u prilog ide i veliki europski događaj koji je Judo klub osoba s invaliditetom “Fuji” doveo u Veliku Goricu.
Jučer je grad bio centar judaša iz Europe, na velikom međunarodnom EJU Velika Gorica Get Together adapted judo turniru, na kojem je gradonačelnik Krešimir Ačkar istaknuo važnost ovog iznimnog događaja.
Foto: Judo klub Fuji
–Velika mi je čast i zadovoljstvo pozdraviti vas u Velikoj Gorici, gradu sporta, zajedništva i velikog srca, na ovom izvanrednom događaju. Ovaj turnir nije samo sportski događaj – on je simbol inkluzije, ustrajnosti, ljudske snage i prijateljstva koje prelazi granice. Danas ovdje ne gledamo samo borbe na tatamiju – gledamo priče hrabrosti, odlučnosti i istinskog sportskog duha – rekao je gradonačelnik i posebno naglasio ulogu predsjednice kluba, Marine Drašković.
–Njena vizija, energija i neumorna predanost omogućili su da ovaj turnir preraste u jedan od najvažnijih događaja u regiji za sportaše s invaliditetom. Marina, Vaša strast prema judu i jednakim mogućnostima za sve inspiracija je svima nama – i kao ljudima i kao čelnicima zajednica koje žele bolje i pravednije društvo. Velika Gorica zaista je ponosna što može biti domaćin turnira koji okuplja sportaše iz raznih zemalja, gdje svi dijelimo isti cilj – podržati, potaknuti i proslaviti različitosti kroz sport – poručio je Ačkar.
Dodajmo da je na prestižnom turniru sudjelovalo 150 judašica i judaša iz 12 država, uz naše velikogoričke članove Judo kluba osoba s invaliditetom „Fuji“, koji su zajednički pokazali ustrajnost, kvalitetu i nevjerojatnu borbenost.
Foto: Judo klub Fuji
–Ovo je poseban sportski događaj od europskog značaja, posvećen našim judašima s invaliditetom, koji su danas pred publikom pokazali koliko je ovaj sport važan za njihove živote, za njihov razvoj. Oni su primjer da je sve moguće! Zahvaljujem Gradu Velikoj Gorici koji nam je financijski omogućio održavanje turnira koji slavi različitost – istaknula je Marina Drašković.
Na Prvenstvu Hrvatske za starije dječake (U15), održanom danas, mladi hrvači Emanuel Grgić i Filip Đukić predstavili su svoj klub i grad u konkurenciji najboljih natjecatelja iz cijele zemlje.
Emanuel Grgić natjecao se u kategoriji do 75 kilograma i osvojio odlično treće mjesto, upisavši tri pobjede i jedan poraz. Time je osigurao brončanu medalju i plasman među tri najbolja hrvača u svojoj kategoriji na nacionalnoj razini.
Filip Đukić nastupio je u kategoriji do 58 kilograma, gdje je u konkurenciji 16 natjecatelja zauzeo osmo mjesto. Đukić je ostvario dvije pobjede te upisao jedan poraz.
Mladi sportaši natjecali su se pod vodstvom trenera Anrija Targuša i Darija Dašića, koji su izrazili zadovoljstvo prikazanim borbama i trudom svojih hrvača.
Gorica čeka Hajduk: ‘Za nas je loše što su Splićane svi otpisali iz utrke za titulu…’
Nogometaši Gorice u nedjelju u 16 sati na svom stadionu dočekuju splitski Hajduk, osam dana nakon što je klub s Poljuda porazom od Dinama ozbiljno narušio svoje šanse za titulu. No Goričani brinu svoje brige…
Od nedjelje do nedjelje. U tom su ritmu ovih dana nogometaši Gorice, koji su prošle nedjelje na Rujevici morali čestitati boljem domaćinu i zaključiti svoj niz od šest utakmica bez poraza, a ove će se nedjelje u pozitivan ritam pokušati vratiti kroz još jedan iznimno težak izazov. Na Gradski stadion od 16 sati stiže splitski Hajduk, potresen ishodom derbija, ali to su isključivo gostujuće brige.
Domaća Gorica brine neke svoje brige, a one se i ovoga puta odnose na matematiku. Pobjeda protiv Hajduka donijela bi i definitivno osiguravanje ostanka u ligi, budući da je priča oko (ne)oduzimanja bodova Šibeniku vraćena korak ili dva unatrag, pa sve govori da će se odluka donositi na terenu, a ne za stolom. Što je, realno, i puno bolja opcija.
– Nikad nije ugodno izgubiti utakmicu, ali znali smo da idemo kod odlične Rijeke. U prvom poluvremenu imali smo jedan kolektivni podbačaj, a raspoložena Rijeke to je iskoristila i kaznila nas. U drugom poluvremenu bili smo jako dobri, dominirali smo, ali prekasno smo se vratili i na kraju zasluženo izgubili utakmicu. Ali dobro, nema tuge ni razočaranja, odmah smo se okrenuli sljedećoj utakmici – kaže trener Mario Carević, koji cijelog ovog proljeća mora koristiti i kalkulator.
Koristi ga i dalje, jer ništa još nije riješeno, iako bi moglo biti već i u subotu, u slučaju da Rijeka dođe do pobjede na Šubićevcu.
– Matematički nismo sigurni, trebaju nam još ta tri boda da ne ovisimo o drugima, a ja ne želim ovisiti ni o kome osim o sebi. Nije jednostavno pripremati momčad na sve ovo, jer u specifičnoj smo situaciji. Puno je igrača na posudbi, mnogima istječe ugovor, pa neki već sad razmišljaju i o sljedećem koraku u svojim karijerama, što je i normalno, jer od kraja sezone dijele nas još dva tjedna. Međutim, tražim fokus na dovršetak našega posla, jer sezonu moramo završiti kako smo i počeli, s pravim rezultatom. Od nas se to traži, od mene prvog, ali i od igrača. Idemo završiti posao kako treba – apelirao je Carević i javno ono što komunicira svojim igračima.
Poruka iz Splita, kao i zahtjeva za ulaznicama, ovom prilikom ima bitno manje nego u nekim prethodnim slučajevima, hajdučka euforija definitivno je u drastičnom padu, gotovo da više ni ne postoji, no to ne znači da značajan broj navijača gostiju neće ispuniti tribine našega stadiona. I pokušati pomoći svojoj momčadi, kao što će i gorički navijači gurati svoje igrače prema naprijed.
– Znamo da nas čeka teška utakmica, to je sigurno. Unatoč svemu, Hajduk još ima nadu da može do titule, a budući da su ih nakon poraza u derbiju s Dinamom gotovo svi u medijima i javnosti otpisali, očekujem da će ovoga puta biti nešto drukčiji. Takve stvari ulaze u glavu, bit će rasterećeni, a manjak očekivanja često znači i bolju izvedbu. Naravno, to nije dobro za nas, ali stalno ponavljam da vjerujem da mi možemo igrati sa svima. Pokazali smo to u prvom dijelu sezone protiv Hajduka, kad smo ih pobijedili na našem stadionu, a i na Poljudu smo pokazali da možemo. Iako, opet kažem, očekujem da će ovo biti bitno drukčija utakmica od obje te prethodne – kaže Carević.
Iako posao još nije službeno završen, dolazi vrijeme kad se treba već baviti i sljedećom sezonom, odnosno planovima za slaganje neke nove goričke momčadi. Pitanje je što će biti s onima kojima istječu ugovori, pitanje je i što će biti s onima koji su na posudbama, a sve to govori da bi promjena moglo biti jako puno.
“Da, situacija je takva, a ja sam svjestan da smo već morali odraditi velik dio posla u tom smislu. Međutim, ne mogu protiv sebe. I kada ljudi iz kluba iniciraju takav razgovor, ja krenem, pa odustanem. Jednostavno, želim zatvoriti jednu stranicu da bih otvorio drugu – rekao je trener Gorice i dodao:
– Nikad više kao trener ne želim biti u ovakvoj situaciji, u borbi za ostanak u ligi, a nadam se da ni ovaj klub više neće biti u takvoj situaciji!
Lijepe su to želje, u skladu s ambicioznim najavama za budućnost, ali aktualna stvarnost nudi upravo to. Borbu za ostanak sve dok ona ne bude i definitivno riješena. S druge strane tablice, pak, vodi se neizvjesna bitka za titulu. U kojoj Carević ne želi baš ništa prognozirati…
– Ova sezona HNL-a je toliko luda da bih bio budala da idem prognozirati. Puno je oscilacija praktički u svakom kolu, toliko da je to nevjerojatno. Evo, kad smo pobijedili Dinamo, svi su rekli da su gotovi, a oni sad imaju ogromne šanse. I zato se stvarno ne bih želio upuštati u bilo kakve prognoze – zaključio je Car.
Na raspolaganju mu ni ovoga puta neće biti ozlijeđeni Mateo Leš, nije još došao trenutak ni za povratak Ivana Fiolića, ali moglo bi se dogoditi da na klupu sjedne kapetan Jurica Pršir, koji je izgubio cijelo ovo proljeće zbog problema s leđima. Na teren bi od prve minute moglo ovih 11 igrača:
Novo zlato za hrvatski parastolni tenis! Lučić osvojila zlato u Laškom
Turnir za Lučić još nije gotov. U subotu nastavlja natjecanje u disciplini mješovitih parova XD17, gdje će igrati s hrvatskim reprezentativcem Bornom Zohilom.
Nakon srebra u Podgorici, Mirjana Lučić, članica Parastolnoteniskog kluba Uspon, ostvarila je veliki uspjeh na međunarodnoj sportskoj sceni osvojivši zlato na ITTF World Para Challenger turniru koji se ovih dana održava u Laškom. Lučić je do zlata stigla impresivnim nizom pobjeda, uključujući i onu nad aktualnom svjetskom prvakinjom Szvitasz Alexom, protiv koje je slavila rezultatom 3:2.
Osim toga, u skupini je pobijedila Dankinju Nielsen (3:1) i Španjolku Migueles (3:0), dok je u napetom meču protiv Turkinje Kavas imala meč loptu, ali je u konačnici izgubila rezultatom 2:3. Unatoč tom porazu, Lučić je pokazala iznimnu formu i borbenost, što joj je osiguralo mjesto na najvišoj stepenici pobjedničkog postolja.
Foto: Parastolnoteniski klub USPON/FB
„Uz sjajnu igru i nevjerojatnu borbenost, Mirjana je pokazala da je među najboljima na svijetu”, poručuju iz kluba putem Facebook stranice.
Turnir za Lučić još nije gotov. U subotu nastavlja natjecanje u disciplini mješovitih parova XD17, gdje će igrati s hrvatskim reprezentativcem Bornom Zohilom. Uz to, idućeg tjedna očekuje je i nastup na ITTF World Para Elite turniru, koji okuplja najbolje igrače s vrha svjetske rang liste.
Uz Mirjanu, na natjecanju su sudjelovali i drugi članovi PK Uspona, Marko Vračan te Marija Sečenj, koja je nedavno osvojila broncu u Podgorici. Oboje su pružili snažne nastupe i osvojili setove protiv vrlo jakih suparnika, ali nisu uspjeli proći skupinu.
Foto: Parastolnoteniski klub USPON/FB
Ovo je veliki uspjeh za hrvatski parastolni tenis i snažna potvrda da se domaći sportaši mogu ravnopravno nositi s najboljima na svijetu. Pobjeda u Laškom jasno pokazuje, uz rad, predanost i srce, granice ne postoje. Čestitke Mirjani, ali i svim ostalim natjecateljima kluba Uspon.