Tjedan dana nakon vrijedne pobjede protiv Šibenika, nogometaši Gorice ponovno su bili doma, na svome stadionu, pred svojim navijačima, a u ulozi protivnika posljednju momčad prvenstva zamijenila je vodeća Rijeka. Lider je u Turopolje došao u velikom naletu, ali naravno da to Goričane nije ni na trenutak pokolebalo da pokuša doći do pozitivnog rezultata i tako nastavi svoj put prema gore.
Osiromašena nepravednim izostankom Ante Ercega, s trenerom Marijem Carevićem na tribinama, u B loži našega stadiona, Gorica je na Rijeku krenula s očekivanih 11, s društvom koje je zaigralo i protiv Šibenika, uz jedinu promjenu u smislu ulaska Ndockyta umjesto Čaića, ali i one neophodne promjene u vrhu napada – umjesto Ercega, kojeg nije bilo zbog crvenog, počeo je Čuić, kojeg prošlog vikenda nije bilo zbog crvenoga kartona.
Rijeka je, u skladu s najavama trenera Đalovića, koji je govorio o “utakmici sezone protiv Gorice”, krenula s najjačim sastavom, s bivšim igračem Gorice Tonijem Frukom na poziciji lažne devetke, s bivšim igračem Gorice Nikom Jankovićem na desnoj strani navale, s bivšim kapetanom Gorice Igorom Čagaljem na klupi, u ulozi Đalovićeva pomoćnika… Tajni, naravno, nije bilo, ali bilo je jasno da će to biti ozbiljno “kreševo”.
Utakmica na Poljudu, odigrana samo tri dana ranije, neizbježno je morala ostaviti posljedice na igrače Rijeke, a Gorica je od prve minute pokušavala to iskoristiti na najbolji mogući način. Uspijevali su Goričani doći do posjeda, na taj način još malo umarati protivnika, a u svemu tome pravih prilika bilo je jako malo. A opet, bilo ih je…
Nepreciznim pokušajem iz daljine otvorio je Janković, uzvratio je na drugoj strani Ndockyt glavom, ali nisu to bile ozbiljne prijetnje. Opasno je bilo u 21. minuti, kad je Djouahra izravno iz kornera pogodio stativu s vanjske strane, a najveća prilika u prvom poluvremenu stigla je deset minuta poslije. I imala ju je Gorica. Čuić je izborio slobodnjak na 17 metara, udarac Halilovića odbio se od zida do Ndockyta, koji je iskosa gađao prazan gol i – promašio! Velika šteta, prilika teško može biti bolja.
U samoj završnici poluvremena sudac Ante Čulina odlučio se pridružiti trendu, pa je “revolveraški” pokazao na bijelu točku nakon što je Krizmanić blokirao ubacivanje Djouahre. Budući da su i u prethodne dvije utakmice Gorice, i protiv Dinama i protiv Šibenika, suci pokazivali na jedanaesterac pa to poništavali nakon pregleda snimke, isto je učinio i Čulina. Ups, ipak ništa od penala.
U nastavak su obje momčadi ušle bez promjena, a nije se puno toga mijenjalo na terenu. I dalje čvrsto s obje strane, i dalje kompaktno, bez previše prostora na bilo kojem komadiću travnjaka, ovom prilikom kudikamo boljeg nego tjedana dana ranije. Slijedom toga, sadržajno je nastavak bio još siromašniji nego prvi dio. Sve se svodilo na duele, na pokušaje kontrole, usput i na poneki ružan prekršaj…
Najopasnije je tako bilo u posljednjim sekundama, kad je Martin Šlogar pokušao iz prve pogoditi nakon povratne lopte, no ta je lopta otišla pokraj vratnice gola Rijeke, koja je ovog subotnjeg poslijepodne ostala bez ijednog udarca u okvir vrata. I to će vjerojatno najbolje opisati ovu utakmicu, u kojoj je Gorica praktički bez šanse ostavila momčad koja je četiri komada zabila Dinamu, a tri Hajduku na Poljudu.
I zato, ovo je dobar ovo, ali i veliko ohrabrenje uoči svega što slijedi. U srijedu Goričane čeka ogled četvrtfinala Kupa u gostima kod Slaven Belupa, a za vikend se putuje u Split, na noge Hajduku.