Vlada Republike Hrvatske na današnjoj je sjednici donijela odluku kojom se Gradu Velikoj Gorici daruje državno zemljište namijenjeno razvoju Gospodarske zone Kušanec–Istok, čime je projekt vrijedan više od 31 milijun eura dobio ključno institucionalno „zeleno svjetlo”. Riječ je o području koje bi trebalo otvoriti prostor za nova ulaganja, zapošljavanje i dugoročno jačanje lokalnog gospodarstva.

Odluka je donesena nakon što su ispunjeni propisani uvjeti, a cijeli proces, kako je pojašnjeno na sjednici, došao je pred Vladu zbog procijenjene vrijednosti zemljišta koja prelazi zakonski prag od 25 milijuna eura.

Ministar Branko Bačić istaknuo je kako se radi o zahvatu koji obuhvaća 51,6 hektara te ukupnu vrijednost zemljišta od 31,6 milijuna eura. Naglasio je i da su prethodno morali biti ispunjeni jasni kriteriji na razini Grada.

“Grad Velika Gorica prethodno je morao ispuniti dva uvjeta. Prvo je da je Gradsko vijeće donijelo Odluku o osnivanju gospodarske zone, a drugi uvjet je bio popunjenost do 80% izgrađenosti postojećih zona. Kako su oba uvjeta ispunjena, stečeni su uvjeti da Vlada RH daruje Velikoj Gorici ovu značajnu gospodarsku zonu, a obveza Grada je komunalno opremiti te isparcelirati tu zonu i u roku od pet godina početi je privoditi svrsi”, istaknuo je ministar Branko Bačić.

‘Otvorili smo prostor za novu fazu razvoja našega grada’

Podsjetimo, ideja o novoj gospodarskoj zoni nije novijeg datuma. Gradsko vijeće Velike Gorice je još 2024. godine jednoglasno prihvatilo osnivanje zone, na inicijativu gradonačelnika Krešimir Ačkar. Odluka je tada donesena zbog sve izraženijeg interesa investitora te činjenice da su postojeće poslovne zone, poput Rakitovca i Meridian 16, već dosegle visoku razinu popunjenosti. Gradonačelnik Ačkar pritom naglašava da se radi o strateškom projektu za budući razvoj grada: “Ova odluka nije došla slučajno. Ona je rezultat kontinuiranog zalaganja da Velika Gorica ostane među vodećim gradovima po pitanju investicija i gospodarskog razvoja. Iskoristili smo priliku koja nam se pružila kroz državnu imovinu i time otvorili prostor za novu fazu razvoja našega grada. Zona Kušanec–Istok donijet će nova radna mjesta, dodatno osnažiti naše gospodarstvo i dugoročno povećati prihode gradskog proračuna, kako bi sve zahtjeve naših sugrađana riješili na što adekvatniji način. Ovom prilikom želio bi još jednom zahvaliti Vladi Republike Hrvatske na čelu s predsjednikom Andrejom Plekovićem, kao i resornom ministru Branku Bačiću na stalnoj podršci i izvrsnoj suradnji koju Grad Velika Gorica ima s državnom razinom”, rekao je gradonačelnik Ačkar.

Nova zona prostirat će se na približno 52 hektara zemljišta, a njezina prednost je, između ostalog, i iznimno povoljan prometni položaj. Smještena je uz autocestu A11 Zagreb–Sisak te državnu cestu D31, svega nekoliko kilometara od centra Velike Gorice, što je čini posebno privlačnom za investitore i logističke aktivnosti.

Ovom Vladinom odlukom formalno su otvoreni svi preduvjeti za početak provedbe projekta koji bi u sljedećem razdoblju trebao donijeti nove gospodarske prilike i dodatno ojačati razvoj Velike Gorice.

Vatreni će večeras, točnije u noći s utorka na srijedu, u 2 sata, odigrati prijateljsku utakmicu protiv Brazila u Orlandu.

Hrvatska u dvoboj ulazi nakon pobjede nad Kolumbijom 2:1, dok Brazil stiže ranjen istim rezultatom protiv Francuske. Spektakl je pod reflektorima, a naši Gianna i Matko najavili su utakmicu u pravom turopoljskom tonu.

Kako je to zvučalo, poslušajte ovdje.

Stanovnici Velike Gorice odnedavno mogu do buketa cvijeća u bilo koje doba dana i noći. Cvjećarnica White Poppy uvela je novu uslugu koja izlazi iz okvira klasičnog radnog vremena – buketomat, automat za prodaju svježih cvjetnih aranžmana postavljen na ulazu u trgovinu.

Ovakav način kupnje cvijeća sve je prisutniji na hrvatskom tržištu, no u Velikoj Gorici riječ je o prvoj takvoj inicijativi. Cilj je bio omogućiti kupcima da do cvijeća dođu i kada je cvjećarnica zatvorena, bilo da je riječ o kasnim večernjim satima, nedjeljama ili blagdanima.

“Već tri godine gledamo kako pokrenuti ideju o tome. U već pokrenutim inicijativama poput ove (Z centar, aerodrom), primijetila sam da ljudi dosta to i prakticiraju, a cvjećarke koje se time bave pune su pozitivnih dojmova” rekla nam je vlasnica Ana Novak.

Sustav korištenja osmišljen je tako da bude brz i jednostavan. Kako pojašnjava gospođa Novak, uređaj funkcionira po principu standardnih automata – kupci na zaslonu odabiru buket, plaćaju karticom, a potom se otvara pretinac s odabranim aranžmanom. Upravo kartično plaćanje uvedeno je zbog dodatne sigurnosti i smanjenja rizika od krađa.

Trenutačno je u buketomatu dostupno osam aranžmana različitih veličina i cijena.
“Šest je istih pretinaca za manje bukete raspona cijena od 20 do 40 eura te dva pretinca za veće bukete 80 do 100 eura”, objašnjava vlasnica.

Osim gotovih buketa, kupcima je na raspolaganju i opcija narudžbe prema vlastitim željama. Dovoljno je unaprijed telefonski dogovoriti detalje, nakon čega djelatnici pripremaju aranžman i šalju PIN za preuzimanje iz posebno označenog pretinca.

“Buketi dolaze u paketu s praktičnim vazama koje su vrlo jednostavne za korištenje i fiksne. Tako da možete slovodno staviti u auto bez brige da će buket uvenuti”, poručila je.

Iz White Poppyja ističu kako su kupci već prepoznali praktičnost ove usluge, a interes ih dodatno motivira na širenje. U planu je postavljanje novih buketomata na više lokacija u gradu, čime bi cvijeće postalo još dostupnije svima bez obzira na vrijeme i prigodu.

Mobilno reciklažno dvorište i kontejneri za glomazni otpad počeli su obilaziti mjesne odbore i gradske četvrti prema unaprijed definiranom rasporedu, svakodnevno od 9 do 17 sati. Riječ je o usluzi osmišljenoj kako bi građanima omogućila jednostavno i pravilno zbrinjavanje otpada koji ne spada u kućni.

Međutim, već u prvim fazama korištenja uočeni su brojni problemi na terenu. Umjesto pravilnog razvrstavanja otpada, često dolazi do ostavljanja otpada izvan predviđenih spremnika, miješanja različitih vrsta otpada te odlaganja materijala koji uopće nije predviđen za ovakav način zbrinjavanja, poput miješanog komunalnog ili opasnog otpada. Također, bilježe se slučajevi prekoračenja dopuštene količine glomaznog otpada od 200 kilograma, kao i nepridržavanje propisanog radnog vremena.

Poseban problem predstavlja neuredno stanje lokacija, koje se u nekim slučajevima pretvaraju u neorganizirana odlagališta otpada. Kao primjer ističe se situacija u Donjoj Lomnici, gdje je zabilježeno ozbiljno odstupanje od predviđene namjene ove usluge.

Iz VG Čistoće Upozoravaju da takvo ponašanje može dovesti do stvaranja divljih deponija, što ima negativne posljedice na okoliš, sigurnost i kvalitetu života stanovnika. Ako se praksa ne promijeni, nadležni ističu da bi mogli biti prisiljeni razmotriti i dugoročno ukidanje ove usluge, jer u postojećim uvjetima gubi svoju svrhu i postaje neodrživa.

U Velikoj Gorici postoji prostor u kojem se tišina ne podrazumijeva, nego se mjeri. Tamo zvuk nije smetnja, nego dokaz. Tamo se ne gleda samo što nešto jest, nego koliko može izdržati. U tom prostoru, između metala, preciznosti, optike, računalnih sustava i strogo kontroliranih postupaka, počinje priča o tvrtki Kavur i o Proof House-u, Centru za namjenska ispitivanja i razvoj. Priča koja je istodobno lokalna i europska, obrtnička i institucionalna, tehnička i politička, praktična i simbolična.

Vođeni Miroslavom Kavurom i Krešimirom Grljevićem, Kavur je tvrtka kakvu bi mnogi opisali jednom rečenicom: servis, trgovina i održavanje oružja. No, u kontekstu Proof House-a stoji puno šira slika. Proizvodnja, istraživanje, certificirana obrada, razvoj i strpljivo građenje infrastrukture koje Hrvatskoj otvara vrata u Commission Internationale Permanente (C.I.P.) pour l’épreuve des armes à feu portatives. Odnosno, međunarodna komisija osnovana 1914. godine u gradu Liègeu u Belgiji,  koja postavlja jedinstvena pravila za ispitivanje vatrenog oružja i streljiva te priznanje žigova među državama članicama. Za javnost, C.I.P. je možda samo kratica, ali za industriju to je cijeli okvir. Ono omogućuje da se ispitano oružje i streljivo priznaju preko granica, da proizvođači ne moraju dokazivati ono što je već dokazano i da država ima jasno uređenu institucionalnu osnovu za sigurnost i tržište. Upravo zato posjet veleposlanika Kraljevine Belgije, Williama De Baetsa, ima posebnu težinu. On nije protokolarni čin; on je znak da priča o Centru za namjenska ispitivanja i razvoj više nije samo lokalna ambicija, nego dio europske tehničke i institucionalne mreže. Prema službenoj C.I.P. proceduri, pristupanje nove države zahtijeva službenu notifikaciju preko Kraljevine Belgije, nacionalnu regulativu, pravni okvir i popis ispitnih ustanova i laboratorija. Posjet veleposlanika potvrđuje da Hrvatska nije samo promatrač u toj mreži i da Proof House više nije samo lokalna radionica ili tvrtka za servis oružja. On je temelj buduće nacionalne infrastrukture, odnosno, neovisnog i međunarodno priznatog ispitnog centra. To nije samo pitanje birokracije već pitanje industrijske suverenosti, brzine razvoja i sposobnosti da domaći proizvođači, istraživači i korisnici imaju infrastrukturu u vlastitoj zemlji. Kao što veleposlanik William De Baets naglašava: „Ne mogu sve zemlje imati obrambenu industriju, ali trebamo barem europsku obrambenu industriju bez da uvozimo čipove iz Kine i radare iz SAD-a. Dakle, trebamo imati barem europsku autonomiju“.

No, možda je jednako važno i to što se ovdje ne govori samo o oružju. Kada se priča o Kavuru zaokruži, postaje jasno da je njihova djelatnost mnogo šira. Riječ je o tvrtki koja se bavi i površinskim zaštitama, keramičkim premazima i tehnologijama koje imaju primjenu daleko izvan oružarskog svijeta. Cerakote nije samo estetski sloj. To je tehnologija zaštite. A zaštita je univerzalna potreba. I zato njihova ekspertiza ne završava na cijevima i mehanizmima. Ona se prelijeva u automobilsku industriju, moto-opremu, sanitarne elemente, računalne dijelove i druge tehničke proizvode u kojima je važna otpornost, trajnost i precizna obrada. Iz te perspektive, Kavur nije “tvrtka za oružje” u užem smislu, nego tehnička proizvodno-istraživačka sredina koja svoje znanje koristi u više sektora.

Istraživanje buke, primjerice, možda je najneočekivaniji dio ove priče, ali i on je još jedan primjer kako se resursi Proof House-a koriste višestruko. Ako imate iskustvo mjerenja brzine, tlaka i balističkih reakcija, onda nije veliko odstupanje ući i u mjerenje buke, frekvencija i utjecaja na okoliš. U jednoj fazi razvoja, oprema za mjerenje buke došla je kao posljedica europskog projekta usmjerenog na smanjenje buke u šumskim područjima, kako bi se štitila divljač i ljudi. I tako je oprema, nabavljena za jedan projekt, otvorila vrata novom području djelovanja. Na taj način nastaje prava laboratorijska kultura – ne kupujete uređaj samo za jedan projekt, nego stvarate bazu koja može služiti i drugim istraživanjima. Kako sami kažu: „Mi smo inovatori. Imamo čak i neke patente sada u čekanju. Istražujemo i razvijamo proizvodnju.“ Zato se za Proof House može reći da ima bazu u oružju, ali lepezu u istraživanju, ispitivanju i razvoju. To je možda najtočniji opis njihove pozicije. Oružje je polazište, ali ne i granica. Sigurnost je jezgra, ali ne i jedina tema. Tehnologija nije samo za internu uporabu, nego i za širu industrijsku primjenu.

Veliku ulogu u cijeloj priči ima i obrazovanje. Suradnja sa Strojarskim fakultetom nije formalnost nego sastavni dio projekta. U ovakvim pothvatima fakultet i industrija ne stoje jedan nasuprot drugome. Oni se nadopunjuju. Fakultet donosi metodologiju, teoriju, mjerljivost i znanstveni okvir. Tvrtka donosi praksu, probleme iz stvarnog svijeta, opremu i potrebu da rješenja budu primjenjiva odmah. Upravo iz takve simbioze može nastati laboratorij koji nije samo prostor za testiranje nego i centar znanja, suradnje i razvoja. To je važno i zbog toga što se priča o Proof House-u ne svodi na jednu osobu ili jedan proizvod. To je priča o generacijama iskustva, o ljudima koji su 30 godina u poslu, o stručnjacima koji znaju što znači precizna obrada, o dugotrajnom razumijevanju tržišta i o timu koji je iz male radionice uspio doći do razine na kojoj se razgovara s međunarodnim institucijama.

I zato je Proof House važan više nego što se na prvi pogled čini. U prostoru gdje se svaki pucanj pretvara u podatak, a svaki podatak u odluku, nastaje nešto mnogo veće od laboratorija. Nastaje dokaz da ozbiljne stvari mogu nastati i ovdje. U Velikoj Gorici.