Sport
Za što igra Gorica? Ozljede, izostanci, prilike i motivi za kraj teške sezone
Nogometaši Gorice u subotu od 17 sati igraju protiv Slaven Belupa, na pretposljednjem gostovanju sezone, uz gomilu problema s ozljedama i izostancima, ali i daleko od pravog ritma, pogotovo nakon poraza od Osijeka u prošlom kolu
Četiri utakmice daleko od završetka još jedne turbulentne i neobične sezone, nakon tri vezana poraza, nogometaši Gorice odrađuju posljednje pripreme za pretposljednje gostovanje u ovoj prvenstvenoj kampanji. S obzirom na okolnosti, na postojanje Rudeša s jedne i na udaljenost od Lokomotive s druge strane, velikog rezultatskog imperativa nema, no daleko od toga da u goričkim redovima vlada mir i spokoj u iščekivanju putovanja za Koprivnicu.
Porazi od Dinama, Rijeke i Osijeka, u kojima Gorica nije uspjela ni zabiti gol ni uloviti bod, svakako su ostavili posljedice, kako u mentalnom, tako i u fizičkom smislu. I iz jedne i iz druge perspektive sezona je izuzetno naporna i zahtjevna, rezultati su takvi da je preostalo igrati za ponos i čast, pa i ne čudi što se ožiljci vide i u energiji, i u pristupu, ali i u rubrici “ozlijeđeni”. Iako, sve to nisu razlozi da se sezona ne dovrši na najbolji mogući način, s najvećom mogućom željom i motivom, sa ciljem da se zgrabi svaka ponuđena prilika.
Međutim, da je lako – nije. Goricu trenutačno vodi treći trener ove sezone, Rajko Vidović naslijedio je momčad koju su vodili i pripremali Željko Sopić i Dinko Jeličić, a i to je detalj koji nosi svoje pluseve i minuse. Mijenjali su se načini rada, uloge u momčadi i rezultatske faze, pri čemu je ovo posljednje u 2024. godini na prilično niskoj razini. I to bi svakako trebalo popraviti, jer svakom bi igraču, kao i članu stožeru, zapravo bilo kome tko je u momčadi i oko nje, trebalo biti izuzetno važno da se sve skupa ne završi onako kako izgleda posljednjih mjeseci.
Uzme li se kao uzorak samo ova godina, pa doda li se tome i posljednji mjesec posljednje godine, gole brojke kažu da je Gorica odmah do Rudeša. I da je u posljednjih 17 utakmica uzela samo devet bodova. A na raspolaganju je bio, lako je izračunati, 51 bod. I to je loša stvar za klub, ali i za svakog od igrača, koji se možda žele prodati, možda izboriti za novi ugovor, možda za bolji status kod novog trenera… Nitko od potencijalnih kupaca, realno, neće ozbiljno shvatiti igrače koji u spomenutom razdoblju uzimaju 0,5 bodova po utakmici, nitko od navijača ne može biti blagonaklon prema takvom učinku, nitko od onih koji odlučuju o budućnosti kluba ne može gledati na takvo društvo s velikim optimizmom.
I zato je ova sama završnica prvenstva prilika da se situacija barem malo popravi, da dojam bude barem nešto bolji, da pozicija na tablici bude najbolja što može biti u ovom trenutku. Razlika je, i to velika, hoće li Gorica na kraju biti šesta, sedma, osma ili deveta. Zbog svega spomenutog, zbog dojma i doživljaja, a u krajnjoj liniji i zbog novca koji dolazi od TV prava. I sve su to i više nego dovoljno dobri razlozi da se u posljednje četiri utakmice sezone “pojede trava” na svakom sljedećem treningu, u svakoj sljedećoj utakmici.
Bez obzira na to što nije lako ni igračima, iscrpljenima i potrošenima u svakom smislu, a definitivno nije lako ni treneru. Rajko Vidović kod svojih igrača mora pokušati probuditi sve moguće motive, a istovremeno mora i “kemijati” s onima koje ima na raspolaganju. Dobra vijest je da će opet na raspolaganju imati Josipa Mitrovića, jednu od rijetkih svjetlih točaka u ovom tmurnog nogometnom proljeću, ali tu je i cijeli niz onih na koje neće moći računati.
Ni u Koprivnici tako neće biti Merveila Ndockyta, što je već odavno stara vijest, a neće biti ni Dina Štigleca, ni Kreše Krizmanića, ni Tima Matavža, vjerojatno ni Luke Kapulice, možda ni Filipa Mrzljaka, koji je također načet ozljedama, već duže je ozlijeđen i mladi Ino Vuko, a upitan je i Andrej Lazarov. Neki od njih mogli bi biti u kadru, ali radi se o vrlo značajnoj brojci izostanaka, pogotovo kad znamo da je već i počela selekcija za novu sezonu, u kojoj igrači Gorice, prilično je izvjesno, neće biti Alex Munksgaard i Sven Blummel. Pa ni oni, shodno tome, nisu u ozbiljnoj konkurenciji za momčad u samoj završnici sezoni.
Zbog svih tih problema s izostancima, trener Vidović priključio je treninzima prve momčadi trojicu juniora, pa cijeli tjedan s prvotimcima rade stoper Petar Raguž, veznjak Lovro Dukić i napadač Fran Stunja, sva trojica rođeni 2006. godine.
– Njih trojica neće biti u konkurenciji za utakmicu u Koprivnici, priključili smo ih kako bismo imali dovoljan broj igrača za trening, ali i kako bismo dobili bolju sliku o njima za budućnost – objasnio je trener Vidović, koji u pripremi ogleda sa Slaven Belupom neće imati previše manevarskog prostora.
Još malo konkretnije, u obrani će raspolaže s iskusnim Maločom, dokazanim Lešom, te nedokazanim Matkovićem i Đekićem, čemu možemo dodati još i 17-godišnjeg Josića i praktički otpisanog Munksgaarda. U veznom redu, uz upitnog kapetana Mrzljaka, tu su još i Soldo, Pršir, 17-godišnji Vrzić, eventualno i Lazarov, a na krilima konkuriraju Rukavina, Mitrović i Majstorović, plus otpisani Blummel, a daleko od tog statusa nije ni Ilečić. Za mjesta u napadu konkuriraju Vujnović i Jurić, s kojima priča zapravo i završava.
Daleko je to, dakle, od bilo kakve raskoši u izborima trenera koji ima zadatak davati priliku mladima, procijenjivati ih u ovim preostalim utakmicama, a uz to i pokušati uloviti što je više moguće bodova. Nije to nimalo lako pomiriti i upravo zato je pred Vidovićem težak i vrlo zahtjevan zadatak.
Najlakše bi u svemu tome bilo povesti se onom “samo neka sezona što prije završi”, ali nije to baš tako. Ugled i renome kluba, ali i svakog pojedinog igrača, gradi se jako dugo i mukotrpno, a ruši se i nestaje puno brže i jednostavnije. I zato je puno logičnije povesti se onom “samo neka sezona što bolje završi”, budući da trenutačno sve skupa nije daleko od slike koja je uokvirena prošle sezone, po svim kriterijima najlošije otkad je Gorica prvoligaš.
A to nikome ne treba.
Stolnotenisači Velike Gorice su u 7.kolu (prvo kolo u nastavku prvenstva) prošle subote (24.01.2026.) pobijedili u gostima momčad STK AL’21 Zagreb rezultatom 4:3 i tako produžili seriju na 10 pobjeda. Susret je bio izjednačen, ali dvije pobjede Domagoja Elgera, jedna Marka Habijanca i pobjeda u paru bile su dovoljne za desetu pobjedu u seriji.
Velika Gorica, 29.01.2026. Prva HL Zapad (m) -07.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 29.01.2026. Prva HL Zapad (m) -07.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gorički stolnotenisači u idućem 08. kolu (subota, 31.01.2026.) imaju doma dupli program: 11.sati HSTK Velika Gorica – STK Sveta Nedjelja; 14 sati HSTK Velika Gorica – STŠK Dugo Selo.
Velika Gorica, 29.01.2026. Prva HL Zapad (m) -07.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Seniorke Velike Gorice (9 1 8 8:35 10) imaju, kao i muški, u istim terminima dva susreta: 11 sati HSTK Velika Gorica – STK Opatija-08; 14 sati HSTK Velika Gorica – STK Crikvenica.
Galerija fotografija
1.HL muški zapad – 07.kolo
STK AL’21 Zagreb – HSTK Velika Gorica 3:4.
Rezultati 07.kola: Luka Tepeš – Ante Jakić 3:1, Aldin Džaferović – Domagoj Elger 2:3, Viktorgrantverger – Marko Habijanec 3:1, Tepeš / Grantverger – Elger / Habijanec 1:3, Tepeš – Elger 2:3, Grantverger – Jakić 3:0, Džaferović – Habijanec 0:3.
Poredak: 1. HSTK Velika Gorica (10 10 0 40:12 20), 2. STK Libertas Marinkolor 2 (10 8 2 37:13 18), 3. STK Zabok (10 8 2 34:17 18), …
Sport
Novi Beli ili novi Mudri?! Goričku ofenzivu pojačao Nigerijac Wisdom…
Wisdom Aondowase Sule (22) novi je igrač HNK Gorice. Nigerijac je napadač koji se dobro snalazi i na krilnim pozicijama, a one koji nešto duže pamte možda će podsjetiti na neke likove iz prošlosti…
Sport
CITY ANKETA Reakcije Goričana na rukometno polufinale: Srce mi je stalo, ali nije mi žao!
“Presudan je psihološki moment…”
Sport
Zlatko i životno djelo: Motorna pila, zviždaljka, rešetka i (ne)sretne ljubavi…
Zlatko Petrac primio je nagradu za Životno djelo na svečanosti Zajednice sportskih udruga, pri čemu se lakoćom promovirao u najveću zvijezdu večeri. O njemu je pripremljen i kratak film…
Sport
‘Mraclin po svemu može i u viši rang! A ovaj posao ponekad frustrira…’
Marko Pancirov (47) u ponedjeljak će povesti prvi trening NK Mraclina u pripremama za nastavak sezone. Vratio se u Mraclin nakon pet godina, u međuvremenu se promijenio Mraclin, ali i Pančo…
Pune četiri godine nakon što je iz njega otišao, rastavši se s NK Turopoljcem iz Kuča, Marko Pancirov vratio se u turopoljski nogometni svijet. Točnije, u taj živopisni svijet vratili su ga ljudi iz NK Mraclina, koji nisu previše dvojili nakon što je dosadašnji trener Saša Sabljak odletio prema Emiratima. Pančo je taman zaključio svoj poprilično dug, a još više uspješan mandat u NK Samoboru i kockice su se zapravo posložile same od sebe.
– U Samoboru sam proveo gotovo dvije i pol godine i za mene je to jedna jako lijepa priča. Mislio sam u nekim trenucima da ću tamo dočekati i penziju, ali pokazalo se još jedanput da ne ide to tako u nogometu, da planovi često ne vrijede i da su rastanci mogući i kad se čovjek najmanje nada. Vjerujem da sam iza sebe ostavio jako dobru momčad, možda i najjaču u 3. NL Centar, što je rezultat višemjesečnog rada i dobrog skautiranja, jer rekao bih da smo pogodili sa svim igračima koje smo doveli. I želim tim dečkima i klubu sve najbolje u budućnosti – kazao je uvodno Marko Pancirov i time ostavio prošlost iza sebe.
U Mraclinu je već započeo s vlastitim pripremama, odradio prve razgovore i dogovore, a igrače će okupiti 2. veljače, pet tjedana uoči starta nastavka prvenstva. I time otvoriti svoj drugi mandat na Grabi.
– Odluka nije bila teška. Mraclin je bio izuzetno korektan u pregovorima, a imamo i tu zajedničku povijest. Znao sam gdje dolazim, jer zajedno smo u jesen 2018. i započeli ovaj uzlet kluba. Sjećam se koliko je tad bilo teško dovesti igrača u Mraclin, a danas je potpuno druga priča. Igrači znaju što je i kakav je Mraclin, znaju kakva sloga, entuzijazam i ambicija vladaju u klubu, a u takvom okruženju svaki sportaš želi biti – uvjeren je novi trener Mraclina.
Prvi mandat okončao je nakon nepune dvije godine, nakon poziva iz NK Kurilovca, a u posljednjih pet i pol godina promijenilo se zaista puno toga.
– Da, promijenilo se dosta toga, i to na bolje. Mraclin je stabilan član 4. NL, a postoji i ambicija da se promijeni rang u kojem klub nastupa. Trenutačno smo po rezultatima i tablici u borbi za ostanak, situacija je takva, ali svi zajedno voljeli bismo pokušati ući u borbu za viši rang već sljedeće sezone. Međutim, o tom potom. U proljeće svakako možemo napraviti iskorak, uz želju da što prije osiguramo ostanak i stvaramo kadar za tu sljedeću sezonu, za najviše ambicije – otkriva Pančo, svjestan i sam da bi to za klub poput Mraclina bio velik i zahtjevan iskorak.
– Mogu se djelomično složiti s onima koji kažu da je ovaj rang po mjeri za Mraclin, jer ipak je to selo… S druge strane, Mraclin klub ima posloženu školu nogometa, ima poligon za trening, ukupno gledajući ima jako dobre uvjete, a oni će biti još i bolji, budući da su neki radovi već u tijeku, a neki u planu. U tom smislu Mraclin ne zaostaje za klubovima iz višeg ranga, a i po putovanjima je to čak jeftinija liga od ove u kojoj smo trenutačno… Kad se sve zbroji i oduzme, ne vidim ništa loše u toj ambiciji ljudi iz kluba.
Za prvu ruku, naravno, trebat će promijeniti tijek ove sezone. Kadar koji je sam po sebi bitno bolji od desete pozicije, na kojoj Mraclin zimuje, a stigla su i pojačanja, igrači koji će i proširiti kadar i donijeti dodatnu kvalitetu.
– Iskreno, nisam iznenađen što je došlo do rezultatskog pada. Iako je Mraclin prošle sezone bio treći, sad je jasno da se kadar morao značajnije osvježiti, što je pogotovo došlo do izražaja nakon što su početkom jeseni tri-četiri igrača odustala, zbog čega se došlo i u stisku s brojem igrača… Ništa neočekivano, uvijek se može dogoditi slabija sezona, pa čak i klubu poput Mraclina, koji je stabilna konstanta u ovoj ligi – ističe Pancirov.
Bruno Dandić i Joža Domitrović bili su u Mraclinu i u njegovu prošlome mandatu, a i većina ostalih igrača prošla je kroz njegove ruke.
– Tako nekako, jer velikoj većini sam bio trener ili u mlađim uzrastima ili u seniorima. Prema onome što znam o njima, Mraclin s ovom ekipom pripada u prvih pet-šest momčadi, ali vidjet ćemo tek koliko su se ti dečki možda i promijenili kroz godine, odnosno koliko će ova skupina igrača dozvoliti da se njima upravlja. Ja momčad želim utreninrati, pripremiti, posložiti, za neke stvari kod mene nema alternative, i važno je da igrači to prihvate. Koliko ih znam i poznajem, vjerujem da će to dobro funkcionirati.
Od svog prethodnika Sabljaka naslijedio je datum okupljanja i većinu pripremnih utakmica, a još jednu je i dodao.
– Krećemo u ponedjeljak, trenirat ćemo četiri puta tjedno, a odigrat ćemo i šest utakmica. To nije malo, ali svjesno sam išao na taj broj jer želim svakome dati jednaku priliku, odnosno dovoljno minuta da igrače mogu upoznati, vidjeti sve njihove mogućnosti. Igrat ćemo protiv Jelačića, Kralja Tomislava, Španskog, Poleta SK, Save Strmec i Tomislava Radnika, bit će dovoljno prostora za sve, a to mi je posebno važno. Nerijetko se događa da i onaj 22. igrač u rosteru postane važan, zato o svakom igraču želim voditi računa – govori Marko.
Trenersku karijeru počeo je Pancirov još kao igrač, kad je u svojoj Velikoj Mlaki vodio sve mlađe selekcije, od limača do juniora, a čak je i seniore vodio u funkciji trenera-igrača. Slijedile su nakon toga epizode u Turopolju, Gradićima, u školi Kurilovca, Gorice i Hrvatskog dragovoljca, da bi u jesen 2018. preuzeo Mraclin. Kurilovec je preuzeo u proljeće 2021., nakon toga vodio je i Turopoljac, Zelinu, Zelengaj i Samobor. Trenerska je to karijera s puno stanica…
– Kad pogledam unatrag, reći da je u svakom slučaju bilo zanimljivo! Svaki klub u kojem sam bio donio je nešto svoje i meni dao veći nivo iskustva – počinje ovaj dio priče Pancirov, ne skrivajući da se na cijelom tom putu rađalo i dosta frustracija.
– Dosta sam ambiciozan, dosta ulažem u sebe, dosta sam posvećen, i često me frustriralo to što sam vidio da jako teško možeš ići prema naprijed. Bez obzira na rad, na rezultate, gotovo je nemoguće iskoračiti u više rangove, na više razine. To nije samo moj problem, razgovaram često i s kolegama o tome, mnogi od njih imaju sličan problem, jako je teško dobiti priliku. Evo, i u Samoboru sam napravio dobar posao, klub koji se borio za ostanak doveo sam do borbe za titulu, promovirao 25 igrača iz omladinske škole, osvajao i trofeje u županijskom i samoborskom kupu, ali ja sam i do Samobora došao kao trener prstića i kadeta! Uvijek sam se borio kroz svoj rad, bez ičije pomoći ili “poguranca”, ali sve više shvaćam da je na taj način nemoguće ići prema gore… Evo, i nakon rastanka sa Samoborom, uz Mraclin, javili su se jedino još iz Poleta Sv. Klara, drugi nitko.
I ovoga puta je, gledajući rangove, otišao korak prema dolje, iz četvrtog u peti rang, ali to ne znači da neće krenuti u ovaj projekt s istom energijom i posvećenosti, da neće svaki trening biti isplaniran do posljednjeg detalja.
– Drukčije ni ne znam. Ponavljam opet, imamo dobru momčad, jako dobre uvjete i vrlo poticajno okruženje, a zbog svega toga sam veliki optimist. Idemo raditi! – zaključio je Marko Pancirov.
Neka pripreme počnu…
-
Vijestiprije 3 danaEKSKLUZIVNO Naša sugrađanka iz Clevelanda – “Ljudi paničare, trgovine su prazne”
-
CityLIGHTSprije 5 danaFOTO Izbor najboljih u sportu Grada Velike Gorice za 2025. godinu
-
Kulturaprije 5 danaFOTO Obilježen 19. Hrvatski dan mimoza u Velikoj Gorici
-
Sportprije 11 satiZlatko i životno djelo: Motorna pila, zviždaljka, rešetka i (ne)sretne ljubavi…