Četiri utakmice daleko od završetka još jedne turbulentne i neobične sezone, nakon tri vezana poraza, nogometaši Gorice odrađuju posljednje pripreme za pretposljednje gostovanje u ovoj prvenstvenoj kampanji. S obzirom na okolnosti, na postojanje Rudeša s jedne i na udaljenost od Lokomotive s druge strane, velikog rezultatskog imperativa nema, no daleko od toga da u goričkim redovima vlada mir i spokoj u iščekivanju putovanja za Koprivnicu.

Porazi od Dinama, Rijeke i Osijeka, u kojima Gorica nije uspjela ni zabiti gol ni uloviti bod, svakako su ostavili posljedice, kako u mentalnom, tako i u fizičkom smislu. I iz jedne i iz druge perspektive sezona je izuzetno naporna i zahtjevna, rezultati su takvi da je preostalo igrati za ponos i čast, pa i ne čudi što se ožiljci vide i u energiji, i u pristupu, ali i u rubrici “ozlijeđeni”. Iako, sve to nisu razlozi da se sezona ne dovrši na najbolji mogući način, s najvećom mogućom željom i motivom, sa ciljem da se zgrabi svaka ponuđena prilika.

Međutim, da je lako – nije. Goricu trenutačno vodi treći trener ove sezone, Rajko Vidović naslijedio je momčad koju su vodili i pripremali Željko Sopić i Dinko Jeličić, a i to je detalj koji nosi svoje pluseve i minuse. Mijenjali su se načini rada, uloge u momčadi i rezultatske faze, pri čemu je ovo posljednje u 2024. godini na prilično niskoj razini. I to bi svakako trebalo popraviti, jer svakom bi igraču, kao i članu stožeru, zapravo bilo kome tko je u momčadi i oko nje, trebalo biti izuzetno važno da se sve skupa ne završi onako kako izgleda posljednjih mjeseci.

Uzme li se kao uzorak samo ova godina, pa doda li se tome i posljednji mjesec posljednje godine, gole brojke kažu da je Gorica odmah do Rudeša. I da je u posljednjih 17 utakmica uzela samo devet bodova. A na raspolaganju je bio, lako je izračunati, 51 bod. I to je loša stvar za klub, ali i za svakog od igrača, koji se možda žele prodati, možda izboriti za novi ugovor, možda za bolji status kod novog trenera… Nitko od potencijalnih kupaca, realno, neće ozbiljno shvatiti igrače koji u spomenutom razdoblju uzimaju 0,5 bodova po utakmici, nitko od navijača ne može biti blagonaklon prema takvom učinku, nitko od onih koji odlučuju o budućnosti kluba ne može gledati na takvo društvo s velikim optimizmom.

I zato je ova sama završnica prvenstva prilika da se situacija barem malo popravi, da dojam bude barem nešto bolji, da pozicija na tablici bude najbolja što može biti u ovom trenutku. Razlika je, i to velika, hoće li Gorica na kraju biti šesta, sedma, osma ili deveta. Zbog svega spomenutog, zbog dojma i doživljaja, a u krajnjoj liniji i zbog novca koji dolazi od TV prava. I sve su to i više nego dovoljno dobri razlozi da se u posljednje četiri utakmice sezone “pojede trava” na svakom sljedećem treningu, u svakoj sljedećoj utakmici.

Bez obzira na to što nije lako ni igračima, iscrpljenima i potrošenima u svakom smislu, a definitivno nije lako ni treneru. Rajko Vidović kod svojih igrača mora pokušati probuditi sve moguće motive, a istovremeno mora i “kemijati” s onima koje ima na raspolaganju. Dobra vijest je da će opet na raspolaganju imati Josipa Mitrovića, jednu od rijetkih svjetlih točaka u ovom tmurnog nogometnom proljeću, ali tu je i cijeli niz onih na koje neće moći računati.

Ni u Koprivnici tako neće biti Merveila Ndockyta, što je već odavno stara vijest, a neće biti ni Dina Štigleca, ni Kreše Krizmanića, ni Tima Matavža, vjerojatno ni Luke Kapulice, možda ni Filipa Mrzljaka, koji je također načet ozljedama, već duže je ozlijeđen i mladi Ino Vuko, a upitan je i Andrej Lazarov. Neki od njih mogli bi biti u kadru, ali radi se o vrlo značajnoj brojci izostanaka, pogotovo kad znamo da je već i počela selekcija za novu sezonu, u kojoj igrači Gorice, prilično je izvjesno, neće biti Alex Munksgaard i Sven Blummel. Pa ni oni, shodno tome, nisu u ozbiljnoj konkurenciji za momčad u samoj završnici sezoni.

Zbog svih tih problema s izostancima, trener Vidović priključio je treninzima prve momčadi trojicu juniora, pa cijeli tjedan s prvotimcima rade stoper Petar Raguž, veznjak Lovro Dukić i napadač Fran Stunja, sva trojica rođeni 2006. godine.

– Njih trojica neće biti u konkurenciji za utakmicu u Koprivnici, priključili smo ih kako bismo imali dovoljan broj igrača za trening, ali i kako bismo dobili bolju sliku o njima za budućnost – objasnio je trener Vidović, koji u pripremi ogleda sa Slaven Belupom neće imati previše manevarskog prostora.

Još malo konkretnije, u obrani će raspolaže s iskusnim Maločom, dokazanim Lešom, te nedokazanim Matkovićem i Đekićem, čemu možemo dodati još i 17-godišnjeg Josića i praktički otpisanog Munksgaarda. U veznom redu, uz upitnog kapetana Mrzljaka, tu su još i Soldo, Pršir, 17-godišnji Vrzić, eventualno i Lazarov, a na krilima konkuriraju Rukavina, Mitrović i Majstorović, plus otpisani Blummel, a daleko od tog statusa nije ni Ilečić. Za mjesta u napadu konkuriraju Vujnović i Jurić, s kojima priča zapravo i završava.

Daleko je to, dakle, od bilo kakve raskoši u izborima trenera koji ima zadatak davati priliku mladima, procijenjivati ih u ovim preostalim utakmicama, a uz to i pokušati uloviti što je više moguće bodova. Nije to nimalo lako pomiriti i upravo zato je pred Vidovićem težak i vrlo zahtjevan zadatak.

Najlakše bi u svemu tome bilo povesti se onom “samo neka sezona što prije završi”, ali nije to baš tako. Ugled i renome kluba, ali i svakog pojedinog igrača, gradi se jako dugo i mukotrpno, a ruši se i nestaje puno brže i jednostavnije. I zato je puno logičnije povesti se onom “samo neka sezona što bolje završi”, budući da trenutačno sve skupa nije daleko od slike koja je uokvirena prošle sezone, po svim kriterijima najlošije otkad je Gorica prvoligaš.

A to nikome ne treba.