Na gostovanju u Omišu košarkaši Gorice upisali su jubilarni deseti ovosezonski poraz, kojim su se definitivno oprostili od doigravanja. Šansa je postojala, otvorila se nakon dva vezana poraza Omišana, no šansa nije iskorištena… Domaća momčad, KK Omiš Čagalj tours, uvjerljivom pobjedom 94-65 potvrdila je najmanje četvrto mjesto i plasman u doigravanje, u kojem Gorice ove sezone neće biti.

U ovu utakmicu Gorica je morala ući bez Kristijana Šutala, svog ponajboljeg igrača, što je samo po sebi bilo ozbiljan minus, a kada se k tome pridodao i katastrofalan postotak šuta od svega 33 posto, nešto više od uvjerljivog poraza bilo je teško za očekivati. Već nakon prvih deset minuta Omišani su se odvojili na sedam koševa prednosti, a u istom ritmu su nastavili i u drugoj četvrtini, pa se na poluvrijeme otišlo s ogromnih plus 17 za domaći sastav.

Ništa se nije mijenjalo ni u trećoj dionici utakmice, ponovno je Omiš dominirao i povećavao svoju prednost, pa se u posljednjih deset minuta ušlo s apsolutno nedostižnih 27 koševa razlike. Dovelo je to do laganog omiškog dizanja noge s gasa, što je otvorilo Gorici priliku da bude konkurentna barem u ovom posljednjem razdoblju utakmice. Nažalost, i zadnju četvrtinu dobio je Omiš, koji je priču zaključio na korak od okruglih 30 razlike. Pobjeda bez mrlje, ostvarena puno uvjerljivije nego što se očekivalo, nego što se u se u Gorici nadali.

U redovima Omiša dvocifreni su bili Victor Nwagbaraocha s 20 poena i 11 skokova, Roko Mirković s 19 poena, Luka Kotrulja s 12, koliko je ubacio i Roko Gizdavić, koji je imao i 10 asistencija. Kod Gorice brojke su bile neusporedivo slabije, najbolji strijelac s 12 poena bio je Borna Dramalija, a dok su po deset dodali Tvrtko Gluhak i Roko Ivanković.

U Velikoj Gorici postoji prostor u kojem se tišina ne podrazumijeva, nego se mjeri. Tamo zvuk nije smetnja, nego dokaz. Tamo se ne gleda samo što nešto jest, nego koliko može izdržati. U tom prostoru, između metala, preciznosti, optike, računalnih sustava i strogo kontroliranih postupaka, počinje priča o tvrtki Kavur i o Proof House-u, Centru za namjenska ispitivanja i razvoj. Priča koja je istodobno lokalna i europska, obrtnička i institucionalna, tehnička i politička, praktična i simbolična.

Vođeni Miroslavom Kavurom i Krešimirom Grljevićem, Kavur je tvrtka kakvu bi mnogi opisali jednom rečenicom: servis, trgovina i održavanje oružja. No, u kontekstu Proof House-a stoji puno šira slika. Proizvodnja, istraživanje, certificirana obrada, razvoj i strpljivo građenje infrastrukture koje Hrvatskoj otvara vrata u Commission Internationale Permanente (C.I.P.) pour l’épreuve des armes à feu portatives. Odnosno, međunarodna komisija osnovana 1914. godine u gradu Liègeu u Belgiji,  koja postavlja jedinstvena pravila za ispitivanje vatrenog oružja i streljiva te priznanje žigova među državama članicama. Za javnost, C.I.P. je možda samo kratica, ali za industriju to je cijeli okvir. Ono omogućuje da se ispitano oružje i streljivo priznaju preko granica, da proizvođači ne moraju dokazivati ono što je već dokazano i da država ima jasno uređenu institucionalnu osnovu za sigurnost i tržište. Upravo zato posjet veleposlanika Kraljevine Belgije, Williama De Baetsa, ima posebnu težinu. On nije protokolarni čin; on je znak da priča o Centru za namjenska ispitivanja i razvoj više nije samo lokalna ambicija, nego dio europske tehničke i institucionalne mreže. Prema službenoj C.I.P. proceduri, pristupanje nove države zahtijeva službenu notifikaciju preko Kraljevine Belgije, nacionalnu regulativu, pravni okvir i popis ispitnih ustanova i laboratorija. Posjet veleposlanika potvrđuje da Hrvatska nije samo promatrač u toj mreži i da Proof House više nije samo lokalna radionica ili tvrtka za servis oružja. On je temelj buduće nacionalne infrastrukture, odnosno, neovisnog i međunarodno priznatog ispitnog centra. To nije samo pitanje birokracije već pitanje industrijske suverenosti, brzine razvoja i sposobnosti da domaći proizvođači, istraživači i korisnici imaju infrastrukturu u vlastitoj zemlji. Kao što veleposlanik William De Baets naglašava: „Ne mogu sve zemlje imati obrambenu industriju, ali trebamo barem europsku obrambenu industriju bez da uvozimo čipove iz Kine i radare iz SAD-a. Dakle, trebamo imati barem europsku autonomiju“.

No, možda je jednako važno i to što se ovdje ne govori samo o oružju. Kada se priča o Kavuru zaokruži, postaje jasno da je njihova djelatnost mnogo šira. Riječ je o tvrtki koja se bavi i površinskim zaštitama, keramičkim premazima i tehnologijama koje imaju primjenu daleko izvan oružarskog svijeta. Cerakote nije samo estetski sloj. To je tehnologija zaštite. A zaštita je univerzalna potreba. I zato njihova ekspertiza ne završava na cijevima i mehanizmima. Ona se prelijeva u automobilsku industriju, moto-opremu, sanitarne elemente, računalne dijelove i druge tehničke proizvode u kojima je važna otpornost, trajnost i precizna obrada. Iz te perspektive, Kavur nije “tvrtka za oružje” u užem smislu, nego tehnička proizvodno-istraživačka sredina koja svoje znanje koristi u više sektora.

Istraživanje buke, primjerice, možda je najneočekivaniji dio ove priče, ali i on je još jedan primjer kako se resursi Proof House-a koriste višestruko. Ako imate iskustvo mjerenja brzine, tlaka i balističkih reakcija, onda nije veliko odstupanje ući i u mjerenje buke, frekvencija i utjecaja na okoliš. U jednoj fazi razvoja, oprema za mjerenje buke došla je kao posljedica europskog projekta usmjerenog na smanjenje buke u šumskim područjima, kako bi se štitila divljač i ljudi. I tako je oprema, nabavljena za jedan projekt, otvorila vrata novom području djelovanja. Na taj način nastaje prava laboratorijska kultura – ne kupujete uređaj samo za jedan projekt, nego stvarate bazu koja može služiti i drugim istraživanjima. Kako sami kažu: „Mi smo inovatori. Imamo čak i neke patente sada u čekanju. Istražujemo i razvijamo proizvodnju.“ Zato se za Proof House može reći da ima bazu u oružju, ali lepezu u istraživanju, ispitivanju i razvoju. To je možda najtočniji opis njihove pozicije. Oružje je polazište, ali ne i granica. Sigurnost je jezgra, ali ne i jedina tema. Tehnologija nije samo za internu uporabu, nego i za širu industrijsku primjenu.

Veliku ulogu u cijeloj priči ima i obrazovanje. Suradnja sa Strojarskim fakultetom nije formalnost nego sastavni dio projekta. U ovakvim pothvatima fakultet i industrija ne stoje jedan nasuprot drugome. Oni se nadopunjuju. Fakultet donosi metodologiju, teoriju, mjerljivost i znanstveni okvir. Tvrtka donosi praksu, probleme iz stvarnog svijeta, opremu i potrebu da rješenja budu primjenjiva odmah. Upravo iz takve simbioze može nastati laboratorij koji nije samo prostor za testiranje nego i centar znanja, suradnje i razvoja. To je važno i zbog toga što se priča o Proof House-u ne svodi na jednu osobu ili jedan proizvod. To je priča o generacijama iskustva, o ljudima koji su 30 godina u poslu, o stručnjacima koji znaju što znači precizna obrada, o dugotrajnom razumijevanju tržišta i o timu koji je iz male radionice uspio doći do razine na kojoj se razgovara s međunarodnim institucijama.

I zato je Proof House važan više nego što se na prvi pogled čini. U prostoru gdje se svaki pucanj pretvara u podatak, a svaki podatak u odluku, nastaje nešto mnogo veće od laboratorija. Nastaje dokaz da ozbiljne stvari mogu nastati i ovdje. U Velikoj Gorici.

U srcu Velike Gorice dogodila se zanimljiva novost u svijetu cvijeća. Cvjećarnica White Poppy predstavila je svoj prvi buketomat, odnosno, rješenje koje briše granice radnog vremena i donosi novu razinu dostupnosti cvjetnih aranžmana.

Nakon tri mjeseca predanog rada i iščekivanja  zasjao je uređaj koji omogućuje da buket za posebne trenutke bude dostupan u svakom trenutku – bilo u podne ili u ponoć.

Prve kupce, kao znak zahvale, očekuje i mali znak pažnje uz svaki kupljeni buket!

U četvrtak, 2. travnja održat će se novo izdanje Matičinog četvrtka u organizicaciji Ogranka Matice hrvatske u Velikoj Gorici. Predavanje pod naslovom „Deda, a jesi i ti imao dedu?“ održat će Alka Horvat, članica Hrvatskog rodoslovnog društva „Pavao Ritter Vitezović“.

Horvat će također govoriti o praktičnim savjetima za početnike u istraživanju predaka, matematici predaka, odnosno eksponencijalnom rastu broja predaka kroz generacije te o životu i djelu Pavla Rittera Vitezovića, znamenitog hrvatskog polihistora i jednog od prvih rodoslovaca u Hrvatskoj.

Predavanje će biti održano na adresi Šetalište Franje Lučića 15, a moći će se pratiti i putem web stranice Ogranka, a ulaz je slobodan.

Dio građana Zagreba jutros je isjetio novo podrhtavanje tla. Kako piše Zagreb.info, potres magnitude 1,5 prema Richteru zabilježen je u 10:11 sati, a prema podacima EMSC-a epicentar je bio oko 10 kilometara sjeveroistočno od Zagreba.

Najviše dojava stiglo je s područja Gornje Dubrave, Markuševca, Čučerja, Dankovca i okolnih naselja. Neki su opisivali “glasan zvuk”, drugi “lagano drmanje”, a bilo je i komentara da se čulo “kao eksplozija u daljini”.

Krajem ožujka Seizmološka služba zabilježila je još jedan potres na području Medvednice. Tada je magnituda iznosila 2,6 prema Richteru, a intenzitet u epicentru bio je III stupnja EMS ljestvice.